Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-519/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića i Blaženke Lugar Vladić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Mikšić, u kaznenom predmetu protiv optuženika KN, zbog kaznenog djela iz članka 133. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 27. ožujka 2023., broj 7 K-235/2016-36, u sjednici održanoj 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika KN kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi KN proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanjem na radu – opisano i kažnjivo po članku 133. stavak 1. KZ/11., te je za počinjeno kazneno djelo iz članka 133. stavak 1. u vezi sa člankom 40. stavak 4. i člankom 42. stavak 1. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu u visini od 50 (pedeset) dnevnih dohodaka od 16,00 eura / 120,55 kn što iznosi 800,00 eura / 6.027,60 kuna.

1.1. Temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, optuženi KN je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem članka 43. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

1.3. Temeljem članka 43. stavak 2. KZ/11 ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto sati.

1.4. Temeljem članka 43. stavak 3. KZ/11 ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora.

1.5. Temeljem članka 43. stavak 4. KZ/11 kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavak 2. KZ/11, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

1.6. Temeljem članka 43. stavak 5. KZ/11 isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršiti će se samo preostali dio navedenih kazni.

1.7. Temeljem članka 148. ZKP/08 u svezi člankom 145. stavak 1. točka 6. ZKP/08 optuženi KN je oglašen krivim, stoga je u ovom postupku dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to trošak paušalne svote, u iznosu od u iznosu od 39,82 eura / 300,00 kn, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok će o troškovima iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. biti odlučeno naknadno, u smislu odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio optuženi KN, po branitelju Šimunu Babiću, odvjetniku iz OD Babić & Čibarić d.o.o. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Županijski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženog oslobodi optužbe sukladno odredbi članka 453. stavak 3. ZKP/08 jer nije dokazano da su u postupanju istog ostvarena subjektivna niti objektivna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.– dalje: ZKP/08), dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba optuženika KN nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije utvrdio sve činjenice iz izreke presude, da nisu izloženi razlozi o činjeničnom stanju u cjelini, da nisu analizirani svi izvedeni dokazi, te da su razlozi za uskratu vjere obrani optuženog potpuno nejasni, čime je sud počinio povredu ZKP iz čl. 468. st. 1. t. 11. toga zakona.

7. Suprotno žalbenim navodima nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice za što je dao jasne i nedvojbene razloge, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama niti je pogrešno interpretiran sadržaj iskaza provedenih u dokaznom postupku.

8. Navodi žalitelja su usmjereni na pogrešno utvrđenje suda, dakle na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja držeći da prvostupanjski sud nije mogao na iskazima oštećene BN koji iskaz je po mišljenju žalitelja pun nelogičnosti, utvrditi da je optuženik počinio djelo za koje je osuđen. To tim više jer je iskaz oštećene suprotan iskazima svjedoka kao i sadržaju odluke Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda u Zagrebu, koji je kao nepristrano tijelo odbacilo pritužbe oštećene kao neosnovane. Osporava i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra navodeći da je izrađen na temelju podataka u spisu, medicinskoj dokumentaciji te pregledu i razgovoru s oštećenom u kojem ona iznosi svoje subjektivno stajalište o osobnim i poslovnim odnosima, ne uzimajući u obzir njezine obiteljske situacije, eventualne probleme koje je imala kod kuće kao i postojanje ranijih psihičkih simptoma. Pri tom žalitelj iznosi vlastite zaključke provedenih dokaza.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice bez proturječja te na iskazu oštećene kojeg je pravilno ocijenio vjerodostojnim jer je potvrđen i materijalnom dokumentacijom, iskazima svjedoka RN i ZN, nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka te pročitanom dokumentacijom, pravilno utvrdio da su ostvareni sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 133 st.1. KZ/11.

10. Oštećena u svom iskazu opisuje odnos optuženika kao njezinog nadređenog prema njoj, i pri tom izdvaja po njoj dva ključna događaja nakon manjih događaja, koja su utjecala na njezin život na način da joj se preokrenuo cijeli život. U prvom događaju je od svog nadređenog KN optužena da je prošlog petka sa krivotvorenim ključem ušla u njegovu kancelariju i da je tada iz njegovog ureda uzela dva predmeta koja da je premjestila u svoj ured, da mu je sa njegovog USB-a izbrisala određene bilješke i da je popis čestica k. o. [katastarska općina] iz njegovog ureda odnijela u ured kolegice i to na način da joj je govorio da je to namjerno napravila sa ciljem da ga napravi ludim. Optuženi je došao kod nje u ured i u njezinom uredu da joj je navedeno izgovorio kojom prilikom je USB bacio na ladičar koji je stajao ispred njezinog stola. Tom prilikom da je uzeo dva predmeta za koje je optužena da ih je uzela iz njegovog ureda. Oštećena navodi da je zbog optuženikovog opisanog postupanja osjećala nelagodu, posramljenost, poniženje. Nadalje navodi da je nakon tog događaja na poslu se sve promijenilo i to na način da je optužba upućena od strane optuženika prema njoj imala utjecaj kod njenih nadređenih, konkretno pročelnice K te KNT, a koje su od tada prema njoj promijenile način ponašanja, postale su osorne, time da joj je pročelnica K navela kako za obavljanje poslova, geodetskih poslova vezanih za katastar nije potrebna visoka stručna sprema. Oštećena navodi da je i prije ovog događaja bilo je situacija koje može pripisati određenim incidentima u vidu njegovog prozivanja prema njoj, a budući da nisu bili tako učestali te se nije radilo o nekim većim optužbama nije pridavala veću pažnju, međutim, da joj niti jedan takav događaj, iako je bio manji, nije bilo lako proživljavati, već je o njima govorila te pričala svojim bližnjima, ali nikada nekome od nadređenih, kolegama misli da je, ali ni jedan taj manji događaj nije službeno prijavila. Opisuje i drugi događaj iz 2014. u prostorijama katastra u Korenici kojom prilikom je navela optuženiku da neće postupiti po predmetnom aktu, a zbog nedostataka na koje ga je prethodno upozorila, a što je optuženika izbacilo iz takta, pa joj se obratio povišenim tonom, jako bijesnim, da sjedne, tada je otišla do vrata te otvorila vrata i sjela na stolicu do vrata. Na to da joj je on rekao da sjedne bliže njemu i da zatvori vrata i da je cijeli taj način njegovog obraćanja prema njoj je bio bijesan. Na temelju njegovih očiju je imala osjećaj da bi ju mogao "zadaviti" te joj se on obratio bijesnim riječima "nećeš sjesti", a ona da se zbog straha uputila van iz te prostorije prema svome uredu te nazvala policiju, a sve zbog straha od optuženika da ne bi došao za njom te ju nastavio dalje maltretirati. Od tog događaja koji je prethodio da se tresla se od straha. Oštećena nadalje navodi da se zbog navedenog uputila kod svoje doktorice opće prakse dr. BNT, a potom i kod psihijatra, te joj je prepisana terapija u vidu lijekova za smirenje, te je utvrđeno da boluje od depresije koja se man ifestirala događajima sa posla. Od otvaranja bolovanja negdje u 2014. pa do 2017. liječila se kod psihijatra te uzimala adekvatnu terapiju koja joj je bila propisana. Osim ova dva događaja, oštećena je opisala i o drugim načinima uznemiravanja pa je tako istaknula da je sa kvalifikacijom visoke geodetske struke bila raspoređena od strane voditelja, odnosno optuženika, da radi raznorazne poslove koje po njezinom saznanju ne rade osobe njezinih kvalifikacija, a konkretno se radilo o tome da je morala urudžbirati, vod iti blagajnu, davati račune, provoditi zemljišnoknjižna rješenja, kuvertiranje, pisanje pošte, pod izlikom da svi sve rade, međutim naglasila je da voditelj konkretno takve stvari nije nikad radio. Navela je da poslovi koje je ona radila su trebali biti raspoređeni prema dvjema referenticama, a ne nikako njoj, a zbog čega je smatrala da ju se na taj način namjerno ponižavalo, a po njoj je to ukazivalo da je to sve bilo u cilju kako bi digla ruke te samovoljno otišla.

11. Iskaz oštećene se potvrđuje iskazom RN koja je je opisivala događaj kada se optuženi izuzetno uznemirio smatrajući kako mu je netko protupravno ušao u ured, a sjeća se da se događaj vezano za traj protupravan ulazak u njegov ured odvijao u prostoriji u kojoj je bio ured od kolegice LN i da te zgode optuženi nije imenom i prezimenom obratio žrtvi u smislu da je ona ušla protupravno u njegov ured, nego se iz njegovog obraćanja dalo zaključiti da je on sumnjao na nekoga od njih. Također svjedokinja je navela da je bilo situacija gdje bi nakon određenih radnih sastanaka kolegica ŽN bila vidno uznemirena. Kontrolni dokaz je i iskaz svjedoka ZN, koja iako u inkriminirano vrijeme nije radila sa oštećenom, ima saznanja u pogledu optuženika te opisuje uznemiravanje koje je i sama doživjela od optuženika na radnom mjestu. Isto tako navela je da je bilo dosta incidentnih situacija kako s njom, tako sa žrtvom i drugim kolegicama, konkretno se radilo o kolegici RN i CN.

12. Navodi oštećene u pogledu uznemirenost i uslijed ponašanja optuženika potvrđuju se i pročitanom materijalnom dokumentacijom iz koje je vidljivo da se oštećena više puta obraćala poslodavcu vezao za uznemiravanje od strane optuženika, a koji međutim nisu rezultirali zaštitom radnika.

13. Isto tako, tvrdnje oštećene da je zbog ponašanja optuženika došlo i do zdravstvenih posljedica potvrđuju se i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka psihijatrijske struke Gorana Arbanasa u kojem vještak daje mišljenje da je žrtva ŽN upravo uslijed događaja na poslu i odnosa njezinog nadređenog prema njoj razvila određene psihičke tegobe. Klinička slika da odgovara dijagnozi poremećaja prilagodbe s anksioznim simptomima, a da u prilog tome govore i nalazi psihijatra iz 2014. Iz zaključka nalaza i mišljenja proizlazi da je kod žrtve uslijed ponižavanja i uznemiravanja na poslu došlo do narušavanja njezinog zdravlja u vidu poremećaja prilagodbe s anksioznim simptomima, koji poremećaj je tijekom dva mjeseca bio srednjeg intenziteta, a u ostalom vremenu blažeg intenziteta.

13.1. Nisu osnovani žalbeni navodi da je nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke neprihvatljiv jer je izrađen na temelju subjektivnog kazivanja. Naime, u tom pogledu, vještak se očitovao na raspravi te tom prilikom naveo da popis smetnji koje mu je dala ŽN tijekom razgovora da su bili u potpunom suglasju sa smetnjama opisanim u psihijatrijskim nalazima, a osim toga oni odgovaraju uobičajenim smetanjima nakon stresnih događaja i njoj je ordinirana terapija koja se uobičajeno daje u takvim situacijama. Naglasio je kako nije našao nikakve neočekivane podatke u medicinskoj dokumentaciji, odnosno pojasnio je da u situaciji kad nalazi priloženi u spisu ne odgovaraju onome što osobno utvrdi pregledom ispitanika, tada to obavezno u svom mišljenju i navede. Vještak je posebno obrazložio značenje dijagnoze u vidu poremećaja prilagodbe, odnosno da se radi o psihijatrijskoj dijagnozi koja se daje u slučajevima kad osoba razvije psihičke simptome, a najčešće se radi o anksioznim ili depresivnim simptomima, koji su posljedica nekog vanjskog događaja. Objasnio je da poremećaj prilagodbe znači da osoba nije razvila predmetne simptome sama od sebe zato što ima neku endogenu bolest, već ih je razvila kao reakciju na vanjske životne događaje. Naveo je da ŽN u razgovoru s njim nije navela neke druge vanjske događaje koji bi doveli do takvih simptoma niti je u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji vidljivo da bi ona u tom vremenskom razdoblju imala neke druge stresogene događaje u životu. Kako se dakle vještak očitovao na prigovor obrane, te nakon navedenog očitovanja, obrana nije imala primjedbi, to se žalbeni navodi kojima se ponavljaju isti prigovor nalaze neosnovanim.

14. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud pod točkom 29. obrazloženja pobijane presude, nalazi da se navodi oštećene u pogledu obavljanja poslova izvan opisa njenog radnog mjesta i znatno manje složenosti i to poslove urudžbiranja i otpreme pošte, naplate troškova i izdavanja računa, sve po nalogu oštećenika, potvrđuju i uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostave za katastar nekretnina Korenica od 20. lipnja 2012., koji je bio na snazi u inkriminirano vrijeme, a u kojem se pri opisu poslova stručnog suradnika za geodetske poslove ne nalaze prethodno navedeno poslovi.

15. Također, pravilno prvostupanjski sud pod točkom 30. utvrđuje subjektivne elemente na strani optuženika, a u pogledu predmetnog kaznenog djela kada zaključuje da je optuženi svojim postupanjem u inkriminiranom razdoblju svjesno ponižavao i uznemiravao oštećenu umanjujući njezinu vrijednost kao višeg stručnog referenta za geodetske poslove, visokoobrazovanu osobu sa završenim studijem geodezije na koji način ju je doveo u položaj koji nije odgovarao njezinim kvalifikacijama, podredno protivno Pravilniku o unutarnjem redu, čime ju je ponižavao i uznemiravao ju na radu i u vezi s radom. Obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio kaznenog zakona time što je pogrešno pravno ocijenio postojanja zakonskih obilježja kaznenih djela koja se optuženom stavljaju na teret.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge zašto ne prihvaća obranu, a koja je u skladu sa iskazom svjedoka RNT, te se radi nepotrebnog ponavljanja svih navoda upućuje žalitelj na točke 26. i 28. pobijane presude u kojima se pravilno i dostatno obrazlaže zbog kojih razloga ne prihvaća obranu i iskaze nekih svjedoka.

17. Također, pozivanje žalitelja na sadržaju odluke Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda u Zagrebu, koji je kao nepristrano tijelo odbacilo pritužbe oštećene kao neosnovane nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer se svaka odluka procjenjuje individualno sa specifičnostima konkretnog predmeta pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu

18. Isto tako, i u pogledu odluke o kazni, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku u odnosu na kaznu uzeo u obzir pravilno sve one okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, stupanj njegove krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela, zaštićenog dobra te okolnosti u kojima je djelo počinjeno kao i one u kojima je okrivljeni živio u vrijeme počinjenja djela te usklađenost njegova ponašanja sa zakonom nakon počinjenja kaznenog djela. Od olakotnih okolnosti pravilno mu je uzeo činjenicu što je otac četvoro djece te prethodnu neosuđivanost, te u obzirom na visinu primanja optuženika izrekao novčanu kaznu u visini od 50 dnevnih iznosa što iznosi 800,00 eura sa rokom plaćanja od 3 mjeseca, smatrajući da će se navedenom kaznom, a imajući u vidu težinu, vrstu i način počinjenja kaznenog djela postići svrha kažnjavanja predviđena zakonom. od pravomoćnosti presude. Pri tom je optuženik upozoren u smislu članka 43. KZ/11., o posljedicama neplaćanja.

19. Kako žalba optuženika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 28. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasmina Štrucelj