Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-573/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici iz OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 277/2025-11 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-277/2025-11 od 13. travnja 2026. pod točkama I. i II. izreke i pobijanom dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju HC trošak postupka u iznosu od 562,50 eur sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja FC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-277/2025-11 od 13. travnja 2026. u pobijanom dijelu točke III. izreke kojim je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eur, odbijen kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja FC za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 156,25 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 5140030250-61000061955/2006 sklopljenog dana 21. ožujka 2006.g između tužitelja HC i pravnog prednika tuženika Slavonska banka d.d., a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20 % jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 334,03 EUR (tristotridesetčetiri eura i tri centa) na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 29. ožujka 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime parničnih troškova isplati iznos od 562,50 EUR (petstošezdesetdva eura i pedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 562,50 EUR (petstošezdesetdva eura i pedeset centi) odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eur.

3. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv rješenja o trošku sadržanog pod točkom III. izreke u dijelu kojim je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eur odbijen kao neosnovan, zbog počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 37. ZPP. Predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku u navedenom dijelu te mu dosuditi daljnji trošak sukladno postavljenom zahtjevu. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

4. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- tužitelj je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 45.000,00 CHF uz ugovoreni rok otplate kredita u trajanju od 20 godina;

- predmetnim Ugovorom u članku 7. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,20 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita;

- navedena naknada naplaćena je u iznosu od 2.516,76 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznosi 334,03 eura, a koji izračun među strankama nije sporan;

- iskazom tužitelja utvrđeno je kako prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije bio upoznat što obuhvaća troškove jednokratne naknade, niti su bili pojašnjeni razlozi o određivanju navedene naknade, kao u pogledu visine, tako i u pogledu samog sadržaja te naknade;

- u spornoj ugovornoj odredbi radilo se o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirane od strane tuženika te korisnik kredita na sadržaj istih nije mogao utjecati niti je o istom mogao pregovarati.

8. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi, odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

9. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o Ugovoru i odredbama koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te korisnik kredita na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava , a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

10. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj platio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade za obradu kredita (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

11. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

13. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u pogledu odluke o glavnoj stvari od strane prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani.

U odnosu na odluku o trošku postupka

14. Odluku o trošku tuženik osporava ističući kako je prvostupanjski sud propustio odbiti njegov zahtjev za naknadu troška, kao i da je neosnovano tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude, iako taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

15. Na te žalbene navode valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti te mu je stoga i trošak u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen u cijelosti, slijedom čega jasno je da je tuženikov zahtjev s te osnove odbijen kao neosnovan pa stoga, suprotno navodima žalbe o tome prvostupanjski sud nije trebao posebno odlučivati u izreci rješenja o trošku.

16. Prvostupanjski sud je naknadu troška odvjetničkog zastupanja za trošak pristupa na ročište za objavu presude donio pravilno primjenjujući odredbu čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) te tužitelju s te osnove dosudio trošak jer je punomoćnik tužitelja i pristupio na navedeno ročište za objavu presude.

17. Na žalbene navode tužitelja kojima osporava rješenje o trošku u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan, valja odgovoriti kako su isti neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao vrijednost predmeta spora iznos činidbe koja se zahtjeva od tuženika u iznosu od 334,03 eur, a sve u skladu s odredbom čl. 37. st. 1. ZPP.

18. Ostali žalbeni razlozi stranaka nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

19. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane (točka I. i II. izreke presude).

20. Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani, jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat