Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-256/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-23/2023-30 od 29. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-23/2023-30 od 29. kolovoza 2025.:
- pod točkama I. i III. izreke u cijelosti,
- pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće:
- na iznos od 2,68 eura počevši od 01.10.2004. do 30.09.2015.,
- na iznos od 2,82 eura počevši od 01.11.2004. do 30.09.2015.,
- na iznos od 7,01 eura počevši od 01.12.2004. do 30.09.2015.,
- na iznos od 4,98 eura počevši od 01.01.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 0,42 eura počevši od 01.02.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 1,87 eura počevši od 01.03.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 2,01 eura počevši od 01.05.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 2,68 eura počevši od 01.10.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 2,85 eura počevši od 04.11.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 4,78 eura počevši od 06.12.2005. do 30.09.2015.,
- na iznos od 3,43 eura počevši od 01.11.2008. do 30.09.2015.,
- na iznos od 6,74 eura počevši od 15.01.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 7,12 eura počevši od 06.02.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 2,88 eura počevši od 13.03.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 4,72 eura počevši od 01.04.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 7,28 eura počevši od 13.05.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 3,99 eura počevši od 16.06.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 5,46 eura počevši od 16.07.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 3,46 eura počevši od 14.08.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 6,04 eura počevši od 15.09.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 3,44 eura počevši od 15.10.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 4,25 eura počevši od 03.11.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 6,97 eura počevši od 01.12.2009. do 30.09.2015.,
- na iznos od 9,33 eura počevši od 01.01.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 12,41 eura počevši od 01.02.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 11,67 eura počevši od 01.03.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 16,98 eura počevši od 01.04.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 15,83 eura počevši od 01.05.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 23,31 eura počevši od 11.06.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 29,37 eura počevši od 16.07.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 28,08 eura počevši od 01.08.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 40,05 eura počevši od 16.08.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 41,45 eura počevši od 09.09.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 29,53 eura počevši od 15.10.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 31,06 eura počevši od 15.11.2010. do 30.09.2015.,
- na iznos od 44,01 eura počevši od 14.01.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,61 eura počevši od 11.02.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 42,12 eura počevši od 14.03.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 38,96 eura počevši od 01.04.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 41,87 eura počevši od 01.05.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 44,49 eura počevši od 15.06.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 63,86 eura počevši od 15.07.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 80,53 eura počevši od 16.08.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 56,50 eura počevši od 15.09.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 49,48 eura počevši od 10.10.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 44,70 eura počevši od 14.11.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 47,16 eura počevši od 01.12.2011. do 30.09.2015.,
- na iznos od 50,43 eura počevši od 01.01.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 54,08 eura počevši od 01.02.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,29 eura počevši od 01.03.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,88 eura počevši od 01.04.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 52,63 eura počevši od 01.05.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 54,04 eura počevši od 01.06.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 52,70 eura počevši od 01.07.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 52,80 eura počevši od 01.08.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,52 eura počevši od 01.09.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 48,98 eura počevši od 01.10.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,90 eura počevši od 01.11.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 52,74 eura počevši od 01.12.2012. do 30.09.2015.,
- na iznos od 52,80 eura počevši od 01.01.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 48,57 eura počevši od 01.02.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,29 eura počevši od 01.03.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 52,03 eura počevši od 01.04.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 50,40 eura počevši od 01.05.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 45,80 eura počevši od 01.06.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 43,99 eura počevši od 01.07.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 45,88 eura počevši od 01.08.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 47,81 eura počevši od 01.09.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,36 eura počevši od 01.10.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 49,64 eura počevši od 01.11.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 50,57 eura počevši od 01.12.2013. do 30.09.2015.,
- na iznos od 51,21 eura počevši od 01.01.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 32,12,eura počevši od 01.02.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 33,12 eura počevši od 01.03.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 32,41 eura počevši od 01.04.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 25,60 eura počevši od 01.05.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 30,50 eura počevši od 01.06.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 31,05 eura počevši od 01.07.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 32,58 eura počevši od 01.08.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 34,52 eura počevši od 01.09.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 34,85 eura počevši od 01.10.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 35,52 eura počevši od 01.11.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,66 eura počevši od 01.12.2014. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.01.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 12.02.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.03.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.04.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos o d 36,88 eura počevši od 01.05.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.06.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.07.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.08.2015. do 30.09.2015.,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.09.2015. do 30.09.2015.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-23/2023-30 od 29. kolovoza 2025. u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.934,46 eura i zatezne kamate tekuće na preplaćene iznose anuiteta tekuće od 1. listopada 2015. do isplate i u dijelu točke V. izreke kojom je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.023,17 eura te za navedeno sudi:
1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.934,46 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih:
- na iznos od 2,68 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 2,82 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 7,01 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 4,98 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 0,42 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 1,87 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 2,01 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 2,68 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 2,85 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 4,78 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 3,43 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 6,74 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 7,12 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 2,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 4,72 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 7,28 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 3,99 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 5,46 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 3,46 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 6,04 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 3,44 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 4,25 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 6,97 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 9,33 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 12,41 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 11,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 16,98 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 15,83 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 23,31 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 29,37 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 28,08 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 40,05 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 41,45 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 29,53 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 31,06 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 44,01 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,61 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 42,12 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 38,96 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 41,87 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 44,49 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 63,86 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 80,53 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 56,50 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 49,48 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 44,70 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 47,16 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 50,43 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 54,08 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,29 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 52,63 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 54,04 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 52,70 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 52,80 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,52 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 48,98 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,90 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 52,74 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 52,80 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 48,57 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,29 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 52,03 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 50,40 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 45,80 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 43,99 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 45,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 47,81 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,36 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 49,64 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 50,57 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 51,21 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 32,12,eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 33,12 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 32,41 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 25,60 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 30,50 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 31,05 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 32,58 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 34,52 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 34,85 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 35,52 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,66 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos o d 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- na iznos od 36,88 eura počevši od 01.10.2015. do isplate.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove.
III. Odbija se zahtjev tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
IV.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan (ispravno: ništav) članak 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 2.934,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke presude), odbijen je tuženikov prigovor radi prebijanja s osnove manje plaćenih anuiteta u iznosu 418,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka III. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti članka 2. Ugovora o kreditu (točka IV. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.023,17 eura te je odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka V. izreke presude).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude pod točkama I. II. i III. izreke te u dijelu točke V. izreke kojom mu je naloženo plaćanje troškova postupka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer obrazloženje presude nije sastavljeno u skladu s navedenom odredbom, da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je obrazloženje manjkavo i u suprotnosti sa stanjem spisa i izvedenim dokazima te da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu u iznosu 388,29 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, pa tako i u pogledu tvrdnji koje je tijekom postupka iznio tuženik.
6. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te pravu tužitelja na restituciju preplaćenih iznosa anuiteta. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da valutna klauzula nije nepoštena i da tužitelj nema pravo na restituciju), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništavim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu (članak 2. i 7.) kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništavosti tih odredbi. Predmet spora je i prigovor radi prebijanja kojim tuženik zahtijeva prijeboj njegove tražbine koju ima prema tužitelju u iznosu manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u trenutku isplate kredita.
9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 24. lipnja 2004. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (članak 2. Ugovora) s ugovorenom namjenom kao stambeni kredit te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,490 % godišnje (članak 8. Ugovora) i otplatom u 240 mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF (članak 7. Ugovora),
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu, niti mu je tuženik objasnio rizik uzimanja kredita u valuti CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,
- da su stranke 22. veljače 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,
- da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15,
- da se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača,
- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Mitra Obradovića proizlazi da je tužitelj s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli do konverzije 30. rujna 2015. preplatio anuitete u iznosu 2.934,46 eura, a da je manje platio anuitete u iznosu 172,70 eura.
11. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te uz primjenu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje: ZZP/03) prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim članak 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF te je uz primjenu članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) naložio tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 2.934,46 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja anuiteta do isplate.
12. Također je prvostupanjski sud zaključio da nije osnovano potraživanje (ispravno: da ne postoji potraživanje) tuženika istaknuto radi prebijanja za manje plaćene anuitete u iznosu 418,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka III. izreke presude) i da nije ništetan članak 2. Ugovora o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 46.000,00 CHF (točka IV. izreke presude).
13. Na pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe ZOO/05, jer u situaciji kada je Ugovor o kreditu sklopljen 24. lipnja 2004., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
14. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu na pravo tužitelja da zahtijeva utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu, kao i da zahtijeva isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takvih ništavih ugovornih odredbi, jer tuženik u bitnome tvrdi da je sklapanjem Aneksa br. 1. uspostavljena ravnoteža između prava i obveza stranaka i ispravljena nepoštenost odredba ugovora o kreditu te da preplata utvrđena konverzijom nije ostala u imovini tuženika već je ugovoreno da se ista koristi za namirenje budućih anuiteta kredita.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
16. Dakle, bez obzira što je tužitelj pristao na konverziju kredita i sklopio Aneks br. 1 koji je valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ocjene iskaza tužitelja, zatim da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim (tipskim) odredbama ugovora trgovca za koje se prema članka 81. stavka 2. ZZP/03 smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je sud u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da je ništav članak 7. osnovnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula sve u smislu članka 103. stavak 1. ZOO/91 u vezi članka 87. stavak 1 ZZP/03.
17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da je bilo dopušteno ugovaranje valutne klauzule, valja reći da to nije sporno, ali je u konkretnom slučaju sporno jesu li te odredbe ugovorene na zakonit način. U ovom postupku je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o odredbama o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača zbog čega je takva odredba nepoštena i ništava primjenom članka 81. i članka 87. ZZP/03 (točka I. izreke presude).
18. U odnosu na pravo tužitelja na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 2.934,46 eura s osnove valutne klauzule, kao i isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od 1. listopada 2015. do isplate. Naime, ZID ZPK/15 je u člancima 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila sklapanju Aneksa br. 1, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja proučiti njegove odredbe i odlučiti hoće li pristati na konverziju. Sklapanjem Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke su iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope čime je prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa anuiteta, kao i pravo na zatezne kamate koje na preplaćene iznose anuiteta teku nakon konverzije, tj. od 1. listopada 2015. do isplate sve iz razloga što primjena ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništavosti. Stoga je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.
19. Nasuprot tome, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništave odredbe o valutnoj klauzuli teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na zatezne kamate budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništavu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužitelj preplatio anuitete kredita pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO/05. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta do dana konverzije te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO/91, a koji rok nije protekao budući da je tužba podnesena 9. siječnja 2020.
21. U odnosu na istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja u iznosu 418,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate s osnove manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u trenutku isplate kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takvo potraživanje tuženika ne postoji (točka III. izreke presude).
22. Na žalbene navode tuženika kojima osporava ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda valja odgovoriti da su člankom 104. ZOO/91 propisane pravne posljedice ništavosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom da u spornom razdoblju, na temelju ništavih odredbi o valutnoj klauzuli, tužitelj ništa nije primio od tuženika, već je tuženiku izvršio isplatu kako je on to od njega tražio, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja, tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužitelja. Predmetna ugovorna odredba utvrđena je ništavom jer stvara neravnotežu između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu tužitelja i tuženik je unošenjem takve odredbe u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takve (nepoštene) odredbe, koju je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom zaštite i razlozima zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđene nepoštenom. Posljedice takve odredbe koje je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njezinu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Stoga nije osnovana žalba tuženika kojima pobija točku III. izreke presude.
23. Nisu osnovani žalbeni navodi da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava RH budući da tuženik nije točno i određeno argumentirao u čemu se sastoji povreda tog prava u okolnostima konkretnog slučaja, već paušalno navodi da prvostupanjski sud nije propisno ispitao njegove navode i prigovore iznesene u tijeku postupka. U odnosu na navod da nije saslušan u svojstvu svjedoka njegov zaposlenik, valja odgovoriti da je tuženik predložio saslušanje zaposlenika HT (na pripremnom ročištu 10. ožujka 2020.), ali je od tog dokaza odustao na glavnoj raspravi održanoj 30. siječnja 2024. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti te je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni te ispitao sve navode i prigovore tuženika iznesene tijekom postupka zbog čega ovaj sud ne nalazi da je tuženiku povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu, kao aspektu prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava RH.
24. U odnosu na odluku o troškovima postupka koje je prvostupanjski sud dosudio na temelju članka 154. stavak 5. ZPP-a, valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz članka 154. ZPP-a (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju članka 154. stavak 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da, u trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspio s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana, njegova težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništavosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužitelja kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio članak 154. stavak 2. ZPP, tužitelj bi bio doveden u situaciju da je dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji mu je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.
25. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.), ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
26. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama I. i III. izreke u cijelosti i djelomično pod točkom II. izreke, te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda djelomično pod točkama II. i V. izreke.
27. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
28. Točke IV. i dio točke V. izreke prvostupanjske presude nisu ispitivane, jer nisu pobijane žalbom tuženika (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
