Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-248/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkom društvu Hanžeković&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-50/2024-47 od 16. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-50/2024-47 od 16. siječnja 2026.:
- pod točkama I. i III. izreke u cijelosti,
- pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos:
- 23,45 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do 30.09.2015.,
- 23,43 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do 30.09.2015.,
- 22,75 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2008. do 30.09.2015.,
- 22,62 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.05.2008. do 30.09.2015.,
- 22,68 eura počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2008. do 30.09.2015.,
- 24,54 eura počevši od dana koji slijedi danu: 09.04.2009. do 30.09.2015.,
- 57,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2009. do 30.09.2015.,
- 56,40 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do 30.09.2015.,
- 55,94 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2009. do 30.09.2015.,
- 56,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do 30.09.2015.,
- 56,36 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.09.2009. do 30.09.2015.,
- 56,02 eura počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2009. do 30.09.2015.,
- 55,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2009. do 30.09.2015.,
- 56,22 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.12.2009. do 30.09.2015.,
- 58,23 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.01.2010. do 30.09.2015.,
- 57,98 eura počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2010. do 30.09.2015.,
- 57,90 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010. do 30.09.2015.,
- 59,91 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2010. do 30.09.2015.,
- 58,70 eura počevši od dana koji slijedi danu: 24.05.2010. do 30.09.2015.,
- 59,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 04.06.2010. do 30.09.2015.,
- 62,56 eura počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2010. do 30.09.2015.,
- 61,25 eura počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2010. do 30.09.2015.,
- 65,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 08.09.2010. do 30.09.2015.,
- 63,26 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.10.2010. do 30.09.2015.,
- 45,95 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2010. do 30.09.2015.,
- 49,45 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do 30.09.2015.,
- 47,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 24.01.2011. do 30.09.2015.,
- 348,94 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2011. do 30.09.2015.,
- 49,61 eura počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2011. do 30.09.2015.,
- 49,57 eura počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2011. do 30.09.2015.,
- 53,89 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2011. do 30.09.2015.,
- 33,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2011. do 30.09.2015.,
- 33,36 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2011. do 30.09.2015.,
- 34,53 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do 30.09.2015.,
- 33,66 eura počevši od dana koji slijedi danu: 21.09.2011. do 30.09.2015.,
- 33,15 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2011. do 30.09.2015.,
- 2,80 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2011. do 30.09.2015.,
- 2,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2011. do 30.09.2015.,
- 2,83 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do 30.09.2015.,
- 2,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.02.2012. do 30.09.2015.,
- 2,84 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.03.2012. do 30.09.2015.,
- 2,84 eura počevši od dana koji slijedi danu: 26.04.2012. do 30.09.2015.,
- 2,85 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do 30.09.2015.,
- 2,83 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2012. do 30.09.2015.,
- 2,81 eura počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do 30.09.2015.,
- 2,80 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do 30.09.2015.,
- 2,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2012. do 30.09.2015.,
- 2,77 eura počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2012. do 30.09.2015.,
- 2,77 eura počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012. do 30.09.2015.,
- 2,73 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2013. do 30.09.2015.,
- 2,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2013. do 30.09.2015.,
- 2,74 eura počevši od dana koji slijedi danu: 25.03.2013. do 30.09.2015.,
- 2,75 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2013. do 30.09.2015.,
- 2,70 eura počevši od dana koji slijedi danu: 26.04.2013. do 30.09.2015.,
- 2,69 eura počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do 30.09.2015.,
- 2,65 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2013. do 30.09.2015.,
- 2,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2013. do 30.09.2015.,
- 2,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2013. do 30.09.2015.,
- 2,65 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2013. do 30.09.2015.,
- 2,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2013. do 30.09.2015.,
- 2,68 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do 30.09.2015.,
- 2,65 eura počevši od dana koji slijedi danu: 13.01.2014. do 30.09.2015.,
- 2,67 eura počevši od dana koji slijedi danu: 04.02.2014. do 30.09.2015.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-50/2024-47 od 16. siječnja 2026. u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.082,60 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate te pod točkom IV. izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 2.082,60 eura i zahtjev za isplatom zateznih kamata tekućih na iznos:
- 23,45 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 23,43 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 22,75 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 22,62 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 22,68 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 24,54 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 57,39 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 56,40 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 55,94 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 56,64 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 56,36 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 56,02 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 55,99 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 56,22 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 58,23 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 57,98 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 57,90 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 59,91 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 58,70 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 59,78 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 62,56 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 61,25 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 65,64 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 63,26 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 45,95 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 49,45 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 47,32 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 348,94 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 49,61 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 49,57 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 53,89 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 33,39 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 33,36 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 34,53 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 33,66 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 33,15 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,80 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,78 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,83 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,86 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,84 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,84 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,85 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,83 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,81 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,80 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,78 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,77 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,77 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,73 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,72 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,74 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,75 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,70 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,69 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,65 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,64 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,64 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,65 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,68 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,65 eura počevši od 01.10.2015. do isplate,
- 2,67 eura počevši od 01.10.2015. do isplate.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove.
III. Odbija se zahtjev tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan (ispravno: ništav) i ne proizvodi pravne učinke članak 8. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 2.082,60 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu manje plaćenih anuiteta u iznosu 2.458,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.073,43 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2026. do isplate dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen (točka IV. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti ili odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te pravu tužitelja na restituciju preplaćenih iznosa anuiteta. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredba nije nepoštena i da tužitelj nema pravo na restituciju), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim i bez pravnog učinka članak 8. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništavosti te odredbe. Predmet spora je i prigovor radi prebijanja kojim tuženik zahtijeva prijeboj njegove tražbine koju ima prema tužitelju u iznosu manje plaćenih anuiteta zbog zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23 % godišnje.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 17. studenoga 2005. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 158.458,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, s redovnom kamatom u visini od 4,50 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i rokom otplate od 300 mjeseci,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je sredstva kredita iskoristio za kupnju stana, da je tuženik sastavio ugovor o kojem tužitelj nije mogao pregovarati pa tako niti u pogledu kamatne stope, niti mu je tuženik objasnio o čemu ovisi rast kamate što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,
- da su stranke 22. veljače 2016. sklopile Aneks broj 5 Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,
- da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15,
- da se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),
- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Leona Bataljaka proizlazi da je tužitelj s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije 30. rujna 2015. preplatio anuitete u iznosu 2.082,60 eura, a da je s iste osnove manje platio anuitete u iznosu 375,66 eura (tzv. negativna razlika anuiteta).
10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja te uz primjenu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje: ZZP/03) prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim članak 8. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je uz primjenu članka 323. stavak 2. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) naložio tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 2.082,60 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja anuiteta do isplate.
11. Također je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja za manje plaćene anuitete zbog manje kamate (zakonski određene kamatne stope od 3,23 % godišnje u odnosu na ugovorenu od 4,50 % godišnje) u iznosu 2.458,26 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka III. izreke presude).
12. Na pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe ZOO/05, jer u situaciji kada je Ugovor o kreditu sklopljen 22. prosinca 2005., dakle prije stupanja na snagu navedenog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
13. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Aneksa br. 5 Ugovoru o kreditu na pravo tužitelja da zahtijeva utvrđenje ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog Ugovora o kreditu, kao i da zahtijeva isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takve ništave odredbe, jer tuženik u bitnome tvrdi da je sklapanjem Aneksa br. 5. uspostavljena ravnoteža između prava i obveza stranaka i ispravljena nepoštenost odredba ugovora o kreditu te da su potrošači konverzijom obeštećeni s osnove ništavih ugovornih odredbi.
14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
15. Dakle, bez obzira što je tužitelj pristao na konverziju kredita i sklopio Aneks br. 5 koji je valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog Ugovora o kreditu.
16. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ocjene iskaza tužitelja, zatim da je riječ o unaprijed formuliranim standardnim (tipskim) odredbama ugovora trgovca za koje se prema članka 81. stavka 2. ZZP/03 smatra da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je sud u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da je ništav članak 8. osnovnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sve u smislu članka 103. stavak 1. ZOO/91 u vezi članka 87. stavak 1 ZZP/03.
17. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s kretanjem određenih indeksa i da je tužitelj imao priliku pregovarati o članku 8. Ugovora o kreditu, valja odgovoriti da nije sporno da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, ali je u konkretnom slučaju sporno je li ta odredba ugovorena na zakonit način. U ovom postupku je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tuženik nije dokazao suprotno, a koja odredba je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača zbog čega je takva odredba nepoštena i ništava primjenom članka 81. i članka 87. ZZP/03 (točka I. izreke presude).
18. U odnosu na pravo tužitelja na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 2.082,60 eura, kao i isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od 1. listopada 2015. do isplate, Naime, ZID ZPK/15 je u člancima 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila sklapanju Aneksa 5, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja proučiti njegove odredbe i odlučiti hoće li pristati na konverziju. Sklapanjem Aneksa 5 Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke su iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, čime je prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa anuiteta, jer primjena ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništavostri, kao i pravo na zatezne kamate koje na preplaćene iznose anuiteta teku nakon konverzije, tj. od 1. listopada 2015. do isplate. Stoga je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.
19. Nasuprot tome, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na zatezne kamate budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništavu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi osnovom koje je tužitelj preplatio anuitete kredita pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO/05. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta do dana konverzije te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare jer je neosnovanost ovog prigovora utemeljena na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 koji rok nije protekao budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2019.
21. U odnosu na istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja u iznosu 2.458,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate s osnove manje plaćene ugovorene kamate uslijed zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23 % godišnje u odnosu na ugovorenu od 4,50 % godišnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takvo potraživanje tuženika ne postoji (točka III. izreke).
22. Na žalbene navode tuženika kojima osporava ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda valja odgovoriti da su člankom 104. ZOO/91 propisane pravne posljedice ništavosti na način da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom da u spornom razdoblju, na temelju ništavih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj ništa nije primio od tuženika, već je tuženiku izvršio isplatu kako je on to od njega tražio, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja, tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužitelja. Predmetna ugovorna odredba utvrđena je ništavom jer stvara neravnotežu između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu tužitelja i tuženik je unošenjem takve odredbe u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takve (nepoštene) odredbe, koju je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom zaštite i razlozima zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđene nepoštenom. Posljedice takve odredbe koje je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njezinu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Stoga nije osnovana žalba tuženika kojima pobija točku III. izreke presude.
23. U odnosu na odluku o troškovima postupka koje je prvostupanjski sud dosudio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, valja istaknuti da pravila o naknadi parničnih troškova iz članka 154. ZPP-a (načelo causae) imaju legitiman cilj osigurati uredno funkcioniranje pravosudnog sustava i odvratiti tužitelje od podnošenja neutemeljenih i pretjerano visokih zahtjeva. Kako bi se pravo na pristup sudu doista i ostvarilo, odnosno kako ono ne bi ostalo teoretskim i iluzornim, nužno je voditi se okolnostima konkretnog slučaja uzimajući u obzir da stranke ne smiju snositi financijski teret nerazmjeran legitimnu cilju odredaba o troškovima postupka. Dakle, sud ne smije odredbe primjenjivati mehanički ne vodeći računa o nužnosti da se pravo na pristup sudu stvarno i ostvari u svakom slučaju. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o troškovima u konkretnom predmetu, iskoristio diskrecijsku ovlast koju ima na temelju članka 154. stavak 2. ZPP, te uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu. Valja dodati da, u trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa nije bila ustanovljena. U specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, niti se pouzdati u sudsku praksu koja pred sudovima nije bila utvrđena, a revizijski sud se o tome još nije izjašnjavao. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh niti je visina zahtjeva bila nerealno postavljena (naprotiv, temeljila se na nalazu i mišljenju sudskog vještaka), te je u konačnici i uspio s djelom zahtjeva (za isplatu zateznih kamata) u skladu s kasnije izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u učincima provedene konverzije (Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.). Nadalje, u odnosu u kojem je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana, njegova težnja da se ostvari pravo na isplatu, pa makar i dijela iznosa po osnovi ništavosti neke ugovorne odredbe, sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužitelja kao potrošača od ostvarenje tog prava. U konkretnom slučaju, ako bi se doslovno gramatički i aritmetički primijenio članak 154. stavak 2. ZPP, tužitelj bi bio doveden u situaciju da je dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu većem od iznosa koji mu je dosuđen po osnovi utvrđenog stjecanja bez pravne osnove, čime bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva.
24. Uvažavajući i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Čolić protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. studenoga 2021.), ovaj sud smatra da je u skladu sa sadržajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pravičan postupak i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje imovine, uz rezultat cjelokupnog postupka i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
25. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama I. i III. izreke u cijelosti i djelomično pod točkom II. izreke, te je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda djelomično pod točkom II. izreke i u cijelosti pod točkom IV. izreke.
26. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka odnose se i na troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
