Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7696/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Marjane Rajić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Nautički centar Komiža d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe EU, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) i dr., rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe Nautički centar Komiža d.o.o., podnesenoj po branitelju Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, te žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Visu, poslovni broj Pp-3699/2023-12 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 29. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe Nautički centar Komiža d.o.o. u odnosu na nju, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu EU, ukida se pobijana presuda u točki I. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja ukida se pobijana presuda u točki III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e
III. Žalba tužitelja Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja u preostalom se dijelu odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Nautički centar Komiža d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EU proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude te su kažnjeni novčanim kaznama u iznosu od 8.090,00 eura (pravna osoba) te 920,00 eura (odgovorna osoba).
1.1. Istom presudom okrivljenici su uslijed nedostatka dokaza oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 27. i stavka 2. Zakona o radu te prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 4. i stavka 2. istog Zakona, činjenično opisanih u točki III. izreke pobijane presude, dok je uslijed nastupa zastare prekršajnog progona protiv okrivljenika odbijena optužba zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. te prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 21. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točki II. izreke pobijane presude.
1.2. Okrivljenici su ujedno obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba i tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe.
2.1. Okrivljena pravna osoba žalbu podnosi u odnosu na osuđujući dio presude iz svih žalbenih razloga, osobito upirući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da je prvostupanjski sud odluku o krivnji okrivljenika donio isključivo temeljem iskaza svjedoka VU, bivšeg zaposlenika okrivljene pravne osobe, koji iskaz je u bitnome kontradiktoran samom sebi te stanju spisa. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda ukine u odnosu na točku I. izreke.
2.2. Tužitelj žalbu podnosi u odnosu na oslobađajući dio presude u bitnome ističući kako je prvostupanjski pogrešno utvrdio činjenično stanje s obzirom da iz stanja spisa, protivno zaključku prvostupanjskog suda, proizlazi da su okrivljenici počinili inkriminirane prekršaje. Tužitelj žalbu podnosi i u odnosu na odbijajući dio presude te predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba okrivljene pravne osobe je osnovana. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na dio presude kojim je zbog nastupa zastare prekršajnog progona odbijena optužba protiv okrivljenika za prekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. te prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 21. i stavka 2. Zakona o radu ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela presude, s obzirom da iz činjeničnog opisa u izreci pobijane presude, a istovjetno i u optužnom aktu, nedvojbeno proizlazi da se okrivljenike u ovom predmetu teretilo za prekršaje počinjene najkasnije dana 30. kolovoza 2021., odnosno dana 31. prosinca 2021., otkada je proteklo više od četiri godine, slijedom čega je temeljem odredbe članka 13. stavak 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, kako je i odlučeno točki II. izreke pobijane presude.
6. Nadalje, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na prekršaja iz točke I. i točke III. izreke, a na što osnovano u žalbi ukazuju okrivljena pravna osoba i tužitelj.
6.1. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz u postupku provedenih dokaza nije na nedvojbeni način proizašlo da su okrivljenici počinili prekršaj za koji su proglašeni krivima. Naime, iako je iz iskaza svjedoka VU, bivšeg zaposlenika okrivljene pravne osobe, proizašlo je da je isti u inkriminiranom periodu radio veći broj sati od broja sati upisanih u evidencije o radnom vremenu, navedeni iskaz, po mišljenju ovog suda, sam za sebe ne pruža dovoljan osnov temeljem kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, posebice imajući u vidu da iz evidencija o radnom vremenu priležećih spisu proizlazi da je radnik u inkriminiranom periodu uistinu radio manji broj sati nego što to isti iskazuje. U tom smislu je, po mišljenju ovog Suda, u odnosu na sporne činjenice bilo potrebno detaljnije ispitati svjedoka VU te provesti suočenje imenovanog svjedoka s ovlaštenom predstavnikom okrivljene pravne osobe, a po potrebi provesti i druge dokaze.
6.2. Nadalje, po mišljenju ovog Suda nisu postojale osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo iz članka 228. stavak 1. točka 27. i stavak 2. Zakona o radu te je navedena odluka donesena preuranjeno, bez da su utvrđene sve odlučne činjenice vezane za prekršajnu odgovornost okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud takvu odluku obrazlaže time da je optužni prijedlog utemeljen na pisanoj izjavi ĐU koja se ne može cijeniti kao valjani dokaz jer isti prije davanja spomenute izjave u svojstvu svjedoka nije propisno upozoren u smislu odredaba Prekršajnog zakona. Međutim, neovisno o spomenutoj pisanoj izjavi, prvostupanjski sud je u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica propustio cijeniti iskaz svjedoka VU sukladno kojem su okrivljenici u inkriminiranom periodu pokušavali izvršiti djelovanje na djelovanje sindikata, te je propustio provesti druge dokaze kojima bi se sa sigurnošću utvrdile odlučne činjenice vezane za prekršajnu odgovornost okrivljenika za navedeno djelo.
6.3. Jednako tako je po mišljenju ovog Suda prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje oslobodivši okrivljenike od optužbe uslijed nedostatka dokaza za prekršaj iz članka 228. stavak 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o radu, s obzirom da iz obrane okrivljenika proizlazi da isti de facto priznaju počinjenje prekršaja, navodeći kako je točno da nisu odmah po prestanku radnog odnosa radnice TU, koja je odlukom iz kolovoza 2019. bila imenovana kao osoba za zaštitu osobnih podataka, imenovali drugu osobu za zaštitu osobnih podataka, već da su isto napravili tek nakon predmetnog inspekcijskog nadzora, o čemu su obavijestili tužitelja.
7. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe u odnosu na nju, a sukladno članku 202. stavak 6. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti i u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, prvostupanjsku presudu ukinuti u točki I. izreke te djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti u točki III. izreke te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku detaljnije ispitati navedenog svjedoka te ga po potrebi suočiti s okrivljenikom, a po potrebi provesti i druge dokaze, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
