REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2411/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnice tuženika, dana 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 5. i čl. 5.1. Ugovora o kreditu br. 365167 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 15.11.2011. g. koji su sklopili tužitelj RV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, OIB 87939104217 kao kreditor, a koja glasi:

“ NAKNADE

Korisnik kredita se obvezuje Banci platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove određene Odlukom o kamatama i naknadama Banke za usluge u poslovnima koje obavlja Banka, koje naknade se obračunavaju, plaćaju i mijenjaju sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke a naročito slijedeće naknade:

5.1. Administrativna naknada 1,00 % ( slovima : jedan posto) jednokratno na iznos odobrenog kredita. Ovu naknadu korisnik kredita mora podmiriti prije isplate kredita“, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 886,55 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu 15. studenog 2011., kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.070,00 EUR. Predmetnim ugovorom, u čl. 5. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita, koju je tužitelj bio primoran platiti kako bi mogao dobiti kredit. Navodi kako je takva ugovorna odredba ništetna i da se radi o tipskom ugovoru, da se o njoj nije moglo pregovarati pa je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da tužitelj uopće nije bio upoznat sa sadržajem navedene odredbe, sve je bilo na principu "uzmi ili ostavi" a tužitelj je dobio unaprijed pripremljen ugovor i nije imao mogućnost utjecati na njegov sadržaj. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužitelj nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim. Ističe prigovor zastare te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 16-29 spisa), isplatni nalog (list 6), otplatna tablica (listovi 7, 11-15), promet po računu (listovi 8-10), potvrdu tuženika od 22. srpnja 2024. (list 56) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 277-278 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Iz sadržaja Ugovora o kreditu od 15. studenog 2011., proizlazi da je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.070,00 EUR. Predmetnim ugovorom, u čl. 5. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje nenamjenski kredit za potrošače u kunskoj protuvrijednosti EUR (čl. 2. Ugovora), tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo jer mu je novac bio potreban radi uređenja gornje etaže stana. Riječ je o stanu u kojem i danas živi sa svojom obitelji. U vrijeme sklapanja kredita, kao i danas bio je djelatna vojna osoba. Nije imao obrt ni trgovačko društvo Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 5. predmetnog ugovora proizlazi da se Korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti temeljem ovog ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, a naročito slijedeće naknade: Administrativna naknada: 1,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je došao u banku i dali su mu već sastavljen ugovor, riječ je o tipskom ugovoru, kojeg je pročitao. Vidio je odredbu o naknadi za obradu kredita, ali mu u banci nisu objasnili na što se ona odnosi, samo mu je rečeno da može potpisati ugovor ili odustati od kredita. Iznos navedene naknade je platio prije isplate kredita i to 350,00 eura. O navedenoj odredbi nije mogao pregovarati, a da je ta odredba ništetna rekao mu je odvjetnik.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP -a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž - 1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa da tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu s obzirom da u ovom postupku ne potražuje isplatu s osnove ulazne naknade valja reći da isti nije osnovan. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev-1051/22), na što nije od utjecaja potražuje li tužitelj pritom isplatu s navedene osnove, kao niti je li navedeni kredit u cijelosti isplaćen.

15. U odnosu na prigovor zastare valja reći da u ovom postupku tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita te se pravo na isticanje ništetnosti kao takvo ne gasi u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a.

16. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku 8. srpnja 2026., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 28. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 27. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 600,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 750,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura.

17. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 886,55 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 29. srpnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.