REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1329/2025-9

[adresa] V 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice VS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nikola Jukić, odvjetnik u Puli, Dalmatinova ulica 4, protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi uklanjanja, 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-08/25-01/87, URBROJ: 2163-18-09/4-25-2 od 16. svibnja 2025.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.132,20 eura (slovima: dvije tisuće sto trideset i dva eura i dvadeset centi), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Vodnjana, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-363-01/23- 01/669, URBROJ: 2163-10-03-05/29-24-5 od 8. studenoga 2024. tužiteljici je naloženo da u roku od osam dana od dana zaprimanja tog rješenja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni izgrađeni betonski zid visine 1,80 m te građevinski materijal kojim je nasipana navedena građevinska čestica te je ujedno upozorena na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

2. Tužiteljica je prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe protiv navedenog prvostupanjskog rješenja i žalbu. Rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-01/23-01/669, URBROJ: 2163-10-03-05/64-25-8 od 20. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan, a žalba tužiteljice je odbačena kao nepravodobna. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu.

3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-08/25-01/87, URBROJ: 2163-18-09/4-25-2 od 16. svibnja 2025. poništeno je navedeno rješenje prvostupanjskog tijela od 20. veljače 2025. iz razloga što je tuženik utvrdio da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje osnovan te je tuženik ujedno odlučio o žalbi tužiteljice na način da je istu odbio kao neosnovanu.

4. Tužiteljica je radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika od 16. svibnja 2025. u dijelu u kojem je odbijen njezina žalba kao neosnovana pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome da je njezina žalba (protiv prvostupanjskog rješenja o uklanjanju od 8. studenoga 2024.) odbijena bez da joj je prije toga tuženik omogućio da podnese dokaze kada je nastao predmetni zahvat u prostoru čije uklanjanje se nalaže. Tvrdi da je zahvat učinjen prije srpnja 2022. kada je stupio na snagu čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana - Dignano („Službene novine Grada Vodnjana-Dignano,“ broj 14/2022 i 07/2023, dalje: Odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana) kojim je zabranjeno ograđivanje i nasipavanje površina izvan građevinskog područja naselja. Navodi da niti Prostorni plan Grada Vodnjana u vrijeme gradnje zida nije branio ograđivanje zemljišta već da je ta zabrana u prostorni plan uvedena tek 2023. Navodi da joj nije omogućeno da u postupku dokazuje da se radi o njezinom stečenom pravu pa da stoga nisu utvrđene činjenice o vremenu nastanka zahvata u prostoru. K tome navodi da se radi o građevinskim radovima za čije uklanjanje je nadležna građevinska inspekcija, a ne komunalno redarstvo. Također ukazuje da je tuženik prilikom donošenja odluke o odbijanju žalbe zanemario da se pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje: VUS RH) pod poslovnim brojem Usoz-7/2024 vodi postupak za ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana po zahtjevu više podnositelja. Smatra da je Odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana nezakonita jer daje ovlast Gradu Vodnjanu da uređuje površine izvan građevinskog područja naselja, a to da je u suprotnosti s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine,“ broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) koji dopušta održavanje komunalnog reda isključivo u naselju, pa kako se predmetna nekretnina prema prostornom planu ne nalazi unutar naselja to smatra da se na predmetnu nekretninu ne bi mogle primijeniti odredbe Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana. Pored toga navodi kako navedena Odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana daje komunalnim redarima ovlast da donose rješenja o uklanjanju (rušenju) zahvata u prostoru koji predstavljaju građevinske radove pa da se na taj način proširuju ovlasti komunalnih redara i uzurpiraju ovlasti građevinske inspekcije. Stoga smatra da je Grad Vodnjan prilikom donošenja ove Odluke o komunalnom redu izašao izvan ovlasti koje su dane komunalnim redarima ZKG. Zaključno navodi da je osporavano rješenje doneseno na temelju nezakonitih odredbi općeg akta, na temelju upravnog postupka u kojem nisu utvrđene sve činjenice u svezi vremena poduzimanja spornog zahvata, a posljedično tome da je došlo i do povrede ustavne odredbe o zabrani retroaktivnog djelovanja propisa. Slijedom navedenog, tužiteljica u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražila naknadu troška ovog spora.

5. Tužiteljica je u tužbi zatražila da Sud odredi odgodni učinak tužbe. O navedenom prijedlogu je Sud odlučio rješenjem od 23. srpnja 2025., na način da je prijedlog tužiteljice odbijen iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. U odnosu na navode tužiteljice iz tužbe tuženik je obrazložio kako je predmetom ispitivanja bila zakonitost rješenja kojim je riješeno primjenom općeg akta važećeg na dan očevida i izdavanja rješenja o uklanjanju od 8. studenoga 2024. i to čl. 114. st. 1. ZKG i čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana-Dignano. Naveo je da se ovdje radi o zaštiti prostora koji se ne koristi sukladno namjeni. Obrazložio je da ukoliko je tužiteljica smatrala da se radi o stečenim pravima koja se naknadno ne mogu oduzeti da je to trebala dokazati sukladno čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine,“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Naveo je i kako prema stavu tuženika činjenica da se pred VUS RH vodi postupak ocjene zakonitosti Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da je ta Odluka bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o uklanjanju od 8. studenoga 2024. i u vrijeme donošenja osporavanog rješenja.

7. U tijeku spora održana je rasprava 17. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Stoga je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

8. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužiteljice je naveo da je tužiteljica u žalbi iznijela samo navode koji se odnose na povredu pravila postupka u svezi negativne odluke o njezinom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, ali ne i navode i koji se odnose na meritum ove upravne stvari, pa stoga smatra da je to dovoljno da se predmet vrati na ponovni postupak kako bi se tužiteljici omogućilo da raspravlja pred prvostupanjskim tijelom i iznese dokaze u svezi merituma ove upravne stvari, jer da joj je ovakvim postupanjem tuženika uskraćeno pravo na raspravljanje.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je predložila tužiteljica u tužbi (saslušanje tužiteljice i građevinsko vještačenje) iz razloga što provođenje tih dokaza nije bilo potrebno budući da je Sud odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogao utvrditi na temelju postojeće dokumentacije u spisu.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

11. Čl. 104. st. 1. t. 1. ZKG propisano je da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje: uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta.

12. Čl. 114. st. 1. ZKG propisano je da kada komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće mjere u skladu s odlukom o komunalnom redu ili posebnim propisom.

13. Čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana propisano je da je na površinama izvan građevinskog područja naselja zabranjeno, između ostaloga, odlagati građevinski materijal, nasipavati, te graditi ogradni zid (osim suhozida).

14. Čl. 47. st. 3. ZUP propisano je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.

15. Čl. 55. st. ZUP propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.

16. Čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

17. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je tužiteljica u žalbi koju je podnijela uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a koja je prvotno bila odbačena pa potom odbijena ovdje osporavanim rješenjem, istaknula da u postupku nije utvrđena činjenica o vremenu nastanka spornog zahvata u prostoru te se je pozvala na zabranu retroaktivnog djelovanja propisa koji su naknadno stupili na snagu i na načelo zaštite stečenih prava. Iz osporavanog rješenja tuženika slijedi da je tuženik obrazložio da ukoliko je tužiteljica smatrala da se radi o stečenim pravima koja se naknadno ne mogu oduzeti da je onda to morala dokazati sukladno čl. 52. ZUP. Međutim, iz citiranog čl. 47. st. 3. ZUP slijedi da je stranka dužna ponuditi ili podnijeti dokaze za svoje navode, ali ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku. Stoga osnovano navodi tužiteljica da ona nije mogla znati kako će tuženik odlučiti o njezinoj žalbi na odluku o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, jer da je znala tada bi zasigurno ponudila dokaze za svoje navode u vezi merituma ove upravne stvari. Slijedom navedenoga, u tom dijelu su osnovani navodi tužiteljice da joj nije omogućeno dokazivati kada je poduzet sporni zahvat u prostoru i da stoga nisu utvrđene sve činjenice u svezi vremena nastanka spornog zahvata u prostoru. Posljedično tome, ostalo je sporno u postupku da li se na sporni zahvat ima primijeniti citirani čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana ili se eventualno radi o zahvatu za koji bi bila nadležna građevinska inspekcija.

18. Nadalje, među stranka ovog spora nije sporno da se pred VUS RH pod poslovnim brojem Usoz-7/2024 vodi postupak za ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana po zahtjevu više podnositelja. Prema stavu tuženika navedeno nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da je ta Odluka bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o uklanjanju od 8. studenoga 2024. i u vrijeme donošenja osporavanog rješenja. Međutim, ocjena je Suda, da s obzirom da se radi o općem aktu na kojem je utemeljeno prvostupanjsko rješenje o uklanjanju od 8. studenoga 2024. i da je u tijeku postupak radi ocjene zakonitosti tog općeg akta, da je trebalo prekinuti predmetni upravni postupak do pravomoćnog okončanja postupka o tom prethodnom pitanju sukladno citiranom čl. 55. st. 2. ZUP. To iz razloga učinkovitosti i ekonomičnosti upravnog postupka i izbjegavanja provođenja nepotrebnih radnji, jer ukoliko se utvrdi da je osnov za donošenje prvostupanjskog rješenja o uklanjanju od 8. studenoga 2024. bio nezakonit, tada posljedično otpada i obveza utvrđivanja vremena nastanka predmetnog zahvata u prostoru i vođenja cijelog ovog postupka.

19. Slijedom svega navedenoga, sukladno čl. 117. st. 1. ZUS, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je nezakonitim pa je Sud isto poništio, a predmet je bilo potrebno vratiti tuženiku na ponovni postupak kako bi tuženik u ponovnom postupku donio novu odluku u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude. Tuženik je obvezan donijeti odluku u ponovnom postupku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

20. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak koji mu je nastao u povodu ovog spora.

21. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljici sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) priznat u cijelosti trošak koji je zatražila za sastav tužbe i pristup na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji bez PDV. Tužiteljici je sukladno Tbr. 50. Tarife priznat u cijelosti i zatraženi trošak puta za pristup na navedenu raspravu na relaciji Pula-Rijeka-Pula u iznosu od 108,00 eura (216 km x 0,50 eura) te trošak cestarine i tunelarine u oba smjera u ukupnom iznosu od 24,20 eura. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.132,20 eura.

22. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužiteljici pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 28. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Nikoli Jukiću, odvjetniku u Puli, Dalmatinova ulica 4

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8