REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-581/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, javna ustanova, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, protiv tuženika JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika MR i tuženika osobno, s danom objave 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet: Ovrv-4097/2025, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-512/2025 koje je dana 31. srpnja 2025. donio javni bilježnik Krešimir Copić, iz Dugog Sela, Dragutina Domjanića te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Krešimir Copić iz Dugog Sela, donio je 31. srpnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudskog predmeta: Ovrv-4097/2025; javnobilježnički predmet poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-512/2025 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 53,10 EUR sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je u bitnome naveo kako on nije nikada propisno utvrđen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe. Ističe, kako su mu obvezu plaćanja pristojbe bez ikakvog kontakta sa njime pokušali nametnuti pozivajući se na bazu smještajnih kapaciteta Hrvatske turističke zajednice, navodeći da ima apartman s četiri zvjezdice. Navodi, kako ta baza nije mjerodavan izvor podataka o njegovom apartmanu, nego je to Rješenje o kategorizaciji na koje se tužitelj nikada nije pozvao niti je imao uvida u isto. Nadalje, navodi kako je tužitelj iz tog nemjerodavnog izvora povukao podatak da njegov apartman ima četiri zvjezdice, a tamo iznad njegovog apartmana stoji oznaka triju zvjezdica, iako ni to ništa ne dokazuje o njegovom apartmanu, jer se radi o nemjerodavnom izvoru. Ističe, da je prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24.) propisano kako je mjesečnu pristojbu HRT- u dužan plaćati "svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik…" i to na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dakle, svatko tko ima a ne svatko tko treba imati po osnovi bilo kojeg drugog propisa. Ističe, da ako i nedokazano pretpostavimo da po osnovi kategorizacije on treba imati RTV prijamnik u apartmanu, to još uvijek nije dokaz da RTV prijamnik ima i zato to ne može biti osnova da ga tužitelj tereti za plaćanje pristojbe, nego samo osnova da apartman padne u nižu kategoriju. Navodi, kako je pozivao tužitelja da kod njega u apartmanu utvrde relevantne činjenice, ali oni su to odbili.

3. Povodom tuženikovog prigovora ovaj sud je rješenjem od 17. listopada 2025. poslovni broj Povrv-581/2025-16 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Istim rješenjem pozvao je tužitelja da se u roku od 15 dana očituje na prigovor tuženice i pozvao je tuženicu da se u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog očitovanja očituje na isto.

4. Tužitelj se podneskom od 27. listopada 2025. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome navodi kako su navodi iz prigovora tuženika neosnovani i paušalni u cijelosti te su izjavljeni isključivo u cilju odugovlačenja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Ističe, kako je tužitelj provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijamnika, za što prilaže izvadak iz evidencije pretplatnika, kao i dokaz da pristojba nije plaćena, što je vidljivo iz saldakonti kartice prema pozivu na broj 5549971332-202503-7. Ističe, kako je uvidom u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu-Tu Registar Ministarstva turizma i sporta, službenu bazu centralnog pretraživača smještaja Hrvatske turističke zajednice utvrđeno da tuženik na adresi [adresa], posjeduje aktivno rješenje o iznajmljivanju apartmana kategorizacije 4 zvjezdice, 3 ležaja. Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj, donesenom na temelju Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, određeno je kako se sve vrste objekata kategoriziraju ovisno o uređenju, opremi, uređajima, uslugama i drugim propisanim uvjetima. U prilogu navedenog Pravilnika "Uvjeti za kategoriju apartmana i kuća za odmor", propisan je TV prijamnik u boji kao uvjet da bi smještajni objekt – apartman dobio određenu kategoriju (3, 4 ili 5 zvjezdica). Iz navedenog proizlazi da sama kategorizacija uvjetuje TV prijamnik u svakom apartmanu kategorizacije 3,4 ili 5 zvjezdica. Nadalje, navodi kako sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj "objekt mora stalno ispunjavati sve uvjete, sukladno kapacitetu, za pojedinu vrstu i kategoriju propisane ovim Pravilnikom, ako ovim Pravilnikom nije drukčije propisano". Ističe kako sam tuženik ne osporava činjenicu da je vlasnik apartmana te sam dostavlja u spis dokaze o istome. Iz dokumentacije koju je tuženik dostavio proizlaze i podaci o kategorizaciji apartmana, a tužitelj dostavlja u spis fotografije apartmana iz kojih je razvidno kako je tuženik u posjedu TV prijamnika. Nadalje, nesporna je činjenica da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa] što sam tuženik ni ne osporava, a tužitelj opreza radi dostavlja u spis izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina] , zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. Naime, odredbom čl.34. st.1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano je kako svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2 ovog Zakona. Čl.36.st.1. istog Zakona propisano je kako se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a Odlukom o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika (u daljnjem tekstu: „Odluka“) propisan je način odjave prijamnika. Kako tuženik nije izvršio odjavu prijamnika, isti se i dalje vodio u evidenciji tužitelja kao obveznik plaćanja rtv pristojbe. Prema tome, u utuženom razdoblju tuženik je bio obveznik plaćanja pristojbe. Tužitelj ističe da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga br. 5549971332- 202503-7 od 4. ožujka 2025., a koji se izvadak sukladno odredbi čl. 31. Ovršnoga zakona smatra vjerodostojnom ispravom. Ističe, kako upravo iz dokumentacije koja prileži ovršnom prijedlogu te dokumentacije koju tužitelj dostavlja uz ovaj podnesak, nesporno proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja HRT pristojbe i kako tuženik duguje tužitelju upravo utuženi iznos. Stoga, budući da je tuženik za utuženi period bio evidentiran kao pretplatnik, a nije podmirio niti odjavio dužnu pristojbu, tužitelj osnovano potražuje naplatu od istog.

5. Tuženik se podneskom od 20. studenoga 2025. očitovao na prethodno opisani podnesak tužitelja. U bitnome ističe kao su navodi tužitelja uopćeni, proizvoljni, nepovezani, neosnovani i ne dokazuju njegovu obvezu plaćanja pristojbe tužitelju, jer ne uspijevaju dokazati da on prijamnik za praćenje programa HTR-a uopće ima u vlasništvu ili posjedu. Ističe, kako tužitelj nije dokazao da on ima aktivno rješenje o iznajmljivanju apartmana kategorizacije 4 zvjezdice i 3 ležaja nego se poziva na bazu podataka Hrvatske turističke zajednice. Ostaje i kod svih drugih istaknutih prigovora.

7. Tijekom postupka sud je pregledao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 4. ožujka 2025. (str. 9 spisa), nalog za nacionalna plaćanja (str. 10 spisa), prepisku stranaka (str. 17 – 21 spisa), prepisku stranaka (str. 23; 27 spisa), ispis iz baze podataka Hrvatske turističke zajednice (str. 24; 28 spisa), zahtjev za izdavane rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (str. 25; 29 spisa), prepisku stranaka (str. 75 spisa), izvadak iz evidencije tužitelja (str. 83 spisa), saldakonti karticu (str. 84 i 85 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 86 – 89 spisa), dokument Rajan Apartman Zagreb; nove cijene za 2025. (str. 90 – 92 spisa), fotografije (str. 93 i 94 spisa), prepisku stranaka (str. 99 – 104 spisa), ispis iz baze podataka Hrvatske turističke zajednice (str. 105 spisa), ispis iz baze podatak google (str. 106 spisa), zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (str. 107 spisa), dokument Rajan Apartman Zagreb; nove cijene za 2025. (str. 109 i 110 spisa), Odluku o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika (str. 111 i 112 spisa) i prepisku između stranaka (str. 113 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 53,10 EUR po osnovi Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i kasnije dostavljenih saldakonti kartica, a pritom se potraživanje tužitelja odnosi na RTV pristojbu za razdoblje od kolovoza 2024. do prosinca 2024.

10. Između stranaka je sporno pitanje na temelju čega je tužitelj evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe.

11. Pri tome iz izvatka iz evidencije tužitelja (str. 83 spisa) proizlazi kako je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe i to kao vlasnik apartmana, studio apartman J na adresi [adresa] i to od datuma prijave 26. srpnja 2024.

12. Tuženik ne osporava da je on vlasnik apartmana na adresi [adresa], međutim, osporava da je on u utuženom razdoblju od kolovoza do prosinca 2024. imao televizor u tom apartmanu i osporava na temelju čega ga je tužitelj uopće evidentirao kao obveznika plaćanja RTV pristojbe. Naime, on izrijekom u odgovoru na tužbu navodi kako on nikada nije propisno utvrđen kao obveznik plaćanja RTV pristojbe.

13. Tužitelj tijekom postupka navodi kako je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe na temelju uvida u bazu podataka Hrvatske turističke zajednice u kojoj je navedeno da tuženik posjeduje aktivno rješenje o iznajmljivanju apartmana kategorizacije 4 zvjezdice i 3 ležaja. Naime, tužitelj pojašnjava kako takav apartman mora imati TV prijamnik u boji tako da je na temelju toga tuženika evidentirao kao obveznika plaćanja RTV pristojbe.

14. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

15. Dakle, iz te zakonske odredbe proizlazi kako je onaj tko ima u vlasništvu ili posjedu televizijski prijamnik dužan je plaćati tužitelju RTV pristojbu.

16. Po ocjeni ovog suda tuženik pravilno u odgovoru na tužbu ističe kako je RTV pristojbu dužan plaćati svako tko ima u vlasništvu ili posjedu televizijski prijamnik a ne onaj tko treba imati.

17. U predmetnom slučaju tužitelj je evidentirao tuženika u svojstvu vlasnika apartmana kao obveznika plaćanja RTV pristojbe iz razloga što apartman od 4 zvjezdice mora imati televizijski prijamnik u boji. Po ocjeni ovog suda to nije propisni način utvrđivanja obveznika plaćanja RTV pristojbe. Naime, tužitelj je po vlastitim navodima isključivo na temelju baze podataka Hrvatske turističke zajednice evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, međutim, ta baza podataka ničime ne dokazuje da je tuženik upravo u utuženom razdoblju doista i bio vlasnik RTV prijamnika na predmetnoj lokaciji u [adresa].

18. Nadalje, je potrebno ukazati na Odluku tužitelja o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, koju je 6. lipnja 2024. donio glavni ravnatelj tužitelja (str. 111 i 112 spisa) u kojoj je propisano kako se vlasništvo odnosno posjed prijamnika utvrđuje na osnovi izjave obveznika ili neposrednim uvidom Kontrolora HRT-a. Dakle, ovakav način evidentiranja obveznika plaćanja RTV pristojbe na temelju podataka Hrvatske turističke zajednice protivan je prethodno navedenoj Odluci donesenoj po glavnom ravnatelju tužitelja.

19. Potrebno je nadalje istaknuti kako tužitelj nije tijekom postupka obrazložio na temelju kojeg to propisa baza podataka Hrvatske turističke zajednice predstavlja valjani dokaz na temelju kojeg se nekoga može evidentirati kao obveznika plaćanja RTV pristojbe.

20. Tuženik pravilno ističe kako je tužitelj bio dužan u najmanju ruku dostaviti rješenje o kategorizaciji tuženikovog apartmana, međutim, tužitelj nije čak niti dostavio izvadak iz baze podataka Hrvatske turističke zajednice, već se isključivo poziva na isti.

21. U odnosu na fotografije koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 27. listopada 2025. na kojima je vidljiv televizijski prijamnik u apartmanu J, potrebno je istaknuti kako je razvidno da su iste sačinjene 2025., dakle, ne odnose se na utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari od kolovoza 2024. do prosinca 2024. i ne dokazuju da je tuženik bio vlasnik RTV prijamnika na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju.

22. Ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj, sukladno navodima tuženika, nije na valjani način utvrdio tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe na predmetnoj adresi u [adresa] s datumom prijave 26. srpnja 2024. Naime, tužitelj čak niti ne dokazuje da je tada uopće bilo doneseno rješenje o kategorizaciji tuženikovog apartmana, ali čak i da je to dokazao isto ne može po uvjerenju ovog suda biti valjani dokaz da je tuženik vlasnik RTV prijamnika na predmetnoj adresi u [adresa].

23. Pored toga potrebno je naglasiti kako spisu prileži prepiska tuženika i tužitelja (iz razdoblja nakon pokretanja predmetnog postupka) iz koje je razvidno da se tuženik obraćao tužitelju i da ga je pozivao izvršiti provjeru podliježe li on plaćanju RTV pristojbe. Pri takvom stanju stvari gdje tuženik kontinuirano osporava svoju obvezu plaćanja RTV pristojbe, tužitelj je bio dužan izvršiti terensku kontrolu postoje li zakonske pretpostavke za naplatu RTV pristojbe i po uvjerenju ovog suda nije dovoljno da se samo u sudskom postupku poziva na svoju jednostranu evidenciju pretplatnika iz koje proizlazi da je tuženika evidentirao kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, s time da čak niti ne dostavlja ispis iz baze podataka Hrvatske turističke zajednice na temelju koje je po vlastitim navodima evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe i to počevši od 26. srpnja 2024.

24. Dakle, ovaj sud prije svega ocjenjuje kako baza podataka Hrvatske turističke zajednice nije valjana osnova da bi se na temelju podataka iz te baze nekoga moglo evidentirati kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, budući da nije jasno na temelju kojeg propisa bi ona bila valjana osnova da se nekoga evidentira kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, a pored toga ona niti ne dokazuje da je netko vlasnik ili posjednik televizijskog prijamnika na određenoj adresi, već da je netko prijavljen kao iznajmljivač apartmana na određenoj lokaciji. S time da je dokaz toga najprije rješenje o kategorizaciji, kako to pravilno ističe tuženik.

25. Dakle, po ocjeni ovog suda tužitelj nije valjano sa datumom prijave 26. srpnja 2024. evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe u svojoj evidenciji i to kao vlasnika studio apartmana J na adresi [adresa]. Pored toga nerazumljivo je na temelju čega je tužitelj naveo kao datum prijave upravo 26. srpnja 2024., budući da ničime ne dokazuje da je tuženik upravo od tada započeo sa iznajmljivanjem predmetnog apartmana.

26. Čak kada bi se uzelo da se obveznika plaćanja RTV pristojbe može valjano utvrditi (evidentirati) na temelju podataka iz baze Hrvatske turističke zajednice, tužitelj nije u spis dostavio ispis iz te baze, već se samo poziva na istu, tako da njegove navode nije moguće provjeriti i svakako nije moguće utvrditi na temelju čega je kao datum prijave odredio upravo 26. srpnja 2024.

27. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje kako je neosnovan predmetni tužbeni zahtjev i to prije svega iz razloga jer po uvjerenju ovog suda tužitelj nije tuženika valjano evidentirao kao obveznika plaćanja RTV pristojbe i to upravo od 26. srpnja 2024. pa nadalje, a podredno je svakako neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a.

28. Slijedom navedenoga odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika (točka I. izreke presude).

29. Ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka. Naime, tuženik bi s obzirom na činjenicu da je u cijelosti odbijen predmetni tužbeni zahtjev imao pravo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a na naknadu troškova parničnog postupka. Međutim, tuženika nije zastupao profesionalni punomoćnik – odvjetnik, već on traži naknadu troškova postupka na ime izgubljenog vremena, pretrpljenog stresa u izvršavanju vlastite obrane. Takav zahtjev je neosnovan, jer tuženik ničime ne dokazuje izgubljeno vrijeme niti da je pretrpio stres, a pored toga to niti nisu troškovi postupka u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a u kojoj je propisano kako parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Naime, navodi tuženika o izgubljenom vremenu i pretrpljenom stresu upućuju na to da tuženik smatra da mu je vođenjem ovog postupka nastala šteta, a o naknadi eventualne štete ne može se odlučivati odlukom o naknadi troškova postupka, niti tuženik svoje navode ičime dokazuje. Posljedično, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke presude).

30. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka jer je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 28. srpnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka. 2. točke 3. ZPP-a, tj. ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po odvjetnici Đini Lukac Novaković uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 30,00 EUR

- tuženiku