Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-446/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4962/2025-11 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4962/2025-11 od 27. siječnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu br. 9012117405 od 23.11.2006. sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita koja glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“ II. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 294,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2010. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka zavarijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9013281168 od 12.11.2007. g. sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, ovjeren kod javnog bilježnika Ante Đereka iz Novske, OV-8750/07 koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 500,00 kuna (slovima:petstokuna).“
IV. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 66,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2007. do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate ("NN" 72/02), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanjakredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu br. 9013361549 od 29.01.2008. g. ovjeren kod javnog bilježnika Mate Medića iz Kutine, OV -945/2008 koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita.“
VI. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50,
Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 19,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2008. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnihpoena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu br. 9013361549 od 29.01.2008. g. ovjeren kod javnog bilježnika Mate Medića iz Kutine, OV -945/2008 u dijelu st. 1. koji glasi: „(najmanje u iznosu utvrđenom aktima Banke)“ te st. 2. koji glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“
VIII. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju, KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 17,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2010. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IX. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 406,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka zavarijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik navodeći kako presudu pobija zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnome osporava status potrošača tužitelju, kao i da bi pri zaključenju ugovora postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kao i da bi sporne odredbe ugovora uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana kao i da je neosnovano odbijen njegov prigovor zastare. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve odlučne činjenice što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.
6. Neosnovano tuženik osporava svojstvo potrošača tužitelju jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužitelj sve kredite s tuženikom sklopio kao fizička osoba pri tome pravilno cijeneći utvrđenu činjenicu da je tužitelj od 2005. u mirovini kao ratni vojni invalid te je bio je u mirovini prilikom sklapanja svih ovih ugovora o kreditu kao i da u vrijeme njihova sklapanja nije imao nikakav obrt niti trgovačko društvo. Na žalbeni navod da je po kreditu kojim je kupio dionice INE d.d. i koje dionice je kasnije prodao ostvario određenu dobit, po utvrđenju ovoga suda ne odriču tužitelju status potrošača s obzirom na utvrđenu odlučnu činjenicu da je taj posao zaključio kao fizička osoba koja je kao bivši zaposlenik imala s tog osnova pravo na kupnju istih.
7. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na obvezu plaćanja tuženiku naknade za obradu kreditnog zahtjeva i obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđene aktima tuženika na dan prijevremene otplate kao i isplatu iznosa plaćenih s navedenih osnova od strane tužitelja, valja odgovoriti kako neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).
8. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da tužitelju nije bilo poznato što obuhvaća troškove jednokratne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti mu je navedeno bilo pojašnjeno, kako u pogledu razloga o određivanja navedenih naknada, kao i njihove visine, tako i u pogledu samog sadržaja tih naknada, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju jer je prvostupanjski sud za utvrđenje navedenih odlučnih činjenica naveo jasne i neproturječne razloge.
9. Cijeneći utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije predmetnih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.
10. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava , a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.
11. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik suk ladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.
12. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.
13. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare, ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
14. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.
15. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.
16. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).
17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
18. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
