Poslovni broj: Psp-6/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari I. tužitelja Lesa Retail Consultants d.o.o. [adresa], OIB: 43519810380, kojeg zastupa punomoćnica HŽ, odvjetnica u [adresa], i II. tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Upravljanje sportskim objektima, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, dana 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te u dijelu zahtjeva za zabranu istog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

II. U preostalom dijelu tužba se odbacuje.

III. Nalaže se I. tužitelju Lesa Retail Consultants d.o.o. i II. tužiteljici HŽ da tuženiku Upravljanje sportskim objektima naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 24.11.2023. tužitelji Lesa Retail Consultants d.o.o. i NŽ zatražili su posjedovnu zaštitu protiv tuženika Upravljanje sportskim objektima, u bitnom navodeći da ih je tuženik 23.11.2023. u jutarnjim satima samovlasno smetao u posljednjem mirnom posjedu 3 boksa za smještaj konja na Hipodromu Zagreb te u posljednjem mirnom posjedu konja LŽ, s time da su postavljenim tužbenim zahtjevom zatražili utvrđenje čina smetanja (točke I. i II.), uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja (točka III.) te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće (točka IV.).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da nije počinio samovlasno smetanje posjeda.

3. Na pripremnom ročištu od 05.05.2026. tužitelji su povukli tužbu u dijelu pod točkom III. tužbenog zahtjeva za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te u dijelu pod točkom IV. tužbenog zahtjeva za zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće . Tuženik je pristao na navedeno djelomično povlačenje tužbe.

4. Stoga je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP valjalo utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Nakon izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe, kao predmet ove parnice ostale su samo točke I. i II. tužbenog zahtjeva, koje se odnose isključivo na utvrđenje čina smetanja posjeda.

6. Po čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. U smislu citirane zakonske odredbe, utvrđenje čina smetanja posjeda nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela. Utvrđenje da je neka osoba počinila smetanje posjeda može se tražiti samo u funkciji ostvarenja kondemnatorne posjedovne zaštite uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja odnosno zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće (tako Vrhovni sud RH u odluci Rev-54/2021 od 17.10.2023., ŽS Zagreb u odluci Gž-4636/2022 od 30.06.2023.).

7.1. Nadalje, utvrđenje čina smetanja posjeda ne može biti samostalni deklaratorni zahtjev ni po općim pravilima iz čl. 187. ZPP o tužbi na utvrđenje, jer u skladu sa čl. 10. st. 1. ZVDSP posjed je faktično stanje tj. činjenica (a ne pravo), dok se po čl. 187. ZPP deklaratorna tužba na utvrđenje može podnijeti samo radi utvrđenja (ne)postojanja prava ili pravnog odnosa odnosno (ne)istinitosti isprave, a ne radi utvrđenja činjenice (faktičnog stanja).

8. Slijedom navedenoga, kada je tužiteljica povukla tužbu u dijelu cjelokupnog kondemnatornog zahtjeva za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, pa je preostao samo tužbeni zahtjev za utvrđenje čina smetanja posjeda, tada više nema procesnih pretpostavki za odlučivanje o sudskoj zaštiti posjeda u smislu čl. 22. ZVDSP, pa tužbu kao nedopuštenu valja odbaciti. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

9. Tužitelji su djelomično povukli tužbu, a u preostalom dijelu im je tužba odbačena, pa su na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 158. ZPP dužni naknaditi trošak postupka tuženiku. Radi se o posjedovnoj parnici, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa tuženik u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) ima pravo na naknadu troška u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu 625,00 EUR (sa uračunatim PDV), u skladu sa Tbr. 7/2 Tarife, čime su obuhvaćene 4 radnje – odgovor na tužbu, ročište od 14.06.2024., ročište od 05.05.2026. i podnesak od 21.05.2026. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 28. srpnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica HŽ;

2. odvjetnik Marko Kallay