REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2517/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, L. Jagera 5, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-108/2022-23 od 18. travnja 2024., 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-108/2022-23 od 18. travnja 2024. u pobijanim točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.848,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose za razdoblje od 13. listopada 2010. do 13. studenoga 2012. po stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.947,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi od 18. travnja 2024. do isplate, također u roku od 15 dana.
2. Sud je ocijenio osnovanim smanjeni tužbeni zahtjev, utvrdivši da je tuženik neosnovano isticao prigovore nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor zastare potraživanja. Naime, ocijenjen je valjanim ustup tražbine na temelju ugovora o ustupu tražbine između tužitelja i VĆ, koji je s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 94641/05 od 16. studenoga 2005. Tražbina koja je ustupljena odnosi se na preplaćene iznose s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, a tražbinu je PĆ stekao na temelju utvrđenja ništetnosti ugovorene odredbe o vezanju glavnice ugovora za valutu CHF, prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i na dopuštenom ustupu tražbine u smislu odredbe članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) jer se ne radi o tražbini čiji bi prijenos bio zabranjen zakonom , ili da je strogo osobne naravi, ili da se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sud se pozvao i na odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj se odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, dakle, tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga se tužitelj osnovano pozvao na utvrđenje iz citirane presude u odnosu na pravnog prednika tuženika koja je donijeta primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) glede nepoštenih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
3. Ocijenjen je neosnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja s obzirom na činjenicu da je utvrđenje ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a tužba je podnijeta 4. prosinca 2020., što je unutar zastarnog roka od pet godina propisanog odredbom članka 225. ZOO-a. Visina je utvrđena provođenjem vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, a odluka o trošku donijeta je primjenom odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a.
4. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pogrešnu primjenu materijalnog prava žalitelj nalazi u pogrešnoj ocjeni prvostupanjskog suda da tužitelj može tražiti zaštitu po osnovi potrošačkih prava, s obzirom na činjenicu da tužitelj nije potrošač u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 46/07 i 79/07) gdje je potrošač definiran kao fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti i poduzetničkog djelatnosti. Također smatra da je sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor aktivne legitimacije , odnosno pogrešno primijenio odredbu članka 80. stavka 1. ZOO-a, jer je tražbina potrošača strogo osobne naravi i nije ju moguće prenijeti na drugu osobu. Pravni interes za pokretanju pojedinačnih postupaka, a na temelju tužbe za zaštitu kolektivnih interesa pripada isključivo korisnicima kredita, jer se na njih odnosi konkretan ugovorni odnos, odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi temelje se na pretpostavci da su takve ugovorne odredbe nepoštene jer su bile nerazumljive konkretnom potrošaču. Sve eventualne novčane i nenovčane tražbine ustupitelja proizlazile iz položaja potrošača u ugovornom odnosu s tuženikom protive se po svojoj naravi prijenosu na drugu osobu a pogotovo na trgovačko društvo tužitelja koje tržišno kapitalizira takva potrošačka prava. Bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a sastoji se u tome da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer utvrđenje ništetnosti predmetnih odredaba ugovora o kreditu u cijelosti sud nije obrazložio. Pobija i odluku o trošku postupka te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti a predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom žalbu odbiti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.
8. Nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda valjano obrazložena i može se ispitati. Nisu ostvarene niti druge bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to niti u ocjeni neosnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije, niti u ocjeni neosnovanosti prigovora zastare potraživanja.
10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima kada je ocijenio da tužitelj ima aktivnu legitimaciju na temelju ugovora o ustupu s korisnikom kredita PĆ, jer je korisnik kredita tužitelju ustupio novčanu tražbinu koju ima prema tuženiku kao pravnom slijedniku HVB Splitske banke d.d. s kojom je korisnik kredita sklopio ugovor o kreditu, a po osnovi utvrđenja ništetnosti ugovorne klauzule prema kojoj je glavnica vezana uz valutu CHF. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da nema zabrane za ustup takve tražbine u smislu odredbe članka 80. stavaka 1. i 2. ZOO-a, a sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koje je imao i ustupitelj do ustupanja. Identitet tražbine ne mijenja se njezinim ustupanjem, a kako se radi o novčanoj tražbini, nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. Pri tome nije odlučno što je novčana tražbina proizašla iz postupka kolektivne zaštite, sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, jer se u suštini radi o novčanoj tražbini koja je prenosiva, slijedom čega je tužitelju valjano ustupljena te je prvostupanjski sud sve prigovore u vezi s ustupom tražbine pravilno ocijenio.
11. Nije pogrešno ocijenjen niti prigovor zastare potraživanja, jer je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u pogledu odredaba o valutnoj klauzuli pravomoćna 14. lipnja 2018. Stoga do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok, a početak tijeka zastarnog roka sud je pravilno vezao uz pravomoćnost odluke o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, kako je to već izraženo u brojnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se pravilno poziva prvostupanjski sud.
12. S obzirom na navedeno prvostupanjska presuda je u svemu pravilna i zakonita te ju je valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a pa je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
