REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-796/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Sisku, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zastupnice po zakonu tuženice, 28. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FO koji glasi:
"1. Nalaže se tuženoj da tužitelju, isplati na ime prekovremenih radnih sati, za period od 01.siječnja 2021. do 31. prosinca 2025.godine, neutvrđeni bruto iznos eura, prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja koji će biti utvrđen i specificiran po dostavljanju dokumentacije i provođenju financijsko- knjigovodstvenog vještačenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od 15. u tekućem mjesecu za protekli mjesec pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka, koliko isti budu iznosili, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju FO naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu 3.000,00 EUR (slovima: tri tisuće) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja FO za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 5.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tzv. stupnjevitoj tužbi od 30. ožujka 2026. navodi da se prije podnošenja ove tužbe obratio zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku te je 26. ožujka 2026. dobio odgovor. Nadalje navodi da je radio kao državni službenik zaposlen kod tuženice u Ravnateljstvu civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, Služba za operativne poslove, Odjel za tehnički izvid na radnom mjestu pirotehničar u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2025., da je poslove svog radnog mjesta u tom razdoblju obavljao na područjima gdje se nalaze minski sumnjivi prostori po Republici Hrvatskoj po planu razminiranja i nalogu tuženice, da je na pojedine minski sumnjive prostore upućivan zajedno s ostalim službenicima svakodnevno, koristeći službeni automobil (npr. Lipik, Petrinja-Kotar šuma, Pakrac), a na udaljenije terene je odlazio organizirano službenim vozilom, imao je organizirani smještaj i nakon nekoliko dana se organizirano vraćao kući, da je od lokacije organiziranog smještaja svakodnevno putovao na radilište, odnosno minski sumnjivi prostor organiziranim prijevozom, da se svaki tužiteljev odlazak na teren (svakodnevni s povratkom kući ili na tjednoj bazi s organiziranim smještajem u dane kada je radio poslove svog radnog mjesta na koje je upućen organizirano od strane poslodavca) vrijeme putovanja na radilište i s radilišta mora ubrajati u stvarno odrađene sate rada, što je u skladu s tumačenjem 2/49 Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 26. listopada 2022. Unatoč navedenom, sati putovanja na teren i s terena mu se nikada nisu uračunavali u stvarno odrađene sate rada. S obzirom da je radno mjesto pirotehničara izuzetno opasno, zahtjevno i visoko rizično, tuženica je svjesno kršila odredbe o zabrani prekovremenog rada pirotehničara nalažući tužitelju da nakon nekoliko sati vožnje do radilišta, odradi puno radno vrijeme na poslovima razminiranja. Smatra da se putovanje na radilište i s radilišta ne može smatrati dnevnim odmorom, već isključivo prekovremenim radom pa je tuženica, kršeći odredbe o rasporedu i evidenciji radnog vremena tužitelja, istog oštetila za isplatu naknade plaće za odrađeni prekovremeni rad za cca 500 sati godišnje. Poziva se na odluku Suda EU u predmetu C-266/14. Predlaže naložiti tuženici dostavu dokumentacije potrebne za postavljanje određenog novčanog tužbenog zahtjeva, a potom naložiti tuženici isplatu trenutno neutvrđenog brutoiznosa po osnovi prekovremenih radnih sati za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2025. zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od 15. u tekućem mjesecu za protekli mjesec do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženica odgovorom na tužbu od 7. svibnja 2026. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u bitnome navodeći da vrijeme putovanja tužitelja od mjesta stalnog boravka do mjesta rada ne predstavlja stvarni rad prema opisu posla radnog mjesta tužitelja. Napominje da u utuženom razdoblju nije bio izdan niti jedan nalog za obavljanje prekovremenog rada tužitelju, a nije bilo niti iznimnih slučajeva kada je bilo potrebe za prekovremenim radom. Poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2026. poslovnog broja Gop-1/2025-31. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelju uz naknadu troška parničnog postupka tuženici zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate.
3. Zahtjevom za mirno rješenje spora od 6. veljače 2026. tužitelj je od tuženice zatražio dostavu dokumentacije potrebne radi postavljanja određenog novčanog tužbenog zahtjeva te joj dostavio nacrt tužbe kojom je pokrenut ovaj parnični postupak. Tuženica je dopisom od 24. ožujka 2026. obavijestila tužitelja da njegov zahtjev za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada smatra u cijelosti neosnovanim. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) za podnošenje tužbe u ovom predmetu.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Izvoda iz zapisnika s 4. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (list 7-9 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova (list 18 spisa), dopisa Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 24. ožujka 2026. (list 19-20 spisa), Zahtjeva za mirno rješenje spora od 6. veljače 2026. (list 21-26 spisa).
5. Sud je na ročištu održanom 18. lipnja 2026. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje tužitelja, svjedoka EO i HO, pribavom od tuženika putnih i radnih naloga za tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2025., preslika knjižica vozila kojima je putovao tužitelj korištenih za organizirani odlazak na teren u utuženom razdoblju, tjednih planova rada po minski sumnjivim prostorima sa zapisnicima voditelja skupine za svaki projekt na kojima je radio tužitelj u utuženom razdoblju, provođenjem financijskog vještačenja te dokazni prijedlog tuženice za saslušanje svjedoka MO, kao nepotrebne, budući da je u ovom predmetu bilo sporno pravno pitanje.
6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenih sati rada u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2025.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ravnateljstvu civilne zaštite, Hrvatskom centru za razminiranje, Službi za operativne poslove na radnom mjestu pirotehničara.
9. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenih sati rada u utuženom razdoblju.
10. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR) propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ovog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
11. Odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o protuminskom djelovanju ("Narodne novine" broj: 110/15, 118/18, 98/19, 114/22 i 59/23; dalje: ZPD) propisano je da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima tehničkog izvida i razminiranja mogu provesti najviše pet sati tijekom jednog dana. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da radno vrijeme počinje teći dolaskom pirotehničara na početnu točku unutar radilišta prema rasporedu poslodavca te nije dozvoljen prekovremeni rad.
12. Upitan na ročištu održanom 18. lipnja 2026. ustraje li kod navoda iz tužbe i podneska od 20. svibnja 2026. kojima zahtijeva da se potraživanje tužitelja u ovom predmetu, odnosno vrijeme provedeno na putu do radilišta i s radilišta, obračunava kao prekovremeni sati rada, tužitelj je naveo da predlaže da se isti obračunaju isključivo kao prekovremeni sati rada (list 922 spisa).
13. Budući da je sud vezan činjeničnim navodima koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom postupka, a tužitelj u konkretnom slučaju inzistira na obračunu potraživanja koji je suprotan odredbi članka 52. stavka 2. ZPD, pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi od 14. siječnja 2026. poslovnog broja Gop-1/2025-31 te presudi Suda Europske unije od 10. rujna 2015. C-266/14, na koju se sam u tužbi poziva, odnosno da se sati koje je tužitelj proveo na putu do radilišta i s radilišta računaju kao prekovremeni sati rada, a ne kao redovno radno vrijeme, prema ocjeni ovog suda, ne postoji pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kako je isti postavljen u ovom predmetu.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.
15. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP, članka 155. ZPP i članka 163. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu 50.000,00 EUR.
17. Tuženici je dosuđen trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 500 bodova (Tbr. 32/1), sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročište održano 18. lipnja 2026. od 500 bodova (Tbr. 9/1) što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3), iznosi 3.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu 5.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.
19. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. srpnja 2025.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženici po OGDO
