REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-146/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, koje zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Bartolić, Juraj Bartolić i Eliza Zubak, protiv tuženika TENERIFE RENT d.o.o., OIB 46896995621, Velika Gorica, Pokupska ulica 4, koje zastupa punomoćnica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu , radi isplate, izvanraspravno, 29. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Valentine Žugec u [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv- 1860/2024 od 8. svibnja 2024., na temelju vjerodostojne isprave, kojim je naloženo ovršeniku TENERIFE RENT d.o.o., OIB 46896995621, namiriti ovrhovoditelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, tražbinu u iznos od 106,95 EUR (jednustotinušesteuraidevedesetpetcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.03.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, naknaditi tuženiku TENERIFE RENT d.o.o., OIB 46896995621, trošak postupka u iznosu 131,64Eur (jednustotinutridesetjedaneuroišezdesetčetiricenta), u roku 15 dana .

III. Odbija se zahtjev tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvadak iz poslovnih knjiga, javnom bilježniku protiv tuženika TENERIFE RENT d.o.o., OIB 46896995621 (ranije ovršenik; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 106,95Eur, uz naknadu troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama.

2. U povodu istog prijedloga javna bilježnica Valentina Žugec, sa sjedištem u [adresa], donijela je 8. svibnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-1860/2024, protiv kojeg rješenja je ovršenica pravodobno uložila prigovor te je isto rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-146/2024 od 19. srpnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik ističe kako je nejasno na što se potraživanje tužitelja odnosi te dodaje kako je od tužitelja zatražio privremenu obustavu električne energije. Obzirom na isto osporava osnov, visinu tražbine i prigovara pasivnoj legitimaciji te određenim troškovima postupka. Predlaže sudu ukinuti predmetno rješenje o ovrsi i obvezati tužitelja na naknadu troška postupka.

4. Nakon dostavljenog prigovora tužitelju, isti se podneskom od 1. kolovoza 2024. očitovao i istaknuo kako je tuženik evidentirani korisnik i potrošač električne energije na obračunskom mjestu broj obračunskog mjesta: 0111725237, kategorija potrošnje: kućanstvo, tarifni model: kućanstvo bijeli, a koje obračunsko mjesto u koje se nalazi u [adresa], u nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-239 čiji je vlasnik u 1/1 dijela od 28.02.2023. pa do danas. U odnosu na navode tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, ističe da je iz računa vidljivo da je tuženi evidentirani korisnik i potrošač električne energije, a što tuženi u prigovoru ne osporava. Tuženi je od 28.03.2023. pa sve do danas upisan kao vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto. U odnosu na navode da je tuženi podnio zahtjev radi privremene obustave električne energije, vidljivo je da je zahtjev podnesen u travnju 2024., dakle nakon utuženog razdoblja potrošnje električne energije. Osim toga, zahtjevu tuženika nije udovoljeno jer je na predmetnoj nekre tnini upisana zabilježba spora, a što je vidljivo iz dostavljene e mail korespondencije. Predmetno potraživanje odnosi se na račun za potrošnju električne energije u iznosu od 14,22 EUR te na mjesečne novčane obveze za razdoblje 15.08.2023. do 15.11.20203., u sveukupnom iznosu od 106,95 EUR. Tuženik do danas nije podmirio dugovanje te tužitelj predlaže, ukoliko će i dalje osporavati visinu potraživanja, provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Slijedom navedenog predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu potraživanog troška postupka.

5. Tuženik u podnesku od 29. kolovoza 2024. i nadalje osporava osnov i visinu te ustraje kod svih navoda iznesenih u prigovoru. Ističe kako činjenica da bi netko bio upisan kao vlasnik nekretnine, ne znači da bi isti bio korisnik i potrošač. Unatoč činjenici da je tuženik osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, tužitelj u zakonskom roku nije dostavio nikakve konkretne dokaze kojima bi dokazao svoje navode, posebice ne ni da isti isporučuje električnu energiju predmetnom mjernom mjestu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti platni nalog u cijelosti, a tužitelja obvezati na naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Također, sud, u skladu s ovlaštenjem sadržanim u odredbi čl. 461. a. stavak 4. ZPP-a nije održao ročište u ovom predmetu jer prije svega to nije smatrao potrebnim imajući u vidu dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu i uz tužiteljev podnesak od 1. kolovoza 2024., pritom uvažavajući prekluziju na dostavu novih dokaza sukladno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP. Osim toga, ni jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u ovom postupku male vrijednosti. Stoga, s obzirom na okolnosti slučaja, sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid i čitao dokaze koji prileže spisu i to: u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5, 28 spisa), prijepis računa broj: 2202349301- 230720-1, za razdoblje 23.03.2023.-31.07.2023. s uplatnicama (list 6-8, 29-31 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (stranica 32-34 spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tužen iku s osnova troškova za obavljenu uslugu dostavljene električne energije za kućanstvo i to za iznos tražbine u visini 106,94Eur koji iznos sadrži pojedine mjesečne obveze u razdoblju srpanj 2023.-studeni 2023. sve s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose.

10. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, pravni osnov i visina potraživanja tužitelja.

11. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

11.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

12. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP- a.

13. Uvidom u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. predmeta: 81246788, za kupca: 1500423429 od 13. ožujka 2024. (stranice 5,28 spisa) utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na glavnicu u iznosu 106,95Eur za razdoblje srpanj 2023.- studeni 2023., a za ugovorni konto 2202349301, TENERIFE RENT d.o.o., adresa: 10410 [adresa], 4.

14. U odnosu na ispravu koje je dostavio tužitelj i to Izvod iz poslovnih knjiga, valja reći da se radi o jednostranoj ispravi koja predstavlja knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istom ne može dokazati pravna osnova, odnosno postojanje tražbine tužitelja. Dakle, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ), ali ista nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP-a) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

15. Odredbom čl. 62. stavka 1. Zakona o tržištu električne energije Narodne novine br. 111/2021., 83/2023., 17/2025.) propisano je da se prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

16. Osim navedene isprave i zemljišnoknjižnog izvatka tužitelj nije dostavio druge dokaze kojima dokazuje sporne činjenice, iako je na isto uredno pozvan (rješenjem od 19. srpnja 2024.), to isti, a sukladno odredbama o teretu dokazivanja kako su navedeni pod točkom 11. obrazloženja ove presude, nije ovom prvostupanjskom sudu pružio dovoljno odgovarajućih dokaza na temelju kojih je sud mogao na nedvojben način utvrditi postojanje obvezno pravnog odnosa s tuženikom niti tražbinu tužitelja prema tuženiku, koje činjenice tuženik čini spornima. Naime, tužitelj tijekom ovog parničnog postupka uopće niti ne tvrdi da ugovor o opskrbi električnom energijom s tuženikom postoji, već navodi da je tuženik kod tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja usluge isporuke električne energije za stan na adresi u [adresa] te da to proizlazi iz računa za utuženo razdoblje počevši od srpnja 2023. do studenog 2023., kao i da je predmetni račun izdan jer je tuženik vlasnik predmetne nekretnine. Međutim, izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, računima pa niti zemljišnoknjižnim izvatkom ne dokazuje se postojanje obveznopravnog odnosa odnosno valjane pravne osnove za potraživanje naknade usluge koju je pružio već ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (čl. 62. stavka 1. Zakona o tržištu električne energije).

17. Ujedno, osim za mjesec srpanj 2023. i tražbinu u iznosu 14,22Eur nije bilo moguće utvrditi niti visinu potraživanja tužitelja budući je isti dostavio račune za drugo razdoblje (23.03.2023-31.07.2023.) od utuženog (31.07.2023. -15.11.2023.) pa time i u drugačijem iznosu od onog utuženog. Dakle, tužitelj nije dokazao niti stvarnu potrošnju električne energije, a time niti osnovanost svoga potraživanja na način da je nedvojbeno dokazao da se novčani iznosi koje navodi u poslovnim knjigama temelje na točnom očitanju utrošene električne energije. Obzirom na isto dokazni prijedlog tužitelja financijskim vještačenjem je, osim činjenice da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih pod točkom 16. obrazloženja, nepotreban i neučinkovit jer je tužitelj prekludiran (čl. 461. a st. 2. ZPP) podnijeti račun koji se odnosi na utuženo razdoblje to vještak temeljem dostavljene dokumentacije ne bi niti mogao utvrditi spornu visinu utuženog potraživanja (budući nema potrebne i relevantne parametre za izradu istog).

18. Sukladno prethodno navedenom da ne postoji ugovorni odnos između stranaka koji predstavlja temelj obveze tuženika, a niti druga osnova po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju podmiriti utuženo potraživanje, sud je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao u točki I. izreke presude.

19. Sukladno zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa) pri čemu se uzimao u obzir troškovnik te vrijednost predmeta spora (106,95Eur).

20.1. Tuženiku, kao strani koja je u cijelosti uspjela u sporu, su kao opravdani priznati troškovi:

- sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi 25bodova - u iznosu 50,00Eur (Tbr. 11./1. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. Tarife i Tbr. 54. Tarife)

- sastava obrazloženog podneska od 29.08.2024. 25bodova – u iznosu 50,00Eur (Tbr. 8./3. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. i Tbr. 54.Tarife)

koji trošak iznosi 100,00Eur, a uvećan za 25%PDV (čl. 46. Tarife) ukupno iznosi 125,00Eur. Tuženiku je priznat i trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 6,64 EUR u kojem ga je isti i uplatio dana 16.05.2024., dok je u preostalom iznosu odbijen kao prekomjerno postavljen.

20.2. Obzirom na isto je, rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude, tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom iznosu.

21. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom I./ izreke ove presude platni nalog ukinut je i u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka te je rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku, po pun.