Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-989/2022-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-853/2021 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-853/2021 od 19. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da su tužitelji ĆV pok. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], AV ud. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SV pok. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 182 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 264 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 272 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 260 m2 za cijelo i čest. 3286/12 k. o. [katastarska općina] površine 396 m2 to svaki od tužitelja u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti izvrše uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama i to svaki od tužitelja u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.
II. Dužan je tuženik tužiteljima naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 16.675,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 7,41 % za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“
2. Tužena je pravovremeno podnijela žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženoj kao i troška sastava žalbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde vlasnicima nekretnina svaki u 1/3 dijela oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u k. o. [katastarska općina].
6. Po provedenom ponovnom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su predmetne nekretnine upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Zadar u ¼ dijela,
- da su se tužitelji obratili tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] ,
- da iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi da je posjednikom predmetnih nekretnina evidentiran ZV, prednik tužitelja,
- da iz povijesti posjedovanja za čest. [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] proizlazi da su na čest. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] od 1945. upisani nepoznati posjednici, a na preostalim nekretninama OV pok. Ć, a od 1955. kada je bila prva revizija za k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] posjednicima se upisuje DV ud. A i ĆVG zv. "S", svaki za ½ dijela, a na preostalim nekretninama posjednikom je evidentiran ĆVG. "Plusko", te se iza smrti MV posjednikom njegovih čestica 2008. upisuje kao njegova supruga PV,
- da iz izjave IV (ovjerena kod javnog bilježnika 15.6.2011.) proizlazi da ista nije posjednica niti polaže bilo kakva prava na predmetnim nekretninama te da su u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njezinog supruga MV greškom kao ostavinska imovina navedene nekretnine u posjednom listu [broj poduloška] za k. o. [katastarska općina] jer da njezin suprug nikada nije bio niti posjednik, a niti vlasnik tih nekretnina već da je došlo do pogreške iz razloga što je njezin suprug pok. MV, Z imao isto ime i prezime kao evidentirani posjednik MV, ĆVG zv. "S", te da su posjednici i vlasnici nasljednici pok. NV zv. S" ovdje tužitelji,
- da iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti MV pok. O koji je bio rođen 1908., a umro 1981., proizlazi da je njegovim nasljednikom proglašen sin ZV,
- da iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti JV pok. MV rođenog 1930., a umrlog 2009., proizlazi da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga AV, sin ĆV i kći SV, ovdje tužitelji,
- da je na očevidu 1. tužitelj pokazao nekretnine koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom, da su nekretnine obradive s tim što se na čest. [katastarska čestica] nalazi veći pomoćni betonski objekt, a koje nekretnine je vještak geometar prikazao na skici na koju stranke nisu imale prigovor,
- da iz rješenja tadašnjeg Zavoda za socijalno osiguranje Zadar od 24.10.1964. proizlazi da je sada pok. NV bio poljoprivrednik, što proizlazi i iz ostale dokumentacije priložene na strani 184-191 spisa,
- da su iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa predmetne nekretnine ranije bile upisane kao vlasništvo veleposjedničke obitelji D, a zatim kao društveno vlasništvo,
- da je tužiteljeva obitelj od davnina nesmetano posjedovala predmetne nekretnine, još prije Drugog svjetskog rata, da je djed tužitelja NV bio poljoprivrednik kao i njegov otac ZV, da su nesmetano obrađivali predmetne nekretnine, a o čemu su istovjetno iskazivali saslušani svjedoci EV, ČV i ŠV, koji imaju neposrednih saznanja o dugogodišnjem nesmetanom posjedu od strane obitelji tužitelja i njihovih prednika,
- da iz izjave IV proizlazi da je pogrešna evidencija posjeda na ime njezinog supruga koji nije bio posjednik već prednik tužitelja MV, ĆVG zv. ''S',
- da žičana ograda koja je postavljena na čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja među na toj nekretnini već ju je postavio 1. tužitelj gdje ima kokošinjac, a iza te žičane ograde su mu boksovi za pse, te ju u cijelosti posjeduje,
- da su prednici tužitelja predmetne nekretnine nesmetano posjedovali još od prije Drugog svjetskog rata i to najprije njihov djed NV rođen 1908. , zatim njegov sin JV, a potom su tužitelji nastavili nesmetano posjedovati iste.
6.1. Na temelju prednje utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da su se na strani tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) jer da se na stvarima koje su prije 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije toga dana sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj Rev 291/14 od 17. travnja 2018. Stoga sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obvezuje tuženu na naknadu parničnih troškova tužiteljima.
7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju paušalno i neosnovano ukazuje tužena u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla valjano ispitati.
8. Protivno žalbenim navodima tužene pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome sve izvedene dokaze na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su se na strani tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.
9. Netočni su žalbeni navodi tužene da se prvostupanjski sud poziva na dvije pravne osnove stjecanja prava vlasništva (agrar i dosjelost) koje se međusobno isključuju te da je prema provedenim dokazima pogrešno utvrdio činjenice o trajanju i kvaliteti posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, prvostupanjski sud je, postupajući prema uputi drugostupanjskog suda (odluka Gž-564/2019-3 od 24.3.2021.) te ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio da su prednici tužitelja, djed AVG. 'S' i otac JV bili poljoprivrednici te su još od prije Drugog svjetskog rata bili u nesmetanom, samostalnom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina koje u naravi predstavljaju obradive površine na predjelu [adresa] pored [adresa], gdje su uzgajali razno povrće, vinograd i masline, a na jednom dijelu su imali štalu za konje. Tako utvrđeno činjenično stanje proizlazi kako iz provedenih personalnih , tako i materijalnih dokaza – povijesnog posjedovnog lista u kojem se kao posjednik predmetnih nekretnina navodi djed tužitelja AVG dok se kao njegova nasljednica greškom upisuje IV, o čemu je is ta dala izjavu te je greška ispravljena i kao posjednik predmetnih nekretnina u posjedovnom listu je evidentiran JV, otac i suprug tužitelja.
10. Nadalje, sukladno odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. S obzirom na utvrđeno vrijeme početka dosijedanja prednika tužitelja prije Drugog svjetskog rata, pretpostavke za dosijedanje na predmetnoj nekretnini prosuđuju se sukladno pravnim pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i bio u primjeni do stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997.
10.1. Tako je prema pravilu paragrafa 1468 Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91 ), rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr. iznosio 40 godina. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZV-a). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja, a poštenje posjeda tužitelja i njegovih prednika u konkretnome nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tužene.
10.2. Obzirom na zemljišnoknjižni upis predmetnih nekretnina prvotno kao vlasništvo veleposjedničke obitelji, a potom kao društveno vlasništvo te utvrđen početak dosijedanja prednika tužitelja prije Drugog svjetskog rata (dakle najkasnije od 1940.) kao i kvaliteta istoga, evidentno je da su se ispunile zakonske pretpostavke na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina i prije stupanja na snagu ZV-a.
11. Pritom se pravilno prvostupanjski sud poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženog u odluci broj Rev 291/14 od 17.4.2018. sukladno kojem bi se u konkretnim okolnostima predmetnog slučaja u vrijeme dosjelosti računalo i vrijeme prije 8. listopada 1991. jer se time ne vrijeđaju stečena prava trećih privatnih osoba.
11.1. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91) stavljen je izvan snage članka 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. u članku 388. stavak 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Točno je da je 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-1235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).
11.2. Međutim, ukazuje se na već ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u istovrsnim predmetima, a koja se razvila nakon donošenja odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima M protiv [adresa], P protiv [adresa], I protiv Republike Hrvatske, primjerice u predmetima broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-1465/2017-2 od 24. rujna 2020., Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev-2230/2017 od 27. travnja 2021., Rev- 1559/2017 od 21. travnja 2021., u kojima je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
11.3. Nastavno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 129/2025-6 od 27.5.2026. izraženo pravno stajalište da se prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSPZ u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, uključujući i posjed prednika, te se trajanje samostalnog posjeda računa do trenutka podnošenja tužbe. Ta je odredba bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999., kada ju je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo (Odluka USRH broj U-I- 58/97). Prema tome, pravni učinci te odredbe priznaju se do njenog ukidanja, jer se greške državnih tijela ne smiju ispravljati na štetu pojedinaca koji su stekli pravo vlasništva dosjelošću na temelju te odredbe, pod uvjetom da ne postoje suprotstavljeni interesi trećih osoba. Dakle, trajanje samostalnog posjeda za dosjelost računa se kontinuirano, uključujući i posjed prednika, do trenutka podnošenja tužbe, ali samo do 17. studenog 1999. (tako i Rev3014/2019 od 12. svibnja 2020. i Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-2666/2017 od 9. studenog 2021.).
12. Slijedom izloženog, suprotno žalbenim navodima tužene, u konkretnom je slučaju pravilno prvostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje sukladno kojem se u rok dosjelosti ima računati i vrijeme prije 8.10.1991., a nastavno do 17.4.2018. Stoga su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile zakonske pretpostavke sukladno prednje citiranim propisima i stekli uvjeti na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću najkasnije do 1980., protekom 40 godina nesmetanog, samostalnog, kontinuiranog i savjesnog posjedovanja predmetnih nekretnina o čemu je sud prvog stupnja dao relevantne razloge koje prihvaća i ovaj sud te je pravilna i zakonita pobijana odluka kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Glede troškova postupka iz točke II. izreke pobijane presude, kojom je tuženoj naloženo naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 16.675,00 kn s pripadajućim zakonskim kamatama od presuđenja do isplate , pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće u vrijeme donošenja odluke, a prema poduzetim radnjama punomoćnika tužitelja te troškova očevida i sudskih pristojbi.
14. Iz navedenih razloga žalbu tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a prema odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka tužene i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 29. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
