Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-314/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CROATIAŠPED d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i BC, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika CROATIAŠPED d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i BC, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 25. listopada 2022., Klasa: 413-01/22-26/2093, Ur.broj: 513-02-7002/10-22-6, na sjednici vijeća održanoj dana 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika CROATIAŠPED d.d., Zagreb, kao pravne osobe, i BC, kao odgovorne osobe, i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

-

II Okrivljenici CROATIAŠPED d.d., Zagreb, kao pravna osoba, i RC, kao odgovorna osoba, dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: CROATIAŠPED d.d., Zagreb, kao pravna osoba, u iznosu od 278,72 eura (dvjestosedamdesetosam eura i sedamdesetdva centa) / 2.100,00 kn, a RC, kao odgovorna osoba, u iznosu od 79,63 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesettri centa), zbog prekršaja iz članka 64. stavak 1. točka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centi) / 100,00 kn, svaki.

3. Protiv tog rješenja okrivljenici CROATIAŠPED d.d., Zagreb, kao pravna osoba, i RC, kao odgovorna osoba, pravodobno su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da su dana 12.09.2022. godine cijeli dan na graničnom prijelazu imali problema s carinskim programom i zbog nemogućnosti rada u više navrata su kontaktirali nadležne da se problem riješi, pa se u tom smislu slučajno dogodila greška, ali koja ne utječe na davanja u postupku 42 gdje se radi o 0,00 kn davanja. Stoga smatraju da nisu počinili prekršaj svojom krivnjom jer je do greške došlo uslijed problema u carinskom sustavu i programu, a na što nisu mogli utjecati, pa nije došlo do ispunjenja bića prekršajnog djela, te je carinska deklaracija ispravljena i nikakva šteta nije počinjena.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz predmetnog članka, nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, neosnovano okrivljenici poriču počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret izrekom pobijanog rješenja, jer je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, našao da je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno na glavnoj raspravi, na kojoj je čitana pisana obrana okrivljenika, ispitan okrivljenik, te provedeni i drugi dokazi, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, opravdano moglo zaključiti da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da su okrivljenici dana 12. rujna 2022. godine oko 15,40 sati na RGP Bajakovo podnijeli uvoznu carinsku deklaraciju MRN 22HR070319U0103707 u kojoj su naveli netočne podatke, odnosno što su u polju 8 naveli netočan naziv primatelja, u polju 44/2 za stavke 1 i 2 pod šifrom Y041 naveli netočan podatak o PDV identifikacijskom broju izdanom u drugoj državi članici na ime osobe iz polja 8, u polju 44/1 pod šifrom SP008 naveli netočan podatak o nazivu primatelja u drugoj državi članici, kažnjivo po članku 64. stavak 1. točka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

9. Naime, okrivljenici se terete za prekršaj iz članka 64. stavak 1. točka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji propisuje kažnjavanje „ako podnese carinsku deklaraciju ili deklaraciju za privremeni smještaj ili ulaznu skraćenu deklaraciju ili izlaznu skraćenu deklaraciju ili deklaraciju za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu ili zahtjev za odobrenje ili zahtjev za neku drugu odluku, s navedenim netočnim ili nepotpunim podatkom ili nedostatnim opisom robe (članak 15. stavak 2. podstavak 1. točka (a) i podstavak 3. Uredbe (EU) br. 952/2013). Za odluku o krivnji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je dalo valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

10. Okrivljenici u žalbi ističu da nije bilo namjere za počinjenjem predmetnog prekršaja, ali odredbom člankom 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelja ne mogu ih ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj.

11. Slijedom navedenog, ovaj je sud zaključio da okrivljenici svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenike proglasilo krivima i kaznilo, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dalo za to valjane razloge.

12. Nadalje, ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u dijelu odluke o kazni, ovaj sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je cijenilo okolnosti koje utječu na visinu kazne, cijeneći dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljene odgovorne osobe, te raniju kažnjavanost okrivljene pravne osobe, ali uzimajući u obzir da su okrivljenici naknadno otklonili štetnu posljedicu prekršaja, pa im je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izreklo novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma za taj prekršaj. Ovaj sud nalazi da se svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona u konkretnom slučaju ne bi mogla postići daljnjim ublažavanjem novčanih kazni.

13. Izrečene novčane kazne, po mišljenju ovog suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istima postići svrhakažnjavanja i na okrivljenike djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.

14. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 64. stavka 1. točka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 3.000,00 do 1.000.000,00 kn, a za odgovornu od 2.000,00 do 50.000,00 kn, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), a koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blaže novčane kazne, odnosno za pravnu osobu u iznosu od 390,00 do 132.720,00 eura (stavak 1.), te za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 260,00 do 6.630,00 eura (stavak 2.), a što su prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznosi od kazni propisanih u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u RH.

15. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima pravilno odmjerene i izrečene prema svim okolnostima slučaja, tim više što su iste uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona ublažene, zbog čega bi ovako izrečene novčane kazne bile izrečene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

16. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u svezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

17. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, temeljem odredbe članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.