Poslovni broj Gž-1923/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Martine Maršić Lukić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pijaštrela interijeri j.d.o.o. iz Pule, Vodovodna 6, OIB 87886394993, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pajić i Pajić, odvjetnicima u Puli, protiv tuženika CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču, poslovni broj Povrv-149/2020-52 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja izjavljena protiv točke VI. izreke presude Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču, poslovni broj Povrv-149/2020-52 od 8. studenog 2024., kao i žalba tuženika izjavljena protiv točaka I., III., IV. i VI. izreke iste presude, odbijaju se kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču, poslovni broj Povrv-149/2020-52 od 8. studenog 2024., potvrđuje u točkama I., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku od 6.578,14 eura, kao i tražbina tuženika prema tužitelju od 431,34 eura, pa su njihove tražbine prebijene u iznosu od 431,34 eura i zaključno je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-17/2022-2 od 25. studenog 2020., donesen po javnoj bilježnici Anki Poropat iz [adresa], u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu od 6.146,80 eura uz zateznu kamatu što teče od 7. studenog 2020. do isplate, kao i u dijelu kojom je tuženiku naložena isplata zatezne kamate na iznos od 431,34 eura što teče od 7. studenog 2020. do 7. siječnja 2021., u roku od 15 dana (točke I. do IV. izreke). Istom presudom u točki V. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 2.519,38 eura sa zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od 7. studenog 2020. do isplate, kao i 431,34 eura uz zateznu kamatu od 7. siječnja 2021. do isplate, te kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo platiti nastale troškove ovrhe od 343,49 eura i predvidive troškove ovrhe od 129,40 eura, uvećano za zatezne kamate. Konačno, točkom VI. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.087,48 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv citirane presude, u naravi rješenja o trošku sadržanog u točki VI. izreke presude suda prvog stupnja, žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka preinači tako da se tužitelju dosudi 1.377,73 eura troškova postupka, kao i da se tuženika obveže na isplatu troška sastava žalbe uvećano za iznos plaćene sudske pristojbe.

3. Tuženik protiv točaka I., III., IV. i VI. izreke presude podnosi pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno žalba usvoji i predmet vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika izjavljena protiv točaka I., III., IV. i VI. izreke presude nije osnovana, a neosnovana je i žalba tužitelja izjavljena protiv točke VI. izreke presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršene radove i ugrađeni materijal u izgradnji potkrovlja i krova kuće tuženika kao naručitelja radova, čemu se tuženik protivi ističući prigovor radi prebijanja i niz drugih prigovora zbog kojih drži da nije u obvezi ispuniti tužbeni zahtjev.

7. U provedenom dokaznom postupku, iz materijalne dokumentacije te iskaza svjedoka i stranaka, sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su stranke sklopile ugovor o građenju 19. kolovoza 2020 . kojim se tužitelj obvezao na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvršiti ugovorene radove iz troškovnika što se odnose na izgradnju potkrovlja i krova, dok se tuženik obvezao za navedene radove isplatiti iznose prema jediničnoj cijeni definiranoj troškovnikom, pri čemu će prvi dio cijene od 11.864,29 eur / 89.391,50 kn platiti prije početka izvođenja radova, a drugi dio od 9.491,41 eur / 71.513,00 kn nakon završetka radova, sukladno troškovniku,

- da su stranke člankom 7. ugovora odredile način primopredaje radova, a u članku 11. i nadzor nad izvođenjem radova koji je bio dužan osigurati tuženik kao naručitelj,

- da je tuženik dopisom datiranim s danom 22. rujna 2020. (list 64 spisa) pod nazivom "raskidanje ugovora" u naravi upoznao tuženika s namjerom raskida ugovora o građenju s time što kao razloge raskida navodi to što tužitelj nije sačinio troškovnik, odnosno troškovnik nije bio dio ugovora, a tužitelj traži isplatu iako nije ugradio sve elemente prema troškovniku, potom zato što su oštećeni dimnjaci koje je tužitelj ostavio otvorene prilikom radova, kao i zbog toga što tužitelj nije imenovao glavnog inženjera i dostavio dokaz o svojstvima i kvaliteti ugrađenih građevinskih proizvoda, zahtijevajući od tuženika da do 25. rujna 2020. kao krajnjeg roka, dostavi pisanu izjavu o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine, ukloni gradilište i otpad, imenuje glavnog inženjera gradilišta i dokaze kvalitete izvedenih radova,

- da je tužitelj neprijeporno i nakon toga nastavio s izvođenjem radova na kući tuženika te je iste i dovršio (izuzev postavljanja kapa za dimnjake),

- da su stranke, kako to proizlazi iz njihove prepiske putem mobilnih uređaja, nakon 25. rujna 2020. nastavile i komunicirati oko izvođenja radova pa je tako ET, suprug zakonske zastupnice tužitelja, u porukama od 25. i 29. rujna 2020. naveo da se čuo s nadzornim inženjerom KT, a 6. listopada 2020. javio tuženiku da "ima sve spremno od papirologije" i da će "poslati to KT da usporedi količine materijala" te je pozvao tuženika da se javi svom nadzornom inženjeru radi "dogovora još oko nekih stvari i da ga se (tužitelja, op. suda) plati",

- da je nadzorni inženjer KT angažiran od strane tuženika, potpisao dopis od 6. listopada 2020. godine u čijem zaglavlju je kao pošiljatelj naveden tuženik, u kojem stoji da više nije u mogućnosti voditi nadzor nad izgradnjom stambenog objekta i da prekida preuzete obveze vođenja nadzora jer tužitelj nije dostavio valjanu dokumentaciju koja se tražila u više navrata i koja po Zakonu o gradnji mora biti na gradilištu,

- da tuženik u tijeku postupka, kao razlog neplaćanja navodi i sumnju u količinu i vrijednost izvedenih radova, a ističe i navodne nedostatke izvedenih radova (činjenicu što armirano betonska ploča nije izvedena u ravnini, odnosno pogrešnu izvedbu četiri zabatna zidića), zbog čega je kako tvrdi, morao angažirati drugog izvođača koji je otklonio nedostatke, a što tužitelj osporava tvrdeći da se radi o nedostatku projekta, a ne nedostatku u izvedenim radovima,

- da je tužitelj tuženiku za izvedene radove izdao dva računa i to račun broj 35/POSL1/3 od 21. kolovoza 2020. (list 69 spisa) za prvi dio radova u iznosu od 11.864,29 eur / 89.391,50 kn kojeg je tuženik nesporno platio i sukladan je ugovorenoj cijeni iz Ugovora o građenju, dok je 3. studenog 2020. izdao račun broj 41/POSL1/3 za drugi dio radova na iznos od 9.097,53 eur / 68.545,33 kn (list 4 spisa) koji tuženik nije platio i čija naplata je predmet ovoga postupka,

- da iz provedenog građevinskog vještačenja proizlazi ukupna vrijednost izvedenih radova od 18.735,20 eur / 141.160,34 kn , s time što je među strankama sporna bila količina ugrađene armature što se vještačenjem nije moglo točno utvrditi jer je armatura ugrađena u beton, i zbog čega je vještak ocijenio da je količina željeza od 371,51 kg zaista ugrađena, a vrijednost tako ugrađenog materijala procijenio je na 585,53 eur / 4.411,68 kn,

- u odnosu na tvrdnje tuženika o izdatcima potrebnim za otklanjanje nedostataka u izvedbi armirano betonske ploče, odnosno četiriju zabatnih zidića, vještak je utvrdio da je riječ o nedostatku pri izvođenju radova kako je tuženik i tvrdio, kao i da je nedostatak otklonjen od strane drugog izvođača za cijenu od 431,35 eur / 3.250,00 kn,

- da tužitelj potvrđuje navode tuženika da prije i tijekom izvođenja radova nije donio odluku o postavljanju osobe voditelja radova,

- no dok tužitelj tvrdi da je tuženik to znao i prije samog započinjanja radova kao i da je znao da će možda trebati sklopiti aneks ugovora kojim bi se voditeljem radova imenovao DT, odnosno njegovo trgovačko društvo Dalmis d.o.o., sve ukoliko ST, zaposlenik tužitelja, ne bude mogao obavljati funkciju voditelja gradilišta, tuženik tvrdi da o tome nije imao saznanja te da stoga aneks ugovora nije želio sklopiti,

- da svjedok KT u svom iskazu potvrđuje da je problem između stranaka nastao oko imenovanja odgovorne osobe tužitelja koja će voditi građenje, što je tužitelj obećao riješiti kroz nekoliko dana pa su radovi započeti, s time što je svjedok naglasio da je kao nadzorni inženjer inzistirao na rješenju o imenovanju voditelja radova, pri čemu je tužitelj ponudio da voditelj gradilišta bude druga osoba (ne ST) koja bi se retroaktivno imenovala, no za to je bilo potrebno sklopiti aneks ugovora o građenju na što tuženik nije pristajao.

8. Polazeći od ovih utvrđenja, a napose iskaza svjedoka KT i zakonske zastupnice tužitelja LT, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik već prilikom započinjanja radova bio upoznat s mogućnošću da će zbog imenovanja voditelja radova biti potrebno sklopiti aneks ugovora o građenju. Navodi da je tužitelj opravdano držao da su radovi na izgradnji krova kuće tuženika , u naravi manje složeni radovi za koje se prema članku 25.b stavku 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje ("Narodne novine" broj 78/15, 118/18 i 110/19, dalje: ZPDPUG) može imenovati voditelj radova, koji prema članku 25.b stavku 2. istog zakona može biti i osoba koja je završila srednju školu po programu za tehničara te ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci i položen stručni ispit. Sud prvog stupnja stoga zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom u dobroj vjeri, s namjerom da njegov zaposlenik ST sukladno članku 25.b stavku 2. ZPDPUG bude imenovan voditeljem gradilišta, te da je tuženik bio upoznat s time da ako to ne bude moguće, da će se kao voditelj gradilišta imenovati osoba koja svakako za to ispunjava uvjete, a to je DT, diplomirani inženjer građevine i čije se sudjelovanje moglo osigurati sklapanjem aneksa ugovora stranaka, prema članku 25. stavku 3. ZPDPUG i članku 55. stavku 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG). Prvostupanjski sud drži da je tužitelj imao opravdano očekivanje da će tuženik pristati na sklapanje aneksa ugovora o građenju, no što je tuženik odbio u trenutku kada je postalo razvidno da se ST ne može imenovati voditeljem, no što prema sudu prvog stupnja nije razlog za opravdani raskid ugovora i zbog čega potpisani ugovor i dalje obvezuje tuženika.

9. Sud prvog stupnja odbija i tuženikov prigovor količini i cijenama ugrađenog materijala. Djelomično prihvaća jedino prigovor tuženika količini ugrađene armature u armirano betonske elemente, koja se nije mogla točno utvrditi jer je ugrađena u ploču, cijeneći opravdanim tužiteljev zahtjev za isplatom polovice količine vrijednosti armature (riječ je o iznosu od 292,76 eur / 2.205,84 kn). Vrijednost izvedenih radova u preostalom dijelu utvrđuje u cijelosti sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka od 18.442,43 eur / 138.954,50 kn, od čega oduzima po tuženiku nesporno isplaćen prvi račun, zaključujući da bi tuženiku preostalo platiti još 6.578,14 eur / 49.563,00 kn na ime izvedenih, a neplaćenih radova po ugovoru. Zatezne kamate tužitelju dosuđuje prema njegovom zahtjevu od 7. studenog 2020., s obzirom da su radovi nesporno izvedeni prije tog datuma. Prvostupanjski sud prigovor radi prebijanja tuženika ocjenjuje osnovanim jer se odnosi na troškove popravka krova zbog nepravilno izvedenih radova u iznosu od 431,35 eur / 3.250,00 kn, sukladno računu tuženika i provedenom vještačenju, pa izvršivši prijeboj tih tražbina održava platni nalog u preostalom dijelu na snazi. Odluku o parničnom trošku temelji na članku 154. stavku 2. u vezi članka 155. ZPP vodeći računa o omjeru uspjeha tužitelja i tuženika u sporu.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i člankom 338. ZPP, budući da je odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako zasebno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Također, obrazloženje pobijane presude sadrži sve elemente propisane člankom 338. ZPP. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se žalbom poziva tuženik, budući da je protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

11. Osim toga, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a na tako utvrđeno činjenično stanje u svemu je pravilno primijenio materijalno pravo. Niži sud je nakon provedenog dokaznog postupka, prema svom uvjerenju i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a tuženik u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda samo suprotstavlja vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka i zbog čega se takvi žalbeni prigovori ne mogu prihvatiti.

12. Naime, i ovaj žalbeni sud prihvaća ocjenu iznesenu u pobijanoj odluci da je tuženik neosnovano izjavom datiranom sa 22. rujna 2020. raskinuo ugovor o građenju s tužiteljem, jer je i prije početka izvođenja radova imao saznanja da će u slučaju da ST ne bude mogao biti imenovan voditeljem gradilišta, voditeljem biti imenovana treća osoba (DT, odnosno njegovo trgovačko društvo Dalmis d.o.o.) s kojom će stranke sklopiti aneks ugovora o građenju, i što je temeljni razlog raskida ugovora. Sud prvog stupnja u tom smislu je ukazao na sadržaj iskaza svjedoka KT, nadzornog inženjera angažiranog od strane tuženika, koji je potvrdio da je tuženik prije izvođenja radova bio upoznat s time da voditelj gradilišta nije imenovan, a potom i da će u slučaju da zaposlenik tužitelja ne bi mogao vršiti ovu funkciju, biti potrebno sklapanje aneksa ugovora o građenju s osobom koja će se imenovati suizvođačem, a ima zaposlenu osobu s odgovarajućim stručnim kvalifikacijama, u smislu članka 25.b ZPDPUG. Tuženik je dakle, kao naručitelj radova dopustio da tužitelj bez imenovanog voditelja gradilišta prvo započne radove na izgradnji tavanskog prostora i krova, a potom i da te radove gotovo u potpunosti dovrši, sve iako je znao da će možda biti potrebno sklopiti ugovor o građenju s trećom osobom jer ST neće moći biti imenovan voditeljem manje složenih radova sukladno članku 25.b stavku 2. ZPDPUG. Stoga se tuženik koji je znao za ove okolnosti, pa je unatoč tome dopustio izvođenje radova, neosnovano poziva na pravo na jednostrani raskid ugovora iz članka 360. Zakona o obveznim odnosima.

13. Međutim, sve i kada bi se držalo da je tuženik valjano raskinuo ugovor o građenju jer tužitelj do 25. rujna 2020. nije postupio sukladno dopisu tuženika i dostavio tražene isprave i imenovao voditelja radova, tuženiku se ukazuje da je člankom 368. ZOO propisano da su raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze naknade štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima ispunjenja dvostranoobveznih ugovora (članak 368. stavak 2. i 3. ZOO).

14. Propust tužitelja kao izvođača da odmah imenuje kvalificiranog voditelja radova, odnosno angažira ovlaštenu osobu kao voditelja gradilišta i o tome sklopi aneks ugovora o građenju s tuženikom prije početka izvođenja radova, iz razloga što te poslove zaposlenik tužitelja ST nije mogao vršiti, i što je za posljedicu imalo da voditelj radova nije imenovan i da nikada zapisnički nije utvrđeno da je tuženik primio ugovorene radove, ne može značiti da radovi nisu izvedeni i dovršeni (izuzev u manjem dijelu), a što nije niti sporno. Izgrađeni tavanski prostor i krovište naime, nije moguće vratiti, pa bi tuženik i u slučaju kada bi se ugovor o građenju smatrao raskinutim, ponovno bio obvezan platiti tužitelju vrijednost izvršenih radova. Prema tome, neosnovano tuženik žalbom tvrdi da bi samo on bio u obvezi ispunjenja ugovorne obveze isplate cijene. Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj obvezu gradnje tavanskog prostora i krova iz ugovora o građenju u naravi ispunio (izuzev pokrova dimnjaka), kao i da su utvrđene količine radova u naravi sukladne građevinskoj knjizi, osim manjeg odstupanja u površini krova do kojeg je, prema stavu vještaka, došlo zbog izrazito nepravilnog oblika krovišta pa ga je bilo teško točno izračunati. Na koncu, u odnosu na žalbene navode tuženika o tome da mu tužitelj ne bi predao ateste ugrađenih materijala i drugu dokumentaciju, ukazuje se da je DT nesporno prema vlastitom iskazu izradio završno izvješće i ovjerio ateste materijala te ih predao ET, koji zajedno sa zakonskom zastupnicom LT vodi poslove tužitelja, no tuženik je bio taj koji ih je odbio preuzeti, kako to iskazuje svjedok ET, a što sud prvog stupnja opravdano cijeni istinitim obzirom da je završno izvješće DT i priloženo spisu.

15. Ovaj sud prihvaća i stav suda prvog stupnja koji umanjuje iznos armaturnog željeza samo za jednu polovicu, s obzirom da se točna količina željeza nije mogla utvrditi jer je ugrađena u betonsku ploču. U tom dijelu tuženik neosnovano prigovara ovom utvrđenju suda prvog stupnja, tražeći odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu što se odnosi na trošak ugrađene armature. Naime, nije očekivano da bi tuženik kao vlasnik nekretnine, dopustio gradnju betonske ploče krova bez ikakve armature, tim više što je tuženik radi osiguranja kvalitete gradnje angažirao nadzornog inženjera KT, kao i svog tasta, u postupku saslušanog svjedoka PT, koji je po struci arhitektonski tehničar i za tuženika je također nadzirao gradnju i bio prisutan na gradilištu, no prilikom saslušanja nije iskazivao da bi tužitelj gradio krovište protivno pravilima struke, ili da u ploču krova ne bi postavio armaturu. Tuženik u tijeku čitave parnice tvrdi da je aneks ugovora s tužiteljem odbio potpisati iz razloga što je legalist i nije želio postupati protivno propisima, no zanemaruje da je s tužiteljem prilikom sklapanja Ugovora o građenju, ishodio od tužitelja umanjenje iznosa poreza na dodanu vrijednost za polovicu (poruke elektroničke pošte upućene tuženiku od 8. kolovoza 2020. na listovima 25 i 61 spisa), a što je konstatirao i građevinski vještak utvrdivši da porez na dodanu vrijednost na izvedene radove nije bio obračunat u cijelosti.

16. Prvostupanjski sud osnovano dovodi u pitanje i je li nadzorni inženjer KT sam sastavio dopis od 6. listopada 2020. kako tuženik tvrdi, obzirom da se tuženikovo ime nalazi na mjestu pošiljatelja, a ime nadzornog inženjera KT na mjestu primatelja, no to za donošenje odluke suda prvog stupnja nije bilo relevantno, kao što nije relevantno niti za ovaj žalbeni sud. Nemogućnost ishodovanja uporabne dozvole zbog nedostatne dokumentacije, kako tvrdi tuženik, može eventualno predstavljati temelj za utvrđivanje odštetne odgovornosti tužitelja u posebnoj parnici, no tuženik ne može zbog toga uskratiti tužitelju isplatu za radove koje je tužitelj nesporno dovršio. Jednako vrijedi i za tvrdnje tuženika o tome da bi mu zbog pomanjkanja uporabne dozvole nastala šteta u vidu raskida ugovora o kreditu s bankom, jer niti ove tvrdnje tuženik ne samo da nije dokazao, nego niti nisu bile relevantne za presuđenje jer mogu biti osnov tek za postavljanje eventualnog odštetnog zahtjeva, no gdje će tuženik biti obvezan dokazati nastanak štete, uzročnost, visinu štete kao i odgovornost tužitelja kao štetnika.

17. Prema tome, imajući u vidu sve iznesene okolnosti, to je i prema stavu ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu potraživanja tužitelja koje se odnosi na preostale izvedene, neplaćene radove, potom je utvrdio potraživanje tuženika od 431,35 eur / 3.250,00 kn na ime otklanjanja nedostataka izvedbe krova (što stranke žalbom ne dovode u pitanje), te je potom izvršio prebijanje ove dvije tražbine i u preostalom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Stoga je žalbu tuženika izjavljenu protiv točaka I., III. i IV. izreke valjalo odbiti kao neosnovanu, potvrditi presudu prvog stupnja i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, presuditi kao u izreci.

18. Stranke neosnovano izjavljuju žalbu i protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki VI. izreke presude.

19. Tuženik drži da je odluka o trošku nezakonita iz razloga što je sud pogrešno odlučio djelomično usvojiti tužbeni zahtjev, no kako je žalba tuženika protiv presude odbijena kao neosnovana iz gore obrazloženih razloga, to je jasno da je sud prvog stupnja primjenom članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP, tuženiku koji je u većoj mjeri izgubio spor, naložio naknadu parničnih troškova tužitelju.

20. Tužitelj također nije u pravu kada žalbom osporava omjer uspjeha stranaka jer je sud prvog stupnja pravilno taj omjer obračunao vodeći računa o vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (9.097,53 eur) i konačnom uspjehu tužitelja u sporu (6.146,80 eur), s obzirom da je tuženik uspio s dijelom prigovora kojima je osporio vrijednost i količinu izvedenih radova te s prigovorom radi prebijanja, pa kako je odluka o parničnom trošku donesena u svemu u skladu s člankom 154. stavkom 2. u vezi članka 155. ZPP, to je žalba tužitelja neosnovana.

21. Nijedna od stranaka nije uspjela sa žalbom pa su njihovi zahtjevi za naknadom troškova žalbenog postupka odbijeni.

22. Iz izloženih je razloga, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci, s time što kao nepobijana, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u točkama II. i V. izreke.

U Rijeci, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ježek Mjedenjak