REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3108/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt], zastupan po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici iz [adresa], protiv prvoprotivnika osiguranja GRAD POREČ-PARENZO, OIB: 41303906494, Poreč, Obala maršala Tita 5, i drugoprotivnika osiguranja USLUGA POREČ d.o.o., OIB: 31073587765, Poreč, Mlinska 1, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj R1-79/2026-3 od 24. lipnja 2026., 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj R1-79/2026-3 od 24. lipnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima ovog žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje privremenom mjerom radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi:

„I. Nalaže se protivnicima osiguranja Gradu Poreču- Parenzo OIB: 41303906494 i Usluzi Poreč d.o.o. OIB: OIB: 31073587765 da odmah po primitku ovog rješenja omoguće nesmetan prolaz vozila predlagatelja, zaposlenika, gostiju, dobavljača i drugih osoba koje dolaze u ugostiteljski objekt „ [obrt] „ [adresa] [osobni identifikacijski broj] – Izdvojeni pogon „[obrt]“ na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i njemu pripadajuće parkiralište na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da rampu postavljenu na ulazu u šetnicu odnosno pješačku zonu na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi „cesta lokalna“ drže podignutom ili na drugi odgovarajući način omoguće neometan pristup njihovim vozilima.

II. Zabranjuje se protivnicima osiguranja svako daljnje onemogućavanje, ograničavanje ili ometanje pristupa vozilima ugostiteljskom objektu i pripadajućem parkiralištu predlagatelja osiguranja.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će predlagatelj pokrenuti u roku od 15 dana od podnošenja ovog prijedloga radi zaštite svojih prava odnosno do drugačije odluke suda.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.“

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere propisanih odredbom članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. U bitnome navodi da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 345. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se nedvosmisleno utemeljio na članku 347. stavku 2. OZ-a, izrijekom navodeći da zahtijeva određivanje privremene mjere radi privremenog uređenja može ispitati. Predlagatelj je prijedlog za osiguranje od samog spornog odnosa između stranaka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog s obrazloženjem da nije ispunjen uvjet postojanja tražbine, a koji uvjet je propisan za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, te ostale pretpostavke nije niti utvrđivao. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nije dao razloge zbog kojih smatra da se na predmetni prijedlog ne primjenjuje članak 347. stavak 2. OZ -a niti je obrazložio zbog čega je umjesto pretpostavki propisanih tom odredbom primijenio pretpostavke iz članka 346. stavka 1. OZ-a. Sud je bez ikakvog obrazloženja prihvatio da je za odlučivanje odlučno pitanje je li predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine i stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, premda je predmet podnesenog prijedloga bio privremeno uređenje spornog odnosa između stranaka. Iz obrazloženja pobijanog rješenja stoga nije moguće utvrditi iz kojih razloga sud smatra da u konkretnom slučaju nisu primjenjive pretpostavke iz članka 347. stavka 2. OZ-a niti je moguće ispitati je li sud uopće ocjenjivao postojanje pretpostavki koje ta odredba propisuje, odnosno postojanje konkretnog spornog odnosa između stranaka te opasnosti od nastanka teško nadoknadive štete kao jednu od alternativno postavljenih pretpostavki. Budući da sud nije dao razloge zbog kojih nije primijenio pravni režim na kojem je prijedlog bio utemeljen, pobijano rješenje nije moguće ispitati. Poziva se na odluke ovog suda poslovni broj Pž-4205/2021-2 od 4. listopada 2021. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-500/2025-2 od 27. kolovoza 2025.

Umjesto da ocijeni dokaze koji su izvedeni u postupku, sud je zaključak o nepostojanju štete utemeljio na vlastitim pretpostavkama koje nisu potkrijepljene nijednim dokazom.

Nijedna od stranaka nije tvrdila da su vremenske prilike ili završetak blagdana uzrokovali pad prometa, nije proveden niti jedan dokaz kojim bi se takva tvrdnja potvrdila, niti sud raspolaže stručnim znanjem koje bi mu omogućilo donošenje takvog zaključka bez provođenja odgovarajućeg vještačenja. Istodobno, sud je potpuno zanemario činjenicu da se radi o ugostiteljskom objektu koji najveći dio godišnjeg prihoda ostvaruje upravo tijekom turističke sezone te da posljedice ograničenja pristupa gostiju nisu ograničene isključivo na dnevni promet iskazan u fiskalnim izvješćima. Gubitak gostiju, narušavanje poslovnog ugleda, smanjenje tržišne prepoznatljivosti i propuštena mogućnost ostvarivanja prihoda tijekom vrhunca turističke sezone predstavljaju posljedice koje se protekom vremena više ne mogu otkloniti niti naknadno nadoknaditi eventualnim uspjehom u parničnom postupku. Upravo takva šteta predstavlja teško nadoknadivu, odnosno nenadoknadivu štetu u smislu članka 347. stavka 2. OZ-a.

Stoga, da je prvostupanjski sud pravilno utvrđivao činjenice koje su odlučne za primjenu članka 347. stavka 2. OZ-a, morao bi zaključiti da postoji konkretan sporni odnos između stranaka, da predlagatelju prijeti nastanak teško nadoknadive štete te da je radi očuvanja postojećeg stanja do pravomoćnog okončanja spora nužno privremeno urediti njihov odnos. U takvim okolnostima bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje predložene regulacijske privremene mjere, zbog čega je pobijano rješenje posljedica i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak te naložiti protivnicima osiguranja da solidarno naknade predlagatelju osiguranja troškove žalbenog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz isprava u spisu prijedloga proizlazi da se ovdje radi o regulacijskoj mjeri za čije određivanje trebaju biti ispunjenje određene pretpostavke propisane odredbom članka 347. stavka 2. OZ-a. To su: vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka (opća pretpostavka), uz alternativne pretpostavke: a) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, b) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili c) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda.

8. Dakle, za određivanje regulacijske mjere treba prije svega ispitati vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja kao opću pretpostavku. Uz to, mora biti ispunjena i jedna od spomenutih alternativnih pretpostavki. Cilj takvih mjera nije rješavanje spora, a sadržaj zaštite koji se pruža treba spriječiti nastanak nenadoknadive štete, u pravilu ispod razine koja se pruža ovrhom iako će u nekim slučajevima one biti gotovo iste. U svakom slučaju, učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen i uvjetovan pokretanjem (i odgovarajućim ishodom) glavnog parničnog postupka, jer to nije ni meritorno suđenje ni potpuno ostvarenje prava predlagatelja.

9. Tražbina predlagatelja osiguranja sastojala bi se od prava prolaza jer tvrdi da ima pravo služnosti prolaza vozilom za potrebe svog ugostiteljskog objekta preko k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu Grada Poreča, i u naravi predstavlja lokalnu cestu koja je na temelju odluke Grada Poreča dio pješačke zone pa je njome zabranjeno prometovanje.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prijedlog za određivanje privremene mjere neosnovan već zbog toga što predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine (članka 346. stavka 1. OZ-a) pa ga je odbio bez utvrđivanja drugih pretpostavki. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je nejasan i protivan odredbi članka 347. stavka 2. OZ-a kojom su propisane pretpostavke za određivanje tzv. regulacijske privremene mjere koju je tužitelj predložio u svom prijedlogu od 19. lipnja 2026.

11. Stoga je sud polazeći od pogrešnog pravnog pristupa da predlagatelj mora učiniti vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine u smislu odredbe članka 346. OZ-a, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrđivao odlučne činjenice koje su bile predmet ovog postupka, odnosno činjenice relevantne za određivanje regulacijske privremene mjere iz članka 347. stavka 2. OZ-a.

12. Osnovano žalitelj navodi da sud umjesto da ocijeni jesu li ispunjene pretpostavke za određivanje regulacijske privremene mjere iz članka 347. stavka 2. OZ-a, cijeli sadržaj rješenja je posvetio pitanju je li predlagatelj već stekao pravo stvarne služnosti dosjelošću, što bi bilo predmet buduće parnice među strankama, a ne regulacijske mjere radi privremenog uređenja spornog odnosa.

13. Dakle, sud nije uopće dao razloge o odlučnim činjenicama koje su jedine relevantne za odlučivanje o regulacijskoj privremenoj mjeri, odnosno nije ispitao niti obrazložio postoji li vjerojatnost konkretnog spornog odnosa između stranaka te prijeti li predlagatelju nastanak teško nadoknadive štete.

14. Iz isprava u spisu proizlazi da bi postojao konkretan sporni pravni odnos između stranaka s obzirom na to da predlagatelj zakonito obavlja ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru na predmetnoj lokaciji, da se pristup objektu vozilima preko predmetne prometnice nesmetano odvijao od postavljanja rampe 2022. godine pa sve do 9. lipnja 2026., kada je protivnik osiguranja promijenio dotadašnji režim korištenja prometnice i onemogućio dosadašnji pristup gostiju vozilima, a koja promjena je i povod podnošenju prijedloga za određivanje privremene mjere vezano za način korištenja pristupne prometnice i mogućnosti pristupa ugostiteljskom objektu, što bi predstavljalo opću pretpostavku iz članka 347. stavka 2. OZ-a za određivanje regulacijske privremene mjere.

15. S obzirom na to da rješenje nema razloga o ovim činjenicama, a niti je sud odlučivao u skladu s podnesenim prijedlogom niti je u obrazloženju svoje odluke dao razloge zbog kojih nije primijenio odredbu članka 347. stavka 2. OZ-a, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

16. Slijedom iznijetog valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a ukinuti pobijano rješenje.

17. U ponovnom postupku sud će na temelju valjanog zaključka o odlučnim okolnostima koje zakon propisuje za određivanje predloženog osiguranja o prijedlogu donijeti zakonitu odluku iz članka 347. stavka 2. OZ-a. U toj odluci će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak