REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1092/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INA d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Orehovec Kiš Šimunović d.o.o., Zagreb, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o određivanju privremene mjere poslovni broj Psp-7/2026-3 od 21. svibnja 2026., Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, 28. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se rješenje o određivanju privremene mjere poslovni broj Psp-7/2026-3 od 21. svibnja 2026., Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je određena privremena mjera nalaganjem tuženika da zatrpa cjelokupni iskop-rov dužine 132 metra, širine dva metra i dubine 1,80 metara te poravna cjelokupno zemljište u tom dijelu nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ([adresa], u naravi oranica površine 9838 m2) i u tom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za određivanje privremene mjere;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke te točkama II. i III. izreke;

- ukida u odluci o troškovima postupka o kojima će se odlučiti u konačnoj odluci koja će biti donesena povodom tužbe zbog smetanja posjeda.

II. O troškovima nastalima u povodu žalbe također će se odlučiti o konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja PŠ iz [adresa] prema tuženiku INA industrija nafte d.d. sa sjedištem u [adresa], koje se ostvaruje u parničnom postupku radi smetanja posjeda, a određena je tako što se nalaže tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, prekine s izvođenjem građevinskih radova postavljanja cijevi infrastrukturnih vodova - plinovoda na tužiteljevoj nekretnini na zemljišnoj čestici broj 593, [adresa], u naravi oranici površine 9830 m[2] , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve na način da prije postavljanja cijevi infrastrukturnih vodova - plinovoda zatrpa cjelokupni iskop - rov dužine 132 metra, širine dva metra i dubine 1,80 metara i da poravna cjelokupno zemljište u tom dijelu nekretnine na kojem je izvršen taj cjelokupni iskop, kao i zabranom tuženiku izvođenja građevinskih radova postavljanja cijevi infrastrukturnih vodova - plinovoda i radova svake druge vrste na predmetnoj nekretnini, bilo po njemu bilo po trećim pravnim ili fizičkim osobama, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke naznačeno kako je tuženik odgovoran za štetu tužitelju koja bi mu mogla nastati ako nakon dostave zabrane postupi suprotno toj zabrani te se upozorava i na kazneno pravne posljedice postupanja suprotno toj zabrani, a u točki je III. određeno trajanje privremene mjere do pravomoćnog završetka parničnog postupka zbog smetanja posjeda, tim što žalba ne odgađa provedbu privremene mjere te je odlučeno i o troškovima postupka, u točki IV. izreke nalaganjem tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene troškove određivanja privremene mjere u iznosu od 175,00 eura zajedno sa zakonskim kamatama od donošenja odluke 21. svibnja 2026. do isplate u roku od 8 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga i zbog pogrešne odluke o troškovima postupka, navodeći kako je tužiteljeva nekretnina već opterećena pravom služnosti koja jasno zabranjuje korištenje dijela nekretnine na način da se na tom dijelu ne smiju saditi trajni nasadi i graditi objekti te je prvostupanjski sud ispustio iz vida i odredbe Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovima za međunarodni transport („Službeni list SFRJ“ broj 64/1973. - dalje: Pravilnik), kojim su Pravilnikom propisane zabrane vlasniku nekretnine kroz koju prolazi cjevovod a koje u svojoj naravi predstavljaju ograničenje prava vlasništva pa je tako člankom 8. Pravilnika propisana zabrana vlasniku da u pojasu širokome 5 metara s jedne i s druge strane računajući od osi cjevovoda sadi biljke čije korijenje raste dublje od 1 metra odnosno za koje je potrebno obrađivati zemljište dublje od 0,5 metara, dok je u članku 9. nametnuta zabrana da u pojasu širokome 30 metara lijevo i desno od osi plinovoda, nakon izgradnje plinovoda, gradi zgrade namijenjene stanovanju ili boravku ljudi, bez obzira na stupanj sigurnosti izgrađenoga plinovoda i bez obzira na razred pojasa cjevovoda. Zato smatra da radovima koje ovlašteno izvodi tuženik ne može doći do znatne promjene zemljišta odnosno oranice. Ističe i kako za sve radove ima potrebna odobrenja a zapravo ne provodi nikakve radove ukapanja novog plinovoda već provodi planirane, odobrene i prijavljene radove održavanja postojeće infrastrukture koja se nalazi na predmetnom zemljištu preko 30 godina i za koju tuženik ima puno zakonsko pravo kao ključni energetski subjekt a njegova infrastruktura s obzirom na to da cjevovodi predstavljaju strateški interes za državu pa zbog toga protivnik osiguranja podliježe strogim nacionalnim i EU sigurnosnim propisima.

2.1. Protivnik osiguranja posebno ističe kako je predmetni cjevovod ukopao još 1993. godine od kada je i u faktičnom posjedu a te je godine ishodio i rješenje kojim je odobrena upotreba odnosno stavljanje cjevovoda u pogon, dok je još ranije sklopio ugovor o pravu ukopavanja cjevovoda s tadašnjim vlasnikom poslužne nekretnine te do danas održavao cjevovod bez protivljenja bilo kojeg vlasnika. Stoga smatra da su na njegovoj strani ispunjene pretpostavke za valjano stjecanje prava stvarne služnosti.

2.2. Naglašava i kako on redovito održava trase svojih vodova u vidu košnje trave i malčiranja ako se na nekretninama dopušta rast trave i one s e ne obrađuju za poljoprivredne kulture, u skladu s Pravilnikom te su takvi vodovi označeni i trasirkama na terenu. Dodaje i kako su postojanje voda i njegova legalnost razvidni iz Prostornog plana uređenja grada [adresa] u kojemu je ucrtan energetski koridor (plinovod) preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru istok-zapad te tvrdi da se u ovom slučaju radi o održavanju već postojećeg voda, a ne ukapanju novog produktovoda postavljanjem plinovoda.

2.3. Posebno osporava da bi tužitelju mogla nastati neka šteta na nekretnini s obzirom na to da ionako ne smije izvoditi nikakve radove ni koristiti nekretninu, ističući kako jedino njemu-tuženiku-može nastati šteta koju će morati regresno potraživati od tužitelja a tuženik bi u slučaju kada bi sud i utvrdio da je počinio smetanje posjeda (što osporava) tužitelju naknadio štetu.

2.4. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje u cijelosti i obveže tužitelja naknaditi mu troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Tužitelj nije podnio očitovanje na tuženikovu žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora smetanje posjeda na tužiteljevoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preko koje je izvršen iskop za postavljanje plinovoda a tužitelj je u tužbi postavio i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se tuženiku nalaže prekid izvođenja građevinskih radova postavljanja cijevi plinovoda "sve na način da prije postavljanja cijevi zatrpa cjelokupni iskop-rov dužine 132 metra, širine dva metra i dubine 1,80 metara te poravna cjelokupno zemljište u tom dijelu nekretnine na kojom je taj cjelokupni iskop izvršen" te zabranjuje izvođenje bilo kakvih građevinskih radova.

6. Prvostupanjskim je rješenjem određena tako predložena privremena mjera, iako je u obrazloženju navedeno kako bi tužitelju nastala nenadoknadiva šteta kada bi tuženik nastavio s radovima i postavio plinovod jer da se u tom slučaju zemljište ne bi moglo privesti nekoj drugoj svrsi osim oranice koja bi u znatnoj površini bila neobradiva.

6.1. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud ističe i okolnost što tuženik nije obavijestio tužitelja o namjeri poduzimanja radova i što ne postoji upisano pravo služnosti na tužiteljevu zemljištu ni bilo koja druga ugovorna obveza među strankama.

7. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. i sve u vezi s člankom 438. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba djelomično osnovana zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok je u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Prvostupanjski je sud odredio predloženu privremenu mjeru na temelju članka 442. ZPP kojim je propisano kako sud u tijeku postupka u parnici zbog smetanja posjeda može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne strane odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete, smatrajući da bi tužitelju nastala nenadoknadiva šteta kada bi tuženik nastavio s radovima i postavio plinovod, jer da se u tom slučaju zemljište ne bi moglo privesti nekoj drugoj svrsi "osim oranice koja bi u znatnoj površini bila neobradiva".

10. Iz sadržaja tužbe, priloženih skica i fotografija proizlazi kako je već izvršen iskop po cijeloj trasi a prvostupanjski je sud privremenom mjerom naredio tuženiku da zatrpa cjelokupni iskop i poravna cijelo zemljište, dakle ne samo zabranio postavljanje plinovoda i izvođenje daljnjih radova.

10.1. Ovaj se drugostupanjski sud može složiti s ocjenom prvostupanjskog suda da bi konačnim postavljanjem plinovoda tužitelju mogla nastati nenadoknadiva šteta, ali sam iskop ne predstavlja takvu opasnost i time bi zapravo zahtjev za posjedovnu zaštitu bio konzumiran u cijelosti a to u ovom slučaju nije potrebno te treba voditi računa i o tome da privremena mjera ne bude odveć tegobna za tuženika.

11. Tuženikovu je žalbu zato valjalo djelomično prihvatiti pa preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere u pogledu naredbe zatrpavanja cjelokupnog iskopa i poravnavanja cjelokupnog zemljišta u tom dijelu.

12. U preostalom dijelu žalba nije osnovana jer je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje tražbine zbog smetanja posjeda a nije ni sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj je izvršen iskop po tuženikovu nalogu koji tvrdi da je dosjelošću stekao pravo služnosti postavljanja i održavanje plinovoda ali da to pravo nije upisano u zemljišne knjige. Tužitelj je, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, učinio vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere tuženik otežao ostvarenje tužiteljeve nenovčane tražbine time što bi dovršetkom radova postavljanja plinovoda promijenio postojeće stanje tužiteljeva nekretnine pa time i opasnost nastanka nenadoknadive štete, slijedom čega su ostvarene pretpostavke za određivanje privremene mjere navedene u članku 346. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12).

13. Ovaj drugostupanjski sud ne dvoji o tome kako je tuženik svakako klasificiran kao ključni energetski subjekt i da resursi kao što su cjevovodi predstavljaju strateški interes za hrvatsku državu, ali isto tako u demokratskom društvu i pravo vlasništva uživa punu zaštitu sve dok ne bude utvrđeno da je na zakonit način ograničeno. Osim toga, postupak je zbog smetanja posjeda hitan postupak (prema članku 440. ZPP) u kojem će se u kratkom vremenu donijeti meritorna odluka i otkloniti neizvjesnost o tome je li tuženik postupao samovlasno ili je samo izvršavao sadržaj postojećeg posjeda prava stvarne služnosti.

14. Iz navedenih je razloga valjalo djelomično preinačiti a u preostalom dijelu potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točkama I., II. i III. izreke te ukinuti odluku o troškovima postupka o kojima će se odlučiti zajedno s odlukom o svim troškovima postupka zbog smetanja posjeda i u kojoj će se odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe (svi ti troškovi ovise u odluci o glavnoj stvari i nastali su u parnici, a ne posebnom postupku osiguranja) pa time, a na temelju odredaba članka 380. točaka 2. i 3. u vezi s člankom 438. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 28. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Sošić