Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-610/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/2022-34 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice ĐF kao neosnovana i žalba tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/2022-34 od 27. lipnja 2024.:
- pod točkama I.I., II.I. i IV. izreke u cijelosti,
- pod točkom II.II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zatezne kamate na preplaćene anuitete s osnove promjenjive kamatne stope tekuće na:
- iznos od 29,58 eura od 01.02.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 29,91 eura od 01.03.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 30,24 eura od 01.04.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 29,34 eura od 01.05.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 29,05 eura od 01.06.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 29,26 eura od 01.07.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 28,71 eura od 01.08.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 28,78 eura od 01.09.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 29,24 eura od 01.10.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 31,62 eura od 01.11.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 29,74 eura od 01.12.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 31,86 eura od 01.01.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 31,95 eura od 01.02.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 32,04 eura od 01.03.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 31,57 eura od 01.04.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 51,13 eura od 01.05.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 50,33 eura od 01.06.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 49,39 eura od 01.07.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 49,66 eura od 01.08.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 50,20 eura od 01.09.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 49,51 eura od 01.10.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 49,37 eura od 01.11.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 49,99 eura od 01.12.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 50,48 eura od 01.01.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 51,14 eura od 01.02.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 50,86 eura od 01.03.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 52,05 eura od 01.04.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 51,67 eura od 01.05.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 51,89 eura od 01.06.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 55,15 eura od 01.07.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 54,30 eura od 01.08.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 56,94 eura od 01.09.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 55,47 eura od 01.10.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 39,67 eura od 01.11.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 42,13 eura od 01.12.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 43,33 eura od 01.01.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 42,27 eura od 01.02.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 42,49 eura od 01.03.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 41,58 eura od 01.04.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 41,59 eura od 01.05.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 28,69 eura od 01.06.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 28,90 eura od 01.07.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 30,70 eura od 01.08.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 30,36 eura od 01.09.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 28,82 eura od 01.10.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,64 eura od 01.11.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,58 eura od 01.12.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,68 eura od 01.01.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,79 eura od 01.02.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,76 eura od 01.03.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,65 eura od 01.04.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,65 eura od 01.05.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,68 eura od 01.06.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,60 eura od 01.07.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,57 eura od 01.08.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,49 eura od 01.09.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,37 eura od 01.10.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,44 eura od 01.11.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,44 eura od 01.12.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,41 eura od 01.01.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,23 eura od 01.02.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,30 eura od 01.03.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,29 eura od 01.04.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,21 eura od 01.05.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,00 eura od 01.06.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 8,90 eura od 01.07.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 8,94 eura od 01.08.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 8,98 eura od 01.09.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 9,08 eura od 01.10.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 8,98 eura od 01.11.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 8,98 eura od 01.12.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 8,97 eura od 01.01.2014. do 30.09.2015.,
zatezne kamate na preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule tekuće na:
- iznos od 23,32 eura od 01.11.2008. do 30.09.2015.,
- iznos od 28,20 eura od 01.01.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 30,19 eura od 01.02.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 32,20 eura od 01.03.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 26,21 eura od 01.04.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 25,80 eura od 01.05.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 19,25 eura od 01.06.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 11,57 eura od 01.07.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 14,73 eura od 01.08.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 20,29 eura od 01.09.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 14,88 eura od 01.10.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 14,35 eura od 01.11.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 20,78 eura od 01.12.2009. do 30.09.2015.,
- iznos od 25,95 eura od 01.01.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 32,70 eura od 01.02.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 31,06 eura od 01.03.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 42,68 eura od 01.04.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 40,16 eura od 01.05.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 42,92 eura od 01.06.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 73,82 eura od 01.07.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 66,98 eura od 01.08.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 92,14 eura od 01.09.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 79,66 eura od 01.10.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 68,90 eura od 01.11.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 101,05 eura od 01.12.2010. do 30.09.2015.,
- iznos od 117,45 eura od 01.01.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 105,18 eura od 01.02.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 108,96 eura od 01.03.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 98,69 eura od 01.04.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 99,83 eura od 01.05.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 132,41 eura od 01.06.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 137,81 eura od 01.07.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 174,92 eura od 01.08.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 169,67 eura od 01.09.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 140,54 eura od 01.10.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 139,84 eura od 01.11.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 137,80 eura od 01.12.2011. do 30.09.2015.,
- iznos od 145,33 eura od 01.01.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 153,75 eura od 01.02.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 153,95 eura od 01.03.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 148,69 eura od 01.04.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 150,42 eura od 01.05.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 153,66 eura od 01.06.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 150,58 eura od 01.07.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 150,81 eura od 01.08.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 147,85 eura od 01.09.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 141,98 eura od 01.10.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 148,73 eura od 01.11.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 150,66 eura od 01.12.2012. do 30.09.2015.,
- iznos od 150,81 eura od 01.01.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 141,04 eura od 01.02.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 147,33 eura od 01.03.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 149,03 eura od 01.04.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 145,26 eura od 01.05.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 134,67 eura od 01.06.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 130,49 eura od 01.07.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 134,84 eura od 01.08.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 139,29 eura od 01.09.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 147,48 eura od 01.10.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 143,53 eura od 01.11.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 145,67 eura od 01.12.2013. do 30.09.2015.,
- iznos od 147,13 eura od 01.01.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 151,55 eura od 01.02.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 154,06 eura od 01.03.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 152,28 eura od 01.04.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 149,08 eura od 01.05.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 147,48 eura od 01.06.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 148,85 eura od 01.07.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 152,69 eura od 01.08.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 157,60 eura od 01.09.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 158,41 eura od 01.10.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 160,11 eura od 01.11.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 162,97 eura od 01.12.2014. do 30.09.2015.,
- iznos od 161,31 eura od 01.01.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.02.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.03.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.04.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.05.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.06.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.07.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.08.2015. do 30.09.2015.,
- iznos od 163,52 eura od 01.09.2015. do 30.09.2015.,
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/2022-34 od 27. lipnja 2024. u dijelu točke II.II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 2.075,54 eura i preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 9.360,37 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate te pod točkom III. izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 2.075,54 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na:
- iznos od 29,58 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 29,91 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 30,24 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 29,34 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 29,05 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 29,26 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 28,71 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 28,78 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 29,24 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 31,62 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 29,74 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 31,86 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 31,95 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 32,04 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 31,57 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 51,13 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 50,33 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 49,39 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 49,66 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 50,20 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 49,51 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 49,37 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 49,99 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 50,48 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 51,14 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 50,86 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 52,05 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 51,67 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 51,89 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 55,15 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 54,30 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 56,94 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 55,47 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 39,67 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 42,13 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 43,33 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 42,27 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 42,49 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 41,58 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 41,59 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 28,69 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 28,90 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 30,70 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 30,36 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 28,82 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,64 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,58 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,68 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,79 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,76 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,65 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,65 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,68 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,60 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,57 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,49 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,37 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,44 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,44 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,41 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,23 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,30 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,29 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,21 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,00 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 8,90 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 8,94 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 8,98 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 9,08 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 8,98 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 8,98 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 8,97 eura od 01.10.2015. do isplate.
te zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 9.360,37 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na:
- iznos od 23,32 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 28,20 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 30,19 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 32,20 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 26,21 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 25,80 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 19,25 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 11,57 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 14,73 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 20,29 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 14,88 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 14,35 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 20,78 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 25,95 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 32,70 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 31,06 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 42,68 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 40,16 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 42,92 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 73,82 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 66,98 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 92,14 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 79,66 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 68,90 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 101,05 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 117,45 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 105,18 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 108,96 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 98,69 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 99,83 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 132,41 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 137,81 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 174,92 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 169,67 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 140,54 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 139,84 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 137,80 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 145,33 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 153,75 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 153,95 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 148,69 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 150,42 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 153,66 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 150,58 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 150,81 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 147,85 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 141,98 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 148,73 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 150,66 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 150,81 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 141,04 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 147,33 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 149,03 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 145,26 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 134,67 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 130,49 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 134,84 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 139,29 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 147,48 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 143,53 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 145,67 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 147,13 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 151,55 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 154,06 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 152,28 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 149,08 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 147,48 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 148,85 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 152,69 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 157,60 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 158,41 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 160,11 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 162,97 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 161,31 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate,
- iznos od 163,52 eura od 01.10.2015. do isplate.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/2022-34 od 27. lipnja 2024.
II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice ĐF i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je kao neosnovan glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 27. listopada 2006. te da je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve plaćene anuitete sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka I.I. izreke presude), prihvaćen je eventualno kumulirani zahtjev te je utvrđeno da je ništetan članak 8. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF (točka II.I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 2.075,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate i preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 9.360,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II.II. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 2.030,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka III. izreke presude), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu manje plaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule vezane za tečaj CHF u iznosu 329,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate i u iznosu manje plaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 1.253,79 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka IV. izreke presude) te je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru kojeg je istaknuo tuženik (izreka rješenja).
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke I.I. izreke i djelomično protiv točke III. izreke (u dijelu kojim joj nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti glavni tužbeni zahtjev te dosuditi sve zatražene troškove, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 2.500,00 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka II.I., II.II., III. i IV. navedene presude te protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor mjesne nenadležnosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer obrazloženje presude nije sastavljeno u skladu s navedenom odredbom, da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav RH). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti ili odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe zahtijeva trošak u iznosu 781,25 eura te trošak sudske pristojbe za žalbu.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
6. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima tuženika, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, pa tako i u pogledu tvrdnji koje je tijekom postupka iznio tuženik.
7. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te pravu tužiteljice na restituciju preplaćenih iznosa anuiteta. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporne ugovorne odredbe nisu nepoštene i da tužiteljica nema pravo na restituciju), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim cijeli Ugovor o kreditu i da joj tuženik vrati sve što mu je platila s osnove otplate kredita (sve plaćene anuitete) sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate, te eventualno kumulirani zahtjev da se utvrde ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti tih odredbi. Predmet spora je i prigovor radi prebijanja kojim tuženik zahtijeva prijeboj njegove tražbine koju ima prema tužiteljici u iznosu manje plaćenih anuiteta s osnove smanjenja kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj u trenutku isplate kredita.
10. Prije svega, sporna je mjesna nadležnost prvostupanjskog suda za odlučivanje u ovom sporu jer tuženik ukazuje da su stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, što znači mjesnu nadležnost suda u Rijeci.
11. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da tužiteljica ima status potrošača i da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile nadležnost suda prema sjedištu tuženika. Zatim je prvostupanjski sud uzeo u obzir i okolnost da mogućnosti dolaska na sud sjedišta tuženika uzrokuje troškove i gubitak vremena za tužiteljicu budući da je sud u Rijeci udaljen više od 200 km od prebivališta tužiteljice te da ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti stvara neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, jer je stavlja u nepovoljniji procesnopravni položaj, pa da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba, zbog čega se primjenjuju odredbe ZPP-a, pa kako je Ugovor o kreditu sklopljen u podružnici tuženika u Zadru da je tada u smislu članka 59. ZPP-a mjesno nadležan prvostupanjski sud.
12. U odnosu na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da za ugovornu odredbu koja je unaprijed formulirana od tuženika (kao trgovca) postoji zakonska presumpcija iz članka 81. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. - dalje: ZZP/03) da se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a koje utvrđenje nije dovedeno u sumnju navodima žalbe. Imajući na umu da ZPP ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavak 5. ZZP/03 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona (Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima). Isto tako, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu, pa u smislu članka 84. ZZP/03 podliježe testu poštenosti, iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.
13. Ugovorna odredba kojom je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke omogućavala je tužiteljici da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 85. ZZP/03, kako to osnovano u žalbi navodi tuženik. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena, jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.
14. Člankom 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
15. Stranke su ugovorile prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi mjesnu nadležnost na sud u mjesto sjedišta banke, a to je sud u Rijeci koji je znatno udaljen od mjesta prebivališta tužiteljice ([adresa]). Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da znatna udaljenost između prebivališta tužiteljice i suda u mjestu sjedišta banke za tužiteljicu povećava troškove sudjelovanja i gubitak vremena potrebnog za putovanje, sve u smislu članka 89. stavak 2. i članka 264. ZPP-a. Ujedno povećava i ukupne troškove postupka koje će po okončanju spora snositi neuspješna stranka, a što sve u ukupnosti zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03.
16. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju članka 87. stavak 1. ZZP/03 ništetna. Stoga se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Rijeci) nikad nije niti postojala te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su, u okolnostima konkretnog slučaja kada je utvrđeno da je prorogacijska klauzula nepoštena, a time i ništetna odredba, za odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti suda relevantne odredbe ZPP.
17. Člankom 46. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Budući da za predmet ovog spora nije određena isključiva mjesna nadležnost, valja primijeniti članak 48. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, člankom 59. ZPP-a propisano je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
18. Na konkretan predmet primjenjiv je članak 59. ZPP-a budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen i solemniziran u Zadru što je jasno navedeno u samom Ugovoru, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, i što ukazuje da sklapanje ugovora predstavlja djelatnost te poslovne jedinice tuženika (u Zadru), a budući da su predmet spora upravo okolnosti sklapanja Ugovora iz djelatnosti te poslovne jedinice, tada je za suđenje u ovom sporu osnovom članka 59.
ZPP-a nadležan Općinski sud u Zadru.
19. Slijedom navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija izreku rješenja, odnosno odbijanje njegovog prigovora mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda – Općinskog suda u Zadru, niti su osnovani žalbeni navodi da je rješenje nerazumljivo, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 3. i 11. ZPP-a.
20. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
21. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 27. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 112.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj i rokom otplate od 240 mjeseci, te da tužiteljica ima status potrošača,
- da je članom 8. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,39% godišnje, a koja se za vrijeme trajanja ugovora može mijenjati u skladu s odlukama banke,
- da je člankom 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula vezena za tečaj CHF, odnosno da se obveze iz kredita obračunavaju po srednjem tečaju tuženika za CHF,
- da je tijekom otplate kredita došlo do promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja CHF,
- da su stranke 7. siječnja 2016. sklopile Aneks br. 1 Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,
- da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15,
- da je riječ o potrošačkom ugovoru te da se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) te je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),
- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,
- da iz nalaza i mišljenja vještakinje Sandre Došen proizlazi da je tužiteljica s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije 30. rujna 2015. preplatila anuitete u iznosu 2.075,54 eura, da je s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli do dana konverzije preplatila anuitete u iznosu 9.360,37 eura, te da je manje platila anuitete s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 1.253,79 eura i manje platila anuitete s osnove valutne klauzule u iznosu 329,06 eura.
22. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te uz primjenu članka 87. stavak 1. ZZP/03 i članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (članak 8.) i valutna klauzula vezana za tečaj CHF (članak 7.) te je uz primjenu članka 323. stavak 2. i članka 1111. ZOO-a naložio tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete i to iznos od 2.075,54 eura s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 9.390,37 eura s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sve sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja anuiteta do isplate.
23. Također je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji potraživanje tuženika za manje plaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 329,06 eura i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 1.253,79 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka IV. izreke presude).
24. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i zahtjeva da tuženik vrati tužiteljici sve što je platila na ima otplate kredita (sve anuitete sa zateznima kamatama tekućim od plaćanja do isplate), prvostupanjski sud je zaključio da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da ništetnost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, pa je u cijelosti odbio glavni tužbeni zahtjev (točka I.I. izreke presude).
25. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu na pravo tužiteljice da zahtijeva utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu te podredno njegovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i posljedično tome da zahtijeva restituciju s osnove ništetnosti, jer tuženik u bitnome tvrdi da je sklapanjem Aneksa br. 1. uspostavljena ravnoteža između prava i obveza stranaka i ispravljena nepoštenost odredbi Ugovora o kreditu te da su potrošači obeštećeni provedenom konverzijom.
26. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
27. Dakle, bez obzira što je tužiteljica pristala na konverziju kredita i sklopila Aneks br. 1 koji je valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranaka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu.
28. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ocjene iskaza tužiteljice, zatim da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim (tipskim) odredbama ugovora trgovca za koje se prema članka 81. stavka 2. ZZP/03 smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je sud u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula.
29. Također je pravilno utvrdio da tužiteljica ima status potrošača jer iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovorena namjena kredita za adaptaciju stana. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužiteljica nema svojstvo potrošača (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što tuženik nije niti pokušao dokazati, već je s tužiteljicom sklopio Aneks 1 Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15 kojim je zapravo priznao da se radi o potrošačkom ugovoru i time da je tužiteljica potrošač u smislu članka 3. točka 1. ZZP/03.
30. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da je bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u skladu s kretanjem određenih indeksa i da je tužiteljica imala priliku pregovarati o članku 7. i članku 8. Ugovora o kreditu, valja odgovoriti da nije sporno da je bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, ali je u konkretnom slučaju sporno jesu li te odredbe ugovorene na zakonit način. U ovom postupku je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o odredbama o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača zbog čega su iste nepoštene i ništave primjenom članka 81. i članka 87. ZZP/03, dok tuženik nije dokazao suprotno, a kako je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio pa je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka II.I. izreke).
31. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija točku I.I. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i zahtjeva da joj tuženik vrati sve što je platila na ime otplate kredita. Naime, pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1021. ZOO/05 na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita što između stranaka nije sporno.
32. Člankom 324. stavak 1. ZOO/05 propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
33. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je utvrđenjem ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetni Ugovor o kreditu oslobođen ništetnih odredbi što za posljedicu ima djelomičnu ništetnost, ali ne i ništetnost cijelog ugovora. Ovo iz razloga, što tužiteljica ne osporava pobude za sklapanje ugovora, ne osporava namjenu kredita, ne osporava da je ugovoreno plaćanje kamata i da je ugovorena valutna klauzula, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora nego njegovih pojedinih dijelova (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024.).
34. Iznesena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice kojima se u biti ponavljaju navodi iz prvostupanjskog postupka da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci bez kojih Ugovor ne može opstati, a što je suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez odredbi koje su utvrđene ništetnim.
35. U odnosu na pravo tužiteljice na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, odnosno njezin kondicijski zahtjev, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 2.075,54 eura s osnove promjenjive kamatne stope i u iznosu 9.360,37 eura s osnove valutne klauzule, kao i isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od 1. listopada 2015. do isplate. Naime, ZID ZPK/15 je u člancima 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila sklapanju Aneksa 1, pa je tužiteljica kao potrošač bila u prilici još prije sklapanja proučiti njegove odredbe i odlučiti hoće li pristati na konverziju. Sklapanjem Aneksa 1 Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke su iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, čime je prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa anuiteta, jer primjena ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti, kao i pravo na zatezne kamate koje na preplaćene iznose anuiteta teku nakon konverzije, tj. od 1. listopada 2015. do isplate. Stoga je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.
36. Nasuprot tome, tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli teku od dana plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nema pravo na zatezne kamate, budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštene i ništetne odredbe osnovom kojih je tužiteljica preplatila anuitete kredita pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
37. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući da je tužba podnesena 5. prosinca 2018.
38. U odnosu na istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja u iznosu 329,06 eura sa zateznim kamatama s osnove manje plaćenih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF i u iznosu 1.253,79 eura s osnove manje plaćenih anuiteta zbog smanjenja kamatne stope, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takvo potraživanje tuženika ne postoji (točka IV. izreke).
39. Na žalbene navode tuženika kojima osporava ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda valja odgovoriti da su člankom 323. ZOO-a propisane pravne posljedice ništetnosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom da u spornom razdoblju, na temelju ništetih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužiteljica ništa nije primila od tuženika, već je tuženiku izvršila isplatu kako je on to od nje tražio, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice, tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužiteljice. Predmetne ugovorne odredbe utvrđene su ništetnima jer stvaraju neravnotežu između prava i obveza ugovornih strana na štetu tužiteljice i tuženik je unošenjem takvih odredbi u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takvih (nepoštenih) odredbi, koje je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom zaštite i razlozima zbog kojih su predmetne ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima. Posljedice takvih ugovornih odredbi koje je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Stoga žalba tuženika nije osnovana te je potvrđena točka IV. izreke prvostupanjske presude.
40. Nisu osnovani žalbeni navodi da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava RH budući da tuženik nije točno i određeno argumentirao u čemu se sastoji povreda tog prava u okolnostima konkretnog slučaja, već paušalno navodi da prvostupanjski sud nije propisno ispitao njegove navode i prigovore iznesene u tijeku postupka. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti te je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni te ispitao sve navode i prigovore tuženika iznesene tijekom postupka zbog čega ovaj sud ne nalazi da je tuženiku povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu, kao aspektu prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava RH.
41. U odnosu na odluku o troškovima postupka koje je prvostupanjski sud dosudio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz članka 154. ZPP-a (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju članka 154. stavak 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da, u trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspjela s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužiteljica kao potrošač slabija ugovorna strana, njezina težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništetnosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužiteljicu kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio članak 154. stavak 2. ZPP, tužiteljica bi bila dovedena u situaciju da je dužna nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji joj je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužiteljici bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.
42. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.) ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stoga nisu odlučni žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđene troškove tužiteljice i prigovara da je retroaktivno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" , broj 138/23. i 107/25.), da nije uzeto u obzir da je tužitelja djelomično povukla tužbu te da je odbijen glavni tužbeni zahtjev.
43. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje u cijelosti pod točkama I.I., II.I. i IV. izreke presude i izreke rješenja kao i djelomično pod točkom II.II. izreke presude, te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda djelomično pod točkom II.II. izreke presude te u cijelosti pod točkom III. izreke presude.
44. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa su stoga odbijeni zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
