Republika Hrvatske

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-613/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicama Aniti Vrkić i Ivi Vrkić, odvjetnicama u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnici Iris Šanjug , odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-48/2026-4 od 3. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-48/2026-4 od 3. travnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 336-26/2007 od 6. lipnja 2007.godine solemniziran od javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, sklopljen između Tuženika kao Kreditora, Tužitelja kao Korisnika kredita, ZN kao Sudužnika te ČN kao Založnog dužnika i to u članku 5 Ugovora pod naslovom TROŠKOVI kojim je navedeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % (slovima: jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita te da se Korisnik kredita obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje Ugovora i naplatu tražbine iz istog.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

Iznos od 1.259,93 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 13. lipnja 2007. godine pa do isplate; po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 303,10 eura zajedno sa zateznim kamatama od 3. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ne spori da su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni ali smatra da za donošenje presude zbog ogluhe nisu bile ispunjene ostale zakonske pretpostavke i da sud nije valjano obrazložio zbog čega smatra da su ti uvjeti bili ispunjeni. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

5. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP.

6. Tuženik ne spori kako je u ovome postupku zaprimio tužbu i poziv prvostupanjskog suda na davanje odgovora na istu te u određenom mu roku nije dao odgovor na tužbu.

7. Kako je utvrđeno da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni, a udovoljeno je i ostalim uvjetima kojima kumulativno mora biti udovoljeno za donošenje presude zbog ogluhe u smislu čl. 331.b st. 1. ZPP, to je pravilno sud prvog stupnja temeljem istog propisa donio pobijanu odluku.

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako činjenični supstrat tužbe nije usklađen s materijalnim pravom jer je tužitelj jasno obrazložio pravni odnos koji postoji među strankama (ugovor o potrošačkom kreditu), pravnu osnovu svog zahtjeva , kako u deklaratornom dijelu tako i dijelu zahtjeva za isplatom. Neosnovano tuženik tvrdi kako visina novčanog potraživanja tužitelja ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi jer spisu ne prileži potvrda da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita je r iz dokaza koje je tužitelj podnio (ugovora o kreditu i otplatnog plana) jasno proizlazi kako mu je iznos naknade od 1,50% odbijen prije isplate kredita u skladu s čime je tužitelj i obrazložio postavljenu visinu zahtjeva za isplatu u činjeničnim navodima svoje tužbe.

9. Ostali žalbeni navodi tuženika u žalbi sadržajno predstavljaju osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja što nije dopušteno, jer je odredbom čl. 353. st. 2. ZPP jasno propisano da se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat