Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1144/2020-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 63500 Selingenstandt, i 2. ĐL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupanih po punomoćniku Vedrani Spagnol, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika 1. LL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku KL, odvjetnici iz [adresa] i 2. Grada Malog Lošinja, (OIB:72167903884), Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 21. srpnja 2026., 28. srpanja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužitelji ŠL (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa] i ĐL (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa] svatko u 1/2 suvlasničkog dijela stekli pravo vlasništva nekretnina označenih kao č. zgr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] Lošinj i č. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] Lošinj pa su na temelju ove pravomoćne presude ovlašteni zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva otpisom iz suvlasništva tuženika uz istodobnu uknjižbu na ime i u korist tužitelja svakoga u 1/2 suvlasničkog dijela u roku od 15 dana", odbija se.

II. Nalaže se tužiteljima da 1.tuženiku LL naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 eura, a 2. tuženom Gradu Malom Lošinju trošak ovog postupka u iznosu od 4.375,00 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se 1.tuženik LL sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 5.074,18 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva – suvlasništva nekretnina označenih kao č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] lošinj i to suvlasništva na suvlasničkim dijelovima kojima su u zemljišnoj knjizi uknjiženi tuženici.

2. U tužbi tvrde da upisano zemljišnoknjižno stanje ne odgovara u potpunosti stvarnom vlasničkopravnom stanju, odnosno da upisi tuženika kao suvlasnika predmetnih nekretnina ne odgovaraju činjeničnom stanju.

3. Dalje tvrde da su tužitelji, računajući isključivi pošteni posjed njihovog oca i djeda unatrag više od 70 godina, stekli pravo vlasništva cjeline navedenih nekretnina, a koje pravo traže da utvrdio sud u ovom postupku.

4. Naveli su da kuću i vrt koriste isključivo oni, plaćaju sve troškove, da su kuću isključivo njihovim sredstvima adaptirali i od neuporabljive kuće pretvorili ju u ugodan prostor za odmor.

5. Tužitelji tvrde da tuženici nikada nisu bili posjednici prijepornih nekretnina, niti na istima izvršavali bilo kakva vlasnička ovlaštenja.

6. Tuženici su se u njihovim odgovorima na tužbu i tijekom postupka protivili navodima tužitelja i postavljenim tužbenim zahtjevima.

7. 1.tuženik LL je u odgovoru na tužbu naveo da su tužitelji znali da im ne pripada pravo na posjed cjeline prijepora, da nemaju valjanu pravnu osnovu ili naslov stjecanja prava vlasništva cjeline nekretnina, da stoga nisu kvalificirani posjednici istih nekretnina, da nisu niti pošteni posjednici jer da su imali saznanje da im ne pripada pravo posjeda cjeline nekretnina, da im ne pripada pravo na korištenja suvlasničkog dijela 1.tuženika na prijepornim nekretninama, da 1.tuženik redovito plaća komunalne usluge sukladno njegovom suvlasničkom dijelu.

8. Tijekom postupka 1.tuženik je i osporio kako navode o isključivom posjedu tužitelja kroz period od proteklih 70 godina, tako i navode tužitelja da su građenjem stekli pravo vlasništva cjeline nekretnina.

9. 2. tuženik Grad Mali Lošinj je u odgovoru na tužbu naveo kako je predmetno zemljište bili upisano kao društveno vlasništvo, da je 2.tuženik stekao vlasništvo prijepornih nekretnina temeljem zakona (Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu).

10. Također, 2.tuženik je osporio tužiteljima pravo stjecanja prava vlasništva prijepornih nekretnina dosjelošću, navodeći da na strani tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za takovo stjecaje vlasništva.

11. 2.tuženik je tijekom postupka naveo da ni tužitelji, a ni njihov prednik nisu kupili nekretnine koje su predmet postupka, da su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva na kojem je pravo korištenja imao pravni prednik 2.tuženika, Općina Cres – Lošinj, naveo da se na nekretninama u društvenom vlasništvu do 8. listopada 1991. nije moglo steći vlasništvo, da ni pravni prednik tužitelja, a niti tužitelji nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine do 6. travnja 1941., a da je sukladno Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/1946 i 105/1947) bilo izričito propisano da nije moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu nakon 6. travnja 1941.

12. 2. tuženik je dalje naveo da niti u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ( dalje ZOVO), a koji je stupio na snagu 1980. pa sve do 8. listopada 1991. nije bilo dozvoljeno stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

13. 2. tuženik je naveo da na strani tužitelja nisu bile ispunjene pretpostavke za dosjedanje u razdoblje do 17. studenog 1999., pa da se tužitelji ne mogu pozivati niti na odredbu čl. 388. st.4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja je privremeno omogućavala stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima je egzistiralo društveno vlasništvo uračunavanjem u rok dosjelosti i posjed izvršavan prije 8. listopada 1991., a koja odredba je ukinuta od strane Ustavnog suda RH 17. studenog 1999.

14. 2. tuženik je osporio i da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina građenjem, navodeći da za takvo stjecanje vlasništva nisu ispunjeni uvjeti.

15. Oba tuženika su predložila da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ih ona naknadu troškova postupka.

16.Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 2), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj (3 do 4), prijepis posjedovnog lista 1594 (list 5), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj (list 6), fotografije sa lista 7, odgovor 1. tuženika na tužbu (list 15 do 19),odgovor 2.tuženika na tužbu (list 21 do 23), podnesak tužitelja od 30. rujna 2021. (list 24 do 26), fotografije sa lista 28 do 34, dopis sa lista 35, podnesak 1.tuženika od 25. svibnja 2022. (list 36 do 40), darovni ugovor sklopljen između IL kao darovatelja i CL kao daroprimatelja 31. kolovoza 2005. (list 41 do 42), rješenje o nasljeđivanju iza pok. CL poslovni broj O-3292/2017 od 1. lipnja 2017. (list 43 do 45), rješenje i nasljeđivanju iza pok. TL poslovni broj O-5255/92 od 9. studenog 2001. (list 46 do 47), podnesak tužitelja od 7. rujna 2022. (list 54 do 55), podnesak 1.tuženika od 16. sujna 2022. (list 62 do 64), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj – povijesni prikaz i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj – povijesni prikaz (list 71 do 92), proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetu Darku Goleku, saslušao stranke ŠLŠ, ĐL i LL (list 103 do 107), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darka Goleka od 5. rujna 205. (list 117 do 134), račun vještaka broj 40/2025 od 12. rujna 2025. (list 135), podnesak 1.tuženika od 9. listopada 2025. (list 139 do 141), geodetski situacijski nacrt (list 143), usporedna skica izmjere (list 144), podnesak 2.tuženika od 5. studenog 2025. (list 148 do 154), očitovanje vještaka na podneska 1.tuženika od 11. studenog 2025. sa prilozima (list 155 do 159), podnesak tužitelja od 25. studeni 2025.sa prilogom (list 160 do 163), podnesak 1.tuženika od 15. prosinca 2025. (list 165 do 166), podnesak ŽL od 16. veljače 2026. (list 179 do 180), dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju od 13. veljače 2026. (list 181 do 182), saslušao svjedoke UL, ĆL, RL, ČL, dr. PL, (list 194 do 200), saslušao svjedoke VL, ML (list 209 do 214), troškovnik tužitelja (list 216 do 217), troškovnik 1.tuženika (list 218 do 218/1), troškovnik 2. tuženika (list 219).

17. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj (list 131),sud je utvrdio da su kao suvlasnici nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] uknjiženi 1.tuženi NL sa 491/5760 suvlasničkih dijela, 2. tuženik Grad Mali Lošinj sa 1341/5760 dijela, tužitelja ŠL i tužitelj ĐL sa po 491/1440 dijela.

19. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj (list 133), utvrđeno je da su iste osobe uknjižene kao suvlasnici i nekretnine č. zem. [katastarska čestica] i to NL sa 491/3200 dijela, Grad Mali Lošinj sa 745/3200 dijela., te tužitelji svaki sa po 491/1600 dijela.

20. Uvidom u posjedovni list 5255 k. o. [katastarska općina] Lošinj, kao i u posjedovni list 5256 k. o. [katastarska općina] Lošinj, utvrđeno je da su tužitelji i tuženici uknjiženi kao posjednici navedenih nekretnina u istim omjerima kojima su uknjiženi i u zemljišnoj knjizi.

21. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem sud je utvrdio da se prijepor nalazi u [adresa] na predjelu [adresa], da predstavlja kuću na adresi [adresa] sa pripadajući zidovima ograđenom okućnicom, a koje nekretnine je vještak geodet Darko Golek na skici lica mjesta – dopuna ( list 158) označio žutom i zelenom bojom.

22. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na dosjelosti, a podredno na stjecanju vlasništva građenjem.

23. Odredbom čl. 159. st.1. ZV()propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

24. Članak 159. st. 2. ZV propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom roka 10 godina.

25. Čl. 159. st. 3. ZV propisuje da samostalni posjednik nekretnine koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

26. Čl. 159. st.4. ZV propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, i jedinica lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koja ne traže za sebe dobitak nego za služe za dobrotvorne ili druge i opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i st.3. istog članka.

27. Odredbom čl. 160. st.1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost

28. Odredbom čl. 160. st.2. ZV propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrije za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni istiniti samostalni posjednici, odnosno kao samostalni posjednici.

29. Članak 160. st.3. ZV propisuje da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

30. U pravu su tuženici kada navode da tužitelji nisu dokazali da bi pravo vlasništva prijepornih nekretnina stekli prije 6. travnja 1941.,a od kojeg datuma na nekretnina u društvenom vlasništvu se nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

31. Uvidom u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] (list 87 do 91), sud je utvrdio da je pravna prednica tužitelja njihova baka TL tek 18.ožujka 1976. uknjižena kao suvlasnica sa 1473/1920 dijela prijepornih nekretnina i to na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZL donesenog od strane Općinskog suda Zagreb dana 25. rujna 1975. pod poslovnim brojem O-2667/74.

32. Iz nikakovih provedenih dokaza ne proizlazi utvrđenim da je pravna prednica tužitelja, TL i prije 1976. bila isključiva posjednica prijepornih nekretnina, a niti da je na temelju zakona, ili pravnog posla, ili nekog drugog osnova stekla pravo posjeda prijepornih nekretnine u cijelosti.

33. Iz nikakovih provedenih dokaza sud nije utvrdio niti da se, sada pok. TL,smatrala isključivom vlasnicom prijepornih nekretnina, a niti se mogla smatrati obzirom na nedostatak pravne osnove po kojoj bi joj isključivo pravo vlasništva pripadalo, tim prije jer nije sporno a to proizlazi i iz povijesnog zk.ul. da je na prijepornim nekretninama egzistiralo društveno vlasništvo na kojem se u periodu nakon 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. nije moglo steći na nekretninama pravo vlasništva.

34. Spisu ne prileži niti jedan dokaz da je pok. TL za vrijeme njenog života iskazala da se smatra isključivom vlasnicom prijepornih nekretnina, a niti dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi iz kojeg razloga i po kojem osnovu se smatrala isključivom vlasnicom.

35. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. TL broj O-5255/92 od 9. studenog 2001. (list 46 do 47) sud je utvrdio da je ona umrla **.**.1998., da je svojom imovinom raspolagala oporukom koju je sačinila 14. travnja 1987. i kojom je rasporedila svoju imovinu na zakonske nasljednike

36. Iz istog rješenja je utvrđeno da je prijeporne nekretnine naslijedio pravni prednik tužitelja, njihov otac IL i to u 1473/1920 dijela, dakle pravni prednik tužitelja nije naslijedio cjelinu prijepornih nekretnina jer niti njegova majka TL nije bila knjižni vlasnik cjeline istih nekretnina.

37. Teret dokaza da je TL bila jedini zakoniti ili barem pošteni posjednik i vanknjižni vlasnik prijepornih nekretnina je na tužiteljima (čl. 221a a ZPP), a tužitelji to nisu dokazali.

38. Tužitelji nisu dokazali niti da su prijeporne nekretnine prije 6. travnja 1941. bile u posjedu obitelji tužitelja, a sve i da jesu, ta ista obitelj je i obitelj CL i HL koji su bili pravni prednici ML, odnosno svjedoka PL, pa bi se i u odnosu na njih, u tom slučaju, moglo raditi o stjecanju vlasništva prijepornih nekretnina dosjelošću prije 6. travnja 1941.

39. Iz iskaza svjedoka PL proizlazi da je njegova baka TL kupila prijeporne nekretnine 1951., pa se postavlja pitanje zašto ih je ona kupila ako je do 6. travnja 1941. već dosjelošću stekla vlasništvo.

40. Osim što ne postoji niti jedan dokaz da je pok. TL kupila prijeporne nekretnine 1951., nema dokaza niti da je ona od te godine bila isključivi posjednik prijepornih nekretnina.

41. Naime, svjedok PL koji je u vrijeme svjedočenja star 64 godine, iskazao je da je kuća kupljena poslije 2. svjetskog rata, misli da je kupljena 1951., da je jedno vrijeme stajala, a da se on sjeća da je prvi put sa roditeljima tu došao 1960- ih godina.

42. Kada se ima u vidu činjenica da je svjedok sada u dobi od 64 godine, znači da je rođen 1962., a iskazao je da se sjeća da je s roditeljima tu došao prvi puta 1960 –ih.

43. Svjedok PL je također kao i tužitelji i ML unuk pok. TL.

44. U odnosu na sve ostale saslušane svjedoke, sud smatra da svjedok PL svakako ima više saznanja o posjedu prijepornih nekretnina nego svi ostali saslušani svjedoci.

45. Ovo tim prije što iz iskaza svjedoka proizlazi da oni imaju saznanja o korištenju prijepornih nekretnina unatrag zasigurno manje vremena nego što to saznaje ima svjedok PL.

46. Kako zbog njihove životne dobi tako i zbog vremena kada su počeli dolaziti u [adresa].

47. Po mišljenju ovog suda životno je i logično da su sva djeca pok. TL barem u djetinjstvu s njom koristila prijeporne nekretnine.

48. Dakle, u djetinjstvu su te nekretnine koristili i pravni prednik tužitelja IL i pravni prednik ML CL i pravni prednik PL HL.

49. Ovo iskazuje i 1.tužiteljica navodeći da je predmetna kuća inače služila kao kuća za odmor.

50. Iz iskaza svjedoka PL proizlazi da pravni prednik tužitelja, njihov otac IL, a od kojeg su tužitelji naslijedili njegove suvlasničke dijelove, u periodu poslije Titove smrti 1980. pa sve do negdje 1990-ih godina nije dolazio u [adresa] jer nije služio jugoslavensku vojsku, da je živio u [adresa], a u [adresa] ovisno o materijalnoj situaciji slao suprugu i djecu ŠL i Š, te da su tada znali skupa boraviti u [adresa].

51. Isti svjedok navodi da je i CL, od kada svjedok dolazi u [adresa] vidio možda dva puta, a njegovu kćerku (ML) i suprugu možda jedan put.

52. Nije sporno, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka PL, te iz iskaza svjedoka VL, Đ, RL, ČL, da su svi oni u [adresa] dolazili uglavnom u ljetnoj sezoni, te svakako nemaju saznanja o korištenju prijepornih nekretnina izvan perioda kada sami nisu boravili u [adresa].

53. Međutim, neovisno o tome koji svjedok je kada i od kada vidio korisnike predmetnih nekretnina, iz provedenih dokaza sud je sa sigurnošću utvrdio da pravna prednica tužitelja, sada pok. TL, nije mogla prije 6. travnja 1941. steći pravo vlasništva prijepornih nekretnina, da su nekretnine potom sve do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, te da se na nekretninama u tom periodu dosjelošću nije moglo steći vlasništvo.

54. Stoga tužitelji nisu dokazali da su zakoniti i pošteni posjednici cjeline prijepornih nekretnina kroz period koji propisuje čl.159. st.1., st.2. i st.3. ZV u odnosu na 1. tuženog LL, odnosno u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV u odnosu na 2.tuženog Grad Mali Lošinj.

55. Uvidom u Darovni ugovor sklopljen 31. kolovoza 2005. između L i CL utvrđeno je da je tim ugovorom IL darovao svom bratu CL dio prijepornih nekretnina, dozvolio mu uknjižbu darovanog dijela nekretnina u zemljišne knjige.

56. Ugovorne stane su u čl.4. navele da se daroprimatelj, dakle CL nalazi u posjedu predmetne nekretnine od ranije, a da od dana sklapanja tog ugovora snosi sve poreze i doprinose skopčane sa pravom vlasništva i posjedom nekretnina.

57. Iz iskaza samih tužitelja proizlazi da su IL i CL za vrijeme njihovih života bili u dobrim odnosima i da su se lijepo slagali.

58. Temeljem navedenog darovnog ugovora, a što je među strankama nesporno CL je darovani mu dio prijepornih nekretnina uknjižio u zemljišnim knjigama u njegovu korist.

59. Niti iz jednog provedenog dokaza sud nije utvrdio da je pravni prednik tužitelja, njihov otac IL prilikom darovanja dijela prijepornih nekretnina njegovom bratu CL postupao u zabludi da je bio prevaren, a niti da je za vrijeme njegovog života pokrenuo bilo kakav postupak kojim bi navedeni darovni ugovor raskinuo, poništio ili utvrdio ništetnim.

60. Iz pismena sa lista 35 sud nije mogao utvrditi niti sadržaj pismena, niti kada je isto sačinjeno, niti tko je isto napisao.

61. Iz čl. 1. Darovnog ugovora utvrđeno je da je svrha darovanja dijela prijepornih nekretnina bila formiranje nove zemljišne čestice,a što proizlazi i iz dopisa geodeta AL koji je i izradio elaborat naveden u toč.1. darovnog ugovora.

62. Dakle, upis CL kao suvlasnika prijepornih nekretnina uslijedio je na temelju valjanog pravnog posla – darovnog ugovora sklopljen sa BL **.**.2005.

63. Iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju broj O-3292/2017 (list 43 do 45) od 1. lipnja 2017., utvrđeno je da je suvlasnički dio CL na prijepornim nekretninama stekla njegova kćerka EL, a nije sporno da je temeljem navedenog ML ishodila u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva prijepornih nekretnina u naslijeđenom dijelu.

64. Među strankama nije sporno niti da je ML njen suvlasnički dio prijepornih nekretnina prodala 1.tuženoim LL **.**.2018., te da je LL temeljem tog kupoprodajnog ugovora uknjižio svoje pravo suvlasništvo u zemljišnim knjigama.

65. Iz iskaza 1.tuženika (list 105 do 107) proizlazi utvrđenim da mu je prodavatelj ML rekla da je ona suvlasnik prijepornih nekretnina, da je on to provjerio u zemljišnoj knjizi te utvrdio istinitost njenih navoda, te njene suvlasničke dijelove prijepornih nekretnina i kupio.

66. Neovisno o tome što je 1.tuženik iskazao kako nije zainteresiran za kuću nego samo za zemljište, te i da neće ometati 1.tužiteljicu u posjedu kuće, takvim njegovim navodima nije dovedena u pitanje valjanost kupoprodajnog ugovora zaključenog sa ML, a niti zakonitost i istinitost uknjižbe njegovog suvlasništva u zemljišnu knjigu.

67. Po mišljenju ovog suda, a i iz iskaza 1.tuženika, sud je sa sigurnošću utvrdio da je 1. tuženik prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora sa ML kao zemljišnoknjižnom suvlasnicom prijepornih nekretnina postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 124 st.1. ZV. 68. S druge strane iz provedenih dokaza nije utvrđeno da su tužitelji zatražili prije podnošenja ove tužbe brisanje uknjižbe 1.tuženika kao suvlasnika prijepornih nekretnina a u smislu odredbe čl. 123. ZV. 69. Iz provedenih dokaza sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi da 1.tuženik u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora sa ML nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da je znao ili imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju ML.

70. Činjenica da mu ML nije otvorila vrata kuće nije dokaz da je LL imao razloga i mogao posumnjati u ispravnost zemljišnoknjižnog upisa ML kao suvlasnika prijepornih nekretnina.

71. Ovo tim prije što je provjerom utvrdio da je ML u vrijeme kupoprodaje bila uknjižena kao suvlasnica nekretnina koje je od nje i kupio.

72. Iz naprijed navedenih razloga sud je utvrdio da tužitelji nisu dosjelošću stekli suvlasništvo cjeline prijepornih nekretnina, odnosno da nisu dosjelošću stekli suvlasništvo nekretnina i na suvlasničkim dijelovima na kojim su uknjiženi tuženici.

73. Tužitelji tvrde da su i građenjem stekli vlasništvo cjeline prijepornih nekretnina.

74. Međutim, iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da bi tužitelji građenjem stvorili potpuno novu nekretninu, odnosno da su na suvlasničkim dijelovima tuženih izgradili neku novu nekretninu.

75. Cijeneći iskaze samih tužitelja sud je utvrdio da su oni na kući poduzimali radove koji po svojoj naravi predstavljaju adaptaciju postojeće kuće, a ne izgradnju novog objekta.

76. Tako i 1.tužiteljica iskazuje da je kuću u stanju u kakovom je ona danas, preuredio njen brat 2. tužitelj ĐL, te da je to bilo negdje oko 2000.

77. 2. tužitelj ĐL također iskazuje da su on i njegov otac počeli na kući raditi negdje 2000. jer da je kuća bila derutna.

78. Niti sami tužitelji ne iskazuju da su izgradili novi objekt.

79. Kada se iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem iskazuju da se kuća koristila za stanovanje, kao vikendica, cijeni u kontekstu sa činjenicom da se ista kuća i sad koristi u istu svrhu, to sud sa sigurnošću utvrđuje da su tužitelji na prijepornoj kući poduzeli radove koji predstavljaju adaptaciju – preuređenje u smislu odredbe čl.156. st.1. ZV, odnosno sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelji njihovim radovima nisu promijenili sučanstvo prijepornih nekretnina.

80. Tužitelji sudu nisu dokazali, a niti na tu okolnost predložili dokaze da je radovima koje su tužitelji poduzeli na kući i prijepornom zemljištu promijenjeno sučanstvo stvari.

81. Ta činjenica ne proizlazi utvrđenom niti iz fotografija priležećih spisu, a iz kojih fotografija je razvidno da prikazuju uglavnom radove unutar kuće, kao i da prikazuju vrijeme vršenja tih radova – 2004.

82. Člankom 156. st.1. ZV propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorije u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

83. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi ostali suvlasnici prijepornih nekretnina dogovorili sa tužiteljima da će oni vršenjem radova steći vlasništvo cjeline nekretnina, a niti postoje dokazi da su se ostali suvlasnici prijepornih nekretnina usuglasili sa tužiteljima da će se njihovim radovima izmijeniti suvlasnički dijelovi prijepornih nekretnina.

84. Tužitelji nisu dokazali niti da je u obitelji sada pok. TL ikada došlo do diobe nekretnina njene obitelji, te da je tom diobom TL postala isključivi vlasnik prijepornih nekretnina.

85. S druge strane, sud je utvrdio zakonit upis suvlasništva tuženika na prijepornim nekretninama, odnosno da tužitelji predloženim i provedenim dokazima nisu doveli u pitanje istinitost upisa suvlasništva tuženika.

86. Stoga je sud iz svih naprijed navedenih dokaza utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i isti odbio.

87. Odluku o naknadni troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. i čl. 155. st.1. ZPP cijeneći da su tuženici u cijelosti uspjeli u postupku.

88. O visini troškova odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (13.405,00 eura), zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, radnjama tuženika provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23).

89. 1.Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 11.699,18 eura.

90. Sud je njegov zahtjev za naknadu troškova utvrdio osnovanim do iznosa od 5.625,00 eur, a neosnovanim za iznos od 5.074,18 eura.

91. Sud je 1. tuženom kao osnovan i potreban za vođenje ovog postupka dosudio trošak sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (tbr.8.1.Tarife), trošak sastava podnesaka od 25.svibnja2022., 19.rujna 2022., 9.listopada 2025. i 15.prosinca 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17.veljače 2025., 15.travnja 2025., 26. svibnja 2026. i 21. srpnja 2026. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1. Tarife), te trošak PDV-a na dosuđene iznose po stopi od 25% što iznosi 1.125,00 eura (46).

92. Sud nije 1. tuženom dosudio troškove izbivanja iz pisarnice 17. veljače 2025., 15.travnja 2025., 26.svibnja 2026. i 21. srpnja 2026. u trajanjima od po 8 sati, kao ni zatražene materijalne troškove punomoćnika 1.tuženika radi dolaska na rasprave u [adresa] iz razloga što takovi troškovi nisu bili nužni za provođenje ovog parničnog postupka, obzirom da u [adresa] postoji više odvjetnika te je odlukom 1.tuženika da angažira odvjetnika izvan sjedišta ovog suda, prouzročio troškove za koje nisu odgovorni tužitelji.

93. Također, i zatraženi troškovi izbivanja iz pisarnice su suprotni tbr.39. Tarife iz istih navedenih razloga.

94. 1. tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu obzirom da tuženik nije iste pristojbe platio, a niti je, obzirom na ishod postupka dužan platiti.

95. 2.tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.375,00 eura.

96. Sud je utvrdio u cijelosti osnovanim takav zahtjev 2.tuženika te mu iste troškove dosudio.

97. Dosuđeni troškovi sastoje se od sastava podneska od 9. prosinca 2020., 7. rujna 2022. i 5. studenog 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1 Tarife), za zastupanje 2. tuženika na ročištima 17. veljače 2025.,15. travnja 2025., 26. svibnja 2026. i 21. srpnja 2026. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1 Tarife) i trošak PDV-a u iznosu od 875,00 eura (tbr.46 Tarife).

Mali Lošinj, 28. srpnja 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja –Vedrana Spagnol, odvjetnica

2. Punomoćniku 1. tuženika – KL, odvjetnica

3. Punomoćniku 2. tuženika – SL, odvjetnik