REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3011/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Stečajna masa iza REMONTNOG BRODOGRADILIŠTA ŠIBENIK d.o.o. u stečaju, OIB: 28973632984, Sv. Nedelja, Srebrnjak 20B, kojega zastupa punomoćnik Jasmin Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, Trg kralja Držislava 4, protiv 1. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, i 2. tuženika PRIMORJE-TEKSTIL d.d., OIB: 51164585310, Split, R. Boškovića 22, kojega zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o., Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2b, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, vrijednost predmeta spora 1.700.000,00 KN / 225.628,77 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-30/2026-11 od 19. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-30/2026-11 od 19. lipnja 2026. i predmet vraća na ponovno suđenje tom sudu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-30/2026-11 od 19. lipnja 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da su utvrdi da je vlasnik poslovnog prostora u prizemlju stambene zgrade sagrađenoj na zk.č. broj 3223/1 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 204 m2 i da je tužitelj na temelju presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz brisanje dosadašnjeg upisa bez sudjelovanja tuženika.

2. O troškovima postupka sud je odlučio posebnim rješenjem u kojemu je naložio tužitelju da prvotuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 200,00 EUR, a drugotuženiku u iznosu od 312,50 EUR u roku od 15 dana.

3. U obrazloženju presude sud je u bitnome izložio da je nakon provedenog postupka i na temelju priloženih isprava utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Tužitelj je priložio pravomoćnu presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-433/2004 od 7. veljače 2006. kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. U tom predmetu tuženik je bio Grad Šibenik, koji je bio i uknjižen kao vlasnik poslovnog prostora. S druge strane, drugotuženik je priložio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-679/2010 od 14. travnja 2010. u sporu koji je vođen između tuženika ovoga spora, a kojom je odbijen zahtjev Republike Hrvatske za predaju predmetnog poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari, ali je istom odlukom utvrđeno da je PRIMORJE-TEKSTIL d.d. Split steklo vlasništvo poslovnog prostora u prizemlju stambene zgrade sagrađenoj na zk.č. broj 3223/1 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 230 m2. Uvidom u predmet Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-679/2010 sud je utvrdio da REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o. u stečaju nije bilo stranka u toj parnici pa presuda nema učinak prema njemu. Međutim, sud je cijenio navedenu presudu kao dokaz u ovom postupku i na temelju iste je utvrdio da je PRIMORJE-TEKSTIL d.d. nastalo organiziranjem iz Vojne ustanove „TOPČIDER“ koja je koristila predmetni poslovni prostor. Sud prihvaća shvaćanje Općinskog suda u Šibeniku, izloženo u obrazloženju presude poslovni broj P-679/2010, da je Odlukom o organiziranju poduzeća u društvenom vlasništvu PRIMORJE-TEKSTIL d.d. u imovinu društva unesen i predmetni poslovni prostor u Šibeniku iako u samoj Odluci o organiziranju nije bio naveden i taj poslovni prostor. U vezi s navedenim, Republika Hrvatska nije mogla steći pravo vlasništva na temelju zakona odnosno na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i Saveznog sekretarijata narodne odbrane na teritoriji Republike Hrvatske od 3. listopada 1991. jer je prije stupanja na snagu te Uredbe PRIMORJE-TEKSTIL d.d. već bilo vlasnik predmetne nekretnine. Budući da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. O troškovima postupka sud je odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 1., članaka 163. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku: ZPP). Visinu troškova tuženicima sud je utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; u nastavku: Tarifa).

4. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv presude i rješenja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a. U bitnome je naveo da je sud pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, budući da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine, a svoje vlasništvo dokazao je nizom isprava. Tužitelj je nastao iz ranije vojne ustanove Mornaričko tehničko remontnog zavoda (u nastavku: MTRZ) koji je bio vlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj je ishodio presudu zbog ogluhe protiv Grada Šibenika, kao osobe koja je bila uknjižena kao vlasnik. Na temelju presude poslovni broj P-433/04 tužitelj je ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnom prostoru u zemljišnim knjigama. Sud je pravilno zaključio da presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-679/2010 nema učinak prema tužitelju, jer tužitelj nije bio stranka u tom postupku, a onda potpuno nejasno obrazložio da je drugotuženik vlasnik nekretnine. Budući da niti Republika Hrvatska nije bila uknjižena kao vlasnik nekretnine, drugotuženik se nije mogao uknjižiti kao vlasnik na temelju presude poslovni broj P-679/2010 koju je ishodio protiv Republike Hrvatske. U obrazloženju pobijane presude sud je naveo da u Odluci o organiziranju društva „Topčider“ nije navedena predmetna nekretnina i da je drugotuženik koristio poslovni prostor na temelju ugovora o zakupu sklopljenog s tužiteljevim prednikom MTRZ. Činjenica da su radnici prednika drugotuženika radili u poslovnom prostoru ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva. Takav zaključak nema osnove u zakonu, a zakupnik prostora nikada ne može postati vlasnik nekretnine na temelju ugovora o zakupu. Sud je pogrešno primijenio i odredbu članka 120. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u nastavku: ZV) te je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je obrazloženje presude nejasno i proturječno. Tužitelj je osporio i odluku o troškovima postupka bez navođenja posebnih razloga. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da presudu i rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 5.342,50 EUR.

5. Prvotuženik nije podnio odgovor na žalbu.

6. Drugotuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu u kojemu je osporio osnovanost žalbenih navoda i postojanje žalbenih razloga te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 8.249,82 EUR.

7. Tužiteljeva žalba je osnovana.

8. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presuda i rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u vezi s odredbom članka 381. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pa se za sada ne može utvrditi ni pravilna primjena odredaba materijalnog prava.

9. Na temelju isprava u spisu može se utvrditi da je tužitelj u drugom predmetu podnio tužbu Trgovačkom sudu u Šibeniku protiv Grada Šibenika 5. listopada 2004. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru. Presudom zbog ogluhe poslovni broj P-433/2004 od 7. veljače 2006. utvrđeno je da je REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o. vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Presuda je postala pravomoćna 16. veljače 2006. (list 35. spisa).

10. REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o. podnijelo je 28. veljače 2007. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju presude P-433/2004. (list 36. spisa). U ovom predmetu nije priložen zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, ali se može na posredan način zaključiti da je prijedlog prihvaćen i tužitelj je uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine. Takav zaključak proizlazi iz tužbe PRIMORJE-TEKSTIL d.d. protiv Stečajne mase REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o. koja je podnesena 12. srpnja 2023. radi utvrđenja prava vlasništva PRIMORJE-TEKSTIL d.d. i zaprimljena pod poslovnim brojem Trgovačkog suda u Zadru P-107/2023 (sada P-203/2024) uz koju je priložen i zk. izvadak kao dokaz da je REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o. uknjižen kao vlasnik.

11. Prvostupanjski sud trebao je u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja upozoriti stranke da prilože zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu jer se zakonita i pravilna odluka u konkretnom slučaju ne može donijeti bez zk. izvatka ili je sud trebao izvršiti uvid u predmet Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P -203/2024 (ranije P-107/2023) koji se vodi između istih stranaka o istoj nekretnini, a o čemu će biti riječi kasnije. Načelo otvorenog pravosuđenja je pravilo u parničnom postupku koje obvezuje sud da aktivno komunicira sa strankama, upozorava ih na važne činjenice i dokaze te sprječava donošenje „odluka iznenađenja“. Temelji se na suradnji suda i stranaka, pravu na saslušanje i poštenom suđenju i odredbi članka 288.a stavka 2. ZPP-a.

12. Na temelju isprava u spisu može se utvrditi da je Republika Hrvatska podnijela tužbu protiv PRIMORJE-TEKSTIL d.d. Općinskom sudu u Šibeniku radi predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora u Šibeniku koja je zaprimljena pod poslovnim brojem P-729/2005. U istom predmetu tuženik PRIMORJE-TEKSTIL d.d. podnio je protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva. Općinski sud u Šibeniku donio je presudu poslovni broj P-729/2005 od 19. lipnja 2006. koja je ukinuta rješenjem drugostupanjskog suda pa je u ponovnom suđenju predmet dobio novi poslovni broj P-679/2010. Sud je donio novu odluku poslovni broj P-679/2010 od 14. travnja 2010. kojom je odbio tužbeni zahtjev Republike Hrvatske, a prihvatio protutužbeni zahtjev i utvrdio da je PRIMORJE-TEKSTIL d.d. vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

13. Važno je istaknuti da je protutužbeni zahtjev u parnici poslovni broj P-679/2010 djelomično odbijen kao neosnovan, u dijelu u kojemu je PRIMORJE - TEKSTIL d.d. zahtijevalo da je REPUBLIKA HRVATSKA dužna trpjeti da se protutužitelj na temelju presude uknjiži kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje tužitelja kao vlasnika, uz obrazloženje da Republika Hrvatska nije uknjižena kao vlasnik već je kao vlasnik uknjižen Grad Šibenik (pravni sljednik općine Šibenik - vidi presudu P-670/2010 list 87. spisa). Presuda je postala pravomoćna nakon što je Županijski sud u Šibeniku odbio žalbu Republike Hrvatske presudom poslovni broj Gž-1555/2010-2 od 13. siječnja 2014. (list 92. spisa). Revizija Republike Hrvatske odbačena kao nedopuštena zbog vrijednosti predmeta spora rješenjem poslovni broj Rev-1253/2014-2 od 6. studenoga 2018. (list 95. spisa). Ako Republika Hrvatska nikada nije bila vlasnik predmetnog poslovnog prostora na temelju zakona niti je uknjižena kao vlasnik ostaje nejasno kako je bila uopće pasivno legitimirana u parnici poslovni broj P-679/2010.

14. REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o. saznalo je da se vodi parnica o predmetnom poslovnom prostoru između Republike Hrvatske i PRIMORJE- TEKSTIL d.d. poslovni broj P-729/2005 (kasnije P-679/2010) pa je kao glavni intervenijent podnijelo predmetnu tužbu 9. srpnja 2007. na temelju odredbe članka 198. ZPP-a. Tužitelj je smatrao da ima jače pravo za spornu nekretninu nego tuženici u sporu poslovni broj P-729/2005. U trenutku podnošenja tužbe tužitelj je već imao pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj P-433/2004 od 7. veljače 2006. ali još nije bio uknjižen kao vlasnik. Međutim, nakon što je tužitelj u tijeku ovog spora uknjižen kao vlasnik nekretnine izgubio je pravni interes za vođenje ovoga spora. Budući da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine nije jasno zašto ustrajava na vođenju ovog postupka. Drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravni interes za vođenje spora ali je nužno to istaknuti kao činjenicu. Tužitelj je eventualno mogao podnijeti vlasničku tužbu prema posjedniku PRIMORJE-TEKSTIL d.d. radi predaje poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari, a ne ustrajati na tužbi radi utvrđenja prava vlasništva.

15. U predmetu pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovni broj P-203/2024 (ranije P-107/2023), tužitelj PRIMORJE-TEKSTIL d.d. podneskom od 23. svibnja 2024. preinačio je tužbu isticanjem i supsidijarnog tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva ispravak pogrešnog upisa REMONTNOG BRODOGRADILIŠTA ŠIBENIK d.o.o. u zemljišnim knjigama kao vlasnika te upis PRIMORJE-TEKSTIL d.d. Sud je odbacio tužbu rješenjem poslovni broj P-107/2023 od 30. srpnja 2024., ali je drugostupanjski sud ukinuo rješenje i predmet vratio na ponovan postupak rješenjem poslovni broj Pž-3583/2024-2 od 30. srpnja 2024. Predmet je dobio novi poslovni broj P-203/2024 te je postupak prekinut na temelju odredbe članka 213. ZPP-a rješenjem poslovni broj P-203/2024-16 od 25. travnja 2025. U obrazloženju rješenja sud je naveo da o prethodnom pitanju vlasništva poslovnog prostora PRIMORJE-TEKSTIL d.d. neće sam odlučivati već će čekati odluku suda u ovom sporu poslovni broj P-30/2026 (ranije P-38/2008 i P-193/2009). Žalba protiv rješenja o prekidu postupka odbijena je kao neosnovana rješenjem poslovni broj Pž-2381/2025-3 od 16. prosinca 2025. Međutim, prema shvaćanju ovoga vijeća trebalo je prekinuti ovaj postupak, a ne postupak u predmetu poslovni broj P-203/2024, budući da u tom postupku PRIMORJE-TEKSTIL d.d. zahtijeva utvrđenja svojega prava vlasništva na temelju zakona protiv zemljišnoknjižnog vlasnika REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o., odnosno zahtijeva ispravak pogrešnog upisa.

16. Imajući u vidu da je sud pobijanu odluku donio na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-679/2010, a koja nema pravni učinak prema tužitelju jasno je da je sud morao cijeniti i sve druge dokaze u spisu.

17. U spisu postoji odluka radnika V.U. Topčider poslovnica Split od 16. rujna 1991. kojom se organizira društveno poduzeće PRIMORJE-TEKSTIL d.o.o. Split (list 52. spisa). U članku 1. Odluke navedeno je da radnici u Poslovnici Split, Ruđera Boškovića 22; Prodavaonici Split i Skladištu Lora organiziraju svoje poslovanje kao društvo s ograničenom odgovornošću na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske od 31. srpnja 1991. („Narodne novine“ broj: 39/91 i 44/91). Rješenjem Okružnog privrednog suda u Splitu poslovni broj Fi-3716/91 od 25. rujna 1991. upisano je izdvajanje Poslovnice Split, Prodavaonice Split i Skladišta Lora iz sastava vojne ustanove „Topčider“ Beograd u poduzeće u društvenom vlasništvu PRIMORJE - TEKSTIL d.o.o. (list 59. spisa). Na listu 2. rješenja navedeni su osnivači poduzeća u društvenom vlasništvu koji se organiziraju u poduzeće. Među osnivačima nema prodavaonice u Šibeniku. Protiv tog rješenja podnesena je žalba koja je odbijena rješenjem Privrednog suda Hrvatske poslovni broj Pž-192/92-2 od 4. veljače 1992. (list 49. spisa). Stoga je potpuno nejasno kako je općinski sud u presudi poslovni broj P-679/2010 naveo: „Unatoč takvom upisu, po nalaženju ovoga suda ta odluka se odnosila i na ostale prodavaonice u sastavu Poslovnice Split, bez obzira što u formalnoj odluci te prodavaonice nisu bile navedene.“.

18. Važno je istaknuti da u spisu postoji ugovor o zakupu sklopljen za predmetni poslovni prostor 1. rujna 1979. između Direkcije za upravljanje i gazdovanje vojnim stambenim fondom i Vojne trgovinske ustanove JEDINSTVO. Dopisima od 7. rujna 1981., 28. travnja 1982. i 5. rujna 1982. MTRZ (prednik tužitelja REMONTNO BRODOGRADILIŠTE ŠIBENIK d.o.o.) uputio je VTU JEDINSTVO dopis kojim ga poziva na plaćanje zakupnine za poslovni prostor (list 43. do 45. spisa). Nadalje, u spisu je dopis Ministarstva obrane od 17. ožujka 2005. (list 19. spisa) u kojemu je navedeno da PRIMORJE-TEKSTIL d.o.o. poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove; zaključak Vlade Republike Hrvatske od 15. srpnja 1999. u kojem je navedeno da je Republika Hrvatska postala vlasnik sredstava MTRZ-a i da stanovi u zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor nisu mogli biti uneseni u temeljni kapital REMONTNOG BRODOGRADILIŠTA ŠIBENIK d.o.o. Međutim, u tome dopisu nije naveden poslovni prostor, već postoji odluka Vlade Republike Hrvatske od 17. lipnja 2003. kojom se poslovni prostor prodaje društvu AMB CONING d.o.o. (list 28. spisa). Priložene su i brojne druge isprave koje sud prvog stupnja nije cijenio (list 40., 41. spisa) pa je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

19. Prvostupanjski sud uopće nije meritorno ispitivao zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva PRIMORJE-TEKSTIL d.d. već je samo na temelju formalnog postojanja ranije presude u predmetu poslovni broj P-679/2010 prihvatio obrazloženje iz te presude. Međutim, pravomoćna presuda poslovni broj P-679/2010 djeluje samo među strankama tog spisa (inter partes). Sud je bio dužan provesti cjelokupan postupak i meritorno utvrditi stvarno stanje, a ne samo formalno dati prednost presudi poslovni broj P-679/2010. Sud nije utvrđivao ključne činjenice i zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona.

20. Na temelju izvedenih dokaza može se zaključiti da je tužitelj uknjižen kao vlasnik poslovnog prostora pa nije jasno kako je sud mogao odbiti tužbeni zahtjev da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora ako je tužitelj uknjižen kao vlasnik. Ako sud nije želio sam odlučivati o tuženikovoj osnovi stjecanja prava vlasništva u odnosu na tužitelja, mogao je prekinuti ovaj postupak do okončanja spora pod poslovnim brojem P-203/2024 u skladu s odredbom članka 213. ZPP-a.

21. Kao što je navedeno u predmetu nema zk. izvatka za predmetnu nekretninu pa ovaj sud nije mogao ništa drugo nego ukinuti pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a i predmet vratiti na ponovno suđenje.

22. U ponovnom suđenju sud će prvo upozoriti stranke da je za odlučivanje nužno dostaviti zk. izvadak za spornu nekretninu, a nakon što isti bude dostavljen sud će odlučiti hoće li sam odlučivati o prethodnom pitanju je li tuženik na temelju zakona stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini ili će postupak prekinuti do okončanja spora poslovni broj P-203/2024. Nakon provedenog postupka sud će cijeniti sve priložene isprave, a ne samo presudu poslovni broj P-679/2010 i nakon toga donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac