Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-143/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-2563/2025-2 od 4. studenog 2025., dana 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-2563/2025-2 od 4. studenog 2025. u pobijanom dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova vansudske ovrhe u preostalom dijelu.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr- 2563/2025-2 od 4. studenog 2025. odlučeno je:

"Nalaže se ovršenici UI da ovrhovoditelju ČISTOĆA d. o. o., naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 56,17 EUR , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječn ja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditel ja odbija kao neosnovan."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u pobija ovrhovoditelj. Žalbu ulaže na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže žalbu usvojiti, pobijano rješenje preinačiti u pobijanom dijelu te mu dosuditi čitav zatraženi trošak izvansudske ovrhe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem obvezao ovršenicu da nadoknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe i to trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi FINI u iznosu od 31,25 EUR, trošak sastava prijedloga za naknadu troškova u visini od 15,63 EUR, kao i trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 EUR, dakle sveukupno u iznosu od 56,17 EUR.

6. Prvostupanjski sud dio zahtjeva ovrhovoditelja koji se odnosi na naknadu troškova izvida pravomoćnosti i ovršnosti u visini od 62,50 EUR, za naknadu troška pribave podataka o zaposlenju ovršenika u visini od 62,50 EUR, te troška sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja u iznosu od 31,25 EUR, kao i trošak pristojbe za izdavanje potvrde HZMO od 2,65 EUR odbija kao neosnovan.

7. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud trebao priznati zahtjev za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, pozivajući se pritome na stavove sudske prakse prema kojima kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj, koji je zastupan po punomoćniku, ima pravo na naknadu troškova za tu radnju te da pritom i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio.

8. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi koje je doneseno po javnom bilježniku Tamari Horvat u [adresa], u predmetu poslovnog broja Ovrv-596/2024 (javnobilježnički predmet oznake UPP/OS-Ovrv-50/2024).

9. Odredbom iz članka 283. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ) normirano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor, prigovor ne zaprimi (stavak 1.), dok je stavkom 4. istog članka normirano da će javni bilježnik rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

10. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio ovaj dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova. Pritom se ovrhovoditelj još upućuje na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 23. travnja 2026. (Su-IV-100/26-2) prema kojem ovrhovoditelj kojeg zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je doneseno po javnom bilježniku.

11. U situaciji kada ovrhovoditelju konkretan trošak nije ni nastao isti mu ni ne pripada. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio i dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška pribave podatka o zaposlenju ovršenika i troška izdavanja potvrde HZMO. Navedene radnje nisu potrebne za provedbu izvansudske ovrhe, obzirom se radi o radnjama koje nisu u neposrednoj vezi s postupkom prisilne naplate pa se ti troškovi ne mogu ni smatrati nužnim za vođenje tog postupka niti se njima može teretiti ovršenik. Valja navesti da bi navedeni troškovi eventualno mogli biti priznati ovrhovoditelju tek u slučaju promjene sredstva ili predmeta ovrhe (npr. provođenje ovrhe na plaći ili drugim stalnim primanjima ovršenika), koja se promjena može ostvarivati u okviru ovršnog postupka, a ne u postupku izravne naplate pred FINOM.

12. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se odnosi na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, pribavu podataka o zaposlenju ovršenika, sastava prijedloga radi dostave ovrhe isplatitelju primanja, te pristojbu na izdavanje potvrde za HZMO.

13. Stoga, kako pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), koji se na konkretnu pravnu situaciju primjenjuju temeljem odredbe iz članka 21. stavak 2. OZ-a, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, te kako je prvostupanjski sud donošenjem pobijane odluke pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku u pobijanom dijelu.

14. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Karlovcu 28. srpnja 2026.

Sudac

Vesna Stokrp