Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-38/2026-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Peršić Brleković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leu Peruško, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika 1. Story Travel d.o.o. Rovinj, Ulica Spine 5, OIB: 99214925785 i 2. Blu Star Travel d.o.o. Rovinj, Ulica Gripole 1, OIB: 65248699768, kao pravni slijednici Črnja Tours d.o.o. Rovinj, Štanga 5C, OIB: 50081960115, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-1813/2021 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-1813/2021 od 31. srpnja 2025. u točki I. izreke za iznos dosuđene glavnice naknade štete od 2.841,72 eura te za iznos dosuđenog parničnog troška od 811,12 eura.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika te se citirana prvostupanjska presuda preinačava u točki I. izreke u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice naknade štete od 2.841,72 eura na način da zatezna kamata na iznos:

- neimovinske štete od 690,15 eura teče od 12. studenog 2019. do isplate,

- imovinske štete na ime tuđu pomoći i njege od 106,17 eura teče od 31. srpnja 2025. do isplate,

- imovinske štete na ime troškova liječenja od 13,27 eura od 12. studenog 2019. do isplate,

- imovinske štete na ime izgubljene zarade od 2.032,13 eura teče od 12. studenog 2019. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine .

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke za odbijeni dio naknade štete od 5.826,55 eura.

IV Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se citirana prvostupanjska presuda preinačava u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.340,40 eura u roku od 15 dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je pravnom predniku tuženika da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.841,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2019. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi te da mu nadoknadi troškove postupka u visini od 811,12 eura, dok je u točki II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.826,55 eura odbijen kao neosnovan.

2. Protiv presude žalbu podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP).

2.1. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II. izreke koja očito sadrži i odbijajući dio odluke o troškovima postupka (koji se izričito na navodi), s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka uključujući i trošak žalbe.

2.2. Pravni prednik tuženika, koji je tijekom žalbenog postupka prestao postojati te je postupak nastavljen po njegovim pravnim slijednicima - tuženicima iz uvoda presude, žalbom pobija dosuđujući dio presude iz točke I. izreke te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima stranaka, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbama istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete za koju tvrdi da trpi zbog ozljede na radu, kada je kao radnik prednika tuženika ozlijeđen prilikom obavljanja radnih zadataka.

8. Tijekom provedenog postupka utvrđeno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo 16. siječnja 2019. na način da je isti kao radnik prednika tuženika - vozač autobusa, zaposlen na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine kao stranac, u okviru radnog vremena i obavljanju poslova redovnog rada odnosno tijekom vožnje autobusa na relaciji Zagreb-Ljubljana-Trst-Rovinj, prilikom izlaska iz autobusa na autobusnom kolodvoru u Ljubljani radi iskrcaja putnika i prtljage, spotaknuo se i pao na tlo - asfalt kolodvora. Nakon toga pomoć su mu ukazali radni kolege te je prevezen kolima hitne pomoći u KBC Ljubljana radi daljnje obrade ozlijeđenog desnog ručnog zgloba i desnog gležnja. Utvrđeno je da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da je kod tuženika prošao tečaj zaštite na radu, da je imao posebnu dozvolu KOD 95 za obavljanje poslova vozača autobusa, važeću vozačku dozvolu i reguliran status u RH s obzirom da je stranac, da osim radne košulje i kravate tuženik vozače autobusa nije zaduživao radnim hlačama niti posebnom obućom sa prilagođenom potplatom. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, prvenstveno iskaza saslušanog svjedoka ĐĐ - vozača istog poslodavca koji je predmetne prilike bio sa tužiteljem u autobusu, te iz utvrđenja obrasca Prijave ozljede na radu, prvostupanjski je sud kao neosnovane otklonio tvrdnje prednika tuženika da se tužitelj ozlijedio negdje drugdje odnosno da je ozljede zadobio namjerno se bacajući sa stepenica autobusa. Utvrđenje je suda da se tužitelj na stepenicama spotaknuo u žurbi radi što bržeg obavljanja iskrcaja i ukrcaja putnika i prtljage s obzirom da kašnjenje u voznom redu. Dalje je utvrđeno da je tužitelj na bolovanju proveo vrijeme od 16. siječnja do 12. svibnja 2019. kada je gubio na zaradi te da su stranke 30. svibnja 2019. zaključile Sporazum o prestanku ugovora o radu kojim se, između ostalog, tužitelj odrekao svih potraživanja prema predniku tuženiku sa osnova zaključenog ugovora o radu te da je prednik tuženika isplatio tužitelju na ruke na ime naknade štete iznos od 1.600,00 eura.

9. Zaključak je prvostupanjskog suda da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda tužitelja i odgovornosti prednika tuženika kao poslodavca sukladno odredbama tada važećeg članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR) i članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 74/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. - dalje ZZR), prema načelu objektivne odgovornosti. Sud dalje smatra da prednik tuženika, na kojem je teret dokazivanja, nije s uspjehom dokazao postojanje nekog od razloga za oslobođenje od odgovornosti predviđenih specijalnim propisom iz članka 25. stavak 2. ZZR-a. Zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj obavljajući redovne radne zadatke kod prednika tuženika, u trenutku kada se povrijedio postupio na način kako bi postupio svaki prosječan čovjek u opisanoj situaciji te da u ponašanju tužitelja nema elemenata koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj svojim ponašanjem na bilo kakav način doprinio nastanku štetnih posljedica ili da je prilikom silaska sa stepenica postupao krajnje nepažljivo.

10. Provedenim medicinskim vještačenjem sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natuk desnog ručnog zgloba i uganuće desnog gležnja, odnosno lakše ozljede bez fraktura ruke ili noge. Dalje je utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jedan dan sve dok mu nije postavljena imobilizacija i dok nije počeo mirovati te piti lijekove za bolove, nakon toga trpio je bolove srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana koji se javljaju u nastavku jakih bolova koji djelom spontano uz uzimanje analgetske terapije regradiraju a nakon toga kod tužitelja se tijekom fizikalne terapije javljaju bolovi slabijeg intenziteta u trajanju od deset dana. Tužitelj je u trenutku samog pada pretrpio strah jakog intenziteta u trenutku samog pada koji je trajao dvije do pet minuta, nakon toga sekundari strah lakog intenziteta koji se javlja tijekom liječenja a ogleda se o tužiteljevoj brizi za ishod liječenja oko mjesec dana. Medicinskim vještačenjem nije utvrđeno da bi kao posljedica predmetne ozljede kod tužitelja zaostalo naruženje niti da bi došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti. Tijekom liječenja i rehabilitacije te odlaska na liječničke kontrole tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 20 dana po dva sata dnevno, ukupno 40 sati.

10.1. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha kao i težinu samih ozljeda koje su lake naravi, prvostupanjski sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) u vezi s člankom 1046. ZOO-a te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a u ukupnom iznosu od 690,15 eura. Dalje utvrđuje da je tužitelju nastala imovinska šteta na ime primljene tuđe pomoći i njege za što mu dosuđuje 106,17 eur primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a i članka 223. ZPP-a, uzimajući kao vrijednost jednog sata 2,65 eura. Na ime troškova liječenja priznaje tužitelju iznos od 13,27 eura na ime dva RTG pregleda koja je u OB Pula morao platiti kao stranac jer nije imao dopunsko zdravstveno osiguranje.

11. Provedenim financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj pretrpio daljnju imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade koja je utvrđena kao razlika između primanja koja bi pretpostavljeno ostvario s osnova plaće i dnevnica te naknade plaće koju je primao na bolovanju uslijed ozljede na radu za vrijeme od 16. siječnja do 12. svibnja 2019., umanjeno za naknadu koju mu je poslodavac isplatio na ruke u visini od 1.600,00 eura, pa je utvrđeno da gubitak na zaradi ukupno iznosi 2.032,13 eura, koji je u cijelosti dosuđen temeljem članka 1095. ZOO-a.

12. Na cjelokupno dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 2.841,72 eura, prvostupanjski je sud tužitelju priznao zakonske zatezne kamate od dana podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od 20. svibnja 2019. do isplate pozivom na članak 1103. ZOO-a u vezi s člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u visini od 5.826,56 eura a odluka o troškovima postupka je donesena na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13. U žalbenoj fazi postupka, s obzirom na sadržaj žalbenih navoda tuženika, više nije sporan osnov odgovornosti prednika tuženika kao poslodavca da naknadi tužitelju štetu uslijed ozljede na radu, sporan je obim nastale štete i dosuđena visina njezine naknade, u kojem pravcu svaka stanka osporava utvrđenja prvostupanjskog suda koja joj ne idu u prilog.

14. Tužitelj u žalbi prvenstveno prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja vezano za obim štete i utvrđenu visinu pravične novčane naknade, za koju smatra da je prenisko utvrđena s obzirom na ozljede. U žalbi ponavlja prigovore iznesene na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kojeg je odredio sud u okviru ovog postupka, uspoređujući ga sa „vansudskim vještačenjem i drugim mišljenjem“ te prvenstveno smatra pogrešnim zaključak sudskog vještaka da kod tužitelja nije došlo do napuknuća palčane kosti. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani te su otklonjeni saslušanjem vještakinje dr. Tine Tepšić koja je nakon pismeno danog nalaza i mišljenja, odgovarala upravo na iznesene prigovore tužitelja na raspravi 9. svibnja 2024. Pritom je vještakinja ostala kod svoga mišljenja u cijelosti potvrđujući činjenicu da je po ozljedi tužitelja, u nalazu fizijatra postavljena sumnja na prijelom palčene kosti desne ruke, dakle, kao suspektna dijagnoza. Međutim, osam dana po ozljedi, radiološkom obradom (RTG nalaz) i kliničkim nalazom, prijelom odnosno napuknuće palčane kositi je isključeno, pa iako je kirurg indicirao odstranjenje mobilizacije, ista je produžena samo na zahtjev tužitelja. Nakon ovakvog zaključka vještakinje, tužitelj nije predlagao novo vještačenje niti je dostavom “drugog nalaza“ na kojeg se pozivao, uspio dovesti u sumnju nalaz i mišljenje provedenog sudskog vještačenja, radi čega bez uporišta u žalbi ponavlja prigovore koji su u prvostupanjskom postupku već otklonjeni kao neosnovani.

15. Nisu osnovani niti preostali žalbeni navodi tužitelja o prenisko dosuđenoj visini neimovinske štete. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, vrstu i lokalitet ozljeda tužitelja, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, trajanje i intenzitet straha (kao kvalifikatornih okolnosti), tada je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenio sve iznesene relevantne okolnosti prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO -a odnosno vodio je računa o svim okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO -a, koristeći kao orijentir nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su -IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

16. Prednik tuženika se bez uporišta u žalbi poziva na Sporazum o prestanku ugovora o radu od 30. svibnja 2019, uz tvrdnje da se tim Sporazumom tužitelj, između ostalog, odrekao od potraživanja s osnova naknade štete iz ovog štetnog događaja. U tom pravcu pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u trenutku potpisivanja predmetnog Sporazuma tužitelj se nije mogao odreći naknade šteta koja je predmet ovoga postupka, ni imovinske niti neimovinske štete, jer u to vrijeme nije imao saznanja o punom opsegu svoje štete koju trpi budući da je tek u ovome postupku nakon što su provedena vještačenja utvrdio stvarni obim, vrstu i visinu štete (tako analogno VSRH u Rev-407/2021 od 23. srpnja 2024.).

17. Dalje, neosnovano prednik tuženika u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da je u gotovini na ruke isplatio tužitelju iznos od 1.600,00 eura na ime predmetne naknade štete. Upravo financijskim vještačenjem je utvrđeno da kada se uzme u obzir isplata navedenog iznosa, koji se odnosi na isplatu prekovremenih sati i dnevnica, tada je i povrh toga prednik tuženika ostao dužan s osnova izgubljene zarade tužitelju naknaditi daljnji iznos imovinske štete od 2.032,13 eura.

18. Žalbeni navodi prednika tuženika kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za financijskim vještačenjem utvrđivanje visine izgubljene zarade otklonjeni su usmenim saslušanjem i očitovanjem vještakinje financijske struke Bojane Galinec na ročištu 1. srpnja 2025 ., kada je ista nakon pismeno danog nalaza i mišljenja, odgovarala na prigovore prednika tuženika koje sada isti ponavlja u žalbi. Pritom je vještakinja ostala kod svoga mišljenja u cijelosti dajući odgovor o načinu utvrđivanja visine dnevnica koje je ostvarivao tužitelj.

19. Međutim, osnovano se žalbom prednika tuženika ukazuje da je na cjelokupni zahtijevani iznos naknade imovinske i neimovinske štete, tužitelj u tužbi i podnesku od 30. lipnja 2025. kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev, zatražio isplatu zakonske zatezne kamate s početkom tijeka od dana podnošenja tužbe , dakle, od 12. studenog 2019. Stoga, bez obzira što bi na imovinsku štetu na ime izgubljene zarade koja je nastala mjesečnim isplatama naknade plaće (2.032,13 eura) i na ime troškova liječenja koji su plaćeni (13,27 eura), tužitelju pripadala zatezna kamata od dana kada je šteta nastala prema članku 1086. ZOO -a a na neimovinsku štetu (690,15 eura) od dana podnošenja zahtjeva prema članku 1103. ZOO-a, zateznu kamatu je trebalo dosuditi od kasnijeg trenutka jer je tako tužitelj zatražio odnosno od dana podnošenja tužbe 12. studenog 2019. do isplate.

20. Nadalje, tužitelju uslijed ozljede na radu, na dosuđeni iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege (106,17 eura) pripada zakonska zatezna kamata s početkom tijeka od dana presuđenja odnosno 31. srpnja 2025. do isplate. To stoga što se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena tek provedenim medicinskim vještačenjem po cijenama na dan presuđenja, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava i u tom dijelu presudu trebalo preinačiti (tako VSRH u Rev-3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev- 638/2020 od 12. siječnja 2021.)

21. Pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa), sud prvog stupnja je odredio troškove koji pripadaju tužitelju na ime nagrade punomoćniku uključujući PDV -e u skladu sa uspjehom tužitelja u sporu te troškove vještačenja u cijelosti, što ukupno iznosi 2.151,12 eura.

21.1. Radi se o procesnoj situaciji u kojoj su stranke djelomično uspjele u sporu, koji uspjeh je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sa 33 % uspjeha tužitelja a 67% uspjeha tuženika, uzimajući u obzir kako uspjeh u pogledu osnova tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na taj način sud je već valorizirao uspjeh tuženika oduzimajući od većeg uspjeha tuženika od 66,5% manji uspjeh tužitelja od 33,5% što daje konačnih 33% uspjeha tužitelja. Stoga, osnovano se žalbom tužitelja ukazuje da nije bilo razloga od troškova odmjerenih tužitelju u skladu sa njegovim uspjehom, dodatno oduzimati troškove koji bi pripadali tuženiku, jer bi na taj način trošak tužitelja bio dvostruko umanjen. Radi navedenog, tužitelju je trebalo priznati pravilno odmjerene troškove u visini od 2.151,52 eura, pa kako mu je pobijanom presudom već dosuđen iznos od 811,12 eura, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu trebalo preinačiti i dosuditi tužitelju daljnji iznos troškova postupka od 1.340,40 eura.

22. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava žalbe jer je sa istom uspio samo djelomično i to u pogledu sporednog zahtjeva vezanog za troškove postupka dok tuženik nije zatražio troškove žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. i 2. ZPP -a).

23. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nataša Peršić Brleković