Poslovni broj: Pp-69/2026
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Mirjani Milković-Srhoj uz sudjelovanje Paule Glavinić kao zapisničarke u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika OB, kojeg brani Bojan Lujak odvjetnik u Dubrovniku nakon prigovora na obavezne prekršajne naloge Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika pod Klasom: 363-04/23-03/1074, Urbroj: 2117-1-03-04/24-23-01 od 10. kolovoza 2023. godine i Klasom: 363-04/23-03/3068, Urbroj: 2117-1-03-04/24-23-01 od 24. listopada 2023. godine, radi prekršaja iz članka 60. stavak 4., a u svezi stavka 1. točke 4. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službenik glasnik Grada Dubrovnika br. 15/19), na temelju čl. 244.st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine RH br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],
oslobađa se od optužbe
I. radi prekršaja iz članka 60. stavak 4., a u svezi stavka 1. točke 4. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika koje bi počinio time što bi dana 8. kolovoza 2023.godine u 11,31 sati i dana 10. listopada 2023. godine u 10,17 sati, na javnoj površini u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika, što je protivno odredbi članka 41. iste Odluke.
II. Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika izdao je protiv okrivljenika obavezne prekršajne naloge radi prekršaja opisanih u izreci, koji su po prigovoru okrivljenika stavljeni izvan snage i proveden je žurni postupak.
2. Temeljem odredbe članka 99. Prekršajnog zakona zbog ekonomičnosti postupka spojeni su ovosudni spisi protiv okrivljenika pod brojem Pp-69/2026 i Pp-881/2026 i proveden je jedinstveni žurni postupak.
3. Okrivljenik u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, a obavezni prekršajni nalozi su nerazumljivi jer ne sadrže činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Citira članak 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika , te članak 2. stavak 1. točke 2. Odluke, i nadalje navodi da je činjenični opisi OPN-ova paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamirao proizvod , usluga ili djelatnost potencijalnim kupcima-i ako da koju. Okrivljenika se optužuje da bi usmeno reklamirao kao tzv.booker , prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika. Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što se okrivljeniku točno stavlja na teret obzirom da: se inkriminacija sastoji od usmenog reklamiranja, dijeljenja prospekta i prodavanja aranžmana i usluga-iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti navedene radnje, a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj, inkriminira se da je to sve radio "za potrebe turističke agencije", ali nije jasno koje agencije i za kakve potrebe, a ako bi se nešto radilo za potrebe turističke agencije onda se OPN morao izdati protiv pravne i odgovorne osobe, a ne okrivljenika kao fizičke osobe, nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao, odnosno koje prospekte je navodno dijelio itd., odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz članka 41. Odluke. Činjenični se opis OPN-a sastoji od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Nadalje, nema n iti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. Obavezni prekršajni nalog se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnom postupku i suočiti ih s okrivljenikom. Okrivljenik u svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao/dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to- javne i dostupne svima- te okrivljeniku niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime, a osobito mu nije zabranjeno komunicirati s njegovim putnicima koji ulaze/izlaze iz vozila.
4. U dokaznom postupku pročitane su spisu priložene službene zabilješke koje je sastavio komunalni redar DB u kojima je konstatirano isto činjenično stanje kao u izreci.
5. Nakon provedenog postupka, a na temelju danih činjeničnih opisa, okrivljenik se nije mogao proglasiti krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret pravnom kvalifikacijom.
6. Okrivljenik poriče prekršaje a u obrani u bitnom navodi da je činjenični opis nerazumljiv jer iz istog ne proistječe zakonsko obilježje prekršaja., te da je činjenični opis paušalan i proturječan sam sebi i iz istog se ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja. Obrana okrivljenika je osnovana. Naime, prema članku 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika zabranjeno je usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Činjeničnim opisom okrivljeniku se doista paušalno, kako to u obrani navodi okrivljenik, stavlja na teret da je usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, a da se pritom ne precizira o kojim bi to uslugama, potencijalne korisnike informirao, predstavljao ih ili opisivao ,te za potrebe koje turističke agencije da bi se radilo o reklamiranju koje je propisano odredbom članka 2.točka 2. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika. Osim toga, naprijed citirana odredba članka 41.iste Odluke je nedvosmislena, jer je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv.ubacivača, bookera i slično, te dijeljenje reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, dakle Odlukom nije propisano da se navedeno reklamiranje može odobriti od strane Grada Dubrovnika, pa je taj dio činjeničnog opisa suvišan. Slijedom navedenog, kako činjenični opisi nisu precizirani to djelo na način na koji je opisano nije određeno i ne predstavlja prekršaj jer sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu, da bi iz istog proistjecala obilježja prekršaja za koji se okrivljenik tereti pravnom kvalifikacijom. Stoga, okrivljenik se na temelju danih činjeničnih opisa nije mogao proglasiti krivim radi čega ga je trebalo osloboditi od optužbe i primjenom odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci. S obzirom na naprijed navedeno, nije bilo potrebno ispitivanje komunalnog redara u svojstvu svjedoka koji dokaz je predložio okrivljenik.
7. Temeljem odredbe članka 140.stavak 2. Prekršajnog zakona, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Dubrovniku, 29. srpnja 2026. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Paula Glavinić
Mirjana Milković Srhoj
Pravna pouka:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- ovlaštenom tužitelju,
- branitelju,
- spis.
