REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1077/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta iz Garešnice, Vladimira Nazora 15a, protiv tuženika KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Ani Posavčić iz Kutine, Kolodvorska 3/I, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-569/2024-24 od 19. svibnja 2026.., u sjednici vijeća 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-569/2024-24 od 19. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od 1. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi preciziranoj u toj točki izreke. U točki II. naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.571,67 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj u toj točki izreke, u roku od petnaest dana.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik, kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Navodi da sud prvog stupnja odluku temelji na iskazu svjedoka ČU a koji nema osobnih saznanja oko kupnje košnica i opreme, o tome da li je tuženik košnice preuzeo, a niti o kupoprodajnoj cijeni. Drugi saslušani svjedoci, koji prema utvrđenju suda prvog stupnja potvrđuju iskaz svjedoka ČU, da su iskazivali o bitnim činjenicama različito od tužiteljice. Ukazuje kako je nesporno da je jedinom nasljednicom pokojnog ŠU proglašena njegova sestra OU i to na cijeloj njegovoj imovini. Stoga da tužiteljica nije mogla prodati barem dio košnica koje su bile vlasništvo pokojnog ŠU. Osporava nadalje da je bilo što od tužiteljice kupio. Na okolnosti da se košnice i drugi predmeti i dalje nalaze na nekretnini pokojnog ŠU, sada vlasništvo OU, predlagao je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka OU a koji dokazni prijedlozi su neosnovano odbijeni. Nije mu jasno zbog čega su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate počev od prvog siječnja 2024. Osporava odluku o troškovima postupka pa tako navodi da je tužiteljici dosuđen trošak za sastav podneska od 5. svibnja 2025. iako je on podnesen protivno odredbi članka 299. a ZPP- a. Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje naknadu parničnog troška uključujući i trošak ovog žalbenog dijela postupka.

3. Sa žalbom je postupano sukladno odredbi članka 359. st.1. ZPP-a.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu kupoprodajne cijene od 2.500,00 eura temeljem usmeno sklopljenog kupoprodajnog ugovora s tuženikom o prodaji 21 košnice za pčele s nastavcima i opremom, osam kaca od 500 litara, jedna kaca od 400 litara i jedna od 300 litara, zajedno s pumpom za vodu i crijevom za vodu.

7. Tužiteljica tvrdi da je predmet prodaje stekla zajedno sa pokojnim ŠU s kojim je bila u izvanbračnoj zajednici od 2010. godine, da su košnice držali na imanju pokojnog ŠU u selu Mičije kod Bosanske Gradiške, da je ŠU preminuo 2022. a po njegovoj smrti da joj se obratio tuženik navodeći kako je zainteresiran za kupnju svega što je bilo predmetom kupoprodaje, da je ona s njime sklopila usmeni ugovor o kupoprodaji jer su se znali od ranije i vjerovala mu je, da je konačno dogovoreno da će tu kupoprodajnu cijenu tuženik isplatiti do prosinca 2023. te da joj je po proteku roka on odbio platiti ugovoreni iznos.

8. Tuženik je učinio spornim osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da nikakav kupoprodajni ugovor nije s tužiteljicom sklopio, da je vlasnik navedenih košnica i opreme bio pokojni ŠU kojeg je naslijedila njegova sestra OU, pa tako da je ona naslijedila i košnice s pčelama i svom opremom, pa da tužiteljica nije ni bila ovlaštena prodavati navedeno. Tvrdi da se košnice i oprema nalaze na nekretnini koja je bila vlasništvo pokojnog ŠU, a sada je vlasništvo njegove sestre OU i da ih nije preuzeo.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2. toč.11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, ne postoji proturječnost između onog što se o razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika o iskazima. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost presude ne bi mogla ispitati. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je među strankama sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti, najkasnije do prosinca 2023., iznos od 2.500,00 eura za kupnju košnica s opremom, da je tužiteljica predala tuženiku predmet kupoprodaje, a da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu - isplatu kupoprodajne cijene.

11. Nije sporno da su tužitelj i njen pokojni izvanbračni suprug ŠU imali te košnice i predmetnu opremu potrebnu za obavljanje pčelarstva te da se tuženik dobro poznavao s tužiteljicom i pokojnim ŠU.

12. Temeljem iskaza ČU, nepristranog svjedoka, utvrđeno je da je on imao neposrednih i posrednih saznanja o kupnji košnica i opreme od strane tuženika. Isti je iskazao da se jedno vrijeme, po smrti ŠU, brinuo o tim pčelama, pa je od tužiteljice kupio pet košnica za 100,00 eura. O tome da je tuženik kupio ostalih 21 košnicu i opremu, rekle su mu parnične stranke, a i osobno je pomagao tuženiku da se na njegovu nekretninu prenesu dvije klupe od željeza koje su služile da se na njih stave košnice. U preseljenju košnica nije sudjelovao ali ih je vidio na imanju tuženika 2023.

13. Ovaj svjedok i po ocjeni ovoga suda nije imao razloga govoriti neistinu. Prihvatljivo je da mu je tuženik prilikom prenašenja dviju klupa priznao da je od tužiteljice kupio 21 košnicu i opremu. Nelogično je da su se te klupe, koje su služile za postavljanje košnica na njih, prenosile na imanje tuženika baš u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bez nekog posebnog razloga. Jedini prihvatljiv razlog prema svim provedenim dokazima je da je tuženik kupio od tužiteljice predmetne košnice i opremu.

14. Osim toga tuženik je priznao da se nakon smrti pokojnog ŠU počeo baviti pčelarstvom.

15. Iskazi svjedoka ČU su u bitnom potvrdili ostali saslušani svjedoci. Neovisno što se radi o svjedocima koji bi mogli biti pristrani jer je BU kćerka tužiteljice, CU njezin zet, a DU njezina snaha, međutim to ne znači da se na njihovim iskazima ne može temeljiti odluka suda. Radi se o osobama koje su bliske tužiteljici (njezina djeca), kojima je ona i ispričala sadržaj predmetnog kupoprodajnog ugovora pa je prihvatljivo da oni imaju saznanja o relevantnim činjenicama za ovaj predmet.

16. Za utvrđenje da je tuženik s tužiteljicom sklopio navedeni ugovor uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 2.500,00 eura, nije od značaja što je tužiteljica u svom iskazu navela da su tom dogovoru između nje i tuženika, bili nazočni samo parnične stranke i što su kćerka tužiteljice BU i njezin zet CU iskazali i da su bili nazočni kada je tužiteljica prodala te košnice KU, kraj utvrđenja da su oni o tome imali saznanja, barem po pričanju tužiteljice i kada je svjedok ČU koji je imao direktno saznanje o tome što su tužiteljica i pokojni ŠU od pčela imali, što je to preneseno na imanje tuženika, što je vidio na njegovom imanju, da tuženik nikada nije osporio da to nisu košnice koje mu je prodao tužitelj, da su se već 2023. na imanje tuženika prenosile pčele te da je na Josipovom imanju ostalo otprilike 1/3 svih košnica. Osim toga taj svjedok je iskazao da mu je poznato kako se taj novac od kupoprodaje trebao koristiti za izgradnju nadgrobnog spomenika pokojnog ŠU.

17. Svi ti iskazi svjedoka i tužiteljice upućuju na zaključak o postojanju tog ugovora.

18. Kako se radilo o usmeno sklopljenom ugovoru, bez ijednog pisanog traga o kupoprodajnoj cijeni, ovaj sud je prihvaćanjem iskaza tužiteljice i svjedoka koji su imali posrednih saznanja da se radi o iznosu kupoprodajne cijene od 2.500,00 eura, ocijenio da je dokazana i visina tužbenog zahtjeva. Kod toga je valjalo cijeniti iskaz svjedoka ČU u dijelu kojim je naveo da je i on prije tuženika kupio pet košnica od tužiteljice, a koju činjenicu tužitelj je potvrdio tuženik. Znači tužiteljica je tada prodavala košnice i svu opremu za pčelarstvo jer se time više nije mogla baviti, a tuženik je za tu kupnju bio zainteresiran.

19. Tuženik nije dokazao da do sklapanja tog ugovora nije došlo.

19.1. Ni fotografije koje je dostavio u spis, i na kojima su vidljive košnice, ne znači da ih on nije kupio. U slučaju da ih sve nije prenio iz imanja pokojnog ŠU ne znači da mu one nisu prodate i predane u posjed neovisno da li ih je ostavio gdje su bile.

20. Odbijanje provođenja dokaza predloženih po tuženiku i to saslušanje svjedoka OU na okolnosti da su košnice i sva oprema o kojoj se raspravljalo, njezino vlasništvo te da se sve nalazi na njezinom imanju koje je naslijedila iza pokojnog ŠU, kao i očevidom na licu mjesta u BiH, Bosanskoj Gradišci, ne znači da je time sud prvog stupnja onemogućio tuženiku da raspravlja pred sudom.

21. Kod toga treba imati u vidu odredbu čl. 372. ZOO-a („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a) kojom je propisano da kupoprodajni ugovor tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvarivati svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

22. Tuženik nije tvrdio ni dokazao da je tražio raskid predmetnog ugovora ili da je prestala njegova obveza isplate kupoprodajne cijene.

23. Saslušanje svjedoka ŽU nije bilo neophodno provesti na okolnosti utvrđenja da li se košnice i oprema još nalaze na nekretnini koju je naslijedila od svog pokojnog brata ŠU, obzirom ista živi u [adresa] i ne dolazi na tu nekretninu, a kada bi ona bila saslušana i kada bi iskazala da se košnice još nalaze na toj nekretnini, to nije samo po sebi dokaz da do sklapanja predmetnog ugovora nije došlo, jer tuženik se i nadalje mogao koristiti košnicama na mjestu gdje su se one nalazile i gdje im je prije bila paša, jer kako je iskazao njegova nekretnina i ta navedena bile su susjedne.

24. Zbog navedenog nije bilo potrebno ni provoditi dokaz očevidom na licu mjesta i to u Bosanskoj Gradišci, mjestu u susjednoj državi.

25. Tuženik je prigovarao i dosuđenim zakonskim zateznim kamatama. Prema tvrdnji, tužiteljice i iskazu svjedoka BU i CU, dogovoreno je između parničnih stranaka da tuženik kupoprodajnu cijenu isplati najkasnije u prosincu 2023., pa kako on tu svoju obvezu nije na vrijeme izvršio to tužiteljici pored iznosa glavnice pripadaju i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

26. Neosnovano tuženik prigovara dosuđenoj naknadi troškova parničnog postupka jer je u tom dijelu sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da je tuženik taj koji nije uspio u sporu i koji je dužan tužitelju isplatiti troškove parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi o naknadi i nagradama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa). Tako je sud prvog stupnja pravilno tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 6. svibnja 2025. prema Tbr. 8.1 Tarife, jer se radi o obrazloženom podnesku koji je dostavljen sudu 20 dana prije ročišta i koji je tuženiku na vrijeme uručen i to 8. svibnja 2025.

27. Slijedom navedenog, o žalbi tuženika valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).

28. Tuženiku koji nije uspio sa svojom žalbom ne pripada pravo na naknadu troškova ovog žalbenog postupka pa je o tom njegovom zahtjevu odlučeno temeljem članka 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a.

U Puli 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić