REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-249/2024-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar, Špehar & Rukavina u Zagrebu, Masarykova ulica 7, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ZO, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika EOR, zaposlenice, dana 29. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'' Tuženik Klinika za infektivne bolesti ''Dr. Fran Mihaljević'', Mirogojska 8, 10000 Zagreb, OIB: 47767714195, dužan je tužiteljici EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti ukupan iznos od 3.127,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-1,98 € od 15.04.2015. do isplate

- 7,15 € od 15.07.2015. do isplate

- 52,97 € od 15.08.2015. do isplate

- 8,39 € od 15.09.2015. do isplate

- 53,17 € od 15.10.2015. do isplate

- 40,10 € od 15.11.2015. do isplate

- 55,05 € od 15.12.2015. do isplate

- 54,30 € od 15.01.2016. do isplate

- 71,09 € od 15.02.2016. do isplate

- 49,38 € od 15.03.2016. do isplate

- 48,15 € od 15.04.2016. do isplate

- 36,42 € od 15.05.2016. do isplate

- 54,49 € od 15.06.2016. do isplate

- 67,00 € od 15.07.2016. do isplate

- 10,34 € od 15.08.2016. do isplate

- 76,95 € od 15.09.2016. do isplate

- 65,33 € od 15.10.2016. do isplate

- 34,90 € od 15.11.2016. do isplate

- 65,23 € od 15.12.2016. do isplate

- 52,67 € od 15.01.2017. do isplate

- 45,81 € od 15.02.2017. do isplate

- 63,80 € od 15.03.2017. do isplate

- 45,80 € od 15.04.2017. do isplate

- 54,30 € od 15.05.2017. do isplate

- 64,53 € od 15.06.2017. do isplate

- 31,28 € od 15.07.2017. do isplate

- 55,64 € od 15.08.2017. do isplate

- 33,11 € od 15.09.2017. do isplate

- 55,00 € od 15.10.2017. do isplate

- 46,78 € od 15.11.2017. do isplate

- 38,08 € od 15.12.2017. do isplate

- 69,72 € od 15.01.2018. do isplate

- 48,96 € od 15.02.2018. do isplate

- 58,43 € od 15.03.2018. do isplate

- 64,83 € od 15.04.2018. do isplate

- 64,33 € od 15.05.2018. do isplate

- 50,98 € od 15.06.2018. do isplate

- 85,31 € od 15.07.2018. do isplate

- 61,95 € od 15.08.2018. do isplate

- 42,66 € od 15.09.2018. do isplate

- 70,66 € od 15.10.2018. do isplate

- 59,14 € od 15.11.2018. do isplate

- 67,26 € od 15.12.2018. do isplate

- 50,93 € od 15.01.2019. do isplate

- 61,09 € od 15.02.2019. do isplate

- 60,28 € od 15.03.2019. do isplate

- 53,83 € od 15.04.2019. do isplate

- 50,31 € od 15.05.2019. do isplate

- 72,25 € od 15.06.2019. do isplate

- 59,90 € od 15.07.2019. do isplate

- 41,60 € od 15.08.2019. do isplate

- 67,92 € od 15.09.2019. do isplate

- 60,06 € od 15.10.2019. do isplate

- 70,46 € od 15.11.2019. do isplate

- 66,78 € od 15.12.2019. do isplate

- 68,29 € od 15.01.2020. do isplate

- 42,86 € od 15.02.2020. do isplate

- 60,10 € od 15.03.2020. do isplate

- 56,97 € od 15.04.2020. do isplate

kao i naknaditi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.''

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tuženika.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška eventualnih sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 3. travnja 2020. i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 29. ožujka 2002. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, i to za obavljanje poslova opisanih u t. 18. Kataloga poslova tuženika odnosno na poslovima laboratorijskog tehničara, te da radi na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Tužiteljica navodi da uz rad na odjelu obavlja poslove u dva priručna hematološka laboratorija, jedan u sklopu hitnog prijema u Centralnoj prijemnoj ambulanti (radi 0-24) i drugi u dječjoj ambulanti (smjena jutro, popodne, vikendom dnevna) kada se radi isključivo za potrebe hitnog prijema. Tužiteljica navodi da temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) ostvaruje dodatak za posebne uvjeta rada zbog rada s infektima u visini od 14%, odnosno od 1. rujna 2019. u visini 17%. S obzirom da tužiteljica obavlja i poslove za potrebe hitnog prijema sukladno KU trebao bi joj biti obračunat dodatak na plaću od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. u iznosu od 23% sukladno članku 55. KU, radna mjesta II., III. i IV. vrste, t. II: zdravstveni radnik - hitni prijem gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem. Temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama tužiteljica ostvaruje koeficijent na plaću od 1,018 kao zdravstveni djelatnik u bolnici (radna mjesta III. vrste), no tužiteljica smatra da, s obzirom da obavlja poslove za potrebe hitne službe, koeficijent bi joj trebao iznositi 1,067 (čl. 2 e - radna mjesta III. vrste), pa potražuje i razliku plaće s osnova dodatka na uvjete rada i koeficijenata na plaću koji joj nisu priznati, a trebali su biti u razdoblju od 1. ožujka 2015. do ožujka 2020. Slijedom navedenog, tužiteljica ja nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 28. travnja 2021. konačno uredila tužbeni zahtjev tako da po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i primjene koeficijenta od 1,067, u utuženom razdoblju od ožujka 2015. do ožujka 2020. potražuje isplatu iznosa od 46.146,34 kn / 6.124,671 eura (fiksni tečaj konverzije: 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama kao i naknadu troška parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je sve plaće i naknade koje je obvezan isplaćivati tužiteljici, isplatio sukladno pozitivnim propisima. Navodi da tužiteljica uopće nije djelatnik Odjela za hitni prijem pacijenta (Centralna prijemna ambulanta – CPA) nego je djelatnik Odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju te da hijerarhijski nije dio hitnog prijema i ne obavlja poslove isključivo za Odjel za hitan prijema pacijenata, nego obavlja poslove i za potrebe svih medicinskih organizacijskih jedinica u Klinici. Sukladno KU dodatak za rad " hitni prijem gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem " od 23% pripada radnicima koji rade isključivo za potrebe hitnog bolničkog prijema i organizacijski i hijerarhijski spadaju pod Odjel za hitan prijem. Tuženik navodi da tužiteljici nije isplaćivana plaća po koeficijentu 1,067 koji se odnosi na rad u " hitnoj službi " jer tužiteljica ne radi u hitnoj službi, već je djelatnik Odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju, a poslove koje tužiteljica obavlja ne spadaju u radna mjesta III. vrste za koje je predviđen navedeni koeficijent. Dodatno tuženik u podnesku od 31. srpnja 2020., ističe da je za objedinjeni hitni bolnički prijem Kolektivnim ugovorom propisano da radnici koji rade najmanje 2/3 radnog vremena na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu imaju pravo na dodatak, a ako rade manje nemaju pravo na dodatak od 23%. S obzirom da je rad na hitnom bolničkom prijemu složeniji nego na neobjedinjenom hitnom prijemu, tuženik zaključuje da obzirom da Kolektivni ugovor nije predvidio da je dovoljno raditi 2/3 radnog vremena da bi se ostvarilo pravo na dodatak u neobjedinjenom bolničkom prijemu to bi rad trebao trajati puno radno vrijeme za stjecanje prava na dodatak. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na temelju provedenog dokaznog postupka uključujući financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, sud je 2. prosinca 2022. donio presudu poslovni broj Pr-977/2020-29 (str. 148-154 spisa) kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici za utuženo razdoblje od ožujka 2015. do ožujka 2020. razliku bruto plaće u iznosu od 46.146,34 kn / 6.124,671 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi dodatka na uvjete rada za obavljanje poslova hitnog prijema u visini od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. u iznosu od 23% sukladno članku 55. KU, te po osnovi primjene koeficijenta od 1,067 za rad na hitnom prijemu temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama, umjesto koeficijenta 1,018, s tim da je odbijen dio tužbenog koji se odnosi na zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima, te je tuženiku naloženo isplatiti parnični trošak u iznosu od 9.687,50 kn / 1.285,75 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama.

4. Po pravodobno podnesenoj žalbi tuženika, koju podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, Županijski sud u Puli, kao drugostupanjski sud, donio je 15. siječnja 2024. rješenje poslovni broj Gž R-65/2023-2, kojim je ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu od 15. siječnja 2024. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak, s tim da će se u konačnoj odluci odlučiti i o troškovima nastalim u povodu žalbe.

5. U obrazloženju citirane drugostupanjske odluke navodi se da je u prvostupanjskoj presudi odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da bi tužiteljica imala pravo na obračun plaće po koeficijentu koji je predviđen za radno mjesto zdravstvenog radnika koji obavlja poslove hitnog prijema iz razloga što je kao zdravstveni radnik u spornom razdoblju uz vrstu poslova na koje je raspoređena, obavljala i poslove na koje nije raspoređena (poslovi hitnog prijema), te da je takvo pravno stajalište suprotno odredbama čl. 45. st. 1. do 3. KU/18.

6. Drugostupanjski sud zaključuje da je na temelju ugovora o radu tužiteljica primljena na radno mjesto laboratorijskog tehničara te da joj je na temelju Obavijesti tuženika od 31. ožujka 2013. utvrđen koeficijent u iznosu od 1,018 za radno mjesto srednje stručne spreme – zdravstvenog djelatnika u bolnici, a ne na hitnom prijemu, stoga da tužiteljici prema odredbi članka 45. KU/18, plaća može biti uvećana samo za koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je odlukom tuženika raspoređena.

7. Drugostupanjski sud također smatra da nije pravilan zaključak da tužiteljici pripada pravo na traženi dodatak za posebne uvjete rada za rad na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem sukladno čl. 55. st. 1. i st. 2. KU/18 u visini od 20%, odnosno sukladno čl. 21. Dodatku II KU /19 u visini od 23 % počevši od 1. rujna 2019. za sve sate u mjesecu a budući da je tužiteljica u sklopu svog posla laboratorijskog tehničara na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju, dio radnog vremena obavljala i poslove hitnog prijema tuženika, te tužiteljici ne bi pripadalo pravo za traženi dodatak za sve sate u mjesecu već bi eventualno imala pravo na predmetni dodatak samo na one sate rada koje je provela na poslovima hitnog prijema.

8. Drugostupanjski sud zaključuje da u ponovljenom postupku treba upotpuniti činjenično stanje radi utvrđenja opsega radnog vremena provedenog na poslovima hitnog bolničkog prijema, što se može utvrditi iz evidencija radnog vremena i iskaza tužiteljice i svjedoka, te potom provesti dopunu financijskog vještačenja na način da se zatraženi dodatak od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. od 23%, obračuna na broj sati koje je tužiteljica provela na poslovima hitnog prijema, a u tom smislu potrebno je provesti dopunu financijskog vještačenja na način da se zatraženi dodatak od 20% odnosno od 1. rujna 2019. od 23%, obračuna na broj sati koje je tužiteljica provela na poslovima hitnog prijema, s tim da izračun treba napraviti u dvije varijante prema koeficijentu 1,018 i 1,067.

9. U ponovljenom prvostupanjskom postupku, tužitelj je na ročištu glavne rasprave 8. listopada 2024. izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva konačno uređenog podneskom od 29. rujna 2022. te kod svih ranijih navoda. U odnosu na ukidnu odluku drugostupanjskog suda ističe kako je Kolektivnim ugovorom propisano da se radnicima na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem isplaćuje dodatak na plaću od 20% odnosno od 23%, a koje tumačenje Kolektivnog ugovora je svakako u skladu s tumačenjem tužiteljice i prvostupanjskog suda kao i sa zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U podnesku od 10. prosinca 2024. tužiteljica je predložila da se provede dopuna financijskog vještačenja na način da se utvrdi razlika plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da joj je umjesto dodatka na posebne uvjete rada od 14% odnosno od 1. rujna 2019. od 17% bio obračunat dodatak za posebne uvjete rada od 20% odnosno od 1. rujna 2019. od 23%, te da joj je umjesto koeficijenta na plaću od 1,018 bio obračunat koeficijent na plaću od 1,067 i to samo za one sate koje je tužiteljica radila na hitnom prijemu odnosno u omjeru od 60% ukupnog radnog vremena, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka. Tužiteljica je po provedenom dopunskom financijskom vještačenju podneskom od 17. srpnja 2026. konačno specificirala tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja od 9. srpnja 2025., na način da po utuženoj osnovi potražuje razliku bruto plaće u iznosu od sve uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

10. Tuženik je u ponovljenom prvostupanjskom postupku na ročištu glavne rasprave 8. listopada 2024. izjavio da ostaje kod odgovora na tužbu i svih ranijih navoda. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka protivi navodima tužiteljice, te ističe da bi za primjenu utuženog dodatka bilo potrebno da tužiteljica radi barem 2/3 radnog vremena na hitnom prijemu ili oko 76% radnog vremena, s obzirom da je tako propisano Kolektivnim ugovorom za rad na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, pa smatra da isto vrijedi i za rad na hitnom prijemu. Tuženik ističe da tužiteljica kao laboratorijski tehničar koji radi kod tuženika na odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom te uz poslove na matičnom odjelu obavlja i poslove u funkciji hitnog prijema, koje ne obavlja puno radno vrijeme, nema pravo na uvećani dodatak na plaću od 20% (odnosno 23%) te na uvećani koeficijent na plaću od 1,067, te da je takav pravni stav zauzela recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, stoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje trošak eventualnih sudskih pristojbi.

11. S obzirom da je tužiteljica podneskom od 17. srpnja 2025. smanjila tužbeni zahtjev s prvotno postavljenih 46.146,34 kn / 6.124,671 eura na 3.127,05 eura, a da se tuženik u roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (29. srpnja 2025. poleđina str. 294 spisa) smanjenju tužbenog zahtjeva nije usprotivio, na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), utvrđuje se da je djelomično povlačenje tužbe dopušteno.

12. Sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u ugovor o radu od 29. ožujka 2002. (str. 5-6 spisa), izvadak iz Matice vjenčanih tužiteljice (str. 7-8 spisa), evidencije radnog vremena i obračunske liste plaće tužiteljice na CD mediju, obavijest o utvrđenom koeficijentu radnog vremena tužiteljice od 31. ožujka 2013. (str. 21 spisa), ispis s Internet stranice tuženika (str. 41 spis), Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine (str. 48-69 spisa), Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Nalaz i mišljenje stalnog sudske vještakinje Petre Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 14.04.2021. (str. 82-91 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 09.07.2025. (str.279-288 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 02.04.2026. (str. 321-330 spisa), na ročištu glavne rasprave 04.12.2024. saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke (str. 262-264 spisa), sud je uz suglasnost stranka pročitao zapisnik sa saslušanja svjedokinje UO (str.259-260 spisa), te zapisnik sa saslušanja svjedokinje CO (str.260-261 spisa) u istovrsnom predmetu, te izvršio uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

13. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan iz sljedećih razloga.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike bruto plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada u visini od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. u visini od 23%, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, umjesto isplaćenog dodatka od 14% odnosno od 1. rujna 2019. od 17%, uz primjenu koeficijenta složenosti poslova od 1,067 umjesto primijenjenog koeficijenta od 1,018 temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama.

15. U postupku nije sporno da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 29. ožujka 2002. u cijelom utuženom razdoblju zaposlenica tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara te da je raspoređena u Odjel za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Nije sporno da tužiteljica povremeno obavlja poslove za potrebe hitnog prijama pacijenata u Centralnoj prijemnoj ambulanti i u dječjoj ambulanti, međutim u postupku je sporno ima li tužiteljica pravo na dodatak na plaću koji je utvrđen za osobe koje rade u hitnoj službi, odnosno za djelatnike koji rade na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, te ima li pravo na primjenu koeficijenta složenosti poslova od 1,067 umjesto primijenjenog koeficijenta od 1,018.

16. Iz Ugovora o radu tužiteljice od 29. ožujka 2002. (str. 5-6 spisa) proizlazi da se tužiteljica zapošljava kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu laboratorijskog tehničara, opisane u toč. 018 Kataloga poslova sukladno zvanju radnika, te da se na njenu plaću primjenjuje Kolektivni ugovor i Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika.

17. Iz Obavijesti tuženika o utvrđenom koeficijentu radnog mjesta radnika od 31. ožujka 2013. (str. 21 spisa) proizlazi da tužiteljica EO na radnom mjestu SSS-Zdravstveni djelatnik u bolnici i kućnoj njezi ostvaruje koeficijent od 1,018, te dodatak na uvjete rada od 14%.

18. U odnosu na rad tužiteljice u Odjelu za hitan prijem pacijenata izvedeni su dokazi uvidom u priloženu dokumentaciju te dokazi saslušanja tužiteljice u svojstvu parnične stranke i uz suglasnost stranaka čitanjem zapisnika sa saslušanja svjedoka UO i CO u istovrsnom predmetu poslovni Pr-975/2020 pred ovim sudom (str. 259-260 spisa).

19. Svjedokinja UO u svom iskazu (str. 259-260 spisa) navodi da radi kao voditeljica laboratorija za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju, u okviru kojeg laboratorija radi tužiteljica u istovrsnom predmetu Pr- 975/2020 na radnom mjestu laboratorijskog tehničara. Laboratorij radi 24 sata dnevno cijele godine. Potvrđuje da navedena tužiteljica kao laboratorijski tehničar radi u Centralnom laboratoriju, a ujedno i u Centralnoj prijemnoj ambulanti u okviru koje je hitni prijam pacijenata. Djelatnici se rotiraju po smjenama, a navedena tužiteljica kao laboratorijski tehničar povremeno, svakako 50% radnog vremena, a možda i više, radi u oba laboratorija u Centralnoj prijemnoj ambulanti i dječjoj prijemnoj ambulanti gdje se obavlja hitni prijem pacijenata. U Klinici ne postoji objedinjeni hitni bolnički prijem, laboratoriji u kojima laboratorijski tehničari rade su u okviru hitnog prijema pacijenata i Centralne prijemne ambulante. Kada laboratorijski tehničar radi u laboratorijima u okviru hitnog prijema, on prima naloge od nadređenih djelatnika koji rade u Centralnoj prijemnoj ambulanti, i u tom slučaju svjedokinja ne izdaje naloge njima jer ne zna što je dežurni liječnik zatražio od djelatnika.

20. Svjedokinja ŽO u svom iskazu (str. 260 spisa) u bitnome navodi da radi kod tuženika kao laboratorijski tehničar u Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Također radi i u ambulanti za hitni prijem pacijenata gdje se tada nalazi njihovo radno mjesto i gdje su locirani laboratoriji koji služe za hitni prijem pacijenata. U tom slučaju sve odrađuju u tim laboratorijima, rukovode se uputama liječnika i sestara koji rade u ambulanti za hitni prijem. Nadležni liječnik daje upute koje pretrage i analize se trebaju obaviti. U Klinici ne postoji objedinjeni hitni bolnički prijem, a ova ambulanta je jedino mjesto gdje postoji hitni prijem pacijenata kod tuženika. Svjedokinja navodi da više od 50%, možda i 60% radnog vremena provode u tim laboratorijima u okviru ambulante za hitni prijem. Zna da u sistematizaciji nije navedeno da su laboratorijski tehničari dio hitnog prijema pacijenata.

21. Tužiteljica u svom iskazu (str. 262-264 spisa) u bitnome navodi da je u radnom odnosu kod tuženika već 25 godina i to na radnom mjestu zdravstveno- laboratorijskog tehničara, u hematološko-citološkom laboratoriju. Nadalje tužiteljica navodi da poslove svog radnog mjesta obavlja jednim dijelom u hematološko- citološkom laboratoriju a u drugom dijelu u ambulanti za hitan prijem te da u utuženom razdoblju oko 60 % svog radnog vremena odrađuje u ambulanti za hitan prijem bilo za odrasle ili za djecu. Navodi da je u utuženom razdoblju njezino radno vrijeme raspoređeno na način da kada radi jutarnju smjenu radno vrijeme je od 7 do 15 sati pri čemu radi u ambulanti za hitan prijem ili u laboratoriju, a kada radi u poslijepodnevnoj smjeni radno vrijeme je od 14 do 22 sata i tada isključivo radi u dječjoj ambulanti za hitan prijem djece do 14 godina, a kada radi vikendom tada je radno vrijeme od 8 do 20 sati te tada radi isključivo u dječjoj ambulanti za hitan prijem. Tužiteljica dalje navodi da radi i tzv. cjelodnevnu smjenu od 7 ujutro do 19 sati a u tom slučaju je u pravilu od 7 do oko 14 sati u laboratoriju a od 14 do 19 sati u ambulanti za hitan prijem odraslih, te također da radi i noćnu smjenu od 19 sati navečer do 07 ujutro u trajanju od 12 sati i to na način da prema dogovoru tu noćnu smjenu odrađuje ili u laboratoriju ili u ambulanti za hitan prijem. Tužiteljica dodaje da kada radi u ambulanti za hitan prijem radi izravno sa pacijentima, uzorkuje kapilarne uzorke krvi iz prsta i izrađuje krvnu sliku. A kada radi u laboratoriju tada zaprima uzorke koji joj se šalju sa odjela, radi koagulacijske nalaze, izrađuje krvne slike i nalaze te nema doticaja sa pacijentima. Tužiteljica navodi da je veća opasnost od zaraze u ambulanti za hitan prijem, pa je čak tri puta imala doticaj sa pacijentima sa meningokoknom sepsom pa je morala primiti profilaksu. Tužiteljica dodaje da poznaje dvije medicinske sestre koje sa trećih odjela dolaze na ispomoć na nekoliko mjeseci u ambulantu za hitan prijem i dobivaju poseban dodatak za rad na hitnom prijemu, a to je saznala samo iz razgovora, te dodaje da kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem.

22. Sud je ocijenio vjerodostojnima iskaze tužiteljice i svjedoka UO i CO, jer su životni, logični i uvjerljivi, međusobno suglasni i suglasni sa dokumentacijom u spisu. Na temelju iskaza tužiteljice i iskaza svjedoka sud je utvrdio da tužiteljica radi kod tuženika kao laboratorijski tehničar u Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom, te da dio radnog vremena provede u centralnom dijagnostičkom laboratoriju, a dio radnog vremena u ambulantama na hitnom prijemu pacijenata dječje i odrasle ambulante. Također je utvrđeno da kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem pacijenata. Iz dijela iskaza tužiteljice u kojem navodi da kada radi jutarnju smjenu od 7 do 15 sati radi ili na hitnom prijemu ili u laboratoriju, kada radi u poslijepodnevnoj smjeni od 14 do 22 sati isključivo radi u hitnoj dječjoj ambulanti, kada radi vikendom 8 do 20 sati isključivo radi u hitnoj dječjoj ambulanti, kada radi cjelodnevnu smjenu tada od 7 do 14 sati radi u laboratoriju, a od 14 do 19 sati u ambulanti za hitan prijem odraslih, sud je zaključio da je osnovan navod tužiteljice da 60% radnog vremena radi na hitnom prijemu, a to potvrđuju i iskaz svjedokinje UO da laboratorijski tehničari svakako 50% radnog vremena, a možda i više, odrađuju u ambulantama za hitni prijem, te iskaz svjedokinje CO da laboratorijski tehničari više od 50%, možda i 60% radnog vremena provode u laboratorijima u okviru ambulante za hitni prijem.

23. Sud je u ponovljenom postupku prema uputi drugostupanjskog suda proveo dopunsko financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković kako bi se utvrdila razlika plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da joj je umjesto dodatka na posebne uvjete rada od 14% odnosno od 1. rujna 2019. godine od 17% bio obračunat dodatak za posebne uvjete rada od 20% odnosno od 1. rujna 2019. od 23%, i to samo za one sate koje je tužiteljica radila na hitnom prijemu odnosno u omjeru od 60% ukupnog radnog vremena, i to u dvije varijante, ako bi tužiteljici umjesto koeficijenta na plaću od 1,018 bio obračunat koeficijent na plaću od 1,067, te u varijanti da se primjenjuje koeficijent 1,018 koji je primijenjen za obračun plaće u utuženom razdoblju.

24. U dopunskom nalazu i mišljenju od 9. srpnja 2025. (str.279-288 spisa) sudski vještak Petra Blašković zaključuje da pod pretpostavkom da tužiteljici pripada koeficijent složenosti poslova 1,067 umjesto obračunatog koeficijenta od 1,018, za barem 60% odrađenih radnih sati, te dodatak za posebne uvjete rada od 20%, odnosno 23%, umjesto obračunatog dodatka od 14% odnosno 17% potraživanje tužiteljice manje obračunate plaće iznosi 3.127,05 eura bruto, dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 469,88 eura bruto.

25. U dopunskom nalazu i mišljenju od 2. travnja 2026. (str. 321-330 spisa) sudski vještak Petra Blašković zaključuje da pod pretpostavkom da tužiteljici za barem 60% odrađenih radnih sati pripada dodatak za posebne uvjete rada od 20%, odnosno 23%, umjesto obračunatog dodatka od 14% odnosno 17% uz primjenu obračunatog koeficijenta od 1,018 u cijelom utuženom razdoblju potraživanje tužiteljice manje obračunate plaće iznosi 1.539,94 eura bruto, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 233,00 eura bruto.

26. Stranke nisu imale primjedbi na matematičke izračune sudskog vještaka u dopunskim nalazima i mišljenjima od 9. srpnja 2025. i 2. travnja 2026. Tužiteljica je prihvatila prvu varijantu izračuna sudskog vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja od 9. srpnja 2025. navodeći da ima pravo na primjenu koeficijenta od 1,067, a tuženik je izjavio da ne osporava ispravnost matematičkog izračuna sudskog vještaka u dopunskim nalazima i mišljenjima, ali osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

27. Sud je u cijelosti prihvatio dopunske Nalaze i mišljenja sudskog vještaka od 9. srpnja 2025. i 2. travnja 2026. kao vjerodostojnr, budući da su izrađeni stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a stranke nisu imale primjedbi, niti su zahtijevale da sudski vještak pisane nalaze i mišljenja usmeno obrazlaže. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od od 14. srpnja 2021. (str. 82-91 spisa) sud nije razmatrao, s obzirom da je izračunat pod pretpostavkom da tužiteljici na sve odrađene sate pripada dodatak za posebne uvjete rada od 20% odnosno 23%, i to primjenom koeficijenta 1,067, a koju metodologiju izračuna sud nije prihvatio.

28. Tužiteljica tijekom postupka navodi da je u pojedinim odredbama Kolektivnog ugovora naznačeno da je potrebno da osoba radi dvije trećine radnog vremena u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu u kojem slučaju joj pripada dodatak na plaću, međutim prema odredbama Kolektivnog ugovora koji definira popis radnih mjesta koji imaju pravo na dodatak na plaću se navodi da takav dodatak imaju zdravstveni djelatnici na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjenih hitni bolnički prijem, pri čemu se ne traži minimum od dvije trećine radnog vremena provedenog u hitnom prijemu. Iz navedenog tužiteljica zaključuje da sve osobe koje u bilo kojem opsegu svog radnog vremena rade na hitnom prijemu imaju pravo na dodatak na plaću. S druge strane, tuženik ističe da upravo činjenica što se za rad na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu traži minimalno dvije trećine radnog vremena, da se za rad na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem traži da zdravstveni radnik provede 100% radnog vremena na hitnom prijemu da bi ostvario pravo na dodatak na plaću od 20%, odnosno 23%. Nadalje tuženik ističe da nije moguće primijeniti na tužiteljicu koeficijent složenosti poslova od 1,067 koji je predviđen za zdravstvene djelatnike u hitnoj službi. Naime, hitne službe su one službe koje se bave hitnom medicinom, bilo izvanbolničkom ili bolničkom. Budući kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, niti se tuženik bavi djelatnošću hitne medicine (jer za to ne zadovoljava minimalne uvjete) tužiteljici ne pripada pravo na koeficijent 1,067 za zdravstvene radnike u hitnoj službi.

29. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu KU/13), te čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/2018, dalje u tekstu KU/18) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedenim člankom propisan je popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak. U popisu pod točkom 2 određena su radna mjesta II, III i IV vrste te je određeno da pravo na dodatak na plaću ima zdravstveni radnik gdje hitni prijem nije ustrojen kao objedinjeni hitni bolnički prijem i to u iznosu od 20%.

30. Odredbom čl. 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 1. rujna 2019. (Narodne novine 92/2019) izmijenjen je članak 55 KU iz 2018. godine na način da je u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, za radna mjesta I, II, III i IV vrste određeno da zdravstveni radnik u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem ima pravo na dodatak od 23%, stoga od 1. rujna 2019. navedeni dodatak iznosi 23%.

31. Prema čl. 2. e. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (''Narodne novine'' broj 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19 i 119/19 – u daljnjem tekstu: Uredba), pod Radna mjesta III. vrste, pod točkom 1. propisano je da zdravstveni djelatnik na otvorenim izvorima zračenja, citostaticima, liječenju AIDS-a, u jedinici intenzivne skrbi u operaciji (instrumentiranje, anesteziologija), na hemodijalizi, u rađaoni, hitnoj službi i traumatologiji ima koeficijent za obračun plaće 1,067, a pod točkom 2. da zdravstveni djelatnik: u bolnici i kućnoj njezi ima koeficijent za obračun plaće 1,018.

32. Prema Ugovoru o radu tužiteljice kod tuženika, i Obavijesti tuženika o utvrđenom koeficijentu radnog mjesta radnika od 31. ožujka 2013. (str. 21 spisa) tužiteljica sukladno Kolektivnom ugovoru ostvaruje pravo na koeficijent 1,018, te tužiteljica nije dostavila dokaz da je pobijala Ugovor o radu, niti Odluku o koeficijentu za izračun plaće.

33. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da tužiteljica sukladno Ugovoru o radu, te odredbama KU/13 i KU/18, i Obavijesti tuženika od 31. ožujka 2013. te čl. 2.e. Uredbe ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova od 1,018 koji joj je i obračunat za radno mjesto na kojeje raspoređena, te s obzirom da nije stalno zaposlena na hitnom prijemu kod tuženika, nego prema nalogu nadređenih samo dio radnog vremena provodi na hitnom prijemu.

34. Nadalje prema stavu ovog suda da bi zdravstveni radnik ostvario dodatak na plaću za rad u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem potrebno je da isključivo radi u odjelu za hitni prijem pacijenata, odnosno da ustrojstveno pripada navedenom odjelu. Naime, ako se za rad u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu gdje se obavlja djelatnost hitne medicine prema Pravilniku o minimalnim uvjetima za obavljanje djelatnosti hitne medicine (Narodne novine broj 71/16) traži uvjet od minimalno dvije trećine radnog vremena, onda je logično i u skladu sa ciljem navedenog propisa da se za rad u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjen hitni bolnički prijem traži i veći angažman, odnosno čitavo radno vrijeme. U pravu je tuženik kada ističe da nije logično niti u skladu sa ciljem odredbe da se manji angažman u odjelu za hitni prijem pacijenata u kojem se obavlja manji djelokrug poslova iz područja hitne medicine u odnosu na one koji se obavljaju u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, plaća većim dodatkom na plaću, odnosno da se za rad u složenijem odjelu po pitanju hitnog prijema pacijenata traži minimalno dvije trećine radnog vremena, odnosno veći opseg radnog vremena. Slijedom navedenoga ovaj sud je utvrdio da tužiteljica kao laboratorijski tehničar zaposlen u Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom, koji dio radnog vremena provedi u centralnom dijagnostičkom laboratoriju, a dio radnog vremena u ambulantama na hitnom prijemu pacijenata dječje i odrasle ambulante, nema pravo na primjenu dodatka za posebne uvjete rada sukladno čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. od 23%, za rad u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, jer nije bila stalno zaposlena na hitnom prijemu, te nema pravo niti na primjenu koeficijenta od 1,067 umjesto primijenjenog koeficijenta od 1,018 s obzirom da joj je primijenjen koeficinent njezinog radnog mjesta sukladno odredbama KU/13 i KU/18, odredbama ugovora o radu, odredbi čl. 2.e. Uredbe i odluke poslodavca.

35. Identično pravno mišljenje u predmetima s istovjetnom činjeničnom i pravnom osnovom zauzeli su Županijski sud u Zagrebu u odlukama poslovni broj Gž R 517/2022 od 6. rujna 2023., Gž R 458/2022 od 6. veljače 2024., i Gž R 69/2022 od 13. siječnja 2025., Županijski sud u Splitu u odluci poslovni broj Gž R 1165/2021 od 4. listopada 2021. i Županijski sud u Osijeku u odluci poslovni broj Gž R 265/2022 od 25 svibnja 2023. u kojima u bitnome navode da okolnost što tužiteljica faktički dio radnog vremena radi na hitnom prijemu na daje tužiteljici pravo na isplatu dodatka prema odredbi čl. 57 KU/13 i čl. 55. KU/18. Naime, nužno je praviti razliku između stalne prisutnosti na Odjelu hitnog bolničkog prijema, hitne službe i poslova koji se obavljaju za potrebe Hitne službe i Hitnog bolničkog prijema. Nužno je praviti razliku između osobe koje rade neposredno na hitnom prijemu, od onih koji ne rade isključivo na hitnom prijemu nego faktički dio radnog vremena rade u funkciji hitnog prijema. Posljedično tome tužiteljica nema pravo na isplatu dodatka od 20% odnosno 23%, jer taj dodatak pripada samo onim zaposlenicima koji su neposredno zaposleni na hitnom prijemu i time izloženi povećanom riziku.

36. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-1019/2025-3 od 10. veljače 2026., u činjenično i pravno istovjetnom predmetu izrazio pravno mišljenje da zdravstveni radnici (laboratorijski tehničari) koji uz poslove na odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom obavljaju i poslove u funkciji hitnog prijema ili ne rade puno radno vrijeme na hitnom prijemu u bolnicama u kojima nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem nemaju pravo na uvećani dodatak na plaću od 20% odnosno od 1. rujna 2019. od 23% te na uvećeni koeficijent na plaću od 1,067.

37. Slijedom svega navedenog, s obzirom da tužiteljica ne obavlja poslove isključivo u hitnoj službi, odnosno čitavo svoje radno vrijeme nije angažirana u odjelu za hitni prijem pacijenata nema pravo na uvećani dodatak za posebne uvjete rada od 20% odnosno od 1. rujna 2019. od 23%, te nema pravo na koeficijent za obračun plaće od 1,067, stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.

38. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu odbijen je njezin zahtjev za naknadom parničnog troška. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije ni bio potreban za vođenje parnice.

39. Tuženik je suprotno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a postavio nespecificiran zahtjev za naknadom troška eventualnih sudskih pristojbi, a n a temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je kao radnik u radnom sporu oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari, stoga je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška eventualnih sudskih pristojbi.

40. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku