Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-528/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5734/2025-9 od 23. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5734/2025-9 od 23. veljače 2026. pod točkama I. i II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 553,10 eur sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2026. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 5734/2025-9 od 23. veljače 2026. u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 250,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom (preko iznosa od 553,10 eur) te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CŠ za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2026. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 5 Ugovora o kreditu br. 266-194/2004 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 18.06.2004. kojim je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu 1,25% iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.562,05 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.06.2004. do isplate sve prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 803,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.02.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja troška postupka.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

5. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, koju povredu tuženik u žalbi ne obrazlaže. Iz stanja spisa jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, slijedom čega su ti žalbeni navodi odbijeni kao neosnovani.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud u postupku izvedenim dokazima pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i iste cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

7. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na obvezu plaćanja tuženiku naknade za obradu kreditnog zahtjeva i obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđene aktima tuženika na dan prijevremene otplate kao i isplatu iznosa plaćenih s navedenih osnova od strane tužitelja, valja odgovoriti kako neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

8. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da tužitelju nije bilo poznato što obuhvaća troškove naknade za obradu kredita, niti mu je navedeno bilo pojašnjeno, kako u pogledu razloga o određivanja navedene naknade, njezine visine, tako i u pogledu samog sadržaja te naknade, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, jer je prvostupanjski sud za utvrđenje navedenih odlučnih činjenica naveo jasne i neproturječne razloge.

9. Cijeneći utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije predmetne odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

10. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o ugovornoj odredbi koja je unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava , a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora, jer isti može opstati bez takve odredbe.

11. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

12. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

13. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.

15. Osnovano tuženik ističe kako mu podnesak tužitelja od 30. listopada 2025. nije dostavljen jer iz stanja spisa proizlazi da iako je prvostupanjski sud naložio dostavu navedenog podneska punomoćniku tuženika isti je očitom greškom dostavljen punomoćniku tužitelja. No, iz sadržaja tog podneska suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi kako je istim podneskom tužitelj u bitnome ponovio navode tužbe u pogledu pravne osnove svog potraživanja te ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva, slijedom čega taj podnesak po utvrđenju ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st .1. ZPP.

15.1. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i utvrdio kako je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi trošak postupka, pogrešnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju je neosnovano dosudio trošak sastava podneska od 30. listopada 2025.

16. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st.1. ZPP).

17. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda preinačena na način kako je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio u pogledu glavnog potraživanja, dok je djelomično uspio samo u pogledu sporednog potraživanja troška, no zbog preinake u navedenom dijelu nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat