REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Put Mulina 1, Trogir

Poslovni broj: Pp-2372/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, uz sudjelovanje sudske savjetnice Josipe Grga i Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SČ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom optužnog prijedloga podnesenog od strane Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/26-5/540, Urbroj: 511-12-33-26-1 od 9. siječnja 2026., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. srpnja 2026. u nazočnosti okrivljenice, a u izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja te objavljene 28. srpnja 2026. u izočnosti stranaka

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

Okrivljenica: SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. S i pok. G, rođena **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završena SSS, umirovljenica, mjesečnih primanja cca 762,00 eura, razvedena, majka troje djece, lošeg imovnog stanja, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

dana 9. rujna 2022. u 22:30 sati u mjestu [adresa], općina [adresa], remetila javni red i mir na način da se vičući obratila djeci GČ i ZČ: "Ajte ća u kuću, jebem vam roditelje koji su vas tako odgojili, zvat ću vam policiju!", nakon čega su iz kuće izašli MČ i njen suprug ŠČ pitajući okrivljenu SČ: "U čemu je problem, ako ti smetaju djeca obrati se nama?", da bi potom i njih verbalno napala vičući: "Glupačo jedna što ti oćeš, ti si policijska kriminalka i muž ti je policijski kriminalac, ka malo je pokra?!"

čime da bi okrivljenica počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Na temelju odredbe članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir pod brojem navedenim u uvodu presude podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenica SČ u svojoj obrani pred Sudom, na glavnoj raspravi dana 27. srpnja 2026., izjavila da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Kritične prigode bila je večer oko 22:30 sati, a ona je tada već spavala. Supružnici ZČ, čija se kuća nalazi nekakvih 20-ak metara udaljena od njene, imali su goste na večeri, a njihova djeca su skakala i igrala se oko kuće, trčali su i vikali. Probudila se, izašla je vani na balkon te je djeci kazala: "Može li to malo tiše?". Gospođa MČ izašla je na trgić ispred kuće, počela je bahato vikati i iznimno divljačkim tonom je vrijeđati govoreći: „Šta ti hoćeš, imaš troje djece sa tri različita muža!“, a potom je susjedu Z govorila: " Z, Z, zovi joj policiju!" Neki od susjeda su izašli na svoje balkone upravo zbog vike koja je dopirala od GČ. Međutim, ona je bila ta koja je zvala policiju, a ona je policiji, koja je došla nakon nekakvih pola sata, vikala: „Nećete mome mužu, hrvatskom branitelju, pisati prijavu već njoj pišite!“. Nakon što su policijski službenici otišli, pri čemu je bitno istaknuti da je agresivnog ponašanja bila i za vrijeme dok su isti bili prisutni jer su je konstantno smirivali i naposljetku im doista i nije dozvolila da napišu njezinom mužu prijavu već ih je prisilila da dođu njoj i napišu prijavu; policijski službenici došli su do nje, međutim ona je odbila potpisati uručene dokumente. Nakon što su policijski službenici otišli, ŠČ i MČ su došli pod njen balkon, pri čemu je MČ nastavila sa vrijeđanjem agresivnim tonom, obraćajući joj se ponovno riječima: "Ti ćeš mome mužu, hrvatskom branitelju, zvati policiju, znamo mi da ti pišeš opomene ljudima za struju i da im smanjuješ račune itd.“, pri čemu je ŠČ tonom punim mržnje i prezira vikao više puta " M, da nisi štraca ne bi došla živjeti na selo!". U odnosu na navode iz optužnog akta apsolutno sve spori što joj se stavlja na teret. MČ i ŠČ su upravo bili ti koji su nju vrijeđali, koji su kritične prigode vikali i galamili, i nju zastrašivali. Jedino što je rekla ZČ su riječi: "Zna se da si primao mito u policiji".

3. Analizirajući obranu okrivljenice te dovodeći istu u svezi sa sadržajem isprava koje priležu spisu, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i navoda iz obrane okrivljenika, Sud je ispitao i svjedoke MČ i ŠČ.

4. Ispitana u svojstvu svjedokinje MČ navela je da su kritične prigode suprug i ona u kući imali goste, a osmero njihove djece se igralo skrivača ispred kuće. Odjednom su djeca uletjela u kuću i kazala da im neka gospođa psuje. Ona je izašla iz kuće i obratila se gospođi SČ s pitanjem da u čemu je problem, da ako ima nekakav problem s djecom trebala se obratiti njima, budući su sve to maloljetna djeca, a ne da djeci psuje i da se djeca prepadnu. Odmah potom joj je SČ kazala slijedeće riječi: "Droljo, ti i muž ste korumpirani policajci." Nakon što je vidjela da je SČ nju prijavila i ona je bila ta koja je pozvala policiju jer joj nije bilo jasno, a ni logično, da ista nju prijavljiva, a u stvari je ona bila ta koja je napala maloljetnu djecu.

4.1. Okrivljenica SČ upitana ima li primjedbi i pitanja za svjedokinju MČ navodi da ima primjedbi te prigovara iskazu ispitane svjedokinje kao neistinitom navodeći da joj nikada nije rekla „droljo“, nego „glupačo“; isto tako nikada njoj nije kazala da je korumpirana jer da nikada ništa ružno nije čula o njenom poslovanju već je te riječi uputila samo njenom mužu ŠČ i to tek nakon što su oni nju vrijeđali. Isto tako negira da je kritične prigode djeci uputila psovku.

4.2. U svrhu otklanjanja proturječnosti između navoda iznesenih u obrani okrivljenice i iskaza svjedokinje, Sud je proveo suočenje između okrivljenice SČ i svjedokinje GČ, pri čemu obje upućene da gledaju jedna prema drugoj, okrivljenica SČ i svjedokinja MČ uspostavljaju direktan kontakt očima te svjedokinja navodi: "Ja nisam čula psovku koju je uputila gospođa djeci već mi je to kazao susjed, a ovaj dio razgovora o osobnim uvredama nije na mojoj razini“; a okrivljenica gledajući direktno u oči svjedokinji navodi: "Ja tebi nisam rekla „droljo“. Kada sam čula da se tvoja kćer razvodi bilo mi je drago jer si se meni rugala da sam se tri puta udala i da imam troje djece sa tri različita muža."

5. Svjedok ŠČ navodi kako se sjeća da je kritične prigode gospođa SČ napala djecu te da je zvala policiju. Ostalih detalja da se ne sjeća. Na poseban upit Suda da li se ovdje okrivljena obraćala njemu, navodi kako se ne sjeća nikakvih detalja, budući se radi o događaju koji je bio prije skoro četiri godine.

5.1. Okrivljenica SČ upitana ima li primjedbi i pitanja za svjedoka ŠČ navodi da ima pitanja te postavlja slijedeće pitanje: "Da li se sjećate da ste mi kritične prigode 25 (dvadesetpet) puta rekli: "Štraco, da nisi štraca ne bi došla živjeti na selo?"; svjedok navodi da ne želi odgovarati na ovakva pitanja.

6. Okrivljenica SČ nadalje iskazuje kako u potpunosti ostaje pri svemu navedenom u tijeku dokaznog postupka. Na poseban upit Suda gdje su se kritične prigode nalazili ona te MČ i ŠČ, okrivljenica ponovno navodi kako se nalazila na terasi svog balkona, a MČ je pri prvom obraćanju njoj nalazila se na trgiću ispred svoje kuće, a potom su MČ i ŠČ zajedno došli na terasu ispod njenog balkona.

7. Izvršen je uvid u Optužni prijedlog Policijske postaje Trogir, Klasa: 211-07/25- 5/540 od 9. siječnja 2026., Obavijest o počinjenom prekršaju serijskog broja: 00447543 od 10. rujna 2022., Službenu zabilješku o dojavi od 9. rujna 2022., Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da okrivljenica nije prekršajno osuđivana, a izvršen je uvid i u cjelokupan spis.

8. Na temelju članka 178. stavka 1. Prekršajnog zakona Sud je dao završnu riječ strankama, te je okrivljenica u završnom govoru navela: " Ne osjećam se krivom za ono što mi se stavlja na teret. Ja sam bila ta koja je zvala policiju, a ŠČ i MČ su bili ti koji su me vrijeđali, vikali i galamili, a MČ je bila ta koja je zaprijetila mladim policajcima da ne pišu njenom suprugu prijavu već meni.“

9. Na osnovu provedenog dokaznog postupka, ocjenom obrane okrivljenice, savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, Sud je ocijenio kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

10. Člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da su prekršaji protiv javnog reda i mira djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.

10.1. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

10.2. Prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Vika mora biti tako glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno uznemiruje javnost.

11. Ovlašteni tužitelj u predmetnom optužnom aktom kao mjesto počinjenja prekršaja navodi „u mjestu [adresa], općina [adresa]….“, ne definirajući točno mjesto gdje je došlo do remećenja javnog reda i mira i kakvu je posljedicu takvo ponašanje izazvalo, odnosno nije definirano gdje je točno došlo do remećenja javnog reda i mira, uvjeti i okolnosti koji su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnosti ili vidiku, iz neograničenog javnog mjesta, odnosno nastupanja posljedice u javnosti. Ovako opisano mjesto počinjenja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Dakle, činjenični opis djela, čak i u slučaju da se dokazalo da bi utužene prigode okrivljenica vikala i galamila, nije u dovoljnoj mjeri konkretiziran da bi se mogao pravno kvalificirati kao narušavanje javnog reda i mira u smislu članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

11.1. Naime, iz svih dokaza provedenih u postupku proizlazi kako se okrivljenica SČ u vrijeme predmetnog događaja nalazila na balkonu svoje obiteljske kuće, dok se svjedokinja MČ, u trenutku početka predmetnog događaja, nalazila na trgu (dvorištu) ispred svoje kuća, a tijekom daljnjeg tijeka događaja svjedokinja MČ je, zajedno sa svjedokom ŠČ, prišla ispod balkona okrivljenice, odnosno na terasu njezine kuće. Da je tome tako, proizlazi i iz mjesta počinjenja prekršaja navedenog u optužnom aktu, koje je označeno kao adresa prebivališta okrivljenice. Stoga okolnosti mjesta događaja treba cijeniti imajući u vidu njegov pravni status.

11.2. Prema stavu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Navedeni zaključak Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića djela, počinjen na fiktivnom javnom mjestu, ali nije opisano da je radnja okrivljenika bila čujna odnosno vidljiva na neograničeno otvorenom javnom mjestu.

11.3. Zaključno, iz tako koncipiranog opisa prekršaja, Sud nije mogao ocijeniti je li riječ o prekršaju kojim se narušava javni red i mir. Po prirodi stvari prekršaji protiv javnog reda i mira obuhvaćaju kategoriju kažnjivih djela kojima se kao opće dobro štiti javni red i mir. U konkretnom slučaju nije sporno da je između okrivljenice SČ i svjedoka oštećenika MČ i ZČ došlo do međusobnog verbalnog obraćanja, međutim, to s obzirom na okolnosti slučaja nije dovoljno za donošenje zaključka da je okrivljenica počinila prekršaj protiv javnog reda i mira.

11.4. Ovdje je potrebno istaknuti da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te iz navedenog razloga sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. Sumirajući navedeno, još jednom se ističe kako je za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, nužno da činjenični opis sadrži naznaku odnosno opis da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, što znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom otvorenom javnom mjestu dostupnom neograničenom krugu ljudi. U protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

13. Slijedom svega navedenog, Sud smatra da djelo za koje se okrivljenica optužuje i za koje se protiv iste vodi postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, radi čega je pazeći na pravilnu primjenu Zakona, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenicu oslobodio od optužbe zbog utuženog prekršaja, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

14. Na temelju odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

15. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude. Trogir, 28. srpnja 2026.

Zapisničarka

SUTKINJA

Milenka Vičić, v.r.

Željka Matkov, v.r.

SUDSKA SAVJETNICA

Josipa Grga, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog Suda, bez takse, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema iste, u dva istovjetna primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

- okrivljenici SČ,

- ovlaštenom tužitelju,

- za spis.