Poslovni broj:P-180/2025-29

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru , Stalna služba u Zaboku , po sucu tog suda Branku Hercegu , kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka , Matije Gupca 24 a protiv 1. tuženika HR, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika BR , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice ČR , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj],svi zastupani po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici iz Zaboka , K. Š. Đalskog 4 radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene , dana 10. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice Natalije Đuran Tršinski , odvjetnice iz Zaboka te 1. tuženika HR , 2., tuženika BR i 3. tuženice ČR , kao i punomoćnice Kristine Krajačić, odvjetnice iz Zaboka , dana 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Dopušta se preinaka tužbe tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 22. svibnja 2026.

II. Utvrđuje se da je tužitelj: AR iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 4/6 dijela čkbr . 1766/7 kuća i dvorište od 82 čhv (295 m2 ) i čkbr. [katastarska čestica] oranica od 71 čhv ( 257 m2 ) obje upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su 1. tuženik HR, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženik BR , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženica ČR , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni trpjeti upis tužiteljevog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama ovoga suda u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja PR iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] , koji glasi:

,, II Nalaže se tuženima da izdaju tužiteljima ispravu podobnu za upis uknjižbe njezinog prava vlasništva u zemljišne knjige na nekretnini ad I izreke presude , a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj AR u tužbi tvrdi da je od pokojne JR usmenim darovanjem u 10 mjesecu 2013. dobio kuću i dvorište u [adresa] sagrađenoj na čkbr . 1766/7 kuća i dvorište od 295m2 i čkbr . 1766/14 put od 24m2 obje upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. a koje odgovaraju katastarskoj čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te tužitelj tvrdi da u predmetnoj kući stanuje od svoje 7 godine, tj od 1971. pa do sada , s time da mu je majka TR umrla 1970 te je tužitelja faktički usvojila teta OR , majka sada pokojne JR i tužitelj navodi da je odrastao u predmetnoj kući i tu stanuje cijeli život te da nema drugi dom i nadalje tužitelj navodi da je u ostavinskom postupku iza pokojne JR isticao prigovor da predmetna nekretnina nije njezino vlasništvo već da je on vlasnik kuće no isto sud nije uvažio, iako su nasljednici ĐR i MR . ujaci pokojne JR isto i priznali, jer su znali za to darovanje , a osim toga tužitelj tvrdi da su 1. tuženik HR, 2. tuženik BR i 3. tuženica ČR , kao i ĆR iz [adresa] nasljednici iza pokojne JR i tužitelj također ističe da je više od 40 godina u posjedu predmetnih nekretnina te su tuženici kao suvlasnici upisani u zemljišne knjige samo formalno zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja pa tužitelj tužbom traži da se utvrdi da je samovlasnik u 1/1 dijela predmetnih nekretnina i da se naloži tuženicima da izdaju tužitelju ispravu podobnu za upis uknjižbe njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda te da su tuženici dužni trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva u zemljišnim knjigama ovoga suda.

2. 1. tuženik HR, 2. tuženik BR i 3. tuženica ČR u odgovoru na tužbu tvrde da tužbu osporavaju , jer tužitelj na okolnost navodnog usmenog darovanja , kao i mogućeg stupanja u vlasnički posjed, vršenja posjeda označenih nekretnina i identifikacije istih nije priložio vjerodostojne dokaze, a okolnosti navodnog „faktičnog usvojenja”, „odrastanja u navedenoj kući” te „da tužitelj nema drugi dom”, iako na adresi predmetne nekretnine nema prijavljeno prebivalište niti boravište ( već na sasvim drugoj adresi u [adresa] gdje je suvlasnik u 1/2 dijela čkbr. [katastarska čestica]-B-2-B livada površine 275 čhv ( 989 m2 ) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara čkbr. [katastarska čestica] Pavlovec, dvorište, kuća i zgr., oranica ukupne površine od 847 m2 upisane u Pl 1093 u cijelosti na tužitelja, što čini suspektnim istinitost njegovih tvrdnji ) i to ne jača njegovu procesnu poziciju te ne predstavljaju zakonske pretpostavke u prilog osnovanosti njegovog stvarnopravnog pa ni obveznopravnog tužbenog zahtjeva pri čemu tuženici tvrde da je tužitelj u ostavinskom postupku iza pok. JR, pozvan na nasljedstvo po zakonskom redu, nasljedničkom izjavom odrekao nasljedstva nakon čega se više nije smatrao strankom ostavinskog postupka zbog čega se o njegovom prigovoru u istom postupku niti nije moglo odlučivati, a o čemu je pravomoćno odlučeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj:: Gž-1623/2024. od dana 7. studenog 2024., koje se nalazi u ovosudnom spisu poslovni broj: O-912/2024, a budući da je ostaviteljica pok. JR iza sebe ostavila značajna dugovanja za koje odgovaraju nasljednici, a u prilog čemu govore zahtjevi vjerovnika dostavljeni u ostavinski spis , to su tuženici mišljenja kako je tužitelj da bi izbjegao odgovornost za iste, odrekavši se nasljedstva, isticao prigovor da nekretnine iz tužbenog zahtjeva ne spadaju u ostavinu iza pok. JR, a koji prigovor nastoji sada dokazati u zasebnom parničnom postupku, čime zloupotrebljava procesne institute kako bi ostvario prava koja mu ne pripadaju ni po kojoj osnovi, jer , kraj činjenice da je darovni ugovor opće poznati i rašireni pravni posao, kojeg su pravni subjekti u označeno navodno vrijeme darovanja vrlo lako mogli sklopiti na pisanom obrascu, koji se kupuje u knjižari, a osobito imajući u vidu da tužitelj ne bi imao riješeno stambeno pitanje te da nisu postojale nikakve okolnosti, koje bi stranke onemogućavale ili ograničavale u istom, tada je malo vjerojatno da bi među istima bio sklopljen takav usmeni ugovor , a u dostavljenim izjavama MR i LR ne navode se nikakve okolnosti vezane za mjesto ni vrijeme sklapanja navodnog usmenog ugovora o darovanju, kao niti otkuda su navedenima te okolnosti poznate pa je logično za zaključiti da su iste napravljene od strane zakonskih nasljednika , koji su se također odrekli nasljedstva isključivo sa svrhom izdvajanja iz ostavine nekretnine radi ostvarenja samo njima poznate ekonomske svrhe, a tuženici jesu nasljednici iza pok. JR međutim njihov upis nije nikakve formalne naravi niti posljedica nepotpunog i/ili neistinitog stanja zemljišne knjige budući da su vlasništvo označene nekretnine u suvlasničkim omjerima upisanim u zemljišnu knjigu stekli nasljeđivanjem kao posebnoj pravoj osnovi stjecanja prava vlasništva na nekretninama i odredbom čl. 115. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na stvari te tužitelj nije ničim dokazao da bi bio u posjedu nekretnina koje su predmetom tužbenog zahtjeva preko 40 godina , što ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva, a to jer prije 2013. kad bi darovanje uopće bilo izvršeno nije niti bio u vlasničkom posjedu istih već je eventualno izvršavao pravo stanovanja temeljem dopuštenja vlasnika nekretnine, a budući da tužitelj u tužbi tvrdi da je pravna osnova stjecanja prava vlasništva pravni posao: usmeno darovanje tada tužitelj niti nije bez upisa u zemljišnu knjigu , kao načina stjecanja mogao steći pravo vlasništva pa je tužbeni zahtjev iz toč. I. neosnovan, a odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je za valjanost pravnog posla , kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, potreban pisani oblik pa je usmeni pravni posao ništetan dok u odnosu na tužbeni zahtjev pod toč. II. ističe se kako tuženici nisu ni u kakvom pravnom odnosu sa tužiteljem niti su sa istim sklopili pravni posao pa nisu u obvezi izdavanja tabularne isprave, a podredno se u odnosu na takav obveznopravni zahtjev ističe prigovor zastare ( opći zastarni rok 5 godina ) i tuženici predlažu da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiju te traže od tuženika naknadu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izjavu MR od 19. veljače 2015. ( list 4 spisa ), uvid u nasljedničku izjavu LR ( list 5 spisa ),uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( list 7 spisa i list 14 spisa ), uvid u Posjedovni list:

1093 ( list 15 spisa ), uvid u Izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz ( list 16 do 18 spisa ),proveden je očevid na mjestu spora dana 6. ožujka 2026. , izvršen je uvid u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Tomislava Horvata iz tvrtke Geo-legin d.o.o. iz [adresa] , izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: P-514/2025.,uvid u spis Općinskog suda u Zlataru , Stalne službe u Zaboku poslovni broj: O-912/2024, saslušani su svjedoci GR , NR i DR te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja tužitelj AR, 2. tuženik BR i 3. tužiteljica ČR dok 1., tuženik HR nije saslušan , jer zbog zdravstvenih problema nije mogao govoriti.

4.

Uvidom u izjavu MR od 19. veljače 2015. , koju je vlastoručno potpisao kod Javnog bilježnika u [adresa] Vlaste Podgajskog utvrđeno je da isti izjavljuje da je pok. JR darovala svoje nekretnine čkbr. [katastarska čestica]/7i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , svojem bratiću PR te da iste nekretnine nisu bile njezino vlasništvo u času smrti, a radi se o nekretnini kuća i dvorište u [adresa].

5. Uvidom u nasljedničku izjavu LR od 12. veljače 2015. utvrđeno je da je isti izjavio da je nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pokojna JR darovala PR te da iste ne predstavljaju ostavinu iza pok. JR.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga ( list 7 spisa ) utvrđeno je da su u zemljišnim knjigama , kao suvlasnici nekretnina čkbr. [katastarska čestica] oranica od 71 čhv ( 257 m2 čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 82 čhv ( 295 m2 ) i čkbr. [katastarska čestica] put od 7 čhv ( 24 m2 ) , sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , upisani 1. tuženik HR u 1/6 dijela, 2. tuženik BR u 1/6 dijela, 3. tužiteljica ČR u 2/6 dijela i ĆR u 2/6 dijela.

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: O-912/2024-131 od 7. lipnja 2024. utvrđeno je da je JR umrla **.**.2014. i da su njezinu ostavinsku imovinu sačinjavale i gore navedene nekretnine i to u 1/1 dijela ( list 355 spisa poslovni broj: O-912/2024 ) te da su nasljednicima proglašeni : HR , ovdje 1., tuženik , sin bratića ostaviteljice IR u 1/6 dijela , BR , ovdje 2. tuženik sin bratića ostaviteljice IR u 1/6 dijela, ČR , ovdje 3. tuženica , kćer bratića ostaviteljice SR u 2/6 dijela i ĆR , kćerka sestrične ostaviteljice CR u 2/6 dijela.

8.

Nadalje , uvidom u gore navedeni ostavinski predmet utvrđeno je da se na ostavinskoj raspravi AR, ovdje tužitelj,koji je pozvan na nasljedstvo temeljem zakona , odrekao od nasljedstva iza pok. JR tako da nije bio ovlašten isticati prigovor da određena imovina ne ulazi u ostavinu , jer se smatra da nije niti nasljednik pa ne može u ostavinskom postupku isticati prigovore u odnosu na sastav ostavinske imovine već samo svoj stvarnopravni zahtjev u odnosu na nekretnine , koje smatra svojim vlasništvom, a u zemljišnoj knjizi i katastru glase na ostaviteljicu ,što može ostvarivati u parničnom ili zemljišnoknjižnom postupku, a sve kako je to i navedeno u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju ( list 357 . str. 4. toč. 6. rješenja ).

9. Također je uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: O-912/2024 utvrđeno da je AR podnio žalbu protiv gore navedenog rješenja , a Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj: Gž- 1623/2024-2 od 7. studenog 2024. odbio žalbu PR , kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje čime je rješenje no nasljeđivanju postalo pravomoćno.

10. Nesporno je da je na temelju takvog rješenja o nasljeđivanju izvršen upis u zemljišne knjige , kao suvlasnika : 1. tuženika HR u 1/6 dijela, 2. tuženika BR u 1/6 dijela, 3. tužiteljice ČR u 2/6 dijela i ĆR u 2/6 dijela.

11. Također valja reći da je AR , iako se odrekao nasljedstva iza pok JR te se nije smatrao nasljednikom u ostavinskom postupku , imao pravo podnijeti ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina protiv svih suvlasnika upisanih u zemljišne knjige , što je on i učinio.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ( list 14 spisa ) utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama , kao suvlasnik čkbr. [katastarska čestica]-B-2-B livada od 275 čhv ( 989 m2 ) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , upisan tužitelj AR u ½ dijela i ZR u ½ dijela.

13. Uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: P-514/2025 utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice ĆR radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina te je sud dana 9. prosinca 2025. donio presudu zbog ogluhe , kojom je utvrdio da je tužitelj AR suvlasnik u 2/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 82 čhv , odnosno 295 m2 i čkbr. [katastarska čestica] put od 7 čhv , odnosno 24 m2. upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naloženo tuženici ĆR da izda tužitelju ispravu podobnu za upis uknjižbe njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige , a koju će u protivnom zamijeniti ta presuda te je tuženica dužna trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje prava vlasništva s ime tuženice.

14. U ovom predmetu sud je dana 6. ožujka 2026. proveo očevid na mjestu spora uz sudjelovanje geodetskog vještaka Tomislava Horvata iz tvrtke Geo-Legin d.o.o. iz [adresa] radi identifikaciije predmetnih nekretnina te je očevidom utvrđeno da se radi o dvije nekretnine i to jedna je kuća i dvorište što je ograđeno ogradom i lesom te dijelom živicom, a druga je u naravi dio dvorišta kako to pokazuje tužitelj i predmetne nekretnine se nalaze uz asfaltiranu cestu u [adresa] , a geodetski vještak identificirao je te nekretnine i to kuću i dvorište , kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nadalje, dio dvorišta koji u naravi predstavlja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vještak je konstatirao da čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] su zemljišno knjižne čestice, koje odgovaraju katastarskoj čestici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok spomenuta četica zemljišnoknjižne oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovara po identifikaciji čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Tužitelj je na glavnoj raspravi dana 22. svibnja 2026. naveo da umjesto nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ispravlja tužbu i tužbeni zahtjev tako da naznačuje nekretninu čkbr. [katastarska čestica] oranica od 257 m2 dok u ostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev ostaju neizmijenjeni.

16.

Tuženici su naveli da ostaju kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka i da je tužitelj preinačio tužbu pa se tuženici protive preinaci tužbe.

17. Prema čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema st.2. istog članka Zakona, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

18. U konkretnom slučaju tužitelj je samo uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka , a koji tužbeni zahtjev se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi tako da se tuženici takvoj preinaci ne mogu protiviti pa je valjalo dopustiti takvu preinaku i odlučiti kao u toč. I izreke presude.

19. Sporno je u ovom predmetu da li je tužitelj samovlasnik predmetne nekretnine i na koji način je stekao vlasništvo istih.

20. Svjedok GR je izjavila da poznaje tužitelja i zna o kojoj se nekretnini radi te se radi o kući kod vrtića i poznato joj je da tamo živi tužitelj 25 godina. Svjedoku je poznato da je JR bila ujna od njezinog supruga NR. Svjedok tvrdi da je predmetna kuća bila u vlasništvu JR i ona je tu nekretninu stekla nasljedstvom iza svojih roditelja, majke ŠR, a ne sjeća se imena oca s time da je ŠR umrla 2011., a otac je umro još ranije. Svjedok navodi da joj je poznato da je JR govorila da ona tužitelju daruje tu kuću, a JR joj je to sama rekla i to je bio razgovor u predmetnoj kući nakon smrti njenog supruga 2013. . Svjedok navodi da su u predmetnoj kući živjeli JR, njena sestra RR, njezin pokojni suprug PRŽ i tužitelj.Svjedok ne poznaje tuženike niti je vidjela da bi oni dolazili na predmetnu nekretninu , odnosno u kuću. Što se tiče predmetne nekretnine, svjedok navodi da se radi o kući s dvorištem. Svjedok tvrdi da je također dolazila u tu kuću i tamo je razgovarala i družila se s gore navedenim osobama. Nadalje, svjedok navodi da je nakon smrti JR u kući ostao živjeti samo tužitelj AR.Svjedok ne zna da bi tužitelj imao neku drugu nekretninu u kojoj bi stanovao odnosno za stanovanje. Svjedok tvrdi da je od 2001. tužitelj živio u predmetnoj kući a to joj je poznato, jer je tamo dolazila i od JR, RR i PRŽ zna da je tužitelj i prije tamo živio. Svjedok tvrdi da je ,,iz daleka" vidjela kuću u [adresa], ali ne zna da li je to kuća od tužitelja ili nije i koliko je vidjela ta kuća nije pogodna za stanovanje, a što se tiče razloga darovanja,svjedok navodi da je JR taj ugovor zaključila s tužiteljem, jer je željela da tužitelj ostane živjeti u toj kući, a ona da ode živjeti u [adresa], ali se to zbog nagle smrti JR nije dogodilo . Svjedok navodi da je JR planirala darovati predmetnu nekretninu tužitelju, ali je 2013. umro njezin suprug, a 2014. i ona tako da nije došlo do sklapanja pisanog ugovora o darovanju. Svjedok ne zna o dugovima JR, a zna da je nekih dugova bilo u banci, ali ne zna detalje. Svjedok tvrdi da je stan u [adresa] dobiven od Ministarstva , ali da nije bio otplaćen te se ne sjeća da li je osim kuće i dvorišta predmet darovanja bila još neka nekretnina ili nešto drugo. Svjedok navodi da je JR u vezi predmetne nekretnine koristila riječi da ,,daruje" nekretnine tužitelju.

21. Svjedok NR je izjavio da tužitelj u predmetnoj kući živi cijeli svoj život i tako mu je poznato da je vlasnik te kuće bila JR, a prije nje KR i ŠR. Svjedok tvrdi da tužitelj nije živio na drugoj nekretnini, odnosno kući niti mu je poznato da ima kakvu kuću u [adresa]. Svjedoku je poznato da je JR darovala predmetnu kuću tužitelju, ali zbog njezine nagle smrti nisu stigli ,,napraviti prijenos", a sve mu je to poznato , jer je često dolazio u predmetnu kuću pa je tako iz razgovora s JR čuo da je više puta ponavljala da daruje kuću tužitelju. Svjedok tvrdi da su u predmetnoj kući osim JR i tužitelja , živjeli Štefanijina sestra RR, a prije toga ujak od svjedoka PRŽ, suprug od FR te KR i ŠR, ali su zapravo svi umrli i u toj kući je ostao živjeti jedino tužitelj. Svjedok tvrdi da osobno zna da tužitelj živi u predmetnoj kući od 1995., a u razgovoru s svima navedenim došao je do saznanja da je živio od pete ili šeste godine u toj kući. Svjedoku je poznato da je JR umrla 2014. godine. Svjedok tvrdi da je JR planirala darovati predmetnu kuću, ali s obzirom na to da je naglo umrla nisu stigli sačiniti pisani ugovor i u godinu do dvije se sve to događalo da je umro njegov ujak PRŽ i RR, sestra od FR, a svjedok navodi da je tužitelju namjeravala darovati kuću u kojoj tužitelj živi cijeli život te ne zna ništa o dugovanjima JR, a niti od tužitelja. Svjedok tvrdi da između JR i njegove supruge GR odnosi su bili dobri i GR je tako primjerice vozila JR automobilom kada je to trebalo i nakon posla. Svjedok navodi da je darovanje bilo 2013., ali je i ranije JR govorila da daruje tu nekretninu tužitelju, ali nisu stigli sačiniti ugovor, kako je to i ranije rekao.

22. Svjedok DR je izjavio da poznaje tužitelja PR, a što se tiče predmetnih nekretnina navodi da je dolazio u tu kuću dok je još bio živ tetak tužitelja KR i supruga ŠR, a koji su imali dvije kćeri, RR i JR te su oni brinuli o PR, jer je bio bez majke dok se otac o njemu nije mogao brinuti. Svjedok tvrdi da je dolazio u predmetnu kuću od kada je pohađao osnovnu školu i dolazio je više od 50 godina tamo. Svjedok tvrdi da je u predmetnoj kući živjelo petero ljudi, i to KR, ŠR, RR, JR te AR, a nakon udaje FR u tu kuću se doselio i njen suprug PRŽ. Svjedok se ne sjeća točno kada je PRŽ umro, a to je bilo otprilike 2013. ili 2014. i da je on bio i ratni veteran te su on i JR dobili stan u [adresa] u koji su se namjeravali useliti, ali se nisu uselili, jer je umro PRŽ pa je umrla starija sestra RR i nakon toga FR i sve se to dogodilo u godinu do godinu i pol dana.Svjedok navodi da s obzirom na to da su navedene osobe umrle, poznato mu je da je JR ostavila svu imovinu svom bratiću, ovdje tužitelju, PR. Svjedok ne zna da li su oni zaključili pisani ugovor. Svjedok nadalje tvrdi da je RR bila njegova partnerica i da je jedno vrijeme intenzivno dolazio u kuću, a do smrti RR nije se ništa posebno govorilo u vezi predmetne imovine, ali nakon smrti RR kada je došao u kuću , čuo je da je JR govorila da će sve ostaviti bratiću, ovdje tužitelju, PR i to je čuo u dva navrata. Svjedok navodi da je i nakon smrti navedenih osoba povremeno dolazio u predmetnu kuću , a tamo je živio i tamo je zatekao samo tužitelja PR. Svjedok tvrdi da AR nije živio u nekoj drugoj kući , odnosno adresi već u predmetnoj kući, kao što je rekao, a ne zna da li je tužitelj imao još nekih nekretnina u vlasništvu.Svjedok se ne sjeća da bi bilo nekih razgovora u vezi predmetne nekretnine da bi JR i tužitelj namjeravali zaključiti kakav pisani ugovor u vezi predmetnih nekretnina, ali da se iz riječi JR ,,da je to tvoje" može zaključiti da bi se radilo o darovanju o kojem je gore govorio pri čemu je mislio na tužitelja . Svjedok navodi da je bio i u stanu u [adresa], koji je po njegovo ocjeni bio jako lijep u odnosu na kuću u [adresa] i stambena zgrada je bila POS-ova.Svjedok tvrdi da su nakon smrti RR vođeni razgovori oko imovine 2014. i svjedok navodi da je on shvatio da bi se to odnosilo na razdoblje kada su imali stan u [adresa], da bi otišli u stan u [adresa], a svjedoku je poznato da su postojala neka manja dugovanja i postojao je dogovor da će se ta dugovanja zajednički riješiti. Svjedok navodi da je on davao novce RR, a da je vjerojatno i tužitelj sudjelovao u tim troškovima i ako je bilo nešto ,,akutno'', onda su svi skupljali novce. Svjedok ,,misli'' da JR nije uopće shvaćala pravno što treba poduzeti, a da zapravo je sve to bilo iz vremena, odnosno tako je shvaćano da je dovoljno nešto usmeno dogovoriti i da riječi puno znače.

23. Tužitelj AR je izjavio da je od 7. godine živio kod VR, njegove tete i to u kući u [adresa] i tamo su još živjeli KR, spomenuta VR, JR i RR kao i on .Tužitelju je poznato da je RR umrla 2013. , JR umrla je 2014. godine te je on nakon toga ostao sam u toj kući. Tužitelj tvrdi da je razgovarao s JR u vezi imovine i poznato mu je da se ona namjeravala preseliti u [adresa] te je rekla za ,,tu kuću da će njemu ona to dati" , a da je bilo riječi i o zaključenju pisanog ugovora, ali su se sve te okolnosti tako dogodile da nisu stigli napraviti ugovor,a pritom tužitelj ,,misli'' na okolnosti navedenih smrti.Tužitelj tvrdi da ima kuću u [adresa] i to je kuća njegovih roditelja , a tamo ne živi već tvrdi da je cijelo vrijeme živio u predmetnoj kući i da sada također živi u toj kući. Što se tiče njegovih osobnih stvari i drugih stvari , tužitelj navodi da njih drži u predmetnoj kući u [adresa] u [adresa]. Tužitelj navodi da poznaje DR i točno je da je on dolazio u predmetnu kuću te je i on bio nazočan tim razgovorima u vezi predmetne imovine. Tužitelju je poznato da su postojala dugovanja nakon smrti JR i ,, misli '' da nisu podmireni ti dugovi, a navodi da je on plaćao dugove u okviru kuće i pritom ,,misli'' na režijske troškove kao što su struja i sl. Tužitelj tvrdi da mu je odmah JR htjela darovati nekretnine, ali je ona umrla i da mu je usmeno rekla da daruje nekretnine.Tužitelj navodi da su sjedili na terasi on i JR i ona je rekla ,,dam ti kuću", a to je bilo 2013.

24. 2. tuženik BR je izjavio da je više puta bio u kući KR , koji mu je bio stric i tada tamo nije zatekao tužitelja PR te niti ne poznaje PR. 2. tuženik tvrdi da kada je tamo dolazio u toj kući su živjeli ŽR i njihove kćeri RR i FR, njegove sestrične. 2. tuženik navodi da je KR bio vlasnik predmetne kuće. 2. tuženiku je poznato da su RR, KR te JR umrli, a nakon njihove smrti nije dolazio u predmetnu kuću.2. tuženik navodi da nikada nije čuo da bi bilo razgovora između tih osoba o darovanju imovine i sl., a to je sve saznao sada u tom postupku. 2. tuženik tvrdi da nije poznavao MR niti LR, a zadnji puta je 1990. bio u kući u [adresa], u [adresa], a da je godišnje dolazio u tom razdoblju 1- 2 puta.

25. 3. tuženica ČR je izjavila da nikada nije bila u predmetnoj kući, te nema nikakvih saznanja o predmetu ovog spora, a sve je saznala kada je počeo ovaj postupak.

26. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ,,Narodne novine '' br. 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/0838/09,153/09,143/12,152/14,81/15 i 94/17- dalje: ZV ) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla , odluke suda , odnosno druge nadležne vlasti , nasljeđivanjem i na temelju zakona.

27. Tužitelj se u tužbi poziva na to da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nakon usmenog darovnog ugovora,odnosno dosjelošću kroz zakonom određeno vrijeme.

28. Prema čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određenom vrijeme , a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

29. Nadalje, prema stavku 2. istog članka Zakona samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

30. Osim toga , stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten , stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

31. Prema čl. 160. st. 1. ZV-a , vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnoga za dosjelost , a prema stavku 2. istog članka Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti , pošteni i istiniti samostalnii posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

32. Nadalje, prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja ( pravo na posjed ) , a prema stavku 2. istog članka Zakona posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja te prema stavku 3. istog članka Zakona posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

33. Iz uvjerljivih i podudarnih iskaza tužitelja PR , svjedoka GR , NR i DR proizlazi da je FR JR darovala predmetne nekretnine tužitelju , da je to tako govorila , da je tužitelj dugi niz godina živio u predmetnoj kući pa tako svjedok GR tvrdi da je tužitelj u toj kući živio 25 godina , svjedok NR da je tužitelj u kući živio cijeli svoj život , svjedok DR da je 50 godina dolazio u predmetnu kuću i da je tamo vidio i tužitelja i tužitelj kada tvrdi da od svoje 7 godine tamo živi, a i da i sada živi u toj kući.

34. Saslušanim svjedocima je to poznato, jer su dolazili često u predmetnu kuću te su tamo vidjeli tužitelja, kao i druge osobe , koje su tamo živjele : KR i suprugu ŠR te RR i JR, a koji su i brinuli o tužitelju, jer je bio bez majke dok se otac o njemu nije mogao brinuti , kako to uvjerljivo tvrdi svjedok DR tako da sud ocjenjuje iskaze navedenih svjedoka vjerodostojnim

35. Iz uvjerljivih i podudarnih iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su oni čuli od JR , odnosno iz razgovora s njom da imovinu pa tako i predmetnu kuću ,, daje '' tužitelju , svom bratiću ,a to su i u svojim pisanim izjavama naveli i MR i LR , što sve znači da ona daruje te nekretnine tužitelju pa se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o darovanju.

36.

Naime, prema odredbi čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26-dalje ZOO), ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo , a obdarenik to prihvati.

37. U konkretnom slučaju , kao što je naprijed navedeno , ugovor o darovanju je nastao , jer je JR, kao vlasnica predmetnih nekretnina , a što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga – povijesni prikaz i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: O-912/2024-131 od 7. lipnja 2024. darovala predmetne nekretnine tužitelju , što je on i prihvatio , kao što to proizlazi iz njegovog uvjerljivog i životnog iskaza te isto takvih iskaza saslušanih svjedoka .

38. Prema čl. 482. st. 1. ZOO-a ugovor o darovanju nekretnina sklapa se u pisanom obliku , a prema stavku 2. istog članka Zakona , ugovor o darovanju bez prave predaje stvari , mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene solemnizirane privatne isprave.

39. Nesporno je da u konkretnom slučaju , ugovor o darovanju nekretnina nije sklopljen u pisanom obliku.

40.

Međutim , iako ugovor o darovanju nije sačinjen u zakonom propisanom obliku , predaja u posjed predmetnih nekretnina od strane JR i život tužitelja u predmetnoj kući , odnosno posjed tužitelja predmetnih nekretnina nadomješta taj nedostatak.,

41.

Isto tako iz uvjerljivih i podudarnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da se JR zajedno sa svojim suprugom PRŽ ER željela preseliti u stan u [adresa] pa je stoga i govorila da kuću daje tužitelju , ali do njezinog preseljenja nije došlo , jer je suprug JR umro 2013. , odnosno 2014., a da je i JR umrla 2014. i prije toga je umrla RR tako da nije došlo do pisane realizacije, odnosno pisanog sklapanja ugovora o darovanju , što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja .

42. 2. tuženik BR i 3. tuženica ČR nemaju saznanja o bitnim činjenicama za odlučivanje u ovom predmetu pa sud nije ocjenjivao njihove iskaze.

43. S obzirom navedeni ugovor o darovanju, posjed tužitelja je zakonit , jer posjednik, odnosno tužitelj time ima valjani pravni temelj toga posjedovanja ( pravo na posjed ), zatim posjed je istinit , jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja budući da je JR , kao vlasnica predmetnih nekretnina dopustila tužitelju da se koristi njima te je posjed pošten, jer posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed te je nekretninu posjedovao dugi niz godina , zapravo od svog djetinjstva tako da su ispunjene pretpostavke iz čl. 18. ZV- a.

44.

Budući da je prema čl. 159. st. 2. ZV-a posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten,a kako je u postupku utvrđeno da je proteklo deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja , to je tužitelj stekao vlasništvo , odnosno suvlasništvo predmetnih nekretnina .

45. Naime, s obzirom da je ovaj sud već donio presudu zbog ogluhe poslovni broj: P-514/2025 u odnosu na ĆR , kojom je tužitelju utvrdio pravo suvlasništva predmetnih nekretnina u 2/6 dijela , to je u ovom predmetu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na preostalih 4/6 dijela , jer su 1., tuženik HR i 2. tuženik BR upisani u zemljišnim knjigama , kao suvlasnici svaki u 1/6 dijela , a 3. tuženica ČR suvlasnica u 2/6 dijela radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

46. Tužitelj od tuženika zahtijeva izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige na predmetnim nekretninama .

47. Takav zahtjev tužitelja nije osnovan.

48. Naime zahtjev za izdavanje tabularne isprave je zahtjev obveznopravne prirode između ugovornih stranaka , a u slučaju originarnog stjecanja prava vlasništva tužitelj je od tuženika ovlašten zahtijevati isključivo trpljenje upisa njegova prava u zemljišnim knjigama , a ne izdavanje tabularne isprave pa je stoga valjalo odbiti kao neosnovan takav tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

49. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici, sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP ) odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zaboku , 29. srpnja 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude , pisano, u tri primjerka, putem ovog suda ,nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica iz Zaboka , Matije Gupca 24 a

2. Kristina Krajačić, odvjetnica iz Zaboka , K. Š. Đalskog 4