REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-463/2025-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika i zastupnice tužene PĐ, više savjetnice specijaliste u OGDO-a, 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju EĐ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 845,23 eura (slovima: osamstočetrdesetpet eura dvadesettri centa) zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 0,91 eura od 15.12.2014. godine

- na iznos od 2,26 eura od 15.12.2014. godine

- na iznos od 3,59 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 29,42 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 24,63 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 69,61 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 24,66 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 0,04 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 5,22 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 59,11 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 77,17 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 36,07 eura od 15.10.2014. godine

- na iznos od 115,87 eura od 15.03.2015. godine

- na iznos od 54,84 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 46,93 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 11,81 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 15,81 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 20,94 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 25,97 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 21,86 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 51,58 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 63,00 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 40,94 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 28,18 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 14,81 eura od 15.11.2018. godine pa sve do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 28. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tužene, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu (Opslužna bojna), na poslovima namještenika. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću. Tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću sukladno važećim propisima uvažavajući njegov redovan mjesečni fond radnih sati u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan radi čega je tužitelj pokrenuo postupak pred ovim sudom pod brojem: Pr- 1236/2019. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tužena nije isplaćivala tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. Navodi da se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan.

1.1. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 22. travnja 2026. tužitelj predlaže obvezati tuženu na isplatu ukupnog bruto iznosa od 845,23 eura s kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da je tužitelj pri Ministarstvu obrane zaposlen u svojstvu namještenika, a kako to i sam ističe u činjeničnim navodima svog zahtjeva. Kako se u konkretnom slučaju radi o namješteniku, to se na predlagatelja primjenjuju mjerodavni propisi i pravni akti koji reguliraju prava državnih službenika i namještenika. Sukladno čl. 138. Zakona o državnim službenicima, na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju se opći propisi o radu i u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Prema čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj: 104/13, 123/16, 112/17, 12/18) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada place u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Iz očitovanja nadležne ustrojbene jedinice od 13. ožujka 2019. proizlazi da je imenovani u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivana naknada plaće sukladno važećim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to sukladno tumačenju Zajedničke komisije odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćena u prethodna tri mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem djelatnik koristi godišnji odmor. Iz priležeće dokumentacije o radu, odnosno evidencija radnog vremena proizlazi da je predlagatelj u utuženom razdoblju pretežito radio u turnusu, i u smjenama. Radom u turnusu smatra se rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Člankom 38. Kolektivnog ugovora utvrđeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Iz kartice djelatnika - isplatnih lista vidljivo je da su imenovanom prilikom obračuna place uračunavani dodaci za rad u turnusu, odnosno za smjenski rad, a sve sukladno gore citiranom članku Kolektivnog ugovora. Povrh toga, iz očitovanja Službe za operativne financijske poslove i priležeće rekapitulacije po primanjima nedvojbeno proizlazi da je imenovanom dana 30. prosinca 2014. isplaćena retrorazlika naknade plaće za godišnji odmor, a u periodu nakon toga predlagatelju se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivala sukladno važećim propisima u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu cijelosti osnovan.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora i pripadajuću potvrdu o primitku razvidno je da je tužitelj 8. siječnja 2019. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu razlike plaće, a iz stanja u spisu nije razvidno da je tužena odgovorila na zaprimljeni zahtjev. Stoga je utvrđeno da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 186.a ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za utuženi period od siječnja 2014. do siječnja 2019.

7. Nije sporno da je sukladno članku 186.a ZPP tužitelj prije podnošenja tužbe podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora na koji tužena nije odgovorila.

8. Sporno je je li tužena u cijelosti isplatila tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor, ako nije, koliko iznosa razlika.

9. Člankom 13. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 – u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da se osnovna plaća djelatnih vojnih osoba za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%.

10. Ministar obrane Republike Hrvatske donio je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 140/02). U članku 4. st. 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 68/11) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav služba (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

11. Također, i odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

12. Nadalje, takvo normativno rješenje sadržano je i u odredbi čl. 14. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 93/08) čija se primjena za dio utuženog razdoblja, obzirom na naknadne izmjene i dopune Pravilnika, nalazi osnovanom sukladno čl. 138. Zakon o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17) te upućujućoj odredbi čl.14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske kojom se određuje da „o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima“.

13. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod Poslovnim brojem: Pr-1236/2019 od 28. studenog 2024. utvrđeno je da je tužitelju na ime razlike neisplaćenih dodataka na plaću dosuđen ukupan iznos od 4.846,99 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. 26. ožujka 2026. proizlazi da je vještak mišljenja kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 8. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 845,23 EUR, a odnosi se na 160,34 EUR razlike naknade plaće zbog metodologije obračuna prema prosjeku mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora; te 684,89 EUR razlike naknade plaće zbog presuđenih iznosa razlika plaće iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr-1236/2019.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a parnične stranke istome nisu prigovarale niti su predlagale da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje te je tužitelj u skladu sa provedenim vještačenjem konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 22. travnja 2026.

16. Tužena se nije posebno očitovala niti na zaprimljeni nalaz i mišljenje niti na konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Slijedom svega navedenog, s osnova naknade plaće za godišnji odmor valjalo je tužitelju dosuditi ukupan iznos od 845,23 eura, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. tog u mjesecu za prethodni mjesec, koji tijek zateznih kamata tužena nije sporila, a isti je u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR.

17.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Zatezne kamate se ne dosuđuju na cjelokupni iznos razlike bruto plaće iz razloga što se temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja prema propisima koji važe na dan isplate prilikom svake isplate. Čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 16/08, 2/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika umanjenog za plaćanje i obračunate doprinose za obvezana osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od ne samostalnog rada kao porez po odbitku. Porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine uz neto plaću i doprinose sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi porezi na dohodak i prirezu poreza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. U tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni bruto iznos je neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

20. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 75 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 14. svibnja 2019. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. lipnja 2019. 37,5 bodova (Tbr. 9/2 OT), za sastav podnesaka od 8. siječnja 2025. 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. lipnja 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 28. srpnja 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 25. listopada 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 22. travnja 2026. 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 2. srpnja 2026. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za troškove trošak PDV-a od 25% te za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 2.000,00 eura, a koji trošak je dužna platiti tužena.

20.1. Tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

21. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 20. studenog 2025. i 14. svibnja 2026. kojim obavještava o uplati predujma, odnosno razlike uplate predujma za provedeno vještačenje, jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju je za sastav podneska od 22. travnja 2026. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom 4. lipnja 2019. priznat troška po Tbr. 9/2 OT, budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

22. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila spor, sud je njen zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XX-Pr-DO-455/2019