REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2055/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], i to: CG, OG, ČG i dr., [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., zastupano po punomoćniku Ivi Markotić Bagarić odvjetnici u Odvjentičkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, protiv tuženika CGA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zvjezdani Znidarčić Begović odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-1106/22 od 4. rujna 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.680,03 eura uvećanu za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 56,00 eur od 16. kolovoza 2019.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. listopada 2019.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. studenog 2019.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. prosinca 2019.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. veljače 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. ožujka 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. travnja 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. svibnja 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. lipnja 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. srpnja 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. kolovoza 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. rujna 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. listopada 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. studenog 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. prosinca 2020.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. veljače 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. travnja 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. svibnja 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. lipnja 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. srpnja 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. kolovoza 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. rujna 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. listopada 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. studenog 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. prosinca 2021.,

- na iznos od 56,00 eur od 16. siječnja 2022.,

po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-1106/22 od 4. rujna 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 178,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku CGA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 731,43 eura (sedamstotridesetjedan eura i četrdesettri centa), sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga u kojem navodi kako mu tuženik temeljem vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga, duguje ukupno 1.680,03 eura. Sud je temeljem čl. 446. Zakona o parničnom postupku izdao platni nalog, a kojim je tuženom naloženo tužitelju isplatiti navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama te nadoknadi troškove postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojim navodi kako nije bilo procesnih uvjeta za donošenje platnog naloga, podneseni prijedlog je podnesen nenadležnom tijelu te je ujedno isti i neuredan, uz njega nije priložena sva relevantna dokumentacija i to podaci o nekretnini na koju se odnosi potraživanje.

Ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja, a koji iznos nije ničime niti dokumentiran, dok tužitelj niti ne prilaže dokaz da je označeni tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa, slijedom čega se osporava kako osnova tako i visina utuženog potraživanja.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 451. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a) postupak je nastavljen te je provedena glavna rasprava.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 6. kolovoza 2024. naveo da prigovor tuženika nije osnovan.

Potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi se na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], površine 33,93 m2, pod sistemskim brojem: 05628172, te za stambeni prostor u [adresa], površine 30,00 m2, pod sistemskim brojem: 05628180, a koji su u utuženom razdoblju bili u vlasništvu tuženika, što tuženik ni ne spori.

Tužitelj ističe da je zajednička pričuva odredbom članka 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud.

Odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

Tužitelj ukazuje da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni Međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, sukladno odredbi članka 375. ZV-a. Navedenim ugovorima jasno su određeni uvjeti plaćanja i izvršenja obveza suvlasnika nekretnine.

U pogledu visine potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 05628172 tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje srpnja 2019. – prosinca 2021. godine u iznosu od 223,94/29,72 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima: 6,60 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 33,93 m2 = 223,94/29,72 EUR;

U pogledu visine potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 05628180 tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje srpnja 2019. – prosinca 2021. godine u iznosu od 198,00 kn/26,78 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima: 6,60 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 30,00 m2 = 198,00 kn/26,78 EUR.

Dodatno, tužitelj obavještava sud kako do dana pisanja ovog podneska nije evidentirao niti jednu uplatu tuženika na ime utuženih mjesečnih zaduženja po osnovi zajedničke pričuve.

Nadalje, tužitelj navodi da je u dostavljenom međuvlasničkom ugovoru Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo imenovano upraviteljem zgrade. Sukladno tome, tužitelj ukazuje na stav koji je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci pod posl. br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. gdje izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se pak radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. U ovom postupku na strani ovrhovoditelja nastupaju suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade (zajedničke pričuve), a ne u korist pojedinih suvlasnika. Dakle, tužitelji ne zahtijevaju naplatu tražbine za svoj račun, nego za račun zajedničke pričuve.

Slijedom navedenog, sukladno citiranom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnine predstavlja ekscesivni formalizam. Pravni stav koji odgovara navedenom stajalištu zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. U-III/2569/2015 od 28. veljače 2019.

Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da je nesporno da u konkretnom slučaju tužitelji nastupaju u svojstvu suvlasnika gore navedene zgrade te da su zastupani po upravitelju, a što je jasno vidljivo iz međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom tužitelj nije dužan posebno dokazivati aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku.

U svezi s navedenim, tužitelj ukazuje na odredbu članka 62. ZV -a, kojom je propisano da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkog vlasništva. Uzimajući u obzir navedeno, dovoljno je da samo jedan od suvlasnika zatražio pokretanje postupka protiv ovdje tuženika.

Tužitelj također ukazuje na okolnost da su u ovome postupku tužitelji suvlasnici stambene zgrade, a ne svaki suvlasnik pojedinačno te da se spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve rješava u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja. Istaknuti prigovor zastare tužitelj smatra u cijelosti neosnovanim te ukazuje na stajalište Županijskog suda u Rijeci, koji u svojoj odluci posl. broj Gž-1301/2014 od 27. studenog 2014. izrijekom navodi kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem tražbina tužitelja na ime stambene pričuve zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

Stoga tužitelj predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti, zajedno sa kamatama i troškovima postupka.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa računima (l. 24.-27. spisa), izvadak iz sudskog registra (l. 32.-38. spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (l. 63.-66., l. 119.-123. i l. 130.-141. spisa), II Anex Međuvlasničkog ugovora od 12. lipnja 2013. s popisom suvlasnika (l. 67.-71. spisa), popis objekata u zgradi 0097306 od 27. siječnja 2014. (l. 72. spisa), II Anex Međuvlasničkog ugovora od 18. svibnja 2020. sa odlukom o predstavniku zgrade (l. 73.-75. spisa), Odluka suvlasnika od 2. lipnja 2020. (l. 76. -78. spisa), Ugovor o upravljanju zgradom od 13. lipnja 2014. (l 79. -82. spisa), pravila postupanja kod ustupanja radova (l. 83. -84. spisa), Godišnji program upravljanja za period od 2014.-2019. sa popisom suvlasnika (l. 85. -90. spisa), obavijest o visini mjesečnog doprinosa zajedničke pričuve od 6. travnja 2017. (l. 91. spisa), Godišnji program upravljanja za 2017. -2019. sa popisom suvlasnika (l. 92.- 100. spisa), izvadak iz sudskog registra (l. 101.-105. spisa).

6. Podnesak tužitelja od 6. kolovoza 2024. uredno je zaprimljen po tuženiku te je isti naveo da ostaje pri istaknutim prigovorima, a posebice prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu zajedničke pričuve u iznosu od 1.680,03 eura. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja tužitelja, aktivna legitimacija kao i da li je potraživanje u zastari.

8. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prema odredbi članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV-a) zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

Upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, te je ovlašten u ime svih suvlasnika voditi postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti (čl. 93. ZVDSP-a).

10. Tuženik tijekom postupka nije osporavao valjanost dostavljenog Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], kao i II Anexa Međuvlasničkog ugovora, stoga sklopljeni Ugovor i II Anex obvezuje i tuženika.

11. U pogledu prigovora zastare istaknutog od strane tuženika valja navesti da je isti neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO-a), tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Mišljenje je suda, (a takvo je i mišljenje izraženo kroz odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2347/98 od 27. veljače 2002.), da potraživanje s naslova troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade, zastarijeva u roku od tri godine, koji vrijedi za povremena potraživanja. Slijedom navedenoga, a kako su tužitelji pokrenuli postupak dana 08. srpnja 2022., a najstarije potraživanje za mjesec kolovoza 2019. dospijeva 5. kolovoza 2019., za utvrditi je potraživanje tužitelja nije u zastari obzirom da nije protekao trogodišnji zastarni rok.

12. Nadalje, obveza plaćanja zajedničke pričuve regulirana je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 dalje: ZVDSP). Tako je odredbom čl. 375. st.1 ZVDSP-a propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

13. Iz Ugovora o upravljanju zgradom u [adresa]., od 13. lipnja 2014., proizlazi da su suvlasnici iste, po svom predstavniku, zaključili navedeni Ugovor sa Gradsko stambeno-komunalnom gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, kojim ugovorom su povjerili navedenom upravitelju upravljanje svojom zgradom, a koje je društvo registrirano za poslove upravljanja. Uvidom u Popis suvlasnika valja navesti kako je iz navedenog popisa vidljivo kako je Međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Nadalje je utvrđeno da je čl. 11. Ugovora o upravljanju zgradom propisano da će suvlasnici za pokriće troškova upravljanja plaćati doprinos u zajedničku pričuvu te ovlašćuju upravitelja da utvrdi visinu mjesečne pričuve i istu naplati, a upravitelj će visinu pričuve za svakog pojedinog suvlasnika utvrditi na način da iznos pričuve po m2/mj određen godišnjim ili višegodišnjim programom, pomnoži sa površinom posebnog dijela, pri čemu će primijeniti koeficijente određene međuvlasničkim ugovorom.

14. Slijedom navedenog utvrđena je aktivna legitimacija na strani tužitelja.

15. Nadalje, odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

16. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je plaćanje pričuve zakonska obveza svih suvlasnika stambene zgrade u [adresa], pa kako tuženik niti ne osporava da je u vlasništvu stana površine od 33,93 m2 za razdoblje od mjeseca kolovoza 2019. do mjeseca siječnja 2022., tako je i u obvezi podmirivanja sredstava pričuve.

17. Kako je tuženik vlasnik stana površine 33,93 m2 njegova redovna mjesečna obveza na ime zajedničke pričuve obračunava se tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, odnosno : 6,60 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 33,93 m2 = 223,94/29,72 eura.

18. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, te kako tuženik nije ničim dokazao da je platio potraživanje tužitelja s osnove pričuve u ukupnom iznosu od 1.680,03 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, tako je sud u smislu odredbe čl. 451. stavak 3. ZPP-a, održao platni nalog u tom dijelu na snazi, pa je tako i odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

19. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u platnom nalogu, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, a kako je odlučeno u toč. II. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP - a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi. Tužitelju je stoga priznat trošak koji se sastoji od sastava prijedloga u iznosu od 132,72 eura, trošak predujma naknade i ostatka naknade u iznosu od 9,95 eura, trošak podneska od 6. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eura i zastupanja na ročištu dana 30. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, zajedno sa pripadajućim pdv- om od 25%, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno 731,43 eura, sve sukladno čl. 155. ZPP-a, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (ostatak naknade javnog bilježnika jer u spisu nije vidljivo da li je navedeni trošak uistinu nastao i plaćen).

21. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o pristojbi na presudu

2. Tuženiku, po punomoćniku