Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-88/2023-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o., u Zagrebu, protiv ovršenika NP iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj: Ovr-830/21-2 od 26. siječnja 2022. i rješenja istoga suda poslovni broj: Ovr-830/2021-15 od 5. rujna 2022., 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana, žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj: Ovr-830/21-2 od 26. siječnja 2022., osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st.1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona.

II. Odbija se, kao neosnovana, žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr-830/2021- 15 od 5. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-830/21-2 od 26. siječnja 2022. određena je predložena ovrha po prijedlogu ovrhovoditeljice od 23. studenog 2021. protiv ovršenika, radi ovrhe na nekretninama. Točkom II. izreke troškovi postupka određeni su u iznosu od 12.691,79 kn, dok je točkom III. izreke zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda naložen upis zabilježbe ovrhe.

1.1 Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-830/2021-15 od 5. rujna 2022. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 6., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. - dalje: OZ) te čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3 u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), koji se u postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1.OZ-a. Predlaže da se rješenje o ovrsi u cijelosti ukine i ovršni prijedlog odbaci, odnosno da se isto preinači i ovršni prijedlog odbije, uz obvezu ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi nespecificiran trošak ovršnog postupka.

2.1 Protiv rješenja prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-830/2021-15 od 5. rujna 2022. žalbu također podnosi ovršenik, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i ovrha odgodi do rješenja prethodnog pitanja - utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu kao ovršne isprave i dr., odnosno podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovorima na žalbe ovrhovoditeljica osporava navode istih te predlaže da se žalbe odbiju, a pobijana rješenja potvrde.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o založnom pravu od 25. travnja 2017., potvrđenom (solemniziranom) po javnom bilježniku Dubravki Koretić iz Vrboveca pod posl. br. OV- 2986/2017, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 773.860,66 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na nekretninama ovršenika (kao dužnika i založnog dužnika) i ZP (kao založnog dužnika) upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Vrbovec, oznake zk. čbr. [katastarska čestica] i zk. čbr. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti iz odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, a prema kojoj odredbi sud u povodu žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi pazi po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istoga čl. te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. toč. 6. ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da niti jedan od njih nije ostvaren.

7. Nadalje, ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona te je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja o ovrsi pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da bi donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi bila ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a iz razloga što je ovrhovoditeljica za istu tražbinu podnijela na naplatu više ovršnih isprava. Naime, ovrhovoditeljica ima pravo, sve dok njezina tražbina iz ovršne isprave ne bude u cijelosti namirena, pokretati nove ovršne postupke te istovremeno voditi više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine na različitim predmetima i sredstvima ovrhe. Sukladno odredbi čl. 194. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, ovrhovoditeljica nije ovlaštena voditi više istovremenih ovršnih postupaka na istom predmetu i sredstvu, međutim iz sadržaja spisa i žalbenih navoda nije moguće zaključiti da je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče ovrha ili o kojemu je već prije pravomoćno odlučeno.

9. Također, rješenje o ovrsi se može ispitati, izreka je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima rješenja te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč.11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju ukazuje ovršenik u žalbi.

9.1 Pritom okolnost da je potvrda ovršnosti izdana 27. svibnja 2021., dok je izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditeljice o stanju duga sačinjen 6. srpnja 2021., ne znači da bi o odlučnim činjenicama postojala proturječnost. Javni bilježnik je na zahtjev ovrhovoditeljice 27. svibnja 2021. izdao klauzulu ovršnosti javnobilježničkog akta čije je izdavanje vezano uz dospijeće tražbine ovrhovoditeljice koje je regulirano odredbama ugovora te isto ne ovisi o izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditeljice. Ovrhovoditeljica, kao bankarska institucija, ima pravo i obvezu vođenja poslovnih knjiga koje obuhvaćaju i razdoblje nakon dospjelosti tražbine te u kojem se razdoblju, ovisno o ugovornim odredbama i tijeku zateznih kamata, struktura duga može mijenjati, međutim navedena okolnost nije od utjecaja na izdavanje predmetne klauzule.

10. Ovršenik se neosnovano poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1 i 2 OZ-a, navodeći da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava niti je stekla svojstvo ovršnosti. Ovrhovoditeljica je u konkretnom slučaju podnijela prijedlog za ovrhu na temelju javnobilježničke isprave – Ugovora o založnom pravu na koji je stavljena potvrda ovršnosti s danom 14. travnja 2021., slijedom čega je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju ovršne javnobilježničke isprave koja u smislu čl. 23. toč. 5. i čl. 28 st. 1. OZ-a predstavlja ovršnu ispravu.

10.1 U odnosu na žalbene navode kojima se osporava valjanost klauzule ovršnosti i predlaže da se ista ukine, valja navesti da je o istome odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-830/2021-33 od 20. studenog 2023. na način da je prijedlog odbijen.

11. Nadalje, ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi ističe da je ovrha određena na nekretninama koje su jednim dijelom nužne za obavljanje registrirane djelatnosti ovršenika koja mu je glavni i jedini izvor sredstava za život, odnosno ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 6. OZ-a. Međutim, založno pravo ovrhovoditeljice upisano je na temelju Ugovora o založnom pravu kojim su ovršenik (kao dužnik i založni dužnik) i ZP (kao založni dužnik) dali suglasnost da za slučaj neisplate tražbine o dospijeću vjerovnik (ovrhovoditeljica) može neposredno na temelju tog ugovora provesti prisilnu ovrhu na predmetnoj nekretnini (čl. 4.).

11.1 Iz navedenog proizlazi da je ovršenik zasnovao dobrovoljno založno pravo na predmetnim nekretninama, slijedom čega se isti, sukladno čl. 77. st. 1. OZ-a, ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. OZ-a te na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. OZ-a.

12. U odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. do 11. OZ-a, valja navesti da o istima, sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud. Pritom se ukazuje da je zaključkom prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-830/2021-16 od 5. rujna 2022. ovršenik upućen da u roku 15 dana od dana dostave predmetnog zaključka, zbog navoda iznesenih u žalbi (kojima se osporava visina i opseg tražbine, ukazuje na ništetnost ugovora o kreditu i dr. te ističe prigovor zastare), pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, donoseći rješenje posl. br. Ovr-830/2021-15 od 5. rujna 2022. prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je pravno neosnovan navod ovršenika da će za njega prodajom nekretnina u ovršnom postupku ispod njihove tržišne vrijednosti nastati nenadoknadiva šteta, što bi se ogledalo u tome da kasnije ne bi bilo moguće vraćanje predmeta ovrhe, jer bi se u tom slučaju svako provođenje ovrhe na nekretninama protivilo svrsi i smislu ovršnog postupka,

- da ovršenik u svom prijedlogu nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da ne bi bio u mogućnosti namiriti se kasnije od ovrhovoditeljice,

- da gubitak vlastite nekretnine za stanovanje ne predstavlja samo po sebi razlog za nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine, osim vlasništvom,

- da isticanje da je predmetna nekretnina ovršenikova jedina nekretnina koja mu služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ne može biti odlučno u slučaju kada je ovršenik, kao založni dužnik iz ovršne isprave, svjesno disponirao svojim vlasništvom na predmetnoj nekretnini, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama koje su za njega osobno i za članove njegove obitelji poslije toga nastupile,

- da je unatoč tome što je provedba ovrhe na nekretninama po samoj svojoj prirodi otegotna za ovršenika te unatoč zaštiti njegovog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenik ne postupa kako je ugovoreno u ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha, niti isto dokazuje.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći pritom sadržaj čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019., prvostupanjski sud zaključuje da hrvatski zakonodavni sustav omogućuje ovršeniku odgodu ovrhe, prije nego li dođe do meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave, međutim za isto trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. OZ-a, koje u konkretnom slučaju nisu ostvarene, slijedom čega odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

16. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Premda iz stanja spisa proizlazi da podnesak ovrhovoditeljice od 31. ožujka 2022. nije dostavljen ovršeniku na očitovanje, navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da se istim podneskom ovrhovoditelj samo očitovao na navode iz žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi i prijedloga za odgodu ovrhe, koje je osporio (što je i navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja). Međutim, prvostupanjski sud odluku o odgodi nije utemeljio na navodima iz predmetnog podneska ovrhovoditeljice, odnosno predmetni navodi nisu korišteni kao razlozi odbijanja prijedloga ovršenika pa da bi kao takvi utjecali na pravilnost i zakonitost postupka.

18. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud prvog stupnja može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako je ispunjena i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

19. U pogledu prigovora prava na dom te daljnjih navoda ovršenika kojima isti ukazuje da je predmetna nekretnina njegova jedina nekretnina, da bi njenom prodajom pretrpio nenadoknadivu štetu budući da bi se ista prodala ispod svoje tržišne vrijednosti, kao i da je jedan dio njegovih nekretnina u funkciji proizvodnog pogona za dodatke prehrani od posebne važnosti, istoga se upućuje na toč. 11. obrazloženja ovog rješenja koje se primjenjuje i u odnosu na predmetne navode. Pritom se dodatno ukazuje da ovršenik, u pogledu navoda o dijelu nekretnina koje bi bile u funkciji proizvodnog pogona za dodatke prehrani od posebne važnosti, nije dostavio ikakvu materijalnu dokumentaciju kojima bi se takvi navodi i potvrdili.

19.1 Dodatno, o pravu na naplatu tražbine u slučaju dobrovoljnog zasnivanja založnog prava radi osiguranja tražbine izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u Odluci Nikola Frlan protiv Republike Hrvatske od 20. rujna 2016. (zahtjev broj 2545/14) u kojoj je, uz ostalo, navedeno da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenja ovrhe (u tom slučaju radi zaštite prava na dom), u slučaju dobrovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine.

20. Nadalje, zaključkom prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-830/2021-16 od 5. rujna 2022. ovršenik je upućen da, u za to određenom roku, pokrene parnicu i u pogledu navoda o ništetnosti ugovora o kreditu i dr. isprava.

20.1 U vezi s time, potrebno je navesti da sukladno čl. 52. st. 6. OZ-a pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, slijedom čega ishod parnice na koju je ovršenik upućen ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a, dok je u smislu odredbe čl. 13. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku sud dužan postupati hitno. S druge strane, u slučaju isticanja tvrdnji o ništetnosti ugovora ili ugovornih odredbi, odnosno kada sud po službenoj dužnosti pazi na navedene okolnosti, a koje predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, isti je dužan, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, uputiti ovršenika u parnicu (tako i VSRH u rješenju posl. br. Rev- 1012/2023-2 od 5. prosinca 2023. i Rev-710/2025-2 od 26. studenog 2025.), a što je i učinjeno.

21. Zaključno, u slučaju podnošenja prijedloga za odgodu ovrhe, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu. U konkretnom slučaju nedvojbeno ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpi štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika i da gubitak nekretnine zasigurno predstavlja štetu, ali se radi o šteti koja nastupa kao nužna posljedica svakog postupka ovrhe i koja kao takva ne može biti zapreka i razlog za sprječavanje legitimnog interesa ovrhovoditelja da u postupku koji je po zakonu hitan (čl. 13. OZ-a) namiri svoju tražbinu. Pritom ovršenik nije niti dokazao da ovrhovoditelj, koji je u konkretnom slučaju novčarska institucija- banka, ne bi bio u mogućnosti u slučaju provedbe ovrhe nadoknaditi eventualnu štetu ovršeniku.

22. Slijedom svega navedenog, prema stajalištu i ovoga suda, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, posljedično čemu nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Rijeka, 29. srpnja 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin