REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1473/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Marija Sabljarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 9.179,11 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-40/2021-47 od 13. listopada 2025., 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-40/2021-47 od 13. listopada 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.006,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2020. do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u poslovni broj P-40/2021-47 od 13. listopada 2025. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.421,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i trošak postupka u iznosu od 398,17 EUR (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.757,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. siječnja 2020. do isplate, u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 4.421,40 EUR za dan 2. siječnja 2020., te u dijelu u kojem tužitelj potražuje naknadu parničnih troškova preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa (točka II. izreke).
2. Protiv te presude u točki I. izreke preko dosuđenog iznosa od 1.414,84 EUR žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da je pobijana odluka nezakonita jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima na štetu tuženika, jer je zaključio da postoji obostrana krivnja sudionika predmetne prometne nezgode u omjeru 50:50%, a ne pretežita krivnja osiguranika tužitelja koji je nepropisno skretao i oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika, te je pravomoćno u kaznenom postupku proglašen krivim. Osiguranik tužitelja je pretežito odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, jer je vožnju i radnju skretanja izvršio protivno čl. 43. st. 1. i 2. i čl. 58. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19; dalje: ZSPC). Tuženik smatra da je osiguranik tužitelja odgovoran za nastanak prometne nezgode u većoj mjeri, budući osiguranik tuženika nije mogao niti pretpostaviti da će netko na ravnom i preglednom dijelu kolnika vršiti radnju skretanja bez da provjeri da li to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, te da će ignorirati zvučnu signalizaciju od strane osiguranika tuženika. S obzirom na dinamiku štetnog događaja te s obzirom na stupanj krivnje sudionika predmetne prometne nesreće, primjenom odredbe članka 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, prema mišljenju tuženika, tužiteljev udio u šteti iznosi 80%, a tuženikov udio u šteti najviše 20%. Prvostupanjski sud je po mišljenju tuženika pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika kada je zaključio da tužitelj ima pravo na trošak PDV na iznos procijenjene totalne štete. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu i u pogledu dosuđenog tijeka zateznih kamata od 3. siječnja 2020., smatrajući kako tužitelju, sve i kad bi njegov tužbeni zahtjev bio osnovan, pripada zatezna kamata tekuća od podnošenja regresnog/odštetnog zahtjeva. Tužitelju nije trebalo priznati trošak vještačenja u punom iznosu već sukladno omjeru uspjeha u sporu. Predložio je uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
5. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik ne upire na neku određenu povredu.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika kao osiguratelja osobe koja je počinila štetu isplatu iznosa od 9.179,11 EUR. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnji da se 31. srpnja 2019., u Zagrebu, na raskrižju Gavranove s Ulicom Ede Murtića, dogodila prometna nezgoda, u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik, temeljem police obveznog automobilskog osiguranja, FO, upravljajući motociklom registarske oznake [registarska oznaka], te vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŽO, osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska. Tužitelj tvrdi da je za nastanak predmetne nezgodne isključivo odgovoran tuženikov osiguranik, koji se kretao iza vozila tužiteljevog osiguranika te je, kada je ovo vozilo već započelo s radnjom skretanja u lijevo, započeo radnju pretjecanja vozila tužiteljevog osiguranika pri čemu je došlo do sudara tih vozila. Po prijavi svog osiguranika, vlasnika oštećenog vozila, Terme Stubaki d.o.o., tužitelj je utvrdio svoju osigurateljnu obvezu temeljem automobilskog kasko osiguranja i osiguraniku je 2. siječnja 2020. isplaćena odšteta u iznosu od 69.160,00 kn / 9.179,11 EUR. Tužitelj tvrdi da je tuženikov osiguranik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pa stoga regresno potražuje isplaćeni iznos štete na temelju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
7. Tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, ali je osporavao odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
8. Radi utvrđivanje sporne činjenice – odgovornosti za nastanak štetnog događaja izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing., stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u trenutku sudara vozilo tužiteljevog osiguranika bilo u radnji skretanja u lijevo, prepriječeno u lijevoj prometnoj traci, dok se motocikl osiguranika tuženika u cijelosti nalazio u lijevoj prometnoj traci, u radnji pretjecanja vozila osiguranika tužitelja. Brzina motocikla u trenutku sudara iznosila je oko 35,9 km/h, a osiguranik tužitelja je radnju skretanja mogao vršiti s prosječnom brzinom od oko 10 do 20 km/h. Osiguranik tužitelja poduzeo je radnju skretanja u lijevo kada se tuženikov osiguranik već nalazio u radnji pretjecanja te je tužiteljev osiguranik ovom radnjom presjekao put kretanju motocikla osiguranika tuženika. S obzirom da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, tužiteljev osiguranik je neposredno prije nego što je započeo radnju skretanja ulijevo mogao, u lijevom bočnom ogledalu, vidjeti motocikl tuženikovog osiguranika koji se već nalazio u radnji pretjecanja. Da je tužiteljev osiguranik tada odustao od radnje skretanja i propustio motocikl da prođe, do nezgode ne bi došlo. Vještak je nadalje naveo, da je, kako se neposredno pred raskrižje osiguranik tužitelja prestrojio iz desne u lijevu prometnu traku sjevernog kolnika koja je namijenjena vozilima koja u raskrižju skreću lijevo u Ulicu Ede Murtića te je započeo usporavati, osiguranik tuženika mogao znati da će osiguranik tužitelja u raskrižju skretati lijevo. Da je osiguranik tuženika tada odustao od radnje pretjecanja ili da se prestrojio u desnu prometnu traku sjevernog kolnika, do nezgode ne bi došlo. Vještak je dodatno pojasnio da je tuženikov osiguranik pretjecanje započeo neposredno prije raskrižja, dok se sudar dogodio u samom raskrižju. Nadalje, tuženikov osiguranik je radnju pretjecanja započeo na dijelu kolnika na kojem je iscrtana puna uzdužna linija, dakle, vodoravna prometna signalizacija ne dopušta pretjecanje. Naime, isprekidana linija na kolniku u raskrižju dopušta skretanje vozila ulijevo, a ne pretjecanje. Konačno, vještak je naveo da bi tuženikov osiguranik, kada se već nalazio u radnji pretjecanja te kada je tužiteljev osiguranik započeo skretanje ulijevo, teško mogao izbjeći nezgodu prelaskom u desnu prometnu traku.
9. Što se tiče visine nastale štete, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na vozilu osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 66.626,11 kn, odnosno u iznosu od 53.300,88 kn (bez pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u visini od 25%). Naime, oštećenja na vozilu su bila tolika da popravak nije bio ekonomski isplativ, dakle nastala je totalna šteta. Iznos štete vještak je utvrdio na način da je od tržišne vrijednosti predmetnog vozila (107.626,11 kn), odbio vrijednost ostataka (41.000,00 kn), što daje iznos od 66.626,11 kn / 8.842,80 EUR. Nakon dopune vještačenja, uzimanjem u obzir umanjenja vrijednosti zbog ranijeg oštećenja vozila osiguranika tužitelja, stranke nisu imale primjedbi na taj dio nalaza i mišljenja.
10. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovora drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju njegove krivnje (čl. 1072. st. 2. ZOO-a).
11. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da su oba sudionika štetnog događaja pridonijeli nastanku štetnog događaja. Pri tome je utvrđeno da je do prometne nezgodne došlo na način da je vozilo osiguranika tužitelja radnjom skretanja ulijevo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika koji se, u trenutku započinjanja radnje skretanja ulijevo osiguranika tužitelja, nalazio u cijelosti u lijevoj prometnoj traci, u radnji pretjecanja. S obzirom na to da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, osiguranik tužitelja je prije započinjanja radnje skretanja ulijevo u lijevom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti motocikl osiguranika tuženika koji se već nalazio u radnji pretjecanja pa da je odustao od radnje skretanja i propustio vozilo osiguranika tuženika do sudara ne bi došlo. Osim toga, na svoj nailazak osiguranik tuženika je upozorio i zvučnom signalizacijom. Vodoravna prometna signalizacija na mjestu štetnog događaja u tehničkom smislu ne dopušta izvođenje radnje pretjecanja na način kako je to obavljalo osiguranik tuženika. Naime, osiguranici su se kretali trakom koja je namijenjena isključivo vozilima koja u raskrižju skreću ulijevo. Stoga je nedvojbeno osiguranik tuženika, neovisno na koji se način planirao kretati kroz raskrižje, mogao znati i očekivati da osiguranik tužitelja upravo usporava da bi skrenuo ulijevo, kako to prometna pravila i nalažu, pa da je tuženikov osiguranik odustao od radnje pretjecanja ili da se prestrojio u desnu prometnu traku, namijenjenu za prolazak vozila kroz raskrižje ravno, nezgoda bi bila izbjegnuta. Prvostupanjski sud je ocijenio da su oba sudionika doprinijela nastanku prometne nesreće, i to u jednakim omjerima, odnosno tužiteljev osiguranik u omjeru od 50%, i tuženikov osiguranik u omjeru od 50%. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda glede načina nastanka prometne nezgode i kršenja zakonskih odredaba, te omjera odgovornosti.
12. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZSPC-a, sudionici u prometu dužni su postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba. Oznake na kolniku služe za usmjeravanje, obavještavanje i vođenje sudionika u prometu (čl. 24. st. 1. ZSPC-a).
12.1. Vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa, ili neposredno ispred prijelaza ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini bez branika ili polubranika i na tom prijelazu (čl. 73. st. 1. ZSPC-a).
12.2. Vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju (čl. 58. st. 1. ZSPC-a). Vozač je dužan na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem vozilom zauzeti položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje (čl. 58. st. 1. ZSPC-a).
12.3. Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (čl. 43. st. 1. ZSPC-a). Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (čl. 43. st. 2. ZSPC-a).
13. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe kao i utvrđenja prometnog vještaka, kao jasno proizlazi da je do prometne nezgode došlo kako krivnjom tužiteljeva osiguranika, tako i krivnjom tuženikova osiguranika. Naime, oba vozača su u konkretnoj situaciji postupili suprotno zakonskim odredbama, odnosno na strani tužiteljeva osiguranika došlo je do kršenja prometnih pravila, i to odredbe čl. 43. ZSPC-a na način da je vršio radnju skretanja ulijevo, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. S druge strane tuženikov osiguranik je prekršio odredbe čl. 24., čl. 34., čl. 58. i čl. 73. ZSPC-a na način da je vršio radnju pretjecanja na mjestu na kojem to nije dozvoljeno budući da je kolnik bio obilježen punom linijom, a sama radnja pretjecanja je vršena neposredno prije raskrižja i u samom raskrižju. Imajući u vidu dinamiku nastanka prometne nezgode, te kršenje propisa oba sudionika u prometu, ovaj sud jednako kao i prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljev osiguranik doprinio nastanku prometne nezgode u omjeru od 50%, a jednako tako i tuženikov osiguranik.
14. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu kojim vještak pojašnjava visinu nastale štete, odnosno da je na vozilu osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u iznosu od 66.626,11 kn, odnosno u iznosu od 53.300,88 kn (bez pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u visini od 25%). Oštećenja na vozilu su bila tolika da popravak nije bio ekonomski isplativ, odnosno, nastala je totalna šteta. Iznos štete vještak je utvrdio na način da je od tržišne vrijednosti predmetnog vozila (107.626,11 kn), odbio vrijednost ostataka (41.000,00 kn), što daje iznos od 66.626,11 kn / 8.842,80 EUR. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju 50% iznosa nastale štete, odnosno iznos od 4.421,40 EUR, dok je za preostali utuženi iznos od 4.757,71 EUR tužiteljev zahtjev odbio.
15. Neosnovano tuženik osporava tijek zateznih kamata. U smislu odredbe čl. 963. ZOO-a osiguratelj stupa u sva prava svog osiguranika, odnosno korisnika osiguranja do visine ukupno uplaćene svote uključujući tu glavnicu i kamate, a on ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku (ovo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi, npr. u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-643/2022, Rev-1241/2025 i dr.).
16. Neosnovano tuženik ističe da bi dosuđeni iznos štete trebalo umanjiti za porez na dodanu vrijednost. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO-a. Temeljnom pravilu o popravljanju materijalne štete nije moguće udovoljiti ako se oštećeniku ne priznaje i pravo na naknadu štete koja u sebi uključuje i porez na dodanu vrijednost (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-666/2024 od 15. srpnja 2025.).
17. Konačno, neosnovano tuženik osporava dosuđeni trošak postupka u iznosu od 398,17 EUR koji se odnosi na cjelokupni trošak vještačenja. Naime, kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva (odgovornost), trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj se priznaje tužitelju u cijelosti s obzirom na to da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev 586/2023, Rev 201/2024, Rev 321/2024).
18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.006,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2020. do isplate.
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać
