Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-236/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, radi utvrđenja ništetnosti, 28. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51400607-5103003647, sklopljenog između tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d., Jadranski trg 3 A, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, solemniziranog 6. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Branke Rački iz Sv. Ivana Zeline posl. br. OV- 3475/2006, koja glasi:
„Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. travnja 2026. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti. U tužbi je naveo da je u Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/ 51400607-5103003647 u članku 14. stavak 5. navedeno je da će u slučaju spora suditi nadležan sud prema sjedištu kreditora. Tvrdi da navedena odredba ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana, te da nije mogao utjecati na njezin sadržaj, te da uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na njegovu štetu kao potrošača. Tuženik je nametnuo predmetnu odredbu sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove, dok takva ugovorna odredba za njega izazva visoke troškove dolaska na sud u Rijeku (ima prebivalište u [adresa]), a time i znatnu neravnotežu o procesnopravnom položaju ugovornih stranaka. Tvrdi da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojima stranke nisu pregovarale, pa nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj. Naveo je da je kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51400607-5103003647 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem zajedničkog založnog prava (simultane hipoteke) na nekretninama koji je potvrđen 6. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Branke Rački iz Sv. Ivana Zeline posl. br. OV-3475/2006. Ugovorom mu je odobren kredit u iznosu od 53.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan puštanja kredita u tečaj, uz uvjete i na način kako je to ugovorom određeno. Glavnicu u anuitetnoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od 31.980,00 CHF i vraća se u 240 mjesečnih anuiteta u iznosu od 206,66 CHF, a ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice u visini 21.320,00 CHF i vraća se odjednom s dospijećem zadnjeg obroka, a mjesečni iznos kamate na ostatak vrijednosti iznosi 84,39 CHF. Namjena kredita je stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupnju nekretnine. Instrumenti osiguranja vraćanja kredita su osobne mjenice korisnika kredita i sudužnika, izjava suglasnosti o zapljeni primanja i zalog nekretnina u korist tuženika. Ugovor je zaključen na vrijeme od 20 godina, a kao korisnik kredita je dužan kreditoru vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta i to u iznosu od 291,05 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koju mu je tuženik uručio. Člankom 8. Ugovora propisano je da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,75% godišnje i da se obračunava primjenom proporcionalne metode na temelju stvarnog broja dana u kamatnom razdoblju i 360 dana u godini. Naveo je da je ugovoreno da za vrijeme trajanja ugovora banka može vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa svojim odlukama te da je člankom 10. određeno da je prije korištenja kredita, korisnik kredita dužan platiti jednokratni trošak za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,00% od iznosa odobrenog kredita a koje su naplaćene prilikom korištenja kredita. Tvrdi da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojima strane nisu pregovarale, pa nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj, da se radi o ugovoru na unaprijed pripremljenom obrascu u kojemu je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana, financijska institucija koja se profesionalno bavi davanjem kredita, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadama za obradu zahtjeva te upravljanja kreditom. Tvrdi da ga je na taj način tuženik doveo u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora te da je tuženik na opisani način postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 81., 82. i 87. (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Tužitelj tvrdi da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik nije sa njim pojedinačno pregovarao o odredbi članka 10. stavka 1. Ugovora, niti mu je prezentirao koje to točno troškove ima u vezi postupka odobravanja kredita niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto su iznosi te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži. Stavio ga je u poziciju „uzmi ili ostavi" te je isplatu kredita uvjetovao plaćanjem naknade. Tvrdi da je odredba članka 10. stavka 1. Ugovora koja se odnosi na naplatu naknade sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama tuženik nije s njim pojedinačno pregovarao, niti je on imao utjecaj na njihov sadržaj, te da mu je navedenim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, odnosno da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika - banku kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj tvrdi da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja nepoštenu poslovnu praksu i da je na taj način tuženik stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove te da iz tih razloga smatra da je isključiva krivnja za sklapanje Ugovora koji sadrži ništetne odredbe na strani tuženika budući je pokazao osobitu nepažnju prilikom sastavljanja sadržaja Ugovora u kojem on (tužitelj) nije mogao sudjelovati. Odluka tuženika o naknadama predstavlja tuženikov interni akt kojeg je ovlašten jednostrano mijenjati, neovisno od njega, a njemu nisu bili poznati parametri po kojima se naknada određuje, pa tvrdi da je navedena odredba ugovora ništetna, s obzirom da sadrži obvezu koja nije određena niti je odrediva. Stoga je predložio da su nakon provedenog postupka utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.10. st.1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103003647, te da naloži tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude.
2. Pozivom poslovni broj P-236/2026-2 od 16. travnja 2026. tužba je dostavljena tuženiku u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sukladno odredbi čl. 143.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, dalje: ZPP) te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a. Naime, čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se između ostalog pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Tuženik je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i upisom u sudski registar je stekao svojstvo pravne osobe. Nadalje, odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a je propisano da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koji adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, a inače nastupaju posljedice iz st. 5. tog članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava prema st. 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Odredbom čl. 143.c st. 4. ZPP-a je propisano da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički primitak potvrdi primitak pismena, a odredbom čl. 143. c. st. 6. ZPP-a je propisano da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku.
3. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (na stranici 15 spisa) proizlazi da su tuženiku 21. travnja 2026. uručena navedena pismena, odnosno tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni 21. travnja 2026., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.
4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
-ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
-ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
-ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
-ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Dakle, kako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 21. travnja 2026., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana, te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103003647 od 26.5.2006. s potvrdom javnog bilježnika – stranice 5-10 spisa), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužitelja, te da činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužitelja podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužitelj u tužbi pozvao.
6.Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, 155. i 164. ZPP( kojom je, između ostaloga propisano, da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja i da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu), s obzirom da je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, ocjenjujući određen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, tužitelju i priznao kao opravdan trošak, sukladno vrijednosti predmeta spora koju je u tužbi naznačio u iznosu od 1.327,01 eura, zatraženi trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa), u vezi s tbr. 54. Tarife. Dakle, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u zatraženom iznosu od 200,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Varaždinu 28. srpnja 2026.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini
2. Tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A
