Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-412/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, zastupan po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku u Zadru , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 100/2025-13 od 5. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-100/2025-13 od 5. ožujka 2026.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice HA protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P -100/2025- 13 od 5. ožujka 2026. u dijelu kojim joj nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 187,50 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 234,38 eur.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 205,00 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 312282 od 12.09.2007.
sklopljenog između korisnika kredita BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, danas HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, a koje:
- u čl. 8.1. glasi: ''Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa kredita, a maksimalno tisuću kuna, a koji je iznos naknade uključen u iznos
kredita. U naknadi za obradu kredita uključena je i naknada za komisione poslove koje Kreditor izvršava za APN. Plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, a najkasnije na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.''
- u čl. 8.3. glasi: ''Korisnik kredita je dužan platiti Banci sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke.''
- u dijelu čl. 9. glasi: ''Korisnik kredita dužan je platiti i ostale obračunate naknade prema aktima (odlukama) Kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima.''
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.092,12 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na iznose:
- 132,72 EUR od 20.09.2007. do isplate;
- 241,15 EUR od 15.02.2008. do isplate;
- 629,33 EUR od 15.02.2008. do isplate;
- 88,91 EUR od 04.12.2015. do isplate;
po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 642,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni razlozi u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbio prigovor zastare, kao i osporavanje aktivne legitimacije tužiteljice. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 234,38 eur.
3. Tužiteljica pobija rješenje o trošku sadržanog u presudi u dijelu kojim joj nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 187,50 eur s pripadajućom zateznom kamatom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Smatra kako je i sastav podneska od 7. ožujka 2025. bio potreban za vođenje ovog postupka jer je bio iniciran tuženikovim odgovorom na tužbu. Stoga predlaže preinačiti rješenje u trošku u dijelu kojim joj nije dosuđen navedeni trošak te joj isti dosuditi kao i daljnji trošak žalbenog postupka u iznosu od 205,00 eur.
4. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na odluku o glavnoj stvari
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. U odnosu na žalbeni navod kako tužiteljica u ovome postupku nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju, valja prije svega odgovoriti kako iz stanja spisa proizlazi kako tuženik istu nije osporio, dok se tužiteljica već u tužbi jasno aktivno legitimirala za vođenje ovog postupka kao jedina nasljednica iza pok. supruga BA koji je kao ugovorna strana zaključio predmetni ugovor o kreditu, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Slijedom navedenog, istaknuti prigovor iznesen po prvi puta u žalbi, nije dopušten temeljem odredbe čl. 352. st. 2. ZPP.
9. Prvostupanjski sud svoju odluku donosi pravilno primjenjujući odredbe Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).
10. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da tužiteljici (koja je kao sudužniku po navedenom kreditu sudjelovala u njegovom zaključenju) nije bilo poznato što obuhvaćaju troškovi naknade za obradu kreditnog zahtjeva kao i sve ostale naknade i troškove sukladno odlukama tuženika, niti im je navedeno bilo pojašnjeno, kako u pogledu razloga o određivanja navedenih naknada i njihove visine, tako i u pogledu samog sadržaja tih naknada, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju jer je prvostupanjski sud za utvrđenje navedenih odlučnih činjenica naveo jasne i neproturječne razloge.
11. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te korisnik kredita na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava , a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.
12. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika a na štetu korisnika kredita (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.
13. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.
14. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare, ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
15. Slijedom navedenog, svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.
U odnosu na odluku o trošku postupka
16. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužiteljici uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.
17. I odluka o trošku u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podneska od 7. ožujka 2025. pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. čl. 155. st. 1. ZPP, jer u istome tužiteljica sadržajno u bitnome ponavlja navode iz tužbe u pogledu pravne osnove svog zahtjeva.
18. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe stranka kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
19. Zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani, jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
