Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-810/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Luke Šarića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, protiv ovršenika PĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-933/2025-5 od 22. rujna 2025., dana 29. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja ŠĆ, ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-933/2025-5 od 22. rujna 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 29. srpnja 2025.
II. Nalaže se zk. odjelu zabilježba odbijenog prijedloga za ovrhu.“
2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga navedenih u odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020, 6/2024, dalje u tekstu: OZ). Ovrhovoditelj u žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir navode ovrhovoditelja iz podneska od 8. rujna 2025., te ističe kako je ovrhovoditelj slobodan u izboru predmeta i sredstva ovrhe te kako niti jednom odredbom OZ-a nije propisana obaveza prvotnog pokušaja ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Zaključno, predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 29. srpnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu kojim, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 5.572,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, traži određivanje ovrhe na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenika.
6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovrhovoditelja pozivom na odredbu članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a, smatrajući kako bi u konkretnom slučaju, s obzirom na iznos tražbine te vrijednost ovršenikovog suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], prodajom iste bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Do navedenog zaključka prvostupanjski je sud došao ističući kako ovrhovoditelj nije dostavio sudu niti jedan materijalni dokaz, iako je na to bio pozvan, iz kojeg bi bilo vidljivo da je ovrha na drugim predmetima ostala bezuspješna, odnosno da nema drugih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, da nekretnina ne služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, ima li ovrhovoditelj ima opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine, odnosno, posjeduje li suglasnost ovršenika da se ovrha provede na njegovoj nekretnini.
7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu povodom žalbe ovrhovoditelja, te sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se za sada ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.
8. Naime, odredbom članka 80.b. stavkom 2. propisano je da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavak 3. navedenog članka propisuje kako će, pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2., sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
9. Prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za ovrhu prvostupanjski sud je naveo kako ovrhovoditelj, unatoč pozivu suda, nije dokazao da predmetna nekretnina ne služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika. Međutim, prema ocjeni ovog suda, takav zaključak nije osnovan. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u podnesku od 8. rujna 2025. izričito naveo kako je ovrha predložena na nekretnini u suvlasništvu ovršenika koja u naravi predstavlja vikend kuću, kao i da ovršenik u vlasništvu ima veći broj nekretnina na području na kojem živi, uključujući kuću u kojoj stanuje, a koja nije predmet ove ovrhe. U prilog tim navodima, dostavio je zemljišnoknjižne izvatke kao odgovarajuće isprave. Stoga, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nije postupio po pozivu suda u tom dijelu, budući da iz sadržaja spisa proizlazi da je iznio odgovarajuće činjenične navode i priložio dokaze na okolnost da predmetna nekretnina ne služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, a koje prvostupanjski sud nije ocijenio.
10. Također, pravo ovrhovoditelja je na namirenje tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom te je njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, a što je zaštićeno člankom 1. Protokola 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 10/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija), dok je pravo ovršenika na mirno uživanje vlastite imovine također zaštićeno Konvencijom. Ističe se kako je sukladno odredbi članka 5. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe, stoga je na ovršeniku teret dokazivanja činjenice postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe, odnosno činjenice da bi nekretnina koja je predmet ovrhe predstavljala njegov jedini dom, odnosno postojanja nekih drugih okolnosti koje bi išle u prilog narušene pravične ravnoteže.
11. Prilikom donošenja svoje ocjene, sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a članak 80.b stavak 3. OZ-a iste ne navodi taksativno, već samo nabraja one koje su najočitije. U konkretnom slučaju, sud je svoju ocjenu o narušenju pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika temeljio isključivo na odnosu između vrijednosti nekretnina na kojima se određivanje ovrhe traži te iznosa tražbine koja se u ovom postupku prisilno ostvaruje. Prema ocjeni ovog suda, unatoč činjenici što je vrijednost nekretnine potencijalno višetruko veća od visine tražbine, navedeno samo po sebi ne mora značiti da bi prodajom nekretnine došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, a upravo kao što članak 80.b. OZ-a navodi, prilikom ocjene sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, što je u konkretnom slučaju propušteno.
12. U tom pogledu, ističe se kako je ovršni postupak izvanparnični postupak, u kojem se ročišta iznimno određuju te se u pravilu, o prijedlozima stranaka odlučuje bez dostavljanja na odgovor, a sve sporne činjenice sud utvrđuje iz priloženih isprava. Međutim, u konkretnom slučaju, s obzirom da je sud, sukladno odredbi članka 80. b stavka 3. OZ-a, dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, tada, prema ocjeni ovog suda nema zapreke za dostavom prijedloga za ovrhu na očitovanje ovršeniku, te za eventualnim održavanjem ročišta prije odlučivanja o prijedlogu za ovrhu u smislu odredbe članka 7. stavka 2. OZ-a, pri čemu treba imati u vidu činjenicu da ovrhovoditelj ima pravo ostvariti svoju tražbinu, ali i činjenicu da ovrhovoditelj svoju tražbinu u iznosu od svega 5.572,67 eura predlaže provesti na nekretnini ovršenika.
13. Imajući u vidu sve izneseno, a budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane odluke nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, to je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.
14. U ponovljenom postupku, sud će prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja postupiti sukladno odredbi članka 80. b stavak 3. OZ-a i pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. članka 80. b OZ-a, uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, te savjesno i brižljivo utvrditi relevantne činjenice i valjanom primjenom materijalnog prava donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.
U Splitu, 29. srpnja 2026.
SUDAC
Boris Mimica
