REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-478/2025-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužiteljice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, Jordanovac 15 , protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, Trg Drage Iblera 10/VII, radi utvrđenja ništenosti i isplate, nakon 26. lipnja 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ĆU, odvjetničke vježbenice u Donjoj Stubici i punomoćnika tuženika Filipa Fuština, odvjetnika u Zagrebu, dana 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb isplatiti tužiteljici ĐU iznos od 3.123,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĐU za isplatu preostalog iznosa od 4.227,45 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.123,47 eura za razdoblje od 1. listopada 2015. do 29. ožujka 2022.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb naknaditi tužiteljici ĐU troškove parničnog postupka u iznosu od 2.014,07 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke III.

Obrazloženje

1. 1. Tužiteljica je u tužbi navela da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila dana 19. studenoga 2007. ugovor o namjenskom kreditu broj: 3211476913, kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti joj na raspolaganje iznos od 75.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Prema odredbama čl. 2. i 7. predmetnog ugovora tužiteljica se obvezala tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF uz redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 5,15% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prema odredbi čl. 7. t. 2. ugovora ugovoreno je da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora (tuženika), korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete . Tužiteljica tvrdi da su ništetne navedene odredbe čl. 2. i čl. 7. t. 2. ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika (banke) o kamatnim stopama jer je čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. toga zakona propisano kako je ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva, a da u konkretnom slučaju činidba u pogledu kamatne stope, koju je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku, nije niti određena, niti odrediva budući da je kamatna stopa mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo tako da je tuženik svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obavješćivao tužiteljicu pisanom obavijesti, bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužiteljice zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a zbog čega je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku. Tužiteljica je navela da predmetne ugovorne odredbe omogućuju tuženiku da promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja i da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu, koju promjenu nije mogla predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogla provjeriti jer nije imala nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet ugovora i novčana obveza bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka , tuženik je putem navedene ugovorne odredbe u potpunosti izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice), što je protivno odredbi čl. 247. ZOO-a, a osim toga odredbe t. 1. čl. 2. i t. 2. čl. 7. predmetnog ugovora su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava te je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO-a. Navela je da su, pored navedenog, odredbe čl. 2. t. 1. i čl. 7. t. 2. predmetnog ugovora, kojim se određuje promjenljivost kamatne stope , u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specialis. Tužiteljica je također navela da joj je tuženik ponudio sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF-u, prezentirajući joj takav kredit kao najpovoljniji i s najnižom kamatnom stopom, a da ju nije upozorio na moguće rizike nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka i uvećanja mjesečnih anuiteta uslijed rasta tečaja. Navela je da je značaj neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu zbog valutne klauzule u CHF -u tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik u vidu rasta tečaja te valute, već je mislio da je svaka ugovorna strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik. Dakle, u predmetnom ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za CHF i promjenjiva kamatna stopa), što samo po sebi ukazuje da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama i zbog čega tužiteljica niti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a niti kasnije nije znala, niti mogla znati koliko će iznositi glavnica, a koliko redovna kamata, odnosno koliko će iznositi njezina ugovorna odredba.

1. 2. Tužiteljica se u tužbi pozvala na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, sadržana u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. srpnja 2014., poslovni broj Pž-7129/13-4, Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015., poslovni broj: Revt-249/14, Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Navela je da u smislu odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, slijedom čega se navedene presude odnose i na predmetni ugovorni odnos.

1.3. Slijedom navedenog i temeljem pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužiteljica kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,15% godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan korištenja kredita.

1.4. Nadalje, tužiteljica je navela da su ugovorne strane, sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita tako da su kredit konvertirale u euro i ugovorile kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela. Također su suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.354.99 kuna.

1.5. Neovisno o provedenoj konverziji, tužiteljica tvrdi da i nadalje ima pravni interes, uvažavajući iznos pretplate koji joj je tuženik priznao zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a to iz razloga jer sklapanjem aneksa nije u cijelosti podmiren dug po osnovi ništetnih ugovornih odredbi jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima iz čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05. – u daljnjem tekstu: ZOO), koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15), koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. i kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutom klauzulom u EUR-o na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u eurima. Kamatna stopa određena je aneksom ugovora onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, a iza te kamatne stope i promjene istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika. Osim toga, aneksom je utvrđeno da je preplaćeni iznos 30.354,99 kuna, dok je vještačenjem utvrđeno da se radi o preplati od ukupno još 26.999,44 kune, (umanjeno za priznati iznos u konverziji), iz čega je razvidno da konvertiranjem kredita nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

1. 6. Tužiteljica je deklaratornim tužbenim zahtjevima zatražila da se utvrde ništetnima dijelovi ugovornih odredbi iz čl,. 2., čl. 7. t. 1. i 2. i čl. 1. t. 2., kojima je ugovorena stopa redovne kamate kao promjenjiva prema jednostranoj odluci tuženika i kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je tužiteljica bila dužna otplaćivati kredit prema tečaju CHF u odnosu na kunu na dan plaćanja mjesečnih anuiteta. Kondemnatornim tužbenim zahtjevima tužiteljica je zatražila da se tuženiku naloži isplata zakonskih zateznih kamata na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope i tečaja CHF-a u odnosu na kunu i to od dana plaćanja većeg iznosa anuiteta, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbene zahtjeve u pogledu pravne osnove i visine (izračuna) te je osporio činjenice i razloge na kojima tužiteljica temelji tužbene zahtjeve. Osporio je osnovu i tijek zateznih kamata jer zatezne kamate nisu samostalna tražbina. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 10. lipnja 2014. Naveo je da su stranke 12. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita sa CHF valutnom klauzulom u kredit sa EUR valutnom klauzulom, prilikom čega su sve tužiteljičine uplate s osnova svakog povišenja kamatne stope i tečaja tijekom otplate uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu sa odredbama ZID ZPK/15. Napomenuo je da je tužiteljica isključivo po svom slobodnom izboru prihvatila konverziju te da je sklapanjem dodatka ugovora o kreditu nastao pravni odnos između ugovornih strana, koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelj ici ponudio mogućnost konverzije, koji joj banka nije mogla uskratiti. Tuženik tvrdi da su sklapanjem dodatka stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji te su konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što isključuje pravo tužiteljice da uz provedenu konverziju istodobno traži povrat stečenog bez osnove pozivajući se na uvjete CHF kredita. Također je napomenuo da prema izričitoj odredbi čl. 19. C. st. 1. točka 5. al. 3. ZID ZKP/15, na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu, ni tečajnu razliku već je njih snosio potrošač. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbene zahtjeve.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 30. ožujka 2022. postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 55.385,41 kn (7.350,91 eur), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. listopada 2015., pa do isplate. Navedeni zahtjev tužiteljica je postavila na način da je, u skladu s na lazom i mišljenjem financijskog vještaka, zatražila isplatu iznosa koji odgovara zbroju preplaćenih mjesečnih anuiteta s osnova povećanja kamatne stope redovne kamate u odnosu na početnu kamatnu stopu i s osnova povećanja tečaja CHF-a u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i apsolutnog iznosa kamata na navedene preplaćene mjesečne iznose anuiteta do 30. rujna 2015., od kojeg zbroja je oduzet iznos preplate priznat tužiteljici prilikom konverzije kredita.

4. Tuženik se protivio preinaci tužbe, koju je sud dopustio pravomoćnim rješenjem od 8. studenoga 2022.

5. Presudom ovog suda, poslovni broj: P-263/2019 od 8. studenoga 2022. prihvaćeni su svi deklaratorni tužbeni zahtjevi te kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.350,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

6. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-4497/2022 od 19. kolovoza 2025. potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu odluke o deklaratornim tužbenim zahtjevima, a rješenjem istog poslovnog broja ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kondemnatornom tužbenom zahtjevu i o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. U postupku nakon donošenja ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu sud je proveo dopunsko financijsko vještačenje, izvršio je uvid u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu u spis u prijašnjem tijeku postupka te je uz suglasnost stranaka pročitao iskaz tužiteljice na zapisniku o održanoj glavnoj raspravi od 25. svibnja 2025.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Uvidom u ugovor o namjenskom kreditu (str. 13-19 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 19. studenoga 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a istoga je dana ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka pod brojem OV-23394/07. Navedenim ugovorom tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 74.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a tužiteljica se obvezala kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Redovna kamata je ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,15% godišnje. Otplata kredita ugovorena je na rok od 20 godina u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 497,87 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Namjena kredita ugovorena je za dovršenje kuće.

10. Uvidom u dodatak ugovoru o kreditu (20-26 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 12. veljače 2016., a solemniziran je istoga dana kod javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka, pod brojem OV-1905/16. Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je temeljem ZID ZPK/15 te je istim provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Dodatkom ugovoru o kreditu utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iznosi 54.000,49 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 375.965,11 kn. Također je utvrđeno da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, što predstavlja preplatu, koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.354,99 kn. Također je ugovoreno da će kreditor uzeti u obzir sve uplate izvršene od 1. listopada 2015. do dana sklapanja javnobilježnički potvrđenog dodatka ugovoru te će za njihov učinak povećati ili smanjiti iznos utvrđene razlike (u ovom slučaju preplate).

11. 1. Kako je u dosadašnjem tijeku postupka pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to se takve odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju takvih ugovornih odredbi.

11. 2. Tužiteljičin zahtjev za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja ništetnima odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a plaćanjem anuiteta kredita, obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i tečaju CHF-a na dan plaćanja tijekom trajanja ugovora nastala je šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist temeljem ništetnih odredbi. Sud smatra da ugovor o kreditu egzistira i bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,15% godišnje. Naime, kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta i u ugovor je unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-u, koje su odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima, to je za tužiteljicu jedina kamatna stopa s kojom je bila upoznata te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora, a jedini tečaj o kojem je bila valjano informirana bio je tečaj CHF-a na dan korištenja kredita.

11. 3. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

12. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2019., to do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO -a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćaju od 31. siječnja 2022.

13. 1. Radi utvrđivanja visine tužiteljičine tražbine sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku društvu Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb.

13. 2. Iz osnovnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno je da je ugovoreni iznos kredita od 74.500,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora iznosio 334.377,53 kn. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije, a koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.530,02 CHF odnosno 6.867,19 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu „m“ Tabele 1 iz nalaza u CHF odnosno u stupcu „p“ Tabele 1 u kunama. Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja od 4.488289 kn za 1 CHF, iznosi ukupno 55.339,42 kn, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "s" Tabele 1 iz nalaza. Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po obje navedene osnove, za razdoblje od dana plaćanja pa do dana konverzije 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (preplata u iznosu od 30.354,99 kn), preostala razlika s danom 30. rujna 2015. iznosi 55.385,42 kn i u cijelosti se odnosi na glavnicu.

14. 1. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka jer je vještak iznos preplate priznat u konverziji pogrešno odbio od zakonskih zateznih kamata, a ne od glavnice, što je protivno odredbi čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15.

14. 2. U očitovanju na primjedbe tuženika financijski vještak je naveo da je iznos preplate priznat u konverziji odbijen od zakonskih zateznih kamata primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, prema kojoj se, kad dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

15. 1. Nakon donošenja ukidnog rješenja Županijskog suda i upute da se utvrdi iznos kamata na tzv. "konverzijsku preplatu" određeno je dopunsko financijsko vještačenje.

15. 2. U očitovanju od 28. ožujka 2026. financijski vještak je naveo da pojam "konverzijske preplate" nije zakonom definirani termin, niti se radi o terminu definiranom na bilo koji drugi način. Naveo je da ZID ZPK/15 govori što se smatra preplatom, a to je prema odredbi čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK/15: "ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra se preplatom". Vještak je naveo da je ponovno izvršio uvid u predmet i priloženu dokumentaciju. Naveo je da je zatezne kamate na svaki pojedinačni preplaćeni iznos obračunao u osnovnom nalazu i mišljenju i to za razdoblje od prvog dana nakon plaćanja pojedine obveze, pa do 30. rujna 2015., kao obračunskog datuma konverzije. Naveo je da je iz Tabele 1 u osnovnom nalazu i mišljenju vidljivo kako zatezne kamate na razlike anuiteta (zbog promjene kamatne stope) iznose ukupno 4.667,35 kn/619,46 eura, a zatezne kamate na razlike zbog promjene tečaja iznose ukupno 18.866,44 kn/2.504,01 eura.

15. 3. Vještak je dodatno napomenuo da se zatezne kamate računaju do 30. rujna 2015., što je bio zakonom propisani obračunski datum konverzije, a ne do datuma sklapanja dodatka ugovora o kreditu kojim je prihvaćena konverzija kredita u valutu EUR. Naime, nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu i prihvata konverzije kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, počevši od 1. listopada 2015. radi se o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Naveo je da iz upute suda drugog stupnja proizlazi kako tužiteljica, nakon sklapanja dodatka ugovoru o kreditu i prihvaćanja konverzije kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (npr. zakonske zatezne kamate na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta kako je to navedeno pod točkom 37. presude i rješenja Županijskog suda). Nadalje: „… radi se o kamati koja nije obuhvaćena obračunom konverzije i računa se od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije, a koje je banka potrošaču uračunala prilikom izračuna konverzije“ (točka 38. presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu). Naveo je da je iznos „konverzijske preplate“ (što god to značilo) u cijelosti je iskorišten provođenjem konverzije, jer je zakonom propisan princip konverzije podrazumijevao uzimanje u obzir svih uplata obavljenih u razdoblju dok se radilo o kreditu s valutnom klauzulom u CHF (dakle, onih uplata obavljenih do 30. rujna 2015.) i uračunavanje istih u obvezu po konvertiranom kreditu (s valutnom klauzulom u EUR). Konačno, odredbom čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK/15 propisano je da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač. Vještak je ponovio da su iznosi zateznih kamata na koje ukazuje sud drugog stupnja u svojoj odluci već izračunani i iznose: 619,46 eura – zatezne kamate na razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope te 2.504,01 eura – zatezne kamate na razlike zbog promjene tečaja. Slijedom navedenog, u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti izrađen temeljem sve relevantne dokumentacije i u skladu sa zadatkom suda te je jasno obrazložen u dva naknadna očitovanja povodom primjedbi tuženika i povodom upute iz drugostupanjske odluke.

17. 1. Odgovor na sporno pravno pitanje ima li tužiteljica, nakon sklapanja dodatka ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, pravo na isplatu iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, dao je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026., koji odgovor glasi: „Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.“.

17. 2. Vezano uz stav suda drugog stupnja koji je izražen u ukidnoj odluci, prema kojemu potrošač koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15 nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, već samo na kamate, potrebno je za napomenuti da treba razlikovati preplaćene iznose koji su bili predmet izračuna konverzije, od preplaćenih iznosa koji nisu uzeti u obzir prilikom izračuna konverzije. Na preplatu koja je utvrđena izračunom konverzije i za iznos koje su potrošaču smanjeni budući anuiteti kredita dok se iznos te preplate u potpunosti ne iskoristi, potrošač nema pravo na isplatu zatezne kamate jer prema odredbi čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK/15 na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač. Tužiteljica u ovom predmetu nije tražila isplatu preplate koja joj je priznata dodatkom ugovoru o kreditu, već je tražila isplatu preplaćenih iznosa anuiteta u visini u kojem isti nisu uzeti u obzir prilikom izračuna konverzije, kao razliku stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi platila da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa iznosila 5,15% godišnje, odnosno bez daljnjih povećanja iste u odnosu na početnu kamatnu stopu u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i prema tečaju CHF-a u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita bez daljnjih povećanja tečaja CHF -a. Izračun konverzije kredita prema odredbama ZID ZPK/15 temeljio se na drugačijim parametrima, od izračuna po kojem je tužiteljica tražila isplatu svoje tražbine. Posljedično tome, potrebno je razlikovati i kamate na koje potrošač ima pravo u smislu gore citiranog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer potrošač prema takvom stavu ima pravo na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose u vidu razlike stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi platio da su tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa redovne kamate i tečaj CHF-a ostali na početnoj (inicijalnoj) razini, odnosno bez daljnjih povećanja istih, a nema pravo na isplatu zatezne kamate na preplatu utvrđenu izračunom konverzije, odnosno dodatkom ugovoru o kreditu, jer bi to bilo protivno odredbi čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK/15.

17. 3. Temeljem opisanog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose mjesečnih anuiteta temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su financijskim vještačenjem izračunate u apsolutnom iznosu od 3.123,47 eura (619,46 eura zbog promjene kamatne stope i 2.504,01 eura zbog valutne klauzule). Prema gore citiranom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od navedenog iznosa ne oduzima se iznos preplate utvrđene dodatkom ugovoru o kreditu.

17. 4. Sud je stoga prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.123,47 eura, dok je preko toga iznosa, a do zatraženog iznosa od 7.350,92 eura, odnosno u visini od 4.227,45 eura odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. 5. Prema odredbi čl. 31. st. 1. i 2. ZOO-a, na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

17. 6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 30. ožujka 2022. postavila tužbeni zahtjev na način da je u izračun svoje tražbine uključila i apsolutni iznos zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose mjesečnih anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi, koje su financijskim vještačenjem izračunate do 30. rujna 2015., ali je svoju tražbinu umanjila za iznos preplate utvrđene dodatkom ugovoru o kreditu, što se prema gore navedenom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne oduzima od izračunatih zakonskih zateznih kamata. Tužiteljica je na tako izračunatu tražbinu zatražila isplatu kamata od 1. listopada 2015. S obzirom na tako postavljen tužbeni zahtjev i s obzirom na citirani stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je temeljem odredbe čl. 31. st. 1. i 2. ZOO-a na dosuđeni iznos tražbine tužiteljici dosudio i procesnu kamatu od dana takvog isticanja tužbenog zahtjeva, odnosno od 30. ožujka 2022., dok je za razdoblje od 1. listopada 2015. do 29. ožujka 2022. odbio zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata.

18. 1. Odluka o parničnom trošku donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP- a, uzimajući pri tome u obzir i uspjeh stranaka u parnici te specifične okolnosti ovdje spornog pravnog pitanja. Što se tiče uspjeha stranaka u postupku, tužiteljica je u cijelosti uspjela s deklaratornim tužbenim zahtjevima, dok je s kondemnatornim tužbenim zahtjevom u kvantitativnom smislu uspjela s 42,49%. Kako je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje prava tužiteljice na bilo kakvu isplatu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, uspjeh tužite ljice u pogledu osnove kondemnatornog zahtjeva iznosi 100%, što zajedno s njezinom uspjehom u kvantitativnom smislu, prosječno iznosi 71,25%. Nadalje, pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita bilo je podložno različitim tumačenjima sudova i to ne samo u vrijeme podnošenja tužbe, već i tijekom postupka, uključujući i stadij odlučivanja o žalbi protiv prijašnje prvostupanjske presude. U konkretnoj situaciji tužiteljica kao potrošač nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u parnici jer je sudska praksa bila neujednačena kod prvostupanjskih i viših sudova, da bi konačno do ovog stadija postupka uspjela s relativno velikim dijelom svojih zahtjeva, a odbijeni dio tužbenog zahtjeva nije utjecao na visinu troškova zastupanja stranaka (isti broj bodova za ukupno postavljeni tužbeni zahtjev, kao i za iznos prihvaćenog tužbenog zahtjeva) , a niti na visinu troškova financijskog vještačenja. Sud je stoga tuženiku naložio da tužiteljici u cijelosti naknadi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

18. 2. Tužiteljici su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23.), kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 4. rujna 2019., jednog podneska od 30. ožujka 2022. i 27. lipnja 2022.. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 1. listopada 2019., 25. svibnja 2022., 13. rujna 2022., 4. veljače 2026. i 26. lipnja 2026. po tbr. 9./1. u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 900 bodova ili 1.800,00 eura, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 450,00 eura, pa ukupni troškovi zastupanja tužiteljice iznose 2.250,00 eura.

18. 3. Tužiteljici nisu odmjereni troškovi sastava jednog podneska od 30. ožujka 2022. jer je tužiteljica nepotrebno istoga dana dostavila dva podneska (jednim je postavila tužbeni zahtjev prema rezultatima financijskog vještačenja, a drugim se očitovala na navode tuženika), a sve to je mogla navesti u jednom podnesku.

18. 4. Troškovima zastupanja tužiteljice po punomoćniku dodani su troškovi s osnova uplaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 464,53 eura te troškovi s osnova plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 99,54 eura i na prvostupanjsku presudu u iznosu od 100,00 eura. Slijedom navedenog, ukupni troškovi tužiteljice iznose 2.014,07 eura, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja ove presude, pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP -a.

18. 5. Preko dosuđenog iznosa, sud je odbio tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 29. srpnja 2026.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ivana Šuti, Zagreb, Jordanovac 15

2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, Trg Drage Iblera 10/VII