REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-377/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], Esquimalt, Munro ST 990, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Gortan, odvjetnici u Puli, protiv tuženice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nevenu Bastijančiću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, nakon glavne javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza preko nekretnina u vlasništvu tuženice označenih kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], i to po cijeloj dužini zapadne međe parcele označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te po cijeloj dužini istočne međe parcela 76 i 77 k. o. [katastarska općina], u širini od 5,00 m, kako je to označeno na skici lica mjesta na str. 3/5 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing.geod.KŠ žutom točkastom linijom, a u korist nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja.

Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude, po pravomoćnosti iste, ishodi uknjižbu prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli na teret poslužnih nekretnina tuženice označenih kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] i to po cijeloj dužini zapadne međe parcele označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te po cijeloj dužini istočne međe parcela 76 i 77 k. o. [katastarska općina], u širini od 5,00 m, kako je to označeno na skici lica mjesta na str. 3/5 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing.geod.KŠ žutom točkastom linijom, a u korist povlasne nekretnine tužitelja označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna trpjeti."

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 875,00 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tuženica vlasnica nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Ističe da osobno, kao i putem svojih pravnih prednika P i OŠ, više od 20 godina na svoju nekretninu dolazi s pristupne ceste označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi, prolazeći preko nekretnina u vlasništvu tuženice. Na taj način, kako navodi, faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza u korist svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne, a na teret nekretnina tuženice kao poslužnih, koristeći se putem širine oko 5,00 m koji se proteže cijelom dužinom zapadne međe kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te istočne međe kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica je za takvo izvršavanje služnosti znala i dopuštala ga, zbog čega nije imao razloga sumnjati da mu navedeno pravo ne pripada. Smatra da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, iako ono nije upisano u zemljišnim knjigama. Slijedom navedenoga, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev naznačen u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom navodi da tužitelj, niti osobno niti putem svojih pravnih prednika, nije koristio nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] najmanje posljednjih 30 godina, što, prema njezinim navodima, proizlazi i iz stanja same nekretnine koja je obrasla dračom i niskim raslinjem. Tužitelj dugi niz godina uopće ne dolazi na predmetnu nekretninu, a osobito ne prolazi preko njezinih nekretnina na način opisan u tužbi. Nadalje navodi da tužitelja nikada nije upoznala, pa mu stoga nije mogla ni dopuštati prolaz preko svojih nekretnina. Slijedom navedenoga, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branimiru Fablu, saslušani su svjedoci DŠ, BŠ, IŠ, ZŠ, CŠ, EŠ, RŠ, TŠ, ŽŠ, MŠ, SŠ te tužitelj kao stranka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao vlasnika nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti prolaza i provoza (staze i kolnika) preko nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženice, i to po cijeloj dužini zapadne međe kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te istočne međe kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini od 5 metara, kako je to prikazano na skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Branimira Fabla od 19. kolovoza 2025., uz ovlaštenje da na temelju presude ishodi upis prava služnosti u zemljišnim knjigama.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 511 m2, k. o. [katastarska općina], dok je tuženica vlasnica nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 2885 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 6853 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 2670 m2, sve k. o. [katastarska općina].

6.1. Sporno je, je li u korist nekretnine tužitelja označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnina tuženice označenih kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u dijelu prikazanom na skici lica mjesta (list 51 i 52 spisa), stečeno pravo stvarne služnosti puta - prolaza i provoza (staze i kolnika) dosjelošću, odnosno je li tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika pošteno izvršavao sadržaj predmetne služnosti tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina, kako je to propisano odredbom čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP).

7. Odredbom čl. 229. st. 1. ZVDSP propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se stvarna služnost ne može osnovati dosjelošću ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Nadalje, stavkom 3. istog članka propisao je da, ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, mora dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.

8. Uviđajem na licu mjesta i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branimiru Fablu identificirane su predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja i tuženice, kao i poljski put s kojeg tužitelj, prema navodima iz tužbe, pristupa svojoj nekretnini preko nekretnina tuženice.

8.1. Utvrđeno je da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja poljski put koji se do jugozapadne granice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] intenzivno koristi. Nadalje, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja oranicu, a njezina zapadna granica kanal koji je zarastao u trstiku u širini od oko 2 do 3 metra. Uz rub trstike vještak je uočio tragove za koje navodi da, prema njegovoj procjeni, potječu od prolaska poljoprivrednih strojeva, dok je istočno od toga parcela izorana i održavana. Na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], izgrađeni su plastenici, a uz njihovu istočnu granicu prema kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se kanal. Vještak navodi da su na tom dijelu vidljivi tragovi prolaska poljoprivrednih strojeva do sjeverne granice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje se nalazi kanal preko kojega je moguće prijeći na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tužitelja) nalazi se sjeverno od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te s njome graniči na navedenom kanalu. Većim je dijelom obrasla nižim i višim raslinjem te je neodržavana, osim na južnom dijelu gdje je trava ugažena. Sjeverozapadno je vidljiva građevina koja se nalazi na sjevernoj granici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na sjevernom dijelu nalazi se kanal koji je uređen na način da je preko njega moguć prolaz strojevima, odnosno postavljena je betonska cijev i nacijepani materijal.

8.2. Predmetne nekretnine prikazane su na skici lica mjesta i fotografijama sadržanim u nalazu i mišljenju (list 51 do 53 spisa). Na zahtjev tuženice vještak je na skici prikazao i alternativni pravac pristupa nekretnini tužitelja, označen crvenom strelicom.

8.3. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Branimira Fabla prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim i izrađenim prema pravilima struke te u skladu sa zadatkom koji mu je sud povjerio. Stranke nisu imale primjedbi na identifikaciju predmetnih nekretnina, opis zatečenog stanja na terenu niti izrađenu skicu lica mjesta. Tužitelj je osporio dio nalaza u kojem je prikazan alternativni pravac pristupa njegovoj nekretnini, navodeći da se radi o parcelama trećih osoba koje nisu obuhvaćene ovim postupkom te da tim pravcem nikada nije pristupao svojoj nekretnini. Sud navedenu primjedbu nije prihvatio jer je alternativni pravac u nalazu prikazan na zahtjev tuženice, koja je tijekom postupka osporavala navode tužitelja da on i njegovi pravni prednici pristupaju svojoj nekretnini preko njezinih čestica, zbog čega je bila ovlaštena zahtijevati da se u nalazu i mišljenju prikaže pravac za koji tvrdi da predstavlja način pristupa nekretnini tužitelja. U odnosu na prisutnost FŠ tijekom uviđaja, sud napominje da je riječ o sinu tuženice koji koristi predmetne nekretnine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti. Iako je bio predložen za svjedoka te je u tom svojstvu naknadno i saslušan, tužitelj se na izričit upit suda suglasio da bude prisutan tijekom uviđaja, uvažavajući okolnost da tuženica zbog otežanog kretanja nije mogla pristupiti uviđaju.

9. Na okolnost izvršavanja sadržaja stvarne služnosti izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FŠ, BŠ, IŠ, ZŠ, CŠ, ĐŠ, RŠ, ĆŠ, TŠ, MŠ, SŠ i tužitelja kao stranke.

9.1. Svjedok BŠ, tetak tužitelja, odnosno šogor tužiteljeve majke CŠ, koji je kao odvjetnik tužitelja inicijalno zastupao u postupku, iskazao je u bitnom da su raniji vlasnici predmetne nekretnine bili njegov punac i punica U i OŠ. Naveo je da je na predmetnoj nekretnini (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) bio četiri do pet puta prije dvadesetak godina, kada su U i OŠ odlučili posaditi masline, zbog čega ih je povezao sa svojim prijateljem, maslinarom IŠ. Potvrdio je da su U i OŠ do svoje nekretnine dolazili preko nekretnina obitelji ĐŠ, i to pješice jer pristup osobnim automobilom nije bio moguć. Iskazao je da su masline na parcelu dovezene kamionom te posađene uz pomoć bagera, uz napomenu da sam nije vidio dolazak bagera, već zaključuje da se rupe za sadnju maslina, a radilo se o starim maslinama, nisu mogle iskopati na drugi način. Nadalje je naveo da su masline kasnije zapuštene te da mu nije poznato jesu li ih U i OŠ uopće brali. Nakon što je P i OŠ povezao s IŠ, više nije tamo dolazio.

9.2. Navode BŠ u bitnome je potvrdio svjedok IŠ, koji je iskazao da je K i OŠ zasadio masline na predmetnoj nekretnini. Naveo je da je na parceli bio dvadesetak puta te da je do nje dolazio neuređenim makadamskim putem kojim su prolazili osobnim automobilom, jednom kamionom kojim su dovezene masline te jednom rovokopačem radi sadnje. Međutim, prilikom iskazivanja na skici lica mjesta nije mogao pokazati pravac kojim su dolazili do predmetne nekretnine, navodeći da misli da je put bio sjeverno od sporne parcele. Iako je potvrdio da su se u blizini nalazili nasadi povrća, nije se mogao očitovati o njihovu položaju u odnosu na pravac kojim su pristupali predmetnoj nekretnini.

9.3. Svjedokinja ZŠ, tetka tužitelja, odnosno kći pravnih prednika tužitelja P i OŠ, u svom je iskazu navela da su njezini roditelji predmetnu nekretninu kupili sedamdesetih godina prošlog stoljeća od osobe čije je prezime bilo RŠ. Ona je tada imala 16 ili 17 godina. Kao dijete je zajedno s roditeljima dolazila na predmetnu nekretninu preko javnog puta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom sjeverno uz istočni rub današnjih kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno upravo pravcem preko kojeg tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava služnosti, što im nitko nije branio. To područje nije izgledalo kao danas jer praktički nije bilo susjeda, kao ni plastenika. U vrijeme kada je bila dijete do javnog puta su dolazili automobilom, a kasnije to više nije bilo moguće jer je put postao neprohodan pa su se vozilom parkirali u blizini javnog puta, odnosno između javnog puta i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i pješice dolazili do svoje nekretnine. Njezini roditelji su nakon 2000. odlučili posaditi masline na predmetnoj nekretnini pa pretpostavlja da su iste do parcele dovezene kamionom, ali ona tada više nije dolazila na parcelu niti je prisustvovala sadnji maslina, njeni roditelji su to radili s gospodinom IŠ. U vrijeme kada je dolazila na predmetnu nekretninu na parcelama tuženice nije bilo plastenika niti većih nasada, već samo obrađenih poljoprivrednih površina, a ne sjeća se jesu li 2000-tih postojali plastenici.

9.4. Svjedokinja CŠ, majka tužitelja i kći ranijih vlasnika predmetne nekretnine P i OŠ, iskazala je da su do predmetne nekretnine u prošlosti dolazili na način da bi automobilom došli do javnog puta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vozilo parkirali u blizini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a zatim pješice nastavili preko kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do svoje nekretnine, odnosno upravo pravcem preko kojeg tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava služnosti. Tijekom godina okolnosti na terenu su se promijenile izgradnjom plastenika, kuća i drugih objekata, zbog čega više nisu parkirali na istom mjestu, već prije novoizgrađenih objekata, pa su do predmetne nekretnine dolazili pješice drugim, dužim pravcem preko parcela koje se nalaze istočno, pri čemu nije mogla navesti o kojim se parcelama radi. Nastavno je pojasnila da se oni nakon što su izgrađeni plastenici i kuće više nisu parkirali na mjestu koje je pokazala (u blizini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), već na drugom mjestu, od kuda su pješke dolazili do sporne parcele, ponovno preko spomenute točkaste površine prikazane na skici (dakle preko nekretnina tuženice). Nadalje je iskazala da je bila prisutna kada su na predmetnoj nekretnini posađene masline, odnosno došla je vidjeti što je napravljeno, ne zna koje godine je to bilo ali zna da su masline do parcele dovezene kamionom. Ujedno je navela da je u vrijeme kada su njezini roditelji koristili predmetnu nekretninu put bio makadamski te da se kasnije razrovao uslijed prolaska traktora.

9.5. Iz iskaza tužitelja PŠ u bitnom proizlazi da njegova saznanja o predmetnoj nekretnini sežu od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća te da je od najranijeg djetinjstva zajedno s djedom U i bakom OŠ dolazio na predmetnu nekretninu, koju je naslijedio 2017. Do nekretnine su uvijek pristupali javnim putem na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom preko nekretnina tuženice, upravo pravcem označenim točkastom površinom na skici lica mjesta, za koji tvrdi da je jedini put kojim su on i njegovi pravni prednici dolazili do svoje nekretnine. U vrijeme njegova djetinjstva do nekretnine su dolazili automobilom, pri čemu je naveo da je on do 1997. redovno dolazio na predmetnu nekretninu, potom je otišao u vojsku i na fakultet, a u Pulu se vratio 2005. Iako su njegovi djed i baka nakon kupnje nekretnine u Slavoniji 1987. predmetnu nekretninu zapustili, on je na nju nastavio dolaziti, a 2005. je s prijateljima na tom imanju htio otvoriti paintball klub. 2007. je otišao u Kanadu, ali kad bi došao u Hrvatsku dolazio bi s bakom na spornu nekretninu, to je bila njihova tradicija. Nakon preseljenja u Kanadu 2007. u Hrvatsku je dolazio sve do 2011., nakon toga nije došao pet godina, u razdoblju od 2016. do 2019. dolazio bi dva do tri puta godišnje, a trajno se vratio u Hrvatsku 2024. Alternativni pravac prikazan u nalazu i mišljenju vještaka nikada nije koristio niti smatra da se njime može pristupiti njegovoj nekretnini. Ne može se izjasniti kada više nije bilo moguće automobilom prolaziti javnim putem na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da je put oštećen prolaskom traktora i da je u kišnom razdoblju često poplavljen. Od 1997. pa nadalje do nekretnine su automobilom dolazili kada su to dopuštali vremenski uvjeti i stanje puta, dok bi se u protivnom parkirali uz javni put i nastavili pješice. Nije mogao objasniti na koji se način u prošlosti prelazilo preko kanala na nekretninama tuženice, smatrajući da kanal tada nije postojao ili da je bio zatrpan.

9.6. Svjedok DŠ, sin tuženice, naveo je da njegova obitelj živi u [adresa] od 1988. te da od tada nikada nije vidio tužitelja niti njegove pretke da preko njihovih nekretnina dolaze do kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelja nije poznavao sve do prije dvije godine, kada mu se ovaj obratio tražeći da mu pokaže gdje se nalazi njegova nekretnina i kojim putem može pješice doći do nje, nakon čega su zajedno prošetali do njegove parcele. Prema njegovim saznanjima, pravni prednici tužitelja nikada nisu prolazili spornim pravcem, a površina preko koje tužitelj zahtijeva utvrđenje prava služnosti u prošlosti je predstavljala šikaru koju je njegova obitelj kasnije uredila radi obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Njegovi roditelji su predmetne nekretnine kupovali postupno, kako su širili proizvodnju i gradili plastenike, dok sporni pojas koriste isključivo radi lakšeg pristupa vlastitim parcelama traktorom. Nadalje je pojasnio da se preko spornog pojasa nalazi kanal za odvodnju oborinskih voda koji je izgrađen još u vrijeme Austro-Ugarske te se proteže od Medulinske ceste preko njihovih parcela i završava u moru, a u kojem je njegov otac postavio betonsku cijev kako bi traktorom mogao prelaziti između svojih parcela. Bez postavljene cijevi prolazak traktorom ne bi bio moguć. Ujedno je naveo da po spornom pojasu nije moguć prolaz osobnim automobilom jer se ne radi o putu, već o njivi.

9.7. Svjedok EŠ, sin tuženice, iskazao je da su okolne nekretnine u vlasništvu njegove obitelji, koja se na njima dugi niz godina bavi poljoprivrednom proizvodnjom i tamo imaju plastenike. Prema njegovim navodima, površina preko koje tužitelj zahtijeva utvrđenje prava služnosti u naravi ne predstavlja put, već pojas uz kanal za odvodnju oborinskih voda. Njegova obitelj stekla je predmetne nekretnine osamdesetih godina prošlog stoljeća, a devedesetih su njegov otac, brat i on u kanal postavili betonske cijevi kako bi traktorom (iznad tih cijevi) mogli prolaziti preko svojih parcela. Plastenici su postavljeni 1998. ili 1999. Naveo je da spornu površinu koriste isključivo članovi njegove obitelji za potrebe obavljanja poljoprivredne djelatnosti te da nikada nije vidio tužitelja niti njegove pravne prednike da njome prolaze ili dolaze na svoju nekretninu. Potvrdio je da je njegov brat prije nekoliko godina tužitelju pokazao gdje se nalazi njegova parcela te kojim putem može do nje doći. Ujedno je iskazao da sporna površina od osamdesetih godina nikada nije bila nasuta makadamom, već je oduvijek predstavljala zemljanu površinu uz kanal, preko koje nije moguć prolaz kamionom, dok je prolaz manjim traktorom moguć upravo zbog prethodno postavljenih betonskih cijevi.

9.8. Svjedok RŠ iskazao je da mu je poznato kako tužitelj u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava služnosti preko nekretnina obitelji EŠ, odnosno dijela na kojem se nalazi kanal preko kojeg su postavljene betonske cijevi. Naveo je da je prije desetak ili više godina obitelji EŠ prodao jednu od okolnih parcela, zbog čega mu je taj teren poznat. Koliko je njemu poznato, tužitelj i njegovi pravni prednici nikada nisu koristili sporni pravac za pristup svojoj nekretnini, a preko parcele koju je prodao O nitko nije prolazio radi dolaska do svojih parcela. Predmetna površina nikada nije bila nasuta makadamom, dok su betonske cijevi preko kanala postavljene kako bi obitelj EŠ mogla prelaziti između svojih parcela. Prilikom iskazivanja nije se mogao orijentirati na skici lica mjesta niti pokazati položaj kanala, a nije mogao ni precizno odrediti gdje se nalazi nekretnina tužitelja, navodeći tek da se nalazi s druge strane kanala.

9.9. Svjedok ŽŠ, susjed parničnih stranaka koji u neposrednoj blizini obrađuje vlastite poljoprivredne parcele (sjeverno od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na koje svakodnevno dolazi, u svom je iskazu naveo da mu je predmetni teren dobro poznat te da je nekretnina tužitelja u prošlosti predstavljala zapuštenu površinu obraslu raslinjem. Potvrdio je položaj kanala prikazanog na skici lica mjesta te iskazao da su D preko njega postavili betonske cijevi kako bi traktorom mogli prelaziti između svojih parcela, odnosno iz plastenika do maslinika i ostalih nekretnina. Naveo je da tim pravcem nitko drugi nije prolazio, da na nekretnini tužitelja nikada nije vidio ni tužitelja ni njegove pravne prednike te da prije postavljanja betonskih cijevi nije bilo moguće automobilom prijeći preko kanala. Istaknuo je da je javni put na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek postojao, ali da poprečni putovi prema okolnim parcelama, koliko se sjeća, nisu postojali. Nadalje je naveo da i sam povremeno prolazi spornim pojasom traktorom kada pomaže obitelji EŠ u obradi njihovih parcela, potvrdivši da se istim pravcem može proći i pješice.

9.10. Iz iskaza svjedoka TŠ proizlazi da se bavi poljoprivredom te da obrađuje nekretnine koje su od nekretnina tuženice udaljene možda 1 km ili manje, ali kako često dolazi kod EŠ, taj teren mu je dobro poznat. Ne poznaje tužitelja niti mu je poznato da bi isti obrađivao nekretnine u [adresa]. Potvrdio je postojanje kanala za odvodnju oborinskih voda koji prolazi prema moru te da kanal započinje u blizini nekretnina obitelji EŠ.

9.11. Svjedok MŠ u svom je iskazu naveo da cijeli život živi u [adresa] te da je u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina imao parcelu koju je prije nekoliko godina prodao obitelji EŠ (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Ne poznaje tužitelja niti njegove pravne prednike, a prema njegovim saznanjima oni do predmetne nekretnine nisu pristupali preko spornog pravca, već drugim putem koji se nalazio na suprotnoj strani, a misli da je taj put danas zarastao. Potvrdio je da kanal uz predmetne nekretnine postoji još iz vremena Austro-Ugarske te da je pokojni GŠ prije dvadesetak ili više godina preko njega postavio betonske cijevi radi prolaska traktorom između svojih parcela. Predmetna površina nikada nije bila nasuta makadamom. Njome se može proći pješice, ali koristili su je isključivo vlasnici parcela.

9.12. Iz iskaza svjedoka SŠ proizlazi da od 1998. svakodnevno dolazi u [adresa] radi obavljanja poljoprivredne djelatnosti, dok je i ranije dolazio na obiteljske nekretnine. Potvrdio je da mu je poznat položaj kanala te da je obitelj GŠ preko njega postavila betonske cijevi radi prolaska između svojih parcela. Prema njegovim saznanjima, spornim pravcem nije prolazio nitko osim obitelji GŠ. Ujedno je naveo da su vlasnici okolnih parcela do svojih nekretnina uglavnom dolazili javnim putem na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je on za pristup svojim parcelama kasnije izgradio drugi prilaz zbog lošeg stanja javnog puta. Dodao je da se ne može izjasniti na koji su način vlasnici udaljenijih parcela pristupali svojim nekretninama te da iste u prošlosti uglavnom nisu bile obrađivane pa je ondje rijetko viđao ljude.

10. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke te ih uspoređujući međusobno, kao i s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza dosjelošću. Naime, na tužitelju je bio teret dokazivanja da je osobno i putem svojih pravnih prednika tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina pošteno i kontinuirano izvršavao sadržaj služnosti staze i kolnika upravo pravcem opisanim u tužbenom zahtjevu te da se vlasnici poslužnih nekretnina tome nisu protivili. Takve odlučne činjenice, prema ocjeni ovoga suda, nisu dokazane.

10.1. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su pravni prednici tužitelja, njegovi djed i baka U i OŠ, u prošlosti koristili predmetnu nekretninu te do nje pristupali na način da bi vozilom došli do javnog puta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom nastavili pješice. Navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka BŠ, ZŠ i CŠ, koji potvrđuju da su U i OŠ do predmetne nekretnine dolazili pješice jer pristup vozilom nije bio moguć. Uzimajući u obzir da su ZŠ i CŠ kćeri pravnih prednika tužitelja, da su detaljno i međusobno podudarno opisale pravac kojim su pristupali predmetnoj nekretnini, njihove iskaze u tom je dijelu sud prihvatio kao istinite.

10.2. Međutim, sama okolnost da su pravni prednici tužitelja u određenom razdoblju dolazili pješice do svoje nekretnine nije dostatna za zaključak da je pravo stvarne služnosti stečeno dosjelošću. Za takav zaključak bilo je potrebno dokazati da se sadržaj služnosti izvršavao pošteno, kontinuirano i tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina upravo trasom navedenom u tužbenom zahtjevu.

10.3. U odnosu na navedene odlučne činjenice sud smatra da izvedeni dokazi ne pružaju dostatnu činjeničnu osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Naime, iako su svjedokinje ZŠ i CŠ potvrdile da su njihovi roditelji u prošlosti pješice dolazili do predmetne nekretnine preko nekretnina tuženice, iz njihovih iskaza ne proizlazi da se takav prolaz izvršavao kontinuirano tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina. Obje svjedokinje iskazivale su pretežito o razdoblju kada na predmetnom području nije bilo plastenika niti većih poljoprivrednih nasada, pri čemu je ZŠ navela da nakon sadnje maslina više nije dolazila na predmetnu nekretninu, dok je CŠ iskazivala vrlo neodređeno o vremenskom razdoblju u kojem su njezini roditelji koristili predmetnu nekretninu, navodeći da "nije dobra s godinama". Slijedom toga, njihovi iskazi potvrđuju da su pravni prednici tužitelja u jednom razdoblju pješice dolazili do svoje nekretnine, ali ne predstavljaju dostatan dokaz da je sadržaj služnosti izvršavan kontinuirano kroz dvadeset godina, što je temeljna pretpostavka za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

10.4. Takav zaključak proizlazi i iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne. Naime, svjedoci RŠ, ŽŠ, TŠ, MŠ i SŠ nisu u srodstvu niti u bilo kakvom posebnom odnosu s parničnim strankama te sud nije utvrdio postojanje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su zainteresirani za ishod ovog postupka. Riječ je o dugogodišnjim mještanima [adresa] odnosno osobama koje dugi niz godina na predmetnom području obrađuju vlastite poljoprivredne nekretnine ili su bile vlasnici okolnih parcela, zbog čega su im stanje na terenu i način korištenja predmetnih nekretnina dobro poznati. Tako je svjedok RŠ iskazao da je predmetno područje dobro poznavao jer je bio vlasnik jedne od okolnih nekretnina koju je kasnije prodao obitelji GŠ te je naveo da tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu koristili sporni pravac za pristup svojoj nekretnini. Svjedok ŽŠ iskazao je da svakodnevno dolazi na svoje poljoprivredne nekretnine koje se nalaze neposredno uz nekretninu tužitelja te je naveo da je tužiteljeva parcela godinama bila zapuštena, a da su sporni pojas koristili isključivo Zohili za potrebe obavljanja svoje poljoprivredne djelatnosti. Svjedok TŠ također se bavi poljoprivredom na tom području te često dolazi na nekretnine obitelji GŠ, zbog čega mu je predmetni teren dobro poznat, pri čemu je potvrdio postojanje kanala za odvodnju oborinskih voda i način korištenja predmetnih nekretnina. Svjedok MŠ cijeli život živi u [adresa], bio je vlasnik susjedne nekretnine koju je prodao obitelji GŠ te je iskazao da se sporna površina koristila isključivo za potrebe njenih vlasnika, dok su tužitelj i njegovi pravni prednici, prema njegovim saznanjima, do svoje nekretnine dolazili drugim (sada zaraslim) putem. Svjedok SŠ od 1998. (a i ranije) svakodnevno dolazi u [adresa] radi obavljanja poljoprivredne djelatnosti te je također naveo da spornim pravcem nije prolazio nitko osim obitelji GŠ. Sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza navedenih svjedoka jer su iskaze dali jasno, životno i međusobno podudarno, a pri tome nisu pokazivali nastojanje pogodovati bilo kojoj od stranaka. Osim toga, njihovi iskazi su u bitnom dijelu suglasni ostali izvedenim dokazima. Sud pritom ne izvodi zaključak da služnost nije postojala samo zato što navedeni svjedoci nisu vidjeli prolazak tužitelja ili njegovih pravnih prednika, već njihove iskaze cijeni zajedno s ostalim izvedenim dokazima, iz kojih ne proizlazi da je tužitelj dokazao kontinuirano izvršavanje sadržaja služnosti tijekom zakonom propisanog razdoblja.

10.5. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka ĆŠ i ĐŠ, iako se radi o sinovima tuženice te osobama koje su zbog obiteljskog odnosa zainteresirane za ishod ovog postupka. Međutim, sud tijekom njihova saslušanja nije stekao dojam da su svoje iskaze prilagođavali uspjehu tuženice u sporu. Naprotiv, iskazivali su uvjerljivo, međusobno podudarno i u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Njihovi iskazi potvrđeni su iskazima prethodno navedenih svjedoka koji nisu ni u kakvom odnosu sa strankama niti imaju interes za ishod postupka, kao i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na stanje predmetnih nekretnina, postojanje kanala i način njihova korištenja. Stoga sud njihove iskaze prihvaća kao vjerodostojne.

10.6. Za razliku od navedenih svjedoka, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da su on i njegovi pravni prednici do predmetne nekretnine kontinuirano dolazili upravo spornom trasom te da su istom pristupali i vozilima. Takav iskaz nije potvrđen niti jednim drugim izvedenim dokazom. Naprotiv, upravo svjedoci koje je predložio sam tužitelj, odnosno ZŠ, CŠ i BŠ, iskazivali su da su U i OŠ do predmetne nekretnine dolazili pješice jer pristup vozilom nije bio moguć. Slijedom toga, sud nije prihvatio navod tužitelja da su on i njegovi pravni prednici izvršavali sadržaj služnosti kolnika, budući da taj navod nije potvrđen ostalim izvedenim dokazima. Sud njegov iskaz nije prihvatio ni u dijelu u kojem nastoji prikazati da se predmetna nekretnina kontinuirano koristila i obrađivala tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Naime, sam tužitelj iskazao je da su njegovi djed i baka nakon kupnje nekretnine u Slavoniji 1987. godine predmetnu nekretninu zapustili, dok je istodobno naveo da se ista obrađivala sve do 2013., pri čemu nije jasno tko je u tom razdoblju predmetnu nekretninu obrađivao, uzimajući u obzir njegov navod da on nije obrađivao nekretninu, dok iz iskaza ZŠ proizlazi da u vrijeme sadnje maslina više nije dolazila na predmetnu nekretninu, dok su svjedoci ŽŠ, MŠ i SŠ iskazali da je predmetna nekretnina dugi niz godina bila zapuštena, što je uostalom sud neposredno utvrdio i prilikom uviđaja. Sud nije mogao prihvatiti ni navode tužitelja kojima nastoji prikazati da je, unatoč odlasku u vojsku, studiju, višegodišnjem boravku u Kanadi te višegodišnjim izbivanjima iz Republike Hrvatske, redovito dolazio na predmetnu nekretninu upravo preko sporne trase. Navedeni navodi ostali su potpuno nedokazani te nisu potvrđeni niti jednim drugim izvedenim dokazom.

10.7. Konačno, sud nije zanemario okolnost da su početkom 2000-ih na predmetnoj nekretnini posađene masline te da su za potrebe njihove sadnje angažirani kamion i radni stroj. Međutim, ta činjenica sama po sebi ne dokazuje izvršavanje sadržaja služnosti kolnika upravo preko trase koja je predmet ovog postupka. Naime, nijedan od saslušanih svjedoka, pa tako ni IŠ koji je sudjelovao u sadnji maslina, nije mogao potvrditi kojim su pravcem kamion i radni stroj pristupili predmetnoj nekretnini. Stoga ni ta okolnost ne predstavlja dokaz da su tužitelj ili njegovi pravni prednici kroz zakonom propisano razdoblje kontinuirano izvršavali sadržaj služnosti prolaza i provoza upravo preko nekretnina tuženice.

10.8. Slijedom svega navedenog, sud smatra da je tužitelj u dijelu u kojem govori o načinu, opsegu i kontinuitetu izvršavanja predmetne služnosti svoj iskaz prilagodio potrebama ovog postupka, zbog čega ga u tom dijelu nije prihvatio kao vjerodostojan.

11. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da tužitelj, na kojemu je bio teret dokazivanja, nije dokazao da je osobno niti putem svojih pravnih prednika tijekom zakonom propisanog razdoblja od dvadeset godina pošteno i kontinuirano izvršavao sadržaj stvarne služnosti prolaza i provoza upravo preko nekretnina tuženice, kako je to opisano u tužbenom zahtjevu. Naime, iako je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja u jednom razdoblju pješice dolazili do svoje nekretnine, iz ukupnog rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je takvo izvršavanje služnosti trajalo neprekidno kroz zakonom propisano razdoblje niti da je obuhvaćalo sadržaj služnosti u opsegu u kojem tužitelj zahtijeva njezino utvrđenje. Istodobno, tužitelj nije dokazao da su on ili njegovi pravni prednici izvršavali sadržaj služnosti kolnika, odnosno da su do predmetne nekretnine upravo spornom trasom pristupali vozilima. Sud je prilikom donošenja odluke cijenio svaki izvedeni dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je prihvatio da su pravni prednici tužitelja u određenom razdoblju pješice dolazili do svoje nekretnine. Međutim, sama ta okolnost nije dostatna za zaključak da je pravo stvarne služnosti stečeno dosjelošću, budući da tužitelj nije dokazao kontinuitet, trajanje i opseg izvršavanja sadržaja služnosti, koji predstavljaju bitne pretpostavke za njezino stjecanje na temelju čl. 229. ZVDSP.

11.1. Budući da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, sud je, primjenom odredbe čl. 229. u vezi s čl. 190. ZVDSP-a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelj je izgubio spor pa je dužan tuženici naknaditi troškove postupka u cijelosti. Primjenom iste zakonske odredbe, tužitelju ne pripada pravo na trošak pa je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

12.1. Tuženica je u ovom postupku bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova za četiri radnje u prvostupanjskom postupku, i to za sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištu 16. siječnja 2025., 30. travnja 2025. i 20. siječnja 2026. Nadalje, za svaku daljnju radnju pripada joj nagrada od 50 bodova (Tbr. 7.2. Tarife), i to za zastupanje na ročištima 18. i 19. svibnja 2026., ukupno 350 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 700,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 175,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 875,00 eura.

U Puli 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženici po punomoćniku