REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
76. P-962/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, a podredno protiv tuženika Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371, kojeg zastupa punomoćnica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog podrednog tuženika, s danom objave 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb platiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb iznos od 1.110,25 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.093,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 708,63 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. kolovoza 2021. na kolniku županijske ceste Ž2005 u mjestu Zebanec Selo došlo do iznenadnog naleta srne na osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DZ, uslijed čega je došlo do oštećenja vozila. Navodi da kod vozača nakon štetnog događaja nije utvrđena prisutnost alkohola te da na predmetnom dijelu ceste nije bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“.
2. Predmetno vozilo bilo je osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska broj 020108385084, za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 1. lipnja 2022. Tužitelj je na temelju police osiguranja, prijave štete, računa popravka i druge likvidacijske dokumentacije 8. listopada 2021. društvu Auto centar Baumgartner d.o.o. Čakovec isplatio iznos od 8.365,14 kn.
3. Tužitelj smatra da za nastalu štetu odgovara Lovačko društvo ZEC Mursko Središće, odnosno tuženik kao osiguratelj njegove odgovornosti. Tuženiku je 11. listopada 2021. uputio regresni zahtjev broj R-2021/0000575, koji je tuženik zaprimio i uzeo u obradu, a potom ga dopisom od 18. listopada 2021. odbio uz obrazloženje da nije moguće sa sigurnošću utvrditi koja je životinja prouzročila štetni događaj.
4. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.110,25 EUR sa zateznim kamatama od 8. listopada 2021. do isplate.
5. Tužitelj je postavio i eventualni tužbeni zahtjev prema Županijskoj upravi za ceste Međimurske županije, za slučaj da tužbeni zahtjev prema prvotno označenom tuženiku bude pravomoćno odbijen.
6. Tužbi su priložene polica osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 6 spisa), prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska od 9. rujna 2021. (list 7 i 8 spisa), službena zabilješka MUP-a, PU Međimurska, PPP Čakovec od 11. kolovoza 2021. (list 9 spisa), račun br. 1303/2/67 izdan od društva Auto centar Baumgartner d.o.o. Čakovec dana 29. rujna 2021. (list 10 spisa), potvrda o izvršenoj transakciji (list 11 spisa), dopisi tuženika od 12. listopada 2021. i 18. listopada 2021. (list 12 do 14 spisa) te sudska praksa (list 15 do 19 spisa).
7. Tuženik se na tužbu očitovao podneskom od 25. studenoga 2022. Osporio je da je do nezgode došlo naletom vozila na srnu ili drugu životinju koja se smatra divljači, kao i svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Istaknuo je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da nije dokazano postojanje valjano sklopljenog ugovora o osiguranju niti da je predmetni događaj bio obuhvaćen osiguranjem. Nadalje je naveo da njegov osiguranik nije vlasnik lovišta ni divljači, da šteta nije nastala zbog provođenja lova te da se događaj zbio izvan područja lovišta. Istaknuo je i mogućnost doprinosa vozača nastanku štete.
8. U ovom predmetu već je bila donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2022 od 3. lipnja 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema tuženiku Euroherc osiguranje d.d. te eventualno postavljeni tužbeni zahtjev prema Županijskoj upravi za ceste Međimurske županije, uz odluku o troškovima postupka. Navedenom presudom sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao je li do štetnog događaja došlo naletom na divljač ili domaću životinju, kao ni da vozač nije pridonio nastanku štete. Prvostupanjski sud tada je ocijenio da zbog nedostatka materijalnih tragova i fotografske dokumentacije nije bilo moguće na dovoljno pouzdan način utvrditi mehanizam nastanka štetnog događaja i visinu štete.
9. Odlučujući o žalbi tužitelja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-3338/2024-2 od 4. ožujka 2025. ukinuo je navedenu presudu u točkama I., II., III. i V. izreke te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. O troškovima žalbenog postupka određeno je odlučiti u konačnoj odluci.
10. Drugostupanjski sud ocijenio je da u prvotnoj presudi nisu dani jasni i dostatni razlozi o odlučnoj činjenici je li šteta nastala naletom na divljač, odnosno srnu, ili domaću životinju. Ukazao je da nije pravilno ocijenjen iskaz svjedoka DZ, koji je iskazao da je vozilom naletio upravo na srnu, niti činjenica da je policija s vozila izuzela tragove dlake nepoznate životinje. VTS je nadalje ocijenio da je sud mogao pribaviti policijski spis i materijalne tragove te provesti vještačenje po vještaku veterinarske struke radi utvrđenja kojoj životinjskoj vrsti pripadaju izuzeti tragovi dlake. U odnosu na visinu štete drugostupanjski sud ocijenio je da je prometni vještak u nalazu i mišljenju jasno utvrdio visinu štete prema računu popravka te da se nije moglo zaključiti da tužitelj visinu štete nije dokazao.
11. Nadalje, u pogledu primjene materijalnog prava VTS je zauzeo pravno shvaćanje da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar te da se, kada šteta nije nastala tijekom provođenja lova, odgovornost lovoovlaštenika prosuđuje prema pravilima objektivne odgovornosti iz članaka 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Drugostupanjski sud izrijekom je naveo da je teret dokazivanja pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a, uključujući eventualni doprinos vozača nastanku štete, na imatelju opasne stvari, odnosno tuženiku kao osiguratelju njegove odgovornosti, a ne na tužitelju. VTS je uputio ovaj sud da se u ponovljenom postupku zasad raspravlja i odlučuje samo o tužbenom zahtjevu prema tuženiku Euroherc osiguranje d.d., dok će o eventualnom zahtjevu prema Županijskoj upravi za ceste Međimurske županije biti mjesta raspravljati i odlučivati tek ako tužbeni zahtjev prema prvotno označenom tuženiku bude pravomoćno odbijen.
12. Tužitelj se tijekom prvotnog postupka na navode tuženika očitovao podneskom od 29. prosinca 2022. Uz taj podnesak dostavio je Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska te je naveo da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, da je predmetni štetni događaj bio obuhvaćen osiguranjem te da je naknadu štete isplatio na temelju svoje ugovorne obveze.
13. Tužitelj je uz podnesak od 26. siječnja 2023. dostavio pisanu izjavu svjedoka DZ. Budući da je tuženik na ročištu održanom 23. ožujka 2023. osporio pisani iskaz svjedoka u smislu članka 492.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), svjedok je saslušan na ročištu održanom 19. travnja 2024.
14. Svjedok DZ iskazao je da je 11. kolovoza 2021. u ranim jutarnjim satima upravljao vozilom iz smjera Svetog Martina prema Šenkovcu, da je bilo praskozorje te da je na kolnik iznenada iskočila srna. Naveo je da je instinktivno prikočio, da je vozilom udario u srnu, koja je pala, nakon čega je ustala i udaljila se. Brzinu svojeg vozila procijenio je između 50 i 60 km/h.
15. Iz službene zabilješke Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec od 11. kolovoza 2021. proizlazi da je toga dana na kolniku županijske ceste Ž2005 vozilo registarske oznake [registarska oznaka] prednjim dijelom udarilo u nepoznatu životinju koja je prelazila kolnik. Iz iste službene zabilješke proizlazi da su na vozilu nastala oštećenja prednjeg branika, poklopca motora, prednjeg lijevog svjetla za maglu i prednjeg lijevog dnevnog svjetla, da je bila noć, da je kolnik bio suh i bez javne rasvjete te da je vidljivost bila smanjena. Mjesto događaja i vozilo su fotografirani, a s vozila su izuzeti tragovi dlake nepoznate životinje.
16. U postupku je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu. Vještak je utvrdio da je vozilo svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na životinju koja je prelazila kolnik. Prometni vještak zaključio je da vozač nije imao objektivnu tehničku mogućnost izbjeći nalet na životinju, neovisno o brzini kojom se kretao. Utvrdio je i da su oštećenja navedena u računu popravka u skladu sa službenom zabilješkom policije i utvrđenom dinamikom štetnog događaja te da je šteta realno obračunata u iznosu od 8.365,14 kn.
17. Tuženik se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka očitovao podneskom od 7. studenoga 2023., dok se podredni tuženik očitovao podneskom od 29. ožujka 2024. Vještak je usmeno saslušan na ročištu održanom 19. travnja 2024.
18. Postupajući po pravnom shvaćanju i uputama iz ukidnog rješenja, ovaj je sud u ponovljenom postupku na ročištu održanom 15. listopada 2025. odlučio službenim putem pribaviti cjelokupan spis Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, zajedno s materijalnim tragom dlake izuzetim s vozila. Sud je odredio i veterinarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Krešimiru Severinu radi utvrđenja kojoj životinjskoj vrsti pripadaju tragovi izuzete dlake.
19. Vještak je nalaz i mišljenje izradio 27. siječnja 2026. Dostavljeni trag dlake pregledan je morfološki i molekularno, a dobivene DNA sekvence uspoređene su s referentnim sekvencama u međunarodnoj bazi podataka. Provedenim analizama utvrđena je istovjetnost s vrstom srna, Capreolus capreolus, u rasponu od 97,93% do 100%, slijedom čega je vještak zaključio da dostavljeni uzorak odgovara dlakama srne.
20. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 4. veljače 2026. navodeći da nema primjedbi te da je nalaz izrađen u skladu s pravilima struke.
21. Tuženik se očitovao podneskom od 19. veljače 2026. navodeći da rezultate veterinarskog vještačenja smatra neodlučnima, ali nije iznio određenu stručnu primjedbu na uzorak, primijenjenu metodu ili zaključak vještaka.
22. Tužitelj se na navode tuženika ponovno očitovao podneskom od 26. veljače 2026. te je ostao kod stajališta da nalaz pouzdano potvrđuje kako izuzeta dlaka pripada srni.
23. Sud je nalaz i mišljenje veterinarskog vještaka prihvatio jer je jasan, potpun i obrazložen te izrađen primjenom odgovarajućih morfoloških i molekularnih metoda. Paušalna tvrdnja tuženika da je nalaz neodlučan ne dovodi u sumnju njegovu pravilnost niti predstavlja razlog za njegovu dopunu ili provođenje novog vještačenja.
24. Na ročištu održanom 23. srpnja 2026. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio zaključiti glavnu raspravu. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih ranijih navoda te je također predložio zaključiti glavnu raspravu. Sud je izvršio uvid u spis i pročitao dokumentaciju koja mu prileži, dovršio dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu.
25. Cijeneći iskaz svjedoka DZ, službenu zabilješku policije, nalaz i mišljenje prometnog vještaka te nalaz i mišljenje veterinarskog vještaka, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo naletom vozila osiguranika tužitelja na srnu, dakle na divljač.
26. Iskaz svjedoka DZ sud je prihvatio kao vjerodostojan. Svjedok je bio neposredni sudionik događaja, a njegov je iskaz određen, životan i u bitnome suglasan sadržaju službene zabilješke policije, utvrđenim oštećenjima na vozilu i rezultatima provedenih vještačenja. Naknadno provedena DNA analiza materijalnog traga izuzetog s vozila objektivnim je putem potvrdila navod svjedoka da je vozilom naletio upravo na srnu.
27. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja koji je svojem osiguraniku naknadio štetu na temelju ugovora o automobilskom kasko osiguranju, prema tuženiku kao osiguratelju osobe odgovorne za nastalu štetu.
28. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
29. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan. Iz police broj [broj police] proizlazi da je vozilo marke Suzuki Vitara, registarske oznake [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 1. lipnja 2022. Podaci iz police podudaraju se s podacima iz prijave štete, službene zabilješke policije, računa popravka i potvrde o provedenom plaćanju.
30. Tužitelj je uz podnesak od 29. prosinca 2022. u spis dostavio Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska. Iz police osiguranja, Općih uvjeta, prijave štete, računa popravka i potvrde o provedenom plaćanju proizlazi da je tužitelj naknadu isplatio na temelju ugovora o kasko osiguranju zbog štete nastale na osiguranom vozilu. Navedeno potvrđuje i iskaz svjedoka DZ da je vozilo bilo kasko osigurano kod tužitelja te da je šteta podmirena iz tog osiguranja. Stoga je sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prijelaz prava osiguranika na tužitelja prema članku 963. stavku 1. ZOO-a.
31. Neosnovan je prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tužitelj je prije pokretanja postupka upravo tuženiku podnio regresni zahtjev kao osiguratelju odgovornosti Lovačkog društva ZEC Mursko Središće. Tuženik je zahtjev zaprimio, uzeo ga u obradu te ga odbio isključivo zato što prema tadašnjoj dokumentaciji nije bilo moguće utvrditi da je štetu prouzročila divljač. Pri tome nije tvrdio da nije osiguratelj odgovornosti navedenog lovačkog društva niti je tijekom postupka dostavio bilo kakav dokaz iz svoje poslovne dokumentacije kojim bi takvu tvrdnju potkrijepio.
32. Sud odluku nije zasnovao na navodu tužitelja iznesenom na ročištu 23. srpnja 2026. o sadržaju mrežne stranice Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, jer je tuženik taj navod osporio kao nepravodobnu novu činjenicu i novi dokaz. Međutim, i bez tog navoda, iz sadržaja tuženikovih dopisa prije parnice, njegova postupanja po regresnom zahtjevu i izostanka drugih dokaza proizlazi da prigovor nedostatka pasivne legitimacije nije osnovan. Osim toga, riječ je o sporu male vrijednosti, u kojem su stranke dužne već u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve i prigovore. Tuženik nije obrazložio zbog čega tvrdnju da nije bio osiguratelj relevantnog lovoovlaštenika nije mogao pravodobno iznijeti i dokazno potkrijepiti.
33. Prema odredbi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL), u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije drukčije propisano.
34. Divljač koja se iznenada nađe na javnoj cesti predstavlja opasnu stvar jer stvara povećanu opasnost nastanka štete za vozila i druge sudionike u prometu.
35. Prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, dok prema članku 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik odnosno imatelj. Kako u vrijeme nastanka štete nije bio organiziran lov, odgovornost lovoovlaštenika procjenjuje se prema pravilima objektivne odgovornosti iz članaka 1063. do 1067. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju VTS-a izraženom u ukidnom rješenju donesenom u ovom predmetu.
36. Tuženik nije dokazao nijednu od pretpostavki za potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a. Nije dokazano da je šteta nastala zbog uzroka koji se nalazio izvan opasne stvari i čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, niti da je šteta nastala isključivo radnjom vozača ili treće osobe. Tvrdnja tuženika da vozač možda nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti nije dovoljna za zaključak o njegovu doprinosu nastanku štete. Nije dokazano da se vozilo kretalo brzinom većom od dopuštene niti da je vozač povrijedio određenu odredbu prometnih propisa. Prometni vještak je, štoviše, utvrdio da vozač nije imao objektivnu tehničku mogućnost izbjeći nalet na životinju neovisno o brzini kretanja. Stoga nije utvrđena uzročna veza između načina vožnje i nastanka štete, niti su ostvarene pretpostavke za potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti zbog doprinosa oštećenika.
37. Prigovor tuženika da se štetni događaj zbio u naseljenom mjestu, odnosno na površini izvan lovišta, ne dovodi do drukčije odluke. Sama činjenica da se cesta nalazi u naseljenom mjestu ne dokazuje da srna nije potjecala iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika niti predstavlja razlog oslobođenja od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a.
38. Tuženik nije dostavio Program zaštite divljači na koji se pozvao, odluku o njegovu donošenju, kartografski prikaz područja njegove primjene niti drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je za predmetnu divljač i mjesto događaja bila odgovorna Općina Selnica ili druga osoba, a ne njegov osiguranik. Nije stoga dokazano da mjesto štetnog događaja pripada površini izvan lovišta na kojoj bi se divljač štitila prema Programu zaštite divljači niti da bi zbog toga bila isključena odgovornost osiguranika tuženika. Osim toga, VTS je u ukidnom rješenju donesenom u ovom predmetu izrijekom naveo da se odgovornost lovoovlaštenika, osiguranika tuženika, procjenjuje prema pravilima objektivne odgovornosti za opasnu stvar.
39. Visina štete dokazana je računom popravka broj 1303/2/67 od 29. rujna 2021., potvrdom o provedenom plaćanju od 8. listopada 2021. te nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Prometni vještak utvrdio je da su oštećenja navedena u računu u skladu sa službenom zabilješkom policije i utvrđenom dinamikom nastanka štetnog događaja te da je trošak popravka realno obračunat u iznosu od 8.365,14 kn. VTS je u ukidnom rješenju također ocijenio da se, s obzirom na sadržaj nalaza i mišljenja prometnog vještaka, nije moglo zaključiti da tužitelj nije dokazao visinu štete.
40. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja stupio u prava svojeg osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, a tuženik je osiguratelj odgovornosti te osobe, tuženik je dužan tužitelju naknaditi utuženi iznos.
41. Tužitelju na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate od 8. listopada 2021., kada je isplatio naknadu iz osiguranja i kada je do visine izvršene isplate po samom zakonu stupio u prava svojeg osiguranika prema odgovornoj osobi.
42. O stopi zateznih kamata od 8. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. odlučeno je primjenom članka 29. stavka 2. ZOO-a u tekstu koji je vrijedio u tom razdoblju, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena, kao za ostale odnose .
43. O eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu prema Županijskoj upravi za ceste Međimurske županije sud nije odlučivao. Prema članku 197. stavku 1. ZPP -a i izričitoj uputi Visokog trgovačkog suda, o zahtjevu prema sljedećem tuženiku ima mjesta raspravljati i odlučivati tek ako zahtjev prema prethodno označenom tuženiku bude pravomoćno odbijen. Budući da je tužbeni zahtjev prema društvu Euroherc osiguranju d.d. ovom presudom prihvaćen, nije nastupila procesna pretpostavka za odlučivanje o eventualnom tužbenom zahtjevu.
44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u parnici pa mu pripada pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.
45. Tužitelju je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR, sastava podnesaka od 29. prosinca 2022., 27. ožujka 2023., 18. listopada 2023., 4. veljače 2026. i 26. veljače 2026. u iznosu od po 150,00 EUR, zastupanja na ročištima održanim 23. ožujka 2023., 19. travnja 2024., 15. listopada 2025. i 23. srpnja 2026. u iznosu od po 150,00 EUR te sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR, što ukupno iznosi 1.687,50 EUR odvjetničke nagrade. Na navedeni iznos tužitelju pripada PDV od 25 % u iznosu od 421,88 EUR.
46. Tužitelju su priznate sudska pristojba na tužbu, sudska pristojba na prvostupanjsku presudu i sudska pristojba na žalbu u iznosu od po 39,82 EUR, odnosno ukupno 119,46 EUR, kao i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR te trošak veterinarskog vještačenja u iznosu od 465,00 EUR.
47. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. siječnja 2023. jer se njime samo dostavlja pisani iskaz svjedoka prema nalogu suda, niti trošak podneska od 12. lipnja 2024. kojim se samo dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe, budući da nije riječ o obrazloženim podnescima potrebnima za vođenje parnice.
48. Sud nije priznao ni zatraženi trošak podneska od 17. listopada 2025., budući da takav podnesak ne prileži spisu, kao ni trošak podneska označenog datumom 12. listopada 2026., koji do zaključenja glavne rasprave nije bio podnesen. Sud nije priznao trošak druge sudske pristojbe na presudu jer za njegovo priznanje nije bilo osnove.
49. Slijedom navedenoga, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.093,84 EUR, dok je u daljnjem iznosu od 708,63 EUR njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
SUDAC
Jasna Golubić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.
U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- Odvj. Sanja Vukina, OD Vukina & Partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića
- Odvj. Branimir Perić, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara
- Odvj. Marija Palić, Zagreb, Jordanovac 15