REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2221/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnice tuženika, dana 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj: 783039, sklopljenog 17. svibnja 2006. godine između tužitelja KM i VOLKSBANK d.d.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 569,79 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 197,02 eura od 1. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 230,77 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika kao Kreditorom dana 17. svibnja 2006. sklopio ugovor o kreditu na iznos od 28.825,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. U čl. 6. st. 1. Ugovora ugovorena je obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno 1,10% od iznosa kredita, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita te je na temelju iste tužitelju naplaćena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 197,02 eura. Ujedno na ime obračunatih zateznih kamata od isplate naknade do utuženja traži iznos od 327,77 eura. Nepoštene su i ništetne odredbe ugovora prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu “uzmi ili ostavi, da su odredbe uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe kao i naložiti tuženiku naknaditi mu iznose plaćenih naknada te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare, osporava tužitelju svojstvo potrošača te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Kasnije u tijeku postupka tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva niti obračun zateznih kamata, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje prigovorio da je tužitelj vrijednost spora očito suviše visoko označio. Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos 569,79 eura, a tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu te isplatu iznosa od 197,02 eura s osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita s pripadajućim zateznim kamatama na nenaplaćeni iznos glavnice, s tim da je dijelom zatezne kamate na glavnicu izrazio u apsolutnom iznosu do dana utuženja, a nadalje prema stopi kako je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

2.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 197,02 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.). Pritom valja reći da se kamate, pa i kad su izražene u apsolutnom iznosu i dalje smatraju sporednim potraživanjem koje se ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 35. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP).

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u potvrdu tuženika od 16. ožujka 2026. (list 18), Ugovor o kreditu (listovi 5-12 spisa), otplatnu tablicu (listovi 13-15), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/36488-1 od 21. rujna 2023. (list 16), obračun zateznih kamata (listovi 19-20), Opći uvjeti za poslovanje s građanima (listovi 74-77) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 81-82 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu kojim je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 28.825,00 CHF te da je čl. 6. st. 1. Ugovora ugovorena obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno 1,10% od iznosa kredita, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita kao ni da je na temelju iste tužitelju naplaćena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 197,02 eura, Konačno nije ni sporan iznos obračunatih zateznih kamata.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit tužitelju kao fizičkoj osobi radi kupnje vozila (čl.3.). Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo radi kupnje auta za privatne svrhe. U to vrijeme bio je zaposlen u kazalištu Gavella, a nije imao obrt niti trgovačko društvo. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredaba Ugovora kojima je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 6.1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena obveza tužitelja platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno 1,10% od iznosa kredita, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je banka sastavila ugovor, kojeg je pročitao. Kada ga se pita za odredbu o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, navodi da su mu u banci rekli da to mora platiti, a nisu mu rekli za što se ona plaća ni na koje troškove se odnosi. Nije o toj odredbi pregovarao jer su mu rekli da to moram platiti, a njemu je bilo bitno da dobije kredit. Misli da mu je iznos te naknade banka odmah uzela od kredita, zna da nije morao sam dati novce, ali se ne sjeća samog iznosa naknade.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 6.1. Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio iznose plaćene naknade u zatraženom iznosu od 197,02 eura. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO -a i to od sljedećeg dana od kada je izvršena uplata odnosno od 19. svibnja 2006., kako proizlazi iz potvrde tuženika (list 18 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kako je tužitelj zatezne kamate do utuženja izrazio u apsolutnom iznosu od 372,77 eura, koji obračun među strankama nije sporan, to je sud navedeni iznos dosudio tužitelju.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

16. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 17. srpnja 2026., i vrijednosti predmeta spora (kako je to ranije obrazloženo) i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura, podneska od 20. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje po punomoćniku na ročištu 17. srpnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 150,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 187,50 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 230,77 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 29. srpnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženik po pun.