Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-542/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica u Đurđevcu, protiv 1. tuženika NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jeleni Tomrlin Gračan, odvjetnici u Đurđevcu, radi utvrđivanja postojanja služnosti na nekretninama, nakon održane glavne rasprave 2. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, 1. i 2. tuženika te punomoćnice tužitelja i punomoćnice 1. i 2. tuženika te objavljene presude 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta i to provoza, progona i prolaza pješice i motornim vozilima svih vrsta stečenog dosjelošću preko nekretnine prvotuženika NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao poslužnog dobra i to preko kčbr. [katastarska čestica] Klijet i voćnjak u vinogradi sa 351 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se ovaj put proteže od sjeverne strane u smjeru juga uz cijelu zapadnu među navedene nekretnine u prosječnoj širini od 2,60 metra, a u dužini od 58,56 metra, površini od 151 m2, te preko nekretnina drugotuženice ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja je istovjetna s ČH, [adresa], s ĐH [adresa], kao poslužnog dobra i to kčbr. [katastarska čestica] Sjenokoša u Vinogradim sa 282 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako od zapadne strane u smjeru istoka to cijeloj sjevernoj međi navedene nekretnine te prema jugu po cijeloj zapadnoj međi nekretnina drugotuženice, te preko kčbr. [katastarska čestica] Vinograd u Vinogradim sa 181 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od sjeverne strane u smjeru juga uz cijelu zapadnu među navedenih nekretnina i to u prosječnoj širini od 2,84 metra, u dužini od 62,69 metra, površini od 174 m2, a sve prema skici izmjere Geoconsult -MTM d.o.o. Đurđevac, travanj 2026. godine koja je sastavni dio ove odluke, a u korist nekretnina tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao povlasnog dobra, označene kao kčbr. [katastarska čestica] Livada Čepelovački breg sa 3690 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te upis tog prava u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se 1. tuženiku NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženici ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknade solidarno tužitelju ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.547,27 eura (slovima: tisuću petsto četrdeset sedam eura i dvadeset sedam centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je ovome sudu 19. listopada 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je samovlasnik i posjednik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] Livada Čepelovački breg sa 3690 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja voćnjak. Istu je stekao darovanjem od svoje supruge HH dana 2. rujna 2023., dok je HH istu stekla kupnjom od DH temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 14. travnja 2021. Tužitelj je vlasnik i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja čestica graniči s kčbr. [katastarska čestica] te do koje nekretnine se pristupa preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju je tužitelj također stekao darovanjem od svoje supruge, dok je supruga tužitelja istu stekla kupnjom od Grada Đurđevca dana 17. veljače 2022. dok je Grad Đurđevac istu stekao kao ošasnu imovinu iza pok. BH.

1.2. Nadalje se u tužbu navodi kako je prvotuženik vlasnik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] Klijet i voćnjak u vinogradi sa 351 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je navedenu nekretninu stekao kupnjom 26.3.2014. godine od PH, a drugotužena je vlasnica nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] Sjenokoša u Vinogradim sa 282 čhv, kčbr. [katastarska čestica] Vinograd u Vinogradim sa 181 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da na navedenim nekretninama postoji u naravi utabani zemljani put kojim dolazi do svoje nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U naravi se radi o jedinom putu kojim tužitelj može doći do svoje nekretnine. Smatra da u korist nekretnina tužitelja postoji pravo stvarne služnosti provoza, progona i prolaza preko nekretnina tuženika prethodno navedenih i to uz nekretninu drugotuženice označene kao kčbr. [katastarska čestica] od zapadne strane u smjeru istoka to cijelom sjevernoj međi navedene nekretnine te prema jugu po cijeloj zapadnoj međi nekretnina drugotuženice, u širini od cca 3 do 3,38 met ra, to uz cijelu nekretninu prvotuženika označene kao kčbr. [katastarska čestica] od sjeverne strane u smjeru juga uz cijelu zapadnu među navedene nekretnine u širini od cca 3 do 3,03 metra, to uz cijelu nekretninu drugotužene označene kao kčbr. [katastarska čestica] od sjeverne strane u smjeru juga uz cijelu zapadnu među navedene nekretnine u širini od cca 3 do 3,05 metra.

1.3. Tužitelj smatra da za korist nekretnine tužitelja postoji, i to na temelju zakona, dosjelošću osnovano i stečeno pravo stvarne služnosti i to provoza, progona i prolaza pješice i motornim vozilima svih vrsta, putem koji se u širini od minimalno 3,00 metra a u dužini od 141 metra proteže po koridoru zapad-istok-jug i to cijelom dužinom uz sam sjeverni rub nekretnine drugotužene i to preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te po cijelom dužini uz sam zapadni rub nekretnine prvotuženika i to preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te po cijelom dužini uz sam zapadni rub nekretnine drugotužene i to preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tim su se pravom prolazeći i provozeći strojevima i vozilima kao posjednici i dosadašnji vlasnici čestica tužitelja svakodnevno služili pa tako i tužitelj i to neprekidno više od 40 godina, te ih u tom pravo nikada nitko nije smetao, niti im to pravo osporavao. Smatra da je to pravo stečeno dosjelošću temeljem odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, UH koji je prodao sada novoformiranu kčbr. [katastarska čestica] supruzi tužitelja je iste stekao kupnjom još 1987. godine od MH iz [adresa], a koji se u posjedu istih prije prodaje također koristio navedenim putem kako bi došao do svojim nekretnina. Navedene nekretnine koje su sada u vlasništvu tužitelja i prvotuženika su bile u vlasništvu i posjedu MH, koji je jedan dio prodao DH, a UH supruzi tužitelja, dok je kčbr. [katastarska čestica] ostavio sebi u vlasništvu, a koju je nakon smrti MH naslijedio njegov sin PH koji je istu prodao prvotuženiku tijekom 2014. Navedena služnost nije upisana u zemljišnim knjigama.

1.4. U pokušaju supruge tužitelja i po prijedlogu supruge tužitelja prema tuženicima da stranke izvansudskim putem postignu i sačine sporazum i odgovarajuću ispravu podobnu za upis navedene služnosti u zemljišne knjige, tuženici su dopisom od 25. srpnja 2023. godine te od 7. srpnja 2023. otklonili tu mogućnost pozivajući se na to da supruga tužitelja, a time i tužitelj, imaju pristup na svoje nekretnine preko kčbr. [katastarska čestica] Nerazvrstana cesta sa 4823 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe kako je nesporna činjenica da prvotuženik dolazi do svoje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] preko nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu drugotužene, dok drugotužena do svoje nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi preko nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prvotuženika. Odnosno tuženici dolaze do svojih nekretnina koje su u naravi klijeti istim koridorom puta kojim dolazi i tužitelj. Niti tužitelj niti tuženici ne dolaze do svojih nekretnina putem oznake kčbr. [katastarska čestica] Nerazvrstana cesta sa 4823 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer se radi o putu kojim se ne može doći do nekretnina stranaka, jer je razlika u visini puta i razini nekretnina stranaka cca 10 metara, te niti drugotužena nema niti je ikada imala pristup s kčbr. [katastarska čestica] na svoje nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kao niti tužitelj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ne postoji fizički mogućnost pristupa na nekretnine tužitelja i tuženika preko puta označe kčbr. [katastarska čestica]. Budući da tuženici kao vlasnici poslužnog dobra osporavaju postojanje te služnosti supruzi tužitelja a i tužitelju, to tužitelj kao vlasnik povlasnog dobra ima pravni interes da se utvrdi postojanje stvarne služnosti i ishodi upis tog tereta u zemljišnim knjigama, a sve to u smislu čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa se stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se isto utvrditi.

2.1. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da priznaju činjenične navode tužbe u odnosu na zemljišnoknjižne upise prava vlasništva te da je drugotužena svoje nekretnine stekla od svojih roditelja, koji su oboje pokojni. Poriču da bi za korist nekretnina tužitelja, upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] ČEPELOVEČKI BREG sa 3690 m2 LIVADA sa 3690 m2 postojala bilo kakva stvarna služnost provoza, progona i prolaza preko nekretnina tuženika navedenih u tužbi, poriče se koridor pružanja stvarne služnosti iz smjera istoka u pravcu juga, u pogledu oznake duljine, oznake čestice, te oznake širine. Poriče se da bi se ispunili uvjeti iz odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje stvarne služnosti provoza, progona i prolaza pješice i motornim vozilima, niti u odnosu na tužitelja, a niti u odnosu na njegove prednike. Niti prethodni vlasnici, nisu stekli pravo stvarne služnosti, pravcem kako to navodi tužitelj niti u pogledu vremena predviđenog u odredbama citiranog Zakona, niti u pogledu kvalitete posjeda iz razloga jer se u naravi tim pravcem nisu niti služili. Nekretnine prijašnjih vlasnika i posjednika, DH i SH geodetskim elaboratom spojene su te su nastale čestice: 325/1 i 325/2, a kojih je sada vlasnik tužitelj. Kao što je već u tužbi naznačeno, 1. tuženik NH, stekao je nekretnine od PH, 2014. godine, a ulaskom u posjed tih nekretnina, u naravi nije postojala nikakva služnost puta, već tim više, radilo se o zapuštenim nekretninama, gdje je trebalo provesti opsežne radove, radi čišćenja istih, uklanjanja slobodno izraslog drveća, a takve su u naravi bile i nekretnine DH i SH, koji svoje nekretnine u naravi nisu ni posjedovali niti privodili svrsi, jer nije postojao ni voćnjak ni vinograd niti bilo koja druga kultura. Na navedenim nekretninama (DH, SH) nekad je postojala stara klijet, koja je u vrijeme kupnje nekretnina 1. tuženika, RH, bila u potpunosti urušena i iz toga se moglo zaključiti da te nekretnine nitko u stvarnosti ne posjeduje. Navedene osobe, nakon što je nekretnine stekao 1. tuženik, koji ih uredno obrađuje, nisu uopće ni dolazile na lice mjesta. Prvotuženik, NH, organizirao je više radnih akcija u pravcu čišćenja nekretnina te su mu pri tom pomagali IH, FH, GH. Radovi koji su tada izvođeni, bilo je uklanjanje izraslog drveća, piljenje s motornim pilama te korištenje strojeva, radi privođenja svrsi kupljenih nekretnina po prvotuženiku.

2.2. Zbog zapuštenosti nekretnina i onih koje je kupio 1. tuženik, a i onih, koje je stekao tužitelj, na lice mjesta dolazili su iz Grada Đurđevca, redari i to komunalni redar, TH, te poljoprivredni redar ĆH, te su slani pismeni dopisi, posjedniku SH, ali se prema saznanjima 1. tuženika, pošta vraćala jer vjerojatno ili nije htio primiti ili je bila pogrešna adresa. Točno je da nema nikakvog upisa služnosti u zemljišnim knjigama, jer se nisu ispunili u stvarnosti niti uvjeti za utvrđenje postojanja stvarne služnosti preko nekretnina 1. tuženika IH MH i 2. tuženice ĐH. Pored gore navedenoga, valja istaći da su nekretnine, koje je stekla HH, a ove godine prenesene na tužitelja, VH, spojene geodetskim elaboratom, stekle mogućnost pristupa sa nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: čkbr. [katastarska čestica] Čepelovac Vinogradi sa 4823 m2 Nerazvrstana cesta sa 4823 m2, a uvidom u vlastovnicu, vidi se da se radi o JAVNOM DOBRU U OPĆOJ UPRAVI i da se kao vlasnik 1/1 vodi upisan GRAD ĐURĐEVAC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a isti upis je i u PL 2290 k. o. [katastarska općina]. Dužina parcele sjever – jug i to: čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], koje graniče sa javnim putem čkbr. [katastarska čestica], daju realnu mogućnost pristupa sa javnog puta na nekretnine, tužitelju VH, uređenjem puta usjekom u kosinu s obzirom da je duljina navedenih čestica svakako dovoljna da se u naravi taj put i izvede.

2.3. Tuženici nadalje navode da tužitelj ne poštuje dugogodišnji posjed i uživanje tuženika, pa je dijelom, postavljajući betonske pločice, ušao u nekretnine ĐH, koja ga je upozorila, ali s obzirom na činjenicu da ista imade prebivalište u [adresa] i nije cijelo vrijeme na licu mjesta, to ukazuje na zloupotrebe tužitelja. Jedno od načela služnosti je da moraju imati razumnu svrhu. U konkretnom slučaju, nisu se ostvarili uvjeti niti za stjecanje prava služnosti, ali kupnjom i stjecanjem nekretnina, a što je vidljivo iz geodetskog elaborata, tužitelj ima mogućnost pristupa sa javnog puta na svoje nekretnine izradom pristupnog puta, u kosini koja postoji između javnog puta i nekretnina tužitelja. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Nakon održanog očevida 12. ožujka 2026. uz prisustvo geodetskog vještaka kojem je naloženo da identificira nekretnine koje su predmet postupka osobito u odnosu na prijelomne točke između nekretnina tužitelja i tuženika te u odnosu na sporni put gdje se utvrđenje prava služnosti traži, tužitelja je podneskom od 17. travnja 2026. specificirao tužbeni zahtjev usklađujući isti s nalazom geodetskog vještaka.

4. Radi razjašnjenja spornih odlučnih činjenica pročitan je sadržaj izvatka iz zemljišne knjige (stranica 5-7), skica izmjere (stranica 8), dopis (stranica 9-10), dopis (stranica 11-12), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (stranica 13-17), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 18), prijepis posjedovnog lista (stranica 19), izvod iz katastarskog plana (stranica 20), ispis e-pošte (stranica 29), ispis s Geoportala (stranica 36-39), izvršen je uvid u fotografije (stranica 45-57), pročitani su iskazi geodetskog vještaka Tihomira Husnjaka (stranica 81), iskaz tužitelja (stranica 82), iskaz 1. tuženika (stranica 83), 2. tuženice (stranica 84-85), iskaz svjedoka AH (stranica 85-86), svjedoka LH (stranica 86), svjedoka FH (stranica 86-87), svjedoka UH (stranica 87), svjedoka KH (stranica 88), pročitan je nalaz i mišljenje geodetskog vještaka – skica izmjere (stranica 96-120), iskazi svjedoka EH (stranica 137), ŽH (stranica 137-138), IH (stranica 138-139), CH (stranica 139), ZH (stranica 140-141).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku u vezi sa člankom 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao darovanjem od svoje supruge Ive Hećimović 2023. godine, a koja ju je stekla kupoprodajom od Marijana Ružmana 2021. godine. Isto proizlazi i iz izvedenih dokaza, zk. izvadaka (l-5 i l-13-14). Također nije sporno da je prvotuženik vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što također i proizlazi iz priloženog zk. izvatka (l-6), dok je drugotuženica vlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (izvadak na l -7). Nije sporno da supruga tužitelja pokušala mirnim putem od tuženika ishoditi upis prava stvarne služnosti na predmetnim nekretninama što su tuženici otklonili (dopisi na l-9- 12). Također nije sporno da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] javno dobro u općoj uporabi (l-18).

7. Iako su u odgovoru na tužbu tuženici porekli da bi bili ostvareni zakonski uvjeti za stjecanje prava služnosti, na ročištu glavne rasprave održanom dana 2. srpnja 2026. punomoćnica tuženika navela je kako je pravo služnosti prestalo zastarom zbog neizvršavanja iste kroz period duži od 20 godina, pa iz istoga proizlazi kako tuženici priznaju da je pravo služnosti postojalo, ali smatraju da je isto prestalo neizvršavanjem.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u posjed svojih nekretnina stupio 2021. godine kada je iste kupila njegova supruga HH od UH, a ona mu je iste darovala 2023. godine. Prije kupoprodaje od UH, on je s njim bio na nekretninama te ga je prodavatelj pritom doveo na nekretnine putem koji je pokazao geodetskom vještaku prilikom očevida. Prodavatelj mu je tom prilikom spomenuo da tim putem prolazi do nekretnina koje prodaje, a kojih je vio vlasnik od 1987. godine te nije spominjao ništa u smislu da bi ga netko smetao prilikom prolaska predmetnim putem do predmetnih nekretnina, da bi mu itko branio prolazak tim putem ili ga u tome sprječavao. Od kada su on i supruga u posjedu svojih čestica, dolazili su gotovo svakodnevno te su tu vršili razne radove uređivanja nekretnine, između ostalog postavljeni su i tlakavci u svrhu parkirališta, posadili su jablane, breze i bijeli bor te ogradu od zidanih stupića. Čitavo to vrijeme niti njemu niti radnicima koji su vršili određene radove nitko nije priječio prolazak tim putom. Nikada nije pitao tuženike smije li prolaziti tim putem jer je smatrao da isto nije potrebno niti je bio svjestan činjenice da predmetni put nije javno dobro. Činjenicu da put prolazi po nekretninama po česticama u vlasništvu tuženika saznao je tek 2023. godine kada je dao izraditi projekt za dovod vode. Ni tada nije pitao smije li prolaziti tim putem budući da mu nitko nije nikada rekao da ne smije. Drugotuženicu je vidio da dolazi na svoje nekretnine možda 2, 3 puta i to kada je njena parcela postala već jako zapuštena i netko ju je zbog toga prijavio. Njegova je nekretnina kada ju je kupila njegova supruga bila u dobrom stanju, na istoj su ranije bile dvije klijeti koje su se srušile i isto je djelomično raščistio prijašnji vlasnik, a kasnije je on ostatak uklonio kada je uređivao nekretninu. Kada je dio nekretnine kupio od LH, on ga je uveo u posjed nekretnine.

9. Tuženik NH u svojem iskazu navodi da je vlasnik svoje nekretnine postao 2014. godine od PH te je tu postavio košnice sa pčelama. Tvrdi da od tada pa do 2021. je samo jednom vidio nekoga da prolazi spornim putem i to je bio UH koji je tu prošao pješice, a došao je pogledati stanje svoje nekretnine i komentirao je da istu mora raščistiti jer je bila zapuštena. Tek je kasnije tužitelj nakon 2021. počeo prolaziti spornim putem, tvrdi da ga je on tada upozorio da se ne smije tuda voziti međutim da mu je tužitelj rekao da je tu put i da ima pravo tu prolaziti. Usprkos njegovom protivljenju, tužitelj i dalje prolazi spornim putem. Nije se u vezi toga obraćao nikakvim službenim dopisima ikome jer je smatrao da će to tužitelj shvatiti i prihvatiti na miran način. Tuženik smatra da tužitelj može prići svojim nekretninama sa javnog puta sa kčbr. [katastarska čestica] iako se radi o većoj razlici u visini, smatra da razlika u visini puta i čestice tužitelja nije viša od 2 metra pa misli da se isto može izvesti na način da se teren poravna bagerom kao što postoje primjeri takvih prilaza na okolnim nekretninama. Priznaje da drugotuženica do svoje nekretnine dolazi na način da prolazi po njegovoj nekretnini istim putem kao i tužitelj, ali da joj je on to usmeno dozvolio iako i 2. tuženica realno ima pristup svojoj nekretnini s javnog puta. Na svoju nekretninu u pravilu dolazi 5 puta tjedno, poslijepodne, a od 2018. od kada je u mirovni, dolazi i u prijepodnevnim satima. Tvrdi da njemu prodavatelj njegove nekretnine nije spominjao put i služnosti koja bi postojala za korist drugih nekretnina, nije spominjao da bi bilo tko imao pravo prolaziti nekretninom koju mu prodaje. Navodi da ga prodavatelj nije prilikom kupoprodaje nije uveo u posjed, da su ugovor potpisali kod javnog bilježnika, ali da je on znao što kupuje budući da je rodom iz [adresa] i nekretnina mu je bila od ranije na terenu poznata. Kada je svoju česticu kupio, ista je bila u zapuštenom stanju, sve je bilo zarašteno pa tako nije niti postojao utabani put koji je sada vidljiv na njegovoj nekretnini. Takvo je isto stanje, dakle šikara bez ikakvog vidljivog puta, bilo i na susjednoj čestici, sada u vlasništvu i posjedu tužitelja. Dok je on došao 2012. kada je tu držao svoje pčele, na susjednoj nekretnini sada u vlasništvu tužitelja nisu postojale klijeti, navodno su prije postojale, ali su već bile raščišćene. S obzirom na drva koja su činila šikaru na čestici sada u vlasništvu tužitelja, njegova je laička procjena bila da je ta nekretnina bila zapuštena 20 godina. Njemu smeta da tužitelj prolazi po njegovoj nekretnini jer tu ima šupu u kojoj boravi, a sporni put prolazio u neposrednoj blizini šupe, a pa čim izađe iz šupe mora paziti da ga kakvo vozilo ne udati, tu se igraju i njegove dvije unuke, a tužitelj prolazi tim putem raznim vozilima, npr. bagerima, kamionima, traktorima. Ne zna da li je 2. tuženica branila tužitelju prolazak putem po spornim nekretninama. Dio puta s kojeg se prilazi s javnog dobra na česticu u vlasništvu 2. tužene nije bio zarašten jer su se istim koristili vlasnici susjednih nekretnina, kao i on. On je do svoje nekretnine od 2012. dolazio tim dijelom puta koji prolazi česticom u vlasništvu 2. tužene.

10. Drugotuženica ČH u svojem iskazu navodi da su čestice koje su u njenom vlasništvu, a preko kojih prolazi sporni put, u posjedu njene obitelji oduvijek, od njenog rođenja, jer su prije bile u vlasništvu njenog djeda koji je iste kupio, pa je na iste u djetinjstvu često dolazila i tu su znali biti po tjedan dana. Kasnije je dolazila pomagati u obrađivanju vinograda, što znači nekoliko puta godišnje. U vrijeme njenog djetinjstva vlasnici nekretnina koje su sada u vlasništvu tužitelja do svojih su nekretnina dolazili upravo spornim putem i to im njen djed nije branio. Kasniji vlasnici nekretnina sada u vlasništvu tužitelja zapustili su predmetne nekretnine, ona ih nije niti poznavala, nije ih nikada vidjela da na nekretninu dolaze već je jednom prilikom vidjela nekog nepoznatog čovjeka kako je parkirao svoje vozilo na dijelu njene nekretnine, a rekao mi je da mu je to dozvolio tadašnji vlasnik UH. U proteklih 20 godina ona do svoje nekretnine dolazi otprilike 5 do 6 puta godišnje i to u razdoblju od proljeća do jeseni kada je iste potrebno kositi. Tužitelja je prvi puta upoznala 2022. godine kada je tek saznala da je netko kupio susjedne nekretnine. Tada je došla počistiti svoje nekrentine radi prijave komunalnog redara. Tužitelj je čitavo vrijeme prolazio spornim putem pokraj njenih nekretnina, ali navodi da mu ona to nije mogla zabraniti jer joj je on govorio da je on tu cijelo vrijeme, a ona samo povremeno. Tijekom 2023. tužitelj je počeo graditi parkiralište na dijelu nekretnine te je ona tada zvala policiju kojima je rekla, kao i prisutnim radnicima, da li znaju da su na njenoj nekretnini, na što su radnici zvali tužitelja. Policija nije ništa poduzela već su joj rekli da dođe za par dana, a budući da tužitelj poznaje policajce još su joj rekli da će je prijaviti za klevetu. Na izričito pitanje da li je branila tužitelju prolazak spornim putem odgovora da kako bi mu to mogla braniti jer je jednom parkirala na svojoj nekretnini na što joj je tužitelj rekao da je to zadnji put napravila pa da je on mora zaobilaziti i kako bi mu išta mogla zabraniti jer je on fizički jači. Nije joj baš ugodno i dolazi na svoje nekretnine od 6 do 9 ujutro kako ne bi nikoga srela. Navodi da prvotuženiku ne brani prilazak do nekretnina putem koji prolazi njenom nekretninom budući da su oduvijek vlasnici nekretnina kojih je sada 1. tuženik vlasnik tuda prolazili. Smatra da tužitelj do svojih nekretnina može proći s javne ceste te da je prilaz moguće urediti bagerom. Oko 2000. godine je na njenim nekretninama bio dijelom vinograd, a dijelom voćnjak, a na čestici 1. tuženika u dijelu kojim prolazi sporni put bila je visoka trava i šikara, a na kraju puta sada u posjedu tužitelja bila je tada još veća šikara tako da se tuda nije moglo prolaziti. Samo je ona prolazila svojim vozilom ako je to bilo moguće s obzirom na vrijeme, a mogla je prići svojoj nekretnini između vinograda i voćnjaka gdje je bila ledina. U tom periodu nije vidjela da bi netko prolazio do susjedne nekretnine sada u vlasništvu tužitelja, niti je vidjela nikakav trag prolaska. Od 2020. godine je vidjela 1. tuženika rijetko. Tim putem dolazila je do svoje nekretnine i nakon otprilike 2000. jer joj to nitko nije branio jer nikoga tu nije ni bilo. Putem su prolazili i prije 2000. godine i u djetinjstvu su dolazili ovim putem. Navodi da tu nije postojalo kakvo raslinje ili drveće koje bi priječilo put, a pritom misli na vrijeme prije Domovinskog rata. Na izričito pitanje da li je spornim putem prolazila do svoje nekretnine u posljednjih 20 godina odgovora da je, a na pitanje da li je tu postojalo kakvo raslinje ili drveće odgovora da ne, da je bila samo visoka trava.

11.1. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe članka 190. st. 1., čl. 228. st. 2., čl. 229. st. 1. i čl. 241. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV).

11.2. Odredba članka 190. stavka 1. ZV propisuje da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.

11.3. Odredba čl. 228. st. 2. propisuje da tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.4. Nadalje, sukladno odredbi članka 229. stavka 1. ZV, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

11.5. Sukladno odredbama čl. 241. st. 1. i 3. ZV, pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina, te pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.

12. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka nakon održanog očevida proizlazi kako je vještak identificirao predmetne čestice na terenu te je pokazao međnu linija između kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] te je izvršeno snimanje trenutno zatečenog stanja. Na terenu je snimljen sporni put prema iskazu tužitelja te je isto preklopljeno na službeni digitalni katastarski plan. Put prelazi preko čestice (kčbr. [katastarska čestica]) 1. tuženika NH u ukupnoj dužini od 58,56 m, prosječnoj širini od 2,60 m i površini od 151 m2, dok preko čestica (kčbr. [katastarska čestica]) 2. tuženice ČH prelazi u ukupnoj dužini od 62,69 m, prosječnoj širini od 2,84 m i ukupnoj površini od od 174 m2. Također se na čestici 2. tuženice kčbr. [katastarska čestica] nalaze betonski rupičasti tlakavci u površini od 31 m2. Pristup na nekretninu tužitelja sa čestice javnog puta kčbr. [katastarska čestica] je uz nagib od 23% između točaka 411 (sredina makadamskog puta) i 422 (najbliža točka betonske staze) prikazanih na skici izmjere ljubičastom bojom. Put se nalazi u usjeku te visinska razlika sa istočne strane u odnosu na vrh pokosa iznosi minimalno 4.50 m. S obzirom na sve navedeno prema trenutnoj situaciji na teren pristup sa čestica javnog dobra kčbr. [katastarska čestica] nije moguć bez značajnih građevinskih radova, stabilizacije pokosa te osiguranja sigurnog i trajnog prilaza nekretnini tužitelja. Na topografskoj karti 1:25000 (TK25) iz 1998. godine prikazan je sporni put koji se proteže preko predmetnih čestica te dodatno preko čestica 325/2, 324/2 i 324/1. Također je sporni put vidljiv i na Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK) iz 1981. godine.

13. Iz iskaza svjedoka AH proizlazi da su dijelovi nekretnina koje su sada u vlasništvu tužitelja ranije bile u vlasništvu njegovih roditelja i to od kada on pamti , dok se po smrti roditelja on nasljedstva odrekao pa su iste prešle u vlasništvo grada. Svjedok navodi kako su iste nekretnine obrađivali na način da su na istima imali vrt i vinograd te su ih tako obrađivali do 2005. ili 2006. godine te su čitavo to vrijeme do svojih nekretnina dolazili putem koji je predmet ovog spora i to im nitko nije branio i tu ništa nije bilo sporno. Nakon 2005. te su nekretnine prestali obrađivati pa su na njih dolazili rjeđe, možda par puta godišnje samo radi održavanja ali su i tada do istih dolazili upravo spornim putem. Niti raniji vlasnici i to JH i roditelji 2. tuženice nisu im branili prolazak tim putem. Samo je jednom prilikom i to tek 2022. njemu 1. tuženik prigovorio što spornim putem prolazi, na što mu je svjedok odgovorio da je taj put tu oduvijek i to mu to on ne može osporavati te mu ni 1. tuženik više prolazak putem nije osporavao.

14. Svjedok OH u svojem iskazu navodi kako je bio vlasnik dijela nekretnina sada u vlasništvu tužitelja od 1992. te je na iste dolazio barem jednom tjedno, a kasnije dva puta godišnje radi održavanja. Također je do svojih nekretnina dolazio spornim putem i to mu nitko nije branio. Prolazak mu nisu branili ni članovi obitelji JH, ranije vlasnici nekretnine sada u vlasništvu 1. tuženika, a ni roditelji 2. tuženice. Svjedok navodi kako čitavo to vrijeme na dijelu nekretnina tuženika na kojima je sporni put nije bilo nikakve veće šikare niti je put bio zapušten, eventualno ljeti malo viša trava, putem se moglo normalno proći i to mu nitko nije osporavao. Kad je svoje nekretnine prodao tužitelju i uvodio ga u posjed, također su prošli spornim putem, ali o istome nisu niti pričali jer svjedok navodi da nije bio niti svjestan činjenice da put prolazi po privatnom vlasništvu jer su tuda uvijek prolazili i to nikada nije bilo sporno .

15. Svjedok UH u svojem iskazu navodi da je i on bio vlasnik dijela nekretnina sada u vlasništvu tužitelja i to otprilike od 1985. kada je iste kupio od MH pa sve do 2022. kada ih je prodao tužitelju. Na njegovim je nekretninama postojala klijet te su tu imali vrt i voćnjak, a na svoje su nekretnine dolazili uglavnom jednom tjedno i to vikendom kroz čitavo vrijeme svojeg posjedovanja. Do svojih su nekretnina dolazili upravo spornim putem i to osobnim automobilima i traktorom po potrebi. Kada su oni nekretninu kupili, prodavatelji su ih uveli u posjed te ih do nekretnina doveli upravo spornim putem navodeći da je to put kojim se do nekre tnina dolazi. Nikada im nitko nije branio prolazak tim putem, a po njegovim saznanjima niti ranijim vlasnicima. Po iskazu svjedoka tim su putem prolazili i drugi vlasnici nekretnina kao npr. obitelj ŠN koji su imali svoj posjed u donjem dijelu iza nj ihovih nekretnina. Prilikom prodaje nekretnina tužitelju, svjedok navodi i da je on tužitelja na taj način uveo u posjed tj. prošli su spornim putem i tužitelju je rekao da je to put kojim može prolaziti. Navodi da niti raniji vlasnici poslužnih nekretnina, JH i roditelji 2. tuženice, nisu njemu osporavali prolazak spornim putem. Niti kasnije njemu nije 1. tuženik osporavao prolazak spornim putem te svjedok tvrdi kako dijelovi nekretnina tuženika po kojima spornim put prolazi nikada nisu bili zapušteni, put je uvijek bio prohodan.

16. Svjedokinja ZH potvrđuje iskaz svojeg supruga, svjedoka UH navodeći da su oni svoju nekretninu, sada u vlasništvu tužitelja kupili početkom 1980.-tih godina od obitelji JH, koji su ih uveli u posjed kojem su pristupili upravo sada spornim putem, za koji su im prodavatelji rekli da imaju pravo njime prolaziti jer drugoj puta za prilaz tim nekretninama nije niti bilo. Njima nitko nije osporavao pravo prolaza tim putem niti ih u tome sprječavao sve do prodaje nekretnine supruzi tužitelja. Tako tvrdi da je čitavo vrijeme njihovog posjedovanja nekretnina sada u vlasništvu tužitelja, dakle oko četrdeset godina, sporni put na terenu postojao i bio prohodan, oni su se redovno njime koristili uglavnom dolazeći za vikend pa tako i u razdoblju od 2000. do 2014. Tvrdi da sporni put nije bio zapušten već da ga je bilo moguće normalno koristiti. Kada su svoju nekretninu prodali supruzi tužitelja prilikom predaje u posjed bila je osobno prisutna kao i njen suprug te tužitelj sa svojom suprugom. Tada su kupcima pokazali međe nekretnine i rekli im kako se od nekretnine dolazi upravo putem koji je evidentiran na skici izmjere geodetskog vještaka. Također navodi da njima nije nitko od tuženika osporavao pravo prolaska predmetnim putem od 2014. kada je 1. tuženik stekao svoju nekretninu pa do 2021. kada su svoju nekretninu prodali supruzi tužitelja. Potvrđuje da je 1. tuženik na svoju nekretninu postavio košnice sa pčelama i to na način da su košnice bile postavljene ukoso pa su tako djelomično zakrčile i sporni put.

17. Svjedok KH u svojem iskazu tvrdi da su mu predmetne nekretnine poznate jer je on 1980. pa do smrti ranijeg vlasnika dolazio uslužno kositi po nalogu NN, Š i JH. Navodi da je ponovno počeo dolaziti 2015. kada je 1. tuženiku pomogao u raščišćavanju. Tvrdi da od 1980. pa nadalje, ne može se izjasniti kada, nije postojao sporni put osim na dijelu koji vodi od javnog puta od klijeti 1. tuženika, dok je u dijelu do nekretnine tužitelja u ono vrijeme bilo zarašteno tj. da puta nije bilo. Također tvrdi da je 2015. kada je 1. tuženik stekao svoju nekretninu on njemu ravnao zemljište na način da je zatrpavao jednu veliku duboku rupu koja se nalazila ispred šupe 1. tuženika na mjestu kojim sada prolazi sporni put. Također navodi kako je obitelj NN dolazila na svoje nekretnine s javnog puta jer njihove čestice imaju pristup s javnog puta.

18. Svjedok FH u svojem iskazu navodi da je na predmetnim nekretninama na kojima se nalazi sporni put bio samo jednom i to 2014. kada je došao pomagati 1. tuženiku u raščišćavanju vinograda. Svjedok tvrdi da je cijela nekretnina bila zapuštena i dio na kojem se nalazi vinograd i dio na kojem se sada nalazi sporni put. Nadalje navodi da je na dijelu gdje je sada put rasla akacija, trnje i kupine. Tvrdi da se po nekretnini nije moglo proći automobilom, a po stanju zapuštenosti u tom trenutku dakle 2014. godine svjedok procjenjuje da je ista mogla biti zapuštena barem pet do deset godina.

19. Svjedok GH u iskazu navodi da su mu nekretnine koje su predmet postupka poznate jer je njegova teta bila vlasnica susjednih nekretnina u razdoblju od otprilike 2000. do 2010. ili 2012., a u navedenom je razdoblju na nekretninama bio oko desetak puta. Tvrdi kako u navedenom razdoblju je sporni put postojao samo u dužini od kojih pet metara od javnog puta, ali dalje da isti nije postojao kako je on prikazan na skici izmjere kako skreće udesno već je u tom dijelu bilo zarašteno pa ne zna kako su vlasnici nekretnina sada u vlasništvu tužitelja i 1. tuženika svojim nekretninama pristupali. Također tvrdi da su bile zapuštene cijele nekretnine tuženika i da se s obzirom na takvo stanje vozilom ne bi moglo proći do nekretnine tužitelja.

20. Svjedokinja ŽH na spornim je nekretninama prvi puta bila 2014. kada je sa svojim suprugom išla pomagati 1. tuženiku u raščišćavanju njegovih nekretnina. Tako tvrdi da u to vrijeme nije bilo spornog puta kako je on prikazan na skici izmjere, tvrdi da su nekretnine u to vrijeme bile zapuštene i zarasle raslinjem, pa tako i dio na kojem se nalazi sporni put. Kasnije je na sporne nekretnine dolazila povremeno, možda dva puta godišnje te se ne može izjasniti kada je na terenu nastao put koji je sada kao takav vidljiv.

21. Svjedok IH u svojem iskazu navodi da su mu nekretnine poznate još od djetinjstva kada je dolazio na nekretnina sada u vlasništvu 1. tuženika, a tada u vlasništvu obitelji JH. Tvrdi da u to vrijeme nije postojao nikakav put. Na istima je ponovno bio pred više od deset godina, kada je 1. tuženik kupio svoje nekretnine, a on mu je pomagao u raščišćavanju. Tvrdi da je nekretnina tada bila u potpunom neredu, zarasla u raslinje u cijeloj svojoj površini pa tako i u dijelu na kojem je na skici izmjere evidentiran put po kazivanju tužitelja. Nadalje tvrdi da on njegovog djetinjstva pa do 2014. sporni put nije postojao, da su nekretnine sada u vlasništvu tužitelja bile zapuštene pa ne zna kako su raniji vlasnici istima pristupali. Po procjeni svjedok, kada je došao pomagati 1. tuženiku u raščišćavanju njegove nekretnine 2014., ova je nekretnina bila zapuštena barem desetak godina. Također tvrdi da u razdoblju od 2014. do 2021. na spornom dijelu nekretnina nije postojao nikakav utabani put koji bi bio vidljiv na terenu, a kojim bi netko prolazio u smjeru nekretnina tužitelja.

22. Svjedok CH u svojem je iskazu naveo da je bio vlasnik nekretnina sada u vlasništvu 1. tuženika i to od 1995. kada ju je naslijedio do svojeg oca pa do 2014. kada ju je prodao 1. tuženiku. Njegovi su roditelji istu kupili sredinom 1970. te potvrđuje da je tada postojao put koji je predmet spora jer su njime prolazili vlasnici nekretnina u nastavku, a tada su to bili UH i ŠN, što je bilo logično jer nisu imali drugog puta za pristup do svojih nekretnina. Navodi da je, nakon što je nekretninu naslijedio, istu prepustio na obrađivanje svojem ujaku ŠN koji je vinograd obrađivao nekoliko godina. U vrijeme kada je nekretninu prodao 1. tuženiku, ista nije bila značajno zapuštena, tvrdi da je 1. tuženika osobno uveo u posjed na način da mu je na terenu pokazao međe te da je tom prilikom na terenu bio vidljiv sporni put pa o tome nije ništa posebno komentirao 1. tuženiku. Potvrđuje da je 1. tuženik na nekretnini koju je kasnije od njega kupio, dovezao svoje pčele u košnicama, ali se ne sjeća koliko ranije prije kupoprodaje. I u vrijeme kada je 1. tuženik na predmetnoj čestici držao svoje pčele, isti je pčele dovezao i njima pristupao upravo spornim putem kako je sada on evidentiran na skici izmjere te je i u to vrijeme bio vidljiv na terenu, kako prolazi po cijeloj nekretnini 1. tuženika i vodi do nekretnine tužitelja jer drugi put nije niti postojao. Pojašnjava kako je njegov ujak obrađivao nekretninu od 1995. do otprilike 2000. pa je moguće da je do prodaje 1. tuženiku narasla viša trava.

23. Analizirajući ovako provedene dokaze, sud dolazi do zaključka da je predmetna stvarna služnost osnovana na temelju zakona dosjelošću sukladno odredbi čl. 229. st. 1. ZV, jer su je posjednici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine pošteno posjedovali izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina nisu se tome protiviti. Isto proizlazi iz iskaza 2. tuženice koja navodi da su u vrijeme njenog djetinjstva vlasnici nekretnina sada u vlasništvu tužitelja do svojih nekretnina dolazili upravo spornim putem i to im njen djed nije branio. Isto su potvrdili i svjedoci UH, AH i OH, upravo raniji vlasnici povlasne kčbr. [katastarska čestica], navodeći da im nikada nitko nije branio prolazak spornim putem . Prvotuženik je vlasnikom svoje nekretnine, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postao tek 2014. pa o ranijem posjedovanju i izvršavanju sadržaja prava služnosti nema osobnih saznanja, a i nakon te godine vlasnici povlasne nekretnine su po vlastitim izjavama rjeđe na iste pristupali. Ovom zaključku ide u prilog i materijalni dokaz – činjenica da je sporni put prikazan na topografskoj karti 1:25000 (TK25) iz 1998. godine koji se put proteže preko predmetnih čestica te dodatno preko čestica 325/2, 324/2 i 324/1. Također je sporni put vidljiv i na Hrvatskoj osnovnoj karti (HOK) iz 1981. godine , kao to proizlazi iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka i dokumentacije priložene njegovom nalazu (stranica 109-110 spisa).

24. Sporno je među strankama da li je pravo služnosti prestalo zastarom, tj. neizvršavanjem njenog sadržaja kroz dvadeset godina. Pritom je ključan iskaz svjedoka AH koji je bio vlasnik dijela nekretnina sada u vlasništvu tužitelja, a koji navodi da je na istima njegova obitelj obrađivala vrt i vinograd do otprilike 2005. godine te su čitavo to vrijeme do svoje nekretnine dolazili spornim putem što im nitko nije branio, a tim su putem prolazili i vlasnici drugih nekretnina . I svjedok OH, također vlasnik dijela čestice sada u vlasništvu tužitelja navodi da je koristio nesmetano sporni put, ali rjeđe nakon 1992. godine, kao i supružnici UH koji su se putem služili rjeđe nakon 1988. godine. Sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz svjedoka AH da su vrt i vinograd obrađivali do barem 2005. godine, tako da je moguće da je sporni put nakon toga bio zarašten prirodnim rastom vegetacije u većoj mjeri do 2014. kada je 1. tuženik stekao vlasništvo svoje nekretnine, povlasne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

25. U tom smislu se mogu tumačiti i iskazi svjedoka FH, EH te ŽH i IH kada navode da su 2014. došli na kčbr. [katastarska čestica] kada ju je 1. tuženik kupio da mu pomognu u rasčišćivanju iste. Međutim, ovi su iskazi po ocjeni suda pretjerani u opisu zapuštenosti nekretnine kada navode da je ista bila potpuno zarasla u raslinje i da je bio zarastao i sporni put. Isto nije uvjerljivo prvenstveno kada se stavi u korelaciju s iskazom samog 1. tuženika koji navodi da je košnice sa pčelama na predmetnu nekretninu dovezao već 2012 godine, dakle dvije godine ranije, pa nije jasno kako je košnice dovezao, postavio i održavao s obzirom na opise od njega predloženih svjedoka o zapuštenosti nekretnine.

26. Pritom iskaz svjedoka EH nije uvjerljiv niti u dijelu gdje navodi je sporni put postojao samo u dužini od kojih pet metara od javnog puta, ali dalje da isti nije postojao kako je on prikazan na skici izmjere kako skreće udesno već je u tom dijelu bilo zarašteno pa ne zna kako su vlasnici nekretnina sada u vlasništvu tužitelja i 1. tuženika svojim nekretninama pristupali, i to jer je iskaz u tom dijelu u suprotnosti s iskazima 1. i 2. tuženika koji navode kako su do svojih nekretnina prolazili spornim putem čitavo vrijeme svojeg posjedovanja.

27. Iskaz svjedoka IH sudu nije uvjerljiv ni u dijelu u kojem tvrdi da od njegovog djetinjstva pa do 2014. sporni put nije postojao, da su nekretnine sada u vlasništvu tužitelja bile zapuštene pa ne zna kako su raniji vlasnici istima pristupali. To stoga što je ovakav iskaz u suprotnosti s iskazima i tuženika i ostalih svjedoka, poglavito AH, LH te DH i ZH, kao ranijih vlasnika nekretnina sada u vlasništvu tužitelja koji su predmetne nekretnine obrađivali i koristili sukladno svojoj namjeni barem do 2005. te dolazili do istih spornim putem.

28. Također, iskaz svjedoka ČN nije uvjerljiv jer je u suprotnosti s iskazom same 2. tuženice koja navodi da su ona i njena obitelj još u vrijeme njenog djetinjstva prolazili upravo spornim putem, a ne nikakvim prilazom s javnog puta kako to tvrdi ovaj svjedok. Također, nitko od svjedoka predloženih od strane tuženika nije spominjao rupu u zemljištu na mjestu gdje se sada nalazi put koju bi bilo potrebno zatrpavati.

29. Ocjene li se kao vjerodostojni dijelovi iskaza svjedoka predloženih od strane tuženika, a koji su mu pomagali raščišćavati nekretninu 2014. godine, da je tada dio nekretnina na kojima se nalazi sporni put bio zapušten po njihovoj procjeni barem 5 - 10 godina, isto bi odgovaralo činjenici utvrđenoj iz iskaza svjedoka AH da su svoje nekretnine, sada u vlasništvu tužitelja, intenzivnije obrađivali do 2005. godine, pa je izgledno da je od 2005. do 2014. godine, dakle u razdoblju od 9 godina pravo služnosti prolaza spornim putem izvršavano rjeđe i manjim intenzitetom pa je sporni put zarastao biljnom vegetacijom. Nesporno su tužitelj i njegova supruga izvršavali sadržaj služnosti po stjecanju svoje nekretnine, povlasne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon 2021. godine. Čak i kada bi se uzelo kao dokazano da se služnost uopće nije izvršavala u razdoblju od 2005. kada su prestali (intenzivno) izvršavati članovi obitelji AH, pa do 2021. godine kada su je počeli izvršavati članovi obitelji tužitelja, u tom je razdoblju proteklo 16 godina, a ne potrebnih 20 propisanih odredbom čl. 241. st. 1. ZV za prestanak služnosti zastarom.

30. Pritom nije od značenja prigovor tuženika da tužitelj ima pristup svojim nekretninama s javnog puta, konkretno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da tužitelj svojim tužbenim zahtjevom ne traži osnivanje nužnog prolaza sukladno čl. 191. ZV koji propisuje da je nužni prolaz služnost puta koju je osnovao sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom. Također, u tom smislu sud prihvaća nalaz i mišljenje geodetskog vještaka da je pristup na nekretninu tužitelja sa čestice javnog puta kčbr. [katastarska čestica] uz nagib od 23% između točaka 411 (sredina makadamskog puta) i 422 (najbliža točka betonske staze) prikazanih na skici izmjere ljubičastom bojom. Put se nalazi u usjeku te visinska razlika sa istočne strane u odnosu na vrh pokosa iznosi minimalno 4.50 m. Vještak je mišljenja da s obzirom na sve navedeno, prema trenutnoj situaciji na terenu, pristup sa čestica javnog dobra kčbr. [katastarska čestica] nije moguć bez značajnih građevinskih radova, stabilizacije pokosa te osiguranja sigurnog i trajnog prilaza nekretnini tužitelja.

31. Također sud ne prihvaća prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo služnosti progona niti prolaza motornih vozila budući da iz iskaza svjedoka koji su ranije bili u posjedu povlasne nekretnine proizlazi da su pravo služnosti koristil i na način da su spornim putem prolazili i motornim vozilima što je životno i realno s obzirom na namjenu povlasne nekretnine koja se koristila kao poljoprivredno zemljište s nasadima vrta i voćnjaka te klijetima koje je trebalo održavati pa je životno i logično da se na iste mora moći pristupiti i motornim vozilima.

32. Stoga je sud, na temelju cjelokupno provedenog postupka, ocijenio da u konkretnom nije nastupila zastara neizvršavanjem služnosti kroz dvadeset godina pa da bi predmetno pravo služnosti prestalo sukladno odredbi čl. 241. st. 1. ZV. Po stavu suda pravo služnosti nije prestalo ni sukladno odredbi čl. 241. st. 3. ZV koji propisuje da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine. Prvotuženik je prema vlastitom navodu, a što potvrđuje i svjedok AH, prvi puta prigovorio izvršavanju prava služnosti tužitelju 2021. godine, a svjedoku AH 2022. godine, ali ovlaštenici prava ga zbog toga nisu prestali izvršavati uopće, dakle nikako ne neprekidno tri godine.

33. Temeljem svega prethodno navedenog, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan pa je presuđeno kao u točki I. izreke.

34.1. Odluka o troškovima postupka u skladu je s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tako je tužitelju dosuđen trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25 , u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat i zatraženi trošak u daljnjem iznosu od po 100,00 eura za sastav podneska od 17. travnja 2026. i zastupanje na ročištu dana 2. srpnja 2026. sukladno gore navedenim odredbama tarife. Na ovakav ukupan iznos troška od 700,00 eura, priznaje se trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 175,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife. Tužitelju se priznaje i zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 639,09 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu koju je platio u iznosu od 6,64 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 26,54 eura, što sveukupno iznosi 1.547,27 eura.

34.2. Tužitelju se ne priznaje zatraženi trošak za zastupanje u uvećanom iznosu od 10% jer u postupku sudjeluju dva tuženika, budući da se odredba o povećanju tarifnih stavki iz Tbr. 40.1. Tarife odnosi na punomoćnika koji zastupa i brani više osoba, a ne za punomoćnika protivne strane. Ne priznaje se niti zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura jer je ista plaćena u iznosu od 6,64 eura. Temeljem navedenog, riješeno je kao u točki II. izreke presude.

Đurđevac, 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Marina Rengel Brlečić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 9. i 11. ZPP).

Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 5. ZPP).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Zorica Franković, Đurđevac

2. Odvjetnica Jelena Tomrlin Gračan, Đurđevac