Republika Hrvatska

Županijski sud

u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-200/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić i Partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1915/2022-79 od 6. lipnja 2023., dana 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1915/2022-79 od 6. lipnja 2023. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 17,14 eur/129,16 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 389,87 eur/2.937,50 kn sve u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnog troška dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužene i umješača za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužena, sadržajno pobijajući točku I. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP).

3. Tužena predlaže uvaženje žalbe uz naknadu joj troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 17,14 eur/129,16 kn bruto sa zakonskom zateznom tekućom od 16. studenog 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak isplatu koje iznosa tužiteljica potražuje od tuženika na ime razlike plaće za određene prekovremene sate.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice budući između stranka u konačnosti nije sporna visina zahtjeva tužiteljice od 17,14 eur pa kako utvrđuje da tuženik tužiteljici nije isplatio pripadajući iznos naknade za odrađene prekovremene sate sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („ Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15, dalje KU/13) te ovom kolektivnom ugovoru obvezujućeg tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva to kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane odluke.

7. Odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP -a te tuženika obvezuje na naknadu parničnog troška tužiteljici u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr.8.7.8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje Tarifa),uvećano za PDV te trošak vještačenja.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika izreka prvostupanjske presude ne proturječi razlozima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati pa u donošenju iste nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je da neosnovano tuženik sadržajem žalbe upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava temeljenog na tvrdnji o obračunavanju dodataka propisanih KU samo na osnovnu plaću a ne i na sate ostvarene u prekovremenom radu.

11. Ovo iz razloga jer je prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

12. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

13. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

14. Konačno tuženoj valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo shvaćanje da : „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

15. U odnosnu na odluku o trošku valja naglasiti da žalbeni sud glede iste ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) već samo u okviru razloga navedenih u žalbi. Pa kako tužena sadržajem žalbe ne iznose određene razloge zbog kojih odluka o trošku ne bi bila pravilan to je prvostupanjsku presudu i u odluci o trošku temeljenoj na odredbi čl. 154.st.1. ZPP -a valjalo potvrditi.

16. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

17. Tužena nije uspjela s žalbom pa joj ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka te je temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 166.st.1. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

18. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić