Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1039/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Milčecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tužene ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženog DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužene ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tuženog ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužene JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. tuženog VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10858/2023-11 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja GJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10858/2023-11 od 21. veljače 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. do 7. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 281,25 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GJ iz [adresa] koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je postoji vlastoručna oporuka PJ, s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je sačinjena dana 3. listopada 2020. sljedećeg sadržaja:
„ MOJA OPORUKA I POLJEDNJA VOLJA BEZ PRISILE
Ja, PJ, svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavljam GJ – [adresa], rođ. **.**.1980., putovnica /pasoš [broj].“
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade prouzročeni parnični trošak, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."
u cijelosti kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju GJ iz [adresa] da nadoknadi I. tuženoj ČJ iz [adresa], II. tuženom ĆJ iz [adresa], III. tuženom DJ iz [adresa], IV. tuženoj ĐJ iz [adresa], V. tuženom ZJ iz [adresa], VI. tuženoj JJ iz [adresa], i VII. tuženom VJ iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome dijelu svode se na osporavanje razloga na temelju kojih prvostupanjski sud primjenjuje materijalno pravo odlučujući o njegovom tužbenom zahtjevu. Tužitelj žalbom tvrdi kako je dokazao postojanje svih pretpostavki predviđenih odredbom čl. 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. – dalje: ZN) zbog čega je njegov zahtjev trebao biti usvojen. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao neosnovane i predlažu istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 281,25 eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ovome postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja vlastoručne oporuke ostaviteljice PJ, s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je sačinjena dana 3. listopada 2020. kojom oporukom je ona svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavila tužitelju. Tuženici su osporili postojanje navedene oporuke, ističući da je pok. PJ dugo bolovala od teške kliničke depresije, koja je nakon mnogobrojnih pokušaja rezultirala njenim suicidom u svibnju 2021. te je ona prije svakog pokušaja suicida, uništila prethodnu i sačinila novu oporuku različitog sadržaja, a koju novu oporuku bi imala pored sebe pri svakom pokušaju suicida. Stoga tvrde da je predmetna oporuka već bila uništena, podredno da su odredbe iste izgubile pravnu snagu jer su u suprotnosti sa sadržajem odredaba nove oporuke koju je ostaviteljica sačinila naknadno i koja je pronađena uz ostaviteljicu nakon suicida počinjenog u svibnju 2021.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja nakon što je u postupku izveo sve po tužitelju predložene dokaze, raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Osim toga, tužitelj žalbom i ne obrazlaže razloge na kojima temelji svoju žalbu s te osnove.
8. Prvostupanjski sud pravilno polazeći od odredbe čl. 41. ZN kojom je propisano da će oporuka koja je uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena, ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvest učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva, cijeneći sve izvedene dokaze i pravilno primjenjujući pravilo o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP (primjenu kojeg tužitelj žalbom ne osporava u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP) utvrđuje kako tužbeni zahtjev nije osnovan, jer tužitelju nije dokazao ispunjenje svih zakonom propisanih pretpostavki, što žalbom nije dovedeno u sumnju.
9. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti kako nije sporno da je pokojna PJ sačinila valjanu vlastoručnu oporuku 3. listopada 2020. sa sadržajem koji je prezentiran u ovome postupku, no u postupku tužitelj nije dokazao da je navedena oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, odnosno da bi ista bila izgubljena, sakrivena ili zametnuta prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
10. Sam tužitelj u svom iskazu jasno navodi kako je original oporuke od 3. listopada 2020. dao pokojnoj PJ koja ju je ostavila u komodi u dnevnom boravku svoje kuće u [adresa] da bi nakon toga njih dvoje otputovali u Zadar gdje je PJ počinila suicid. Nije mu poznato što se dogodilo sa originalom oporuke, ali da ju on po dolasku u njezin stan u [adresa] zajedno sa njezinim nećakom G kada su traž ili oporuku nije pronašao, dok za osobu koja je imala ključeve stana (KJ) jasno navodi kako misli da ona tu oporuku nije uzela jer nije ni znala za nju.
11. U konkretnom slučaju tužitelj je trebao dokazati da je u trenutku smrti pokojne PJ postojala oporuka koja je uništena slučajno ili radnjom treće osobe, a ne oporučiteljice ili da je izgubljena, sakrivena ili zametnuta i ako se to dogodilo za ostaviteljičina života da se to dogodilo bez njezina znanja. Kako prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovome postupku, osnovano je o postojanju ovih činjenica zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja i pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
12. Tužitelj žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženicima uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
13. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesne Gašparuš - Horvat
