REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-253/2025-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja COGITUS PROJEKT d.o.o., Antunovac, Ulica kralja Zvonimira 8A, OIB: 39301658777, kojeg zastupa Boris Subotić, odvjetnik iz Osijeka, Zagrebačka 1, protiv tuženika AETERNUM d.o.o., Kraljevica, Kalina 4, OIB: 68186361248, kojeg zastupa Iva Klobučar, odvjetnica iz Rijeke, Školjić 3, radi isplate 9.176,18 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IG, odvjetničke vježbenice, zastupnika po zakonu tužitelja Dine Varvodića, punomoćnice tuženika Ive Klobučar, odvjetnice iz Rijeke i zastupnika po zakonu tuženika VG, objavljene 29. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, poslovni broj: Ovrv-5903/2024 od 16. svibnja 2024. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 9.176,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a i to:
- na iznos od 6.627,29 EUR od 2. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 2.548,89 EUR od 6. travnja 2021. do isplate,
po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelja troškove ovršnog postupka u iznosu od 307,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. svibnja 2024. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenje ove odluke do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO -a, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u postupku utužio iznos od 9.176,18 EUR na temelju izvoda otvorenih stavki (stranica 7 spisa). Tijekom postupka je naveo da se potraživanje odnosi na naknadu za izvedene fasaderske radove po računima broj 9 -P1-1 (stranica 110 spisa) koji glasi na iznos od 19.204,60 kn/2.548,89 EUR i 10-P1-1 (stranica 111 spisa) koji glasi na iznos od 39.784,96 kn, a na kojem se nalazi napomena da je preostao za naplatu u iznosu od 24.153,28 kn/3.205,69 EUR. Utuženi iznosi da se odnose na Ugovor o izvođenju fasaderskih radova kojeg su tužitelj, u svojstvu izvođača i tuženik, u svojstvu naručitelja zaključili 13. siječnja 2021. godine. U vezi primjedbi tuženika, naveo je da je dio primjedbi uvažen i da je na ime prigovora tužitelj izdao odobrenje broj 40-P1-1 (stranica 112 spisa) koje da se odnosi na račun broj 10 -P1-1. Nakon kolovoza 2021. godine da tužitelju više nisu isticane primjedbe na radove. Tuženik da je tužitelju ispostavio račun kojeg je tužitelj odbio provesti u svojim poslovnim knjigama. Predložio je provođenje građevinskog vještačenja, pribavu građevinske knjige od tuženika, pribavu podataka od Porezne uprave u vezi odbitka pretporeza, financijsko-knjigovodstveno vještačenje, saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja Dine Varvodića, zastupnika po zakonu tuženika VG i svjedoka DG, voditelja gradilišta.
2. Tuženik je osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Istaknuo je prigovor zastare. Naveo je da se zastarni rok treba računati od datuma izdavanja računa. Radove koje je trebao izvesti tužitelj da su dovršili tuženikovi radnici. Na iznijetu okolnost predložio je saslušati svjedoke RG, BG i FG. Primjedbe na izvedeno da su tužitelju izjavljivane usmeno. Na okolnost postojanja nedostataka u izvedbi radova predložio je saslušati i svjedoka KG. Naveo je da izvode iz građevinske knjige nije potpisao ovlašteni nadzorni inženjer. Na tu je okolnost predložio provođenje grafološkog vještačenja. Učinio je nespornom činjenicu da je tužitelj izveo tek prvu fazu radova, a da drugu i treću fazu radova nije izveo. Osporio je vjerodostojnost podataka iz tužiteljevih računa. Naveo je da je nejasna razlika do iznosa od 6.627,29 EUR po računu broj 10-P1-1, ako je i sam tužitelj stavio napomenu po predmetnom računu da potražuje samo iznos od 3.205,69 EUR (24.153,28 kn). Tuženik da je tužitelju uplatio akontaciju u iznosu od 110.000,00 kn (stranica 87-88 spisa). Naveo je da je radove obračunate po računu broj 9 -P1-1 izveo drugi izvođač, društvo MAX TIM d.o.o. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva. Pozvao se i na zapisnik investitora, društva CARMEN RESIDENCE d.o.o., prema kojem je tuženiku kao glavnom izvođaču umanjen iznos s osnova fasaderskih radova.
3. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj je naveo da se zastarni rok računa po okončanom obračunu odnosno od srpnja 2021. godine. Istaknuo je da je između stranaka izvršena primopredaja radova i da su računi izdani nakon primopredaje.
4. Tuženik je na pripremnom ročištu od 4. veljače 2026. godine dodatno predložio saslušanje prokuriste investitora LG na okolnost dokazivanja postojanja nedostataka. Predložio je i pribavu građevinske dokumentacije od investitora (društva CARMEN RESIDENCE d.o.o., Pula).
5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. i 2. srpnja 2026. godine tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem građevinskog vještačenje te predložio zaključenje glavne rasprave. Tuženik je istaknuo da knjiženje ulaznih računa, prema podacima Porezne uprave, ne dokazuje osnovanost visine. Ustrajao je kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka LG te građevinskim vještačenjem na okolnost dokazivanja postojanja nedostataka.
6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka RG (stranica 191-192 spisa), svjedoka KG (stranica 192-194 spisa), svjedoka BG (stranica 194-195 spisa), svjedoka DG (stranica 198-201 spisa), zastupnika po zakonu tuženika VG (stranica 201-203 spisa) i zastupnika po zakonu tužitelja Dine Varvodića (stranica 203-204 spisa).
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
8. Nesporno je u postupku da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 69/26) i to tužitelj kao izvođač radova, a tuženik kao naručitelj, sve u vezi ugovora o izvođenju fasaderskih radova od 13. siječnja 2021. (stranica 103-106 spisa). Nesporna je okolnost i da su se radovi izvodili na zgradi radnog naziva "Carmen Residence" u Opatiji i da je tužitelj, u naravi, bio tuženikov kooperant na tom objektu.
9. Sporna je činjenica ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za izvedene radove zbog prigovora na nekvalitetnu izvedbu radova i izostali dovršetak ugovorenih radova.
10. Sporna je osnovanost prigovora zastare.
11. Uvidom u Ugovor o izvođenju fasaderskih radova od 13. siječnja 2021. (stranica 103-106 spisa) utvrđeno je da se tužitelj obvezao izvesti fasaderske radove na stambeno-poslovnoj građevini u Opatiji za ugovorenu cijenu radova u iznosu od 319.800,00 kn (bez PDV) odnosno po jediničnoj cijeni od 120 ,00 kn/m² u tri faze, i to u prvoj fazi: ljepljenje vune i tiplanje (40% cijene), u drugoj fazi: ugradnja kutnika i armiranje mrežicom u dva sloja ljepila (40% cijene) i u trećoj fazi : grundiranje i izrada završne dekorativne žbuke (20% cijene). Stranke su ujedno čl. 6. Ugovora dogovorile da će konačni iznos biti obračunat prema dokaznici mjera.
12. Iz izvoda otvorenih stavki dostavljenog uz prijedlog za ovrhu proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi na račune broj 9-P1-1 i 10-P1-1 (stranica 110-111 spisa). Tužitelj je tijekom postupka dostavio i račune broj 2-P1-1 (stranica 107 spisa) te broj 4-P1-1 (stranica 108 spisa) za koje je utvrđeno da se odnose na radove popravka na hotelu "Hilton" i za koje je utvrđeno da nisu ni u kakvoj vezi s utuženim radovima na zgradi "Carmen Residence" u Opatiji, a na koju se odnosi utuženo potraživanje.
13. Nema pisanog dokaza da bi između stranaka bila izvršena primopredaja radova. Navedeno nalazi potvrdu i u iskazu zastupnika po zakonu tužitelj Dine Varvodića (stranica 203-204 spisa), a koji je naveo da ga tuženik nije pozivao da se izvede završni sloj fasade, iako je i to bilo predmet Ugovora. Dodatno, iznijeto utvrđenje nalazi potvrdu i u izjavi zastupnika po zakonu tuženika VG (stranica 201 - 203 spisa), koji je izjavio da je tuženik morao dovršiti radove na fasadi koji su bili predmet Ugovora od 13. siječnja 2021. Stoga tužitelj u postupku neutemeljeno tvrdi da naknada za izvedene radove teče od primopredaje, budući da zastarni rok u pogledu zahtijeva za isplatom za izvedene radove teče od dospijeća označenih po dostavljenim računima broj 9-P1-1 (stranica 110 spisa) i broj 10-P1-1 (stranica 111 spisa).
14. U pogledu računa dostavljenih za zgradu "Carmen Residence", uvidom u račun broj 5-P1-1 (stranica 109 spisa) utvrđeno je da je izdan 4. veljače 2021. godine i da dospijeva 10. veljače 2021. godine, da glasi na iznos od 8.075,00 kn/1.071,74 EUR, zbog čega je do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 2. travnja 2024. (stranica 1-5 spisa) trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. ZOO-a protekao. Stoga je zahtjev za isplatom u zastari.
15. Uvidom u račun broj 10-P1-1 (stranica 111 spisa) koji je izdan s osnova izvedbe toplinske izolacije od kamene vune, a na kojem stoji napomena o dugu u iznosu od 3.205,69 EUR, utvrđeno je da je dospijeće potraživanja po tom računu 1. travnja 2021. godine, pa je od dana dospijeća do dana podnošenja prijedloga za ovrhu, 2. travnja 2024. godine, također protekao trogodišnji zastarni rok. Stoga je i taj dio zahtjeva za isplatom u zastari.
16. Trogodišnji zastarni rok nije protekao za potraživanje po računu broj 9-P1-1 (stranica 110 spisa), a koji se odnosi na VTR radove na zgradi "Carmen Residence", budući da je dospijeće po tom računu 4. travnja 2021. godine pa do dana podnošenja prijedloga 2. travnja 2024. nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1 i 2 ZOO- a.
17. U pogledu utuženih radova na zgradi "Carmen Residence", tuženik je u postupku dokazao činjenicu da su nedostaci na izvedbi fasade u radu tužitelja, kao tuženikovog kooperanta, postojali. Navedeno je utvrđeno uvidom u zapisnik od 15. prosinca 2022. (stranica 159-160 spisa), kojeg su potpisali tuženik u svojstvu izvođača i investitor CARMEN RESIDENCE d.o.o., Pula i zbog koje je tuženiku bila umanjena naknada za iznos od 478.476,97 kn/63.504,81 EUR, sve na ime nepropisnog ljepljenja kamene vune, neadekvatne zaštite zbog vremenskih prilika, izloženosti kiši i vlazi zbog kojeg da je došlo do bubrenja i promjene oblika fasadne površine, a koja da je utjecala na kvalitetu termo fasade te prouzročila estetske nedostatke na fasadi. Iz predmetnog zapisnika utvrđeno je da je za otklanjanje nedostataka potrebno skidanje cijele fasade zbog čega su investitor i tuženik, kao glavni izvođač fasade, nastalu situaciju riješili na način da je tuženik priznao sniženje naknade za iznos od 63.504,81 EUR.
18. Slijedom utvrđenja iz zapisnika od 15. prosinca 2022., sud je ocijenio uvjerljivim, životnim i stoga, vjerodostojnim, iskaz zastupnika po zakonu tuženika VG (stranica 201-203 spisa) i to u dijelu navoda u kojem je istaknuo da završni sloj širine 2 mm nije bio dovoljan da se isprave grbavosti na fasadi i da je zbog toga uvažio primjedbe investitora i pristao na umanjenje zbog loše izvedbe fasade. Takvu ocjenu dokaza sud je temeljio na činjenici da tuženiku ne bi bilo u interesu priznati postojanje nedostataka na fasadi, da ti nedostaci doista nisu postojali. Navedeno iz razloga što je time tuženik umanjio i svoju naknadu prema investitoru.
19. Kako je za pravilno utvrđivanje opsega radova na fasadi koji su zahvaćeni nedostacima potrebno provesti odgovarajuće građevinsko vještačenje, od kojeg je tužitelj odustao, sud je ocijenio da na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu osnovanosti visine po računu broj 9-P1-1 (stranica 110 spisa). Stoga je valjalo, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost visine po računu broj 9-P1-1. Dodatno se ističe da bez odgovarajućeg građevinskog vještačenja sud ne može niti provjeriti vjerodostojnost isprava na stranici 113-115 i 178-179 spisa, budući da bez cjelovitog obračuna i provjere površine zahvaćene nedostacima, kao i uzimanja u obzir izvršenih plaćanja (stranica 87 i 88 spisa), sud ne može donijeti drugačiju odluku od one koja proizlazi iz primjene pravila o teretu dokazivanja.
20. Okolnost da je račun broj 9-P1-1 prema očitovanju Porezne uprave (stranica 188 spisa) knjižen u poslovnim knjigama tuženika ne dokazuje osnovanost visine, već isključivo činjenicu da je primjenom knjigovodstvenih propisa tuženik izvršio knjiženje ulaznog računa i odbitak pretporeza, a što samo po sebi nije od utjecaja na ocjenu postojanja nedostataka u izvedbi i u konačnici tuženikovog prava na sniženje naknade po tom računu.
21. Zbog postojanja zapisnika o utvrđenju nedostataka od 15. prosinca 2022. (stranica 159-160 spisa), a iz kojeg je utvrđena činjenica sniženja tuženikove naknade od strane investitora, sud je ocijenio uvjerljivim i vjerodostojnim iskaz svjedoka KG (stranica 192-194 spisa) koji je u svom iskazu naveo da je bio angažiran na predmetnom gradilištu od strane investitora i to kao interni nadzor za investitora, u svojstvu voditelja projekta. Pojasnio je da nije bio službeni građevinski nadzor. Naveo je da je na gradilište došao 1. svibnja 2021. godine. U toj fazi da je fasada bila postavljena i da su bile postavljene zaštitne mrežice, no, da nije bilo završnog sloja. Za radove na fasadi da je bio angažiran tuženik i društvo MET KON iz BiH za pozicije kod balkona. Na koordinacijama da se upozoravalo na nedostatke fasade u vidu ispupčenih dijelova oko otvora odnosno nedostatka planetarnosti plohe. Izjavio je da ti nedostaci nisu otklonjeni niti danas, da je bilo nekih korekcija, ali da se nedostaci mogu otkloniti jedino skidanjem postavljenog i iznova postavljanjem ploča i ljepljenjem uz postavljanje mrežica, no, da investitor na to nije htio pristati iz razloga što su rokovi već bili probijeni. On osobno da je izjavio reklamaciju tuženiku u vezi te ispupčenosti. Naveo je da mu je bilo poznato da je tuženik imao podizvođača, no, da je u konačnici i unatoč korekcijama za tri pročelja s tuženikom bilo dogovoreno umanjenje naknade za iznos potreban za sanaciju. Naveo je da su izbočine u uzročnoj vezi s lošim ljepljenjem kamene vune i da se ljepilo nanosi duž ruba "pod špagu", a u sredini u tzv. "pogačama" odnosno točkama promjera cca. 20-ak cm. Zbog uvjerljivih navoda iz iskaza svjedoka TG, sud je ocijenio vjerodostojnim i iskaz svjedoka BG (stranica 194-195 spisa), tuženikovog zaposlenika, koji je uvjerljivo opisao da su tuženikovi djelatnici ispravljali greške tužiteljevih radnika, da su neke dijelove fasade skidali, da su nedostaci bili očigledni i da se radilo o velikim greškama. Potvrdio je činjenicu da je investitor upućivao reklamacije na fasadu i da je čuo da su se reklamacije upućivale i preko telefona.
22. Iskazu svjedoka RG (stranica 191-192 spisa), sud nije povjerio vjeru u dijelu navoda u kojem je izjavio da dok je bio na gradilištu da nije bilo problema sa fasadom, budući da je njegova suradnja s investitorom prekinuta zbog postojanja duga investitora prema njemu, a što kod ovog suda ukazuje na postojanje nezadovoljstva investitora s njegovim uslugama (koordinacija rada na gradilištu za investitora).
23. Iz iskaza svjedoka DG (stranica 198-201 spisa), bivšeg tužiteljevog zaposlenika, utvrđeno je da su primjedbe na neravnine na fasadi počele stizati po odlasku g. RG s gradilišta. Pritom nema dokaza da bi postavljanjem drugog sloja ljepila, nakon stavljanja mrežice, te neravnine bile otklonjene, a kako je to opisao svjedok CG, budući da o tome nema nikakvog pisanog traga. Navedeno i iz razloga što na tu okolnost nije provedeno niti odgovarajuće građevinsko vještačenje. Zbog toga i neovisno o različitim tehnikama nanošenja ljepila na kamenu vunu na fasadama velike kvadrature, kakva je bila predmetna, a kojeg je opisao u svom stranačkom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja Dino Varvodić (stranica 203 - 204 spisa), u svrhu boljeg praćenja ravnosti armirano-betonskog zida, sud iz dostavljenih isprava nije mogao utvrditi osnovanost utužene visine odnosno vrijednost izvedenog posla u vrijeme sklapanja ugovora s utvrđenim nedostatkom u smislu čl. 611. ZOO-a.
24. Okolnost pravovremenog slanja obavijesti o nedostacima na fasadi utvrđena je iz uvjerljivog iskaza zastupnika po zakonu tuženika VG (stranica 201 - 202 spisa), kao i činjenice da se na uočene nedostatke odmah reagiralo i da su tuženikovi radnici morali ispravljati tužiteljeve graške, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka BG (stranica 194-195 spisa), sve u smislu čl. 604 st. 1 ZOO- a.
25. S obzirom na postojanje nedostataka i pravovremenu obavijest o nedostacima, a naročito postojanje zapisnika od 15.12.2022. godine ( str. spisa 136 - 137) sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim saslušanje predloženog svjedoka LG (predstavnika investitora). Sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja, s obzirom da je na tuženiku bio teret dokaza u vezi postojanja nedostataka, a tu je činjenicu sud u dovoljnoj mjeri utvrdio uvidom u zapisnik od 15. prosinca 2022. godine. Pritom se ističe da je teret dokaza u pogledu dokazivanja osnovanosti visine na tužitelju, a ne na tuženiku u situaciji kada su dokazane pravodobne obavijesti o nedostatku i činjenica postojanja nedostataka u izvedbi radova.
26. Sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim i tuženikov prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja, budući da je u postupku utvrđeno da nadzorni inženjer nije potpisao dostavljene primjerke izvoda iz građevinske knjige.
27. Slijedom iznijetih utvrđenja, a osobito nedokazanu visinu naknade za radove obuhvaćene nedostacima, suvišnim je i nepotrebnim sud ocijenio i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po prijedlogu tuženika. Zbog toga su predloženi tuženikovi dokazni prijedlozi odbijeni raspravnim rješenjem od 2. srpnja 2026.
28. Slijedom iznijetog, platni nalog je valjalo ukinuti u cijelosti pozivom na čl. 451. st. 3. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25), a tužbeni zahtjev je valjalo odbiti primjenom čl. 338. st. 3. ZPP-a budući da tužitelj nije dokazao osnovanost utuženog potraživanja. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. st. 1 ZPP-a. Tuženiku je s obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to u granicama specificiranog troškovnika na stranici 210 spisa, i to: za sastav prigovora 200,00 EUR (T. br. 11.1.), sastav podneska od 1. srpnja 2025. 200,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska od 26. siječnja 2026. 200,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska od 4. veljače 2026. 50,00 EUR (T.br. 8.4.), zastupanje na pripremnom ročištu od 4. veljače 2026. 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 1. srpnja 2026. 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 2. srpnja 2026. 200,00 EUR (T.br. 9.1.) i sudske pristojbe za prigovor 138,21 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) koja je bila važeća u vrijeme nastanka pristojbene obveze. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Rijeci 29. srpnja 2026. godine
Sudac
Jasenka Pavišić Čačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
