REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4854/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DIGISTORE d.o.o., OIB 21457411709, Zagreb, Slavonska avenija 53, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o., OIB 35596498125, Zagreb, Ulica Drage Gervaisa 3, kojeg zastupa punomoćnica Darija Božinović, odvjetnica u Zagrebu, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-904/2021-48 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-904/2021-48 od 31. listopada 2025. u točkama I., II., III. i VI. izreke.

II. Odbija se umješač sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.862,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-904/2021-48 od 31. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 56.561,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, a sve kako je to pobliže određeno i opisano u izreci (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10.125,00 EUR (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi umješaču na strani tuženika parnične troškove u iznosu od 8.937,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2025. po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 14.805,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Protiv presude u točkama I, II., III. i VI. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Ukratko, donošenjem presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka budući je obrazloženje presude nejasno i nerazumljivo budući da presuda sadrži proturječnosti između onoga što sud u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samog sadržaja ugovora. Na utvrđene činjenice sud je pogrešno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava. Odluka o troškovima postupka je također pogrešna. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 612,07 EUR.

3. Umješač na strani tuženika je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.862,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Utvrđeno je da je presuda pravilna i zakonita.

6. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava u odnosu na predmet spora.

7. Potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija).

8. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

9. Uvažavajući naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovo vijeće smatra da u predmetnoj presudi su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora, a na koje elemente su stranke ukazivale tijekom postupka.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade štete nastale povredom ugovorne obveze tuženika, na način da tuženikov protuprovalni sustav za vrijeme teške krađe počinjene u prodajnom centru tužitelja nije obavio dojavu na Dojavni centar tuženika odnosno tuženik po dojavi nije poduzeo nužne radnje intervencije slanjem interventne ophodnje uz istovremenu dojavu policiji, a koja radnja prema tvrdnjama tužitelja bi spriječila počinitelja da dovrši počinjenje kaznenog djela. Nadalje, šteta koju tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 56.561,65 EUR sastoji se od obične štete (nabavna cijena ukradenih artikala, ukradeni gotovinski utržak i ukradeni deponirani blagajnički minimum) te izmakle koristi (razlika do računovodstveno evidentirane prodajne cijene ukradene robe).

11. Iz podataka u spisu je razvidno da ugovori na koje se poziva tužitelj:

Ugovor 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14. -16. spisa) i Ugovor KLEMM SIGURNOST – broj: 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite – pružanje usluge Dojavnog centra (list 17. -21. spisa) da nisu sklopljeni prije štetnog događaja – 17. svibnja 2018. na 18. svibnja 2018. Pravilno sud ocjenjuje da je sporna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, te je sporan i sam štetni događaj u vidu teške krađe počinjene od strane nepoznatih počinitelja tijekom noćnih sati sa 17. na 18. svibnja 2018. provaljivanjem u prodajni prostor tužitelja. Pravilno je sud procesni prigovor tužitelja kojim tužitelj u smislu odredbe članka 207. stavka 1. ZPP-a osporava umješaču pravo sudjelovanja u postupku je sud pravilno otklonio raspravnim rješenjem od 26. rujna 2024. Naime, prihvaćeno je sudjelovanje trgovačkog društva EUROHERC osiguranje d.d. u svojstvu umješača na strani tuženika budući je sud pravilno utvrdio da umješač ima pravni interes za sudjelovanje u parnici a sve obzirom na postojanje police osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti privatne zaštite broj 804081141 (list 311. spisa); a koja polica je bila važeća u utuženom razdoblju (2. listopada 2017. do 2. listopada 2018.) te se odnosila na profesionalnu odgovornost tuženika; a sve u smislu odredbe članka 106. stavka 1. i članka 107. stavka 3. ZPP -a, a kojim odredbama su regulirani podnesci.

12. Isto tako, pravilno je sud odlučujući o prigovoru zastare potraživanja naknade štete po osnovi ugovorne odgovornosti za štetu u smislu članka 230. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO) prema kojoj odredbi tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Predmetne tražbine zastarijevaju u roku određenom člankom 228. stavkom 1. ZOO-a, prema kojoj odredbi međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava u prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za 3 godine. Imajući u vidu da je tužitelj obavijestio tuženika o štetnom događaju najranije 18. svibnja 2018., u slučaju postojanja ugovora između parničnih stranaka – pravne posljedice neispunjenja tuženikove ugovorne obveze nastaju 18. svibnja 2018. od kada počinje teći zastara pa bi prema tome zastara tražbine, s obzirom na trogodišnji zastarni rok – nastupila 18. svibnja 2021. Tužitelj je podnio tužbu 17. svibnja 2021. i time prekinuo zastaru sukladno odredbi članka 241. ZOO -a zbog čega pravilno sud zaključuje da zastara nije nastupila zbog čega se prigovor zastare umješača na strani tuženika ocjenjuje neosnovanim.

13. Iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli poslovni broj KN- DO526/18 i iz spisa MUP-a, PU Istarske poslovni broj 511-08-2013/3-K-520/18 utvrđeno je da je štetni događaj – provala u prodavaonicu i skladišni prostor tužitelja pod trgovačkim nazivom Mobil media nastupio tijekom noćnih sati sa 17. na 18. svibnja 2018., od strane nepoznatog počinitelja ili više njih koji su, između ostalog, oštetili alarmni sustav, otuđili polog blagajne te više elektroničkih uređaja i opreme.

14. Tijekom postupka je provedeno vještačenje putem stalnog sudskog vještaka Ljupka Omazića, dipl. oec. iz Zagreba, te je sud pravilno primjenom određenja iz članka 250. do 262. ZPP-a nalaz i mišljenje ocijenio stručnim, sukladnim pravilima struke i dokumentaciji koja prileži spisu. Tako iz mišljenja proizlazi da je tužitelj u poslovnim knjigama uredno evidentirao 19. svibnja 2018. manjak trgovačke robe po vrsti u ukupnoj količini od 682 komada i nabavnoj vrijednosti od 76.008,52 EUR odnosno neto prodajnoj vrijednosti od 94.813,55 EUR. Isto tako, iz spisa je razvidno da se vještak očitovao na prigovore tuženika na ročištu 25. ožujka 2025. te je u bitnome objasnio da iz svake analitičke kartice jasno proizlazi za svaki artikl kada je nabavljen; da se na knjigovodstvenoj kartici evidentiraju knjigovodstvene promjene na temelju knjigovodstvenih isprava; a na dugovnoj strani knjigovodstvene kartice evidentiraju se knjigovodstvene isprave na temelju kojih je pojedini artikl nabavljen i temeljem iste je vidljivo stanje određenog artikla na određeni dan; da se na potražnoj strani knjigovodstvene kartice evidentiraju promjene temeljem kojih je pojedini artikl izašao iz skladišta; da je u konkretnom slučaju evidentiran zapisnik komisije o manjku pojedinog artikla te da dostavljena dokumentacija na temelju koje je vještak izradio nalaz i mišljenje nije suprotna računovodstveni standardima.

15. Budući se predmetno radi o ugovorima, valjalo je primijeniti odredbe za ugovornu štetu, i to odredbe članka 342. do 349. ZOO-a.

16. Prema odredbi članka 342. pretpostavke odgovornosti za ugovornu štetu jesu: 1. postojanje ugovora ili pravnoposlovne veze, 2. neispunjenje dužnikove obveze, 3. šteta nanesena vjerovniku, 4. postojanje uzročne veze, 5. postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (članak 343.).

17. Prema odredbi članka 342. stavka 2. ZOO-a, kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio; a prema članku 346. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi. Budući je dakle na tužitelju teret dokaza utvrđenja pretpostavki odgovornosti za ostvarivanja prava na naknadu štete, pravilno je sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, a sve kako je odlučio u točki I. izreke prvostupanjske presude.

18. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 68/03, 31/10, 139/10, 16/20; dalje: ZPZ) pravna osoba i obrtnik dužni su naknaditi svaku štetu koju njihovi zaposlenici počine u vezi s obavljanjem poslova privatne zaštite ugovornoj stranci ili trećim osobama, ako je do štete došlo zbog postupanja zaposlenika koji je u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona i ostalih propisa kojima je uređena djelatnost privatne zaštite. Nadalje, odredbom članka 6. ZPZ-a propisan je pisani oblik ugovora o privatnoj zaštiti.

19. Sud je pravilnom ocjenom i analizom Ugovora o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama broj 3614/17 (list 10. do 13. spisa), Ugovora 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14. do 16. spisa) te Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite „pružanje usluga Dojavnog centra“ (list 17. do 21. spisa); te ocjenom iskaza saslušanih svjedoka (ET, ĐT, GT, OT, ČT te TT) – a posebno ocjenom i analizom Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite pružanja usluga utvrdio da parnične stranke nisu bile u poslovnom odnosu na sporni dan 17. na 18. svibnja 2018. budući iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da tužitelj nije vratio potpisani primjerak predmetnih ugovora do nastanka štetnog događaja, već je naknadno, dostavio u spis račun R-1 broj 1786-02-2018 (list 37. spisa) sa specifikacijom usluge: tehnička zaštita-intervencija, prodajni prostor Latinska broj 2c, Pula te je označeno dospijeće plaćanja 30. svibnja 2018.

20. U cijelosti se prihvaća ocjena prvostupanjskog suda da parnične stranke nisu bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite „pružanje usluga Dojavnog centra“ na dan 17. na 18. svibnja 2018. zbog čega sud pravilno ocjenjuje da tužiteljevi navodi nisu osnovani da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu iz istog ugovora čime da je prouzročio štetu. Iz iznesenog slijedi zaključak da je u predmetnom postupku utvrđeno da u utuženom razdoblju parnične stranke nisu bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora 02 - 05/17 o održavanju opreme sustava tehničke zaštite i Ugovora broj 1018 -17 o obavljanju poslova privatne zaštite „pružanje usluga Dojavnog centra“ zbog čega ne postoji tuženikova odgovornost u smislu članka 9. stavka 1. ZPZ-a; a niti su ispunjene opće pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu definirane u članku 342. ZOO-a; posljedično čemu je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao pod točkom I. izreke prvostupanjske izreke.

21. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka te je ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno, a sve u smislu članka 154. stavka 1. u odnosu na osnovu dosuđenog troška; i u smislu članka 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova.

22. Neosnovano je tužiteljevo osporavanje dosuđenih troškova tuženiku i umješaču; budući da žalitelj nije točno i određeno naveo razloge osporavanja parničnog troška.

23. Ovdje valja ukazati žalitelju da je sud pri odlučivanju o naknadi troškova postupka uzeo u obzir samo one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one troškove koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Naprotiv, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučivao je sud brižljivo ocjenjujući sve okolnosti. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi upravo dužnost suda da ocjenjuje koji su troškovi bili potrebni, pa valja reći da je sud, ocjenjujući koji su troškovi potrebni, imao u vidu svrhovitost ostvarenih troškova u odnosu na vođenje konkretne parnice, a ne eventualnu svrhovitost nekog od ostvarenih troškova za pojedinu parničnu stranku na čiji teret su ti troškovi ostvareni. Također valja reći da je sud ocjenjivao kvalitetu obavljenih radnji, sadržaj upućenih podnesaka upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka zbog čega slijedi zaključak ovoga suda da je odluka o parničnom trošku sadržana u točkama II., III. i VI. izreke pravilna i zakonita.

24. Slijedom navedenog valja zaključiti da navodima žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude budući je sud na relevantne činjenice utvrđene tijekom postupka pravilno primijenio odredbe Zakona o privatnoj zaštiti i odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovornoj šteti.

25. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu budući je utvrđeno da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni razlozi na koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

26. Odbijen je zahtjev umješača za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, budući prema ocjeni ovoga vijeća ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice u smislu članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP -a; zbog čega je na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko