REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2373/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Adžić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 228-50-5128190, sklopljenog dana 22. listopada 2008. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja HT kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 1,50% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita;
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 329,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. srpnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj je dana 08. travnja 2026. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
2. Navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom dana 22. listopada 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 228-50-5128190 (dalje u tekstu: Ugovor) u svrhu kupnje stana za svoje osobne potrebe, kojim mu je tuženik isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF 66.700,00.
3. Nadalje, točkom 3. Ugovora, određeno je: „3. /treće/ NAKNADA 1,50 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Tuženik je tužitelju prilikom isplate kredita dana 28.10.2008. naplatio naknadu za obradu kredita u ugovorenom iznosu, dakle 1,50% od iznosa odobrenog kredita.
4. Ističe da su gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora.
5. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05).
6. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
7. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži.
8. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
9. Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05).
10. Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepoštetni stjecatelj.
11. Radi svega navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:
" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 228-50-5128190, sklopljenog dana 22. listopada 2008. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja HT kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 1,50% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita; II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenju pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."
12. Sud je svojim rješenjem od dana 13. travnja 2026. pozvao tuženika da u roku od 30 dana od dana dostave tužbe podnese pismeni odgovor na tužbu, upozoren da, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u danom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja (presudu zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b st. 1. toč. 1. do 4., kao i primjenom odredbe članka 284. st. 5. Zakona o parničnom postupku (ZPP).
13. Kako tuženik nije postupio sukladno citiranom rješenju suda i nije u danom roku, niti do dana donošenja ove odluke, podnio odgovor na tužbu, a kako su tuženiku tužba i rješenje, kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni dana 21. travnja 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnostima s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da ne podnesu odgovor na tužbu, tj. kako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 331. b. stavak 1. točka 1. do 4., kao i primjenom odredbe članka 284. st. 5. Zakona o parničnom postupku, to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci ove presude.
14. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude, pod toč. II. izreke ove presude.
15. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik i troška sudske pristojbe na tužbu i presudu zbog ogluhe.
16. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe – 100 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 200,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 50,00 EUR, te čini zbir od 250,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR, što čini ukupan trošak tužitelja u ovoj parnici u iznosu od 329,64 EUR i dosuđen je tužitelju kao pod toč. II. izreke ove presude.
17. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude zbog ogluhe, što je 29. srpnja 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.
18. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. lipnja 2026.
Sudac:
Tanja Hučera
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje o pozivanju tužitelja na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR
2. tuženiku
