REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3154/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja MANDIGO GRAD d.o.o., Samobor, Trg Matice hrvatske 2/1, OIB: 73523167917, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, radi: isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P -1183/2026-6 od 7. srpnja 2026., 28. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1183/2026-6 od 7. srpnja 2026., u točci II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1183/2026-6 od 7. srpnja 2026. je djelomično uvažen prigovor tužitelja od 3. srpnja 2026. te je ukinuto rješenje o sudskoj pristojbi tog suda, poslovni broj P -1183/2026-2 od 29. lipnja 2026., u dijelu pod točkom I. izreke rješenja kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 122,50 eura. U ožaljenoj točci II. izreke je djelomično odbijen prigovor tužitelja od 3. srpnja 2026. kao neosnovan i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi ovog suda, poslovni broj P-1183/2026-2 od 29. lipnja 2026., u dijelu pod točkom I. izreke rješenja kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za tužbu u daljnjem iznosu od 122,50 eura i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura, u ukupnom iznosu od 135,77 eura.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je rješenjem tog suda, poslovni broj P-1183/2026-2 od 29. lipnja 2026., tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 245,00 eura i dodatne pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura, u ukupnom iznosu od 258,27 eura. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio pravodoban prigovor od 3. srpnja 2026. u kojem je naveo da je sudsku pristojbu za tužbu podnesenu 24. lipnja 2026. platio 29. lipnja 2026., i to u iznosu od 122,50 eura. Sud je utvrdio da je tužitelj podnio tužbu u elektroničkom obliku putem e-Komunikacije dana 24. lipnja 2026. a da je 29. lipnja 2026. izvršio plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 122,50 eura. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 1 Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) propisano je da obveza plaćanja pristojbe za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) nastaje u trenutku kada se predaju. Nadalje, odredbom članka 7. stavaka 1. i 4. ZSP-a propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanja suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene važećom Tarifom. Ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovoga članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio da privilegija postoji samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, pa je utvrđeno da je tužitelj u obvezi platiti puni iznos pristojbe ali umanjeno za iznos koji je plaćen. Sudska pristojba za tužbu odmjerena je u skladu s odredbom Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26.) te u konkretnom slučaju iznosi sveukupno 245,00 eura. S obzirom da je tužitelj do donošenja ove odluke uplatio iznos od 122,50 eura na ime predmetne pristojbe, koji odgovara polovici dugovanog iznosa sudske pristojbe za tužbu, u obvezi je podmiriti daljnji, nepodmireni iznos od 122,50 eura do preostalog iznosa pristojbe od 245,00 eura. Odluka o plaćanju dodatne pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 eura donesena na temelju odredbe članka 28. stavka 9. ZSP-a.
3. Protiv tog rješenja u točci II. izreke žalbu je podnio tužitelj navodeći da isto nije osnovano na zakonu jer je tužba podnesena elektroničkim putem a tužitelj je 29. lipnja 2026. uplatio sudsku pristojbu na tužbu, a rješenje kojim mu se nalaže uplata punog iznosa od istog dana. Ističe da ne postoji rok u kojem se pristojba mora platiti sukladno članku 7. ZSP-a stoga predlaže da ovaj sud uvaži žalbu tužitelja i ukine pobijano rješenje te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da prvostupanjsko rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbama članka 365. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ovaj sud utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu dana 24. lipnja 2026. te da nije odmah uplatio sudsku pristojbu, nego je istu platio tek dana 29. lipnja 2026. pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da sudska pristojba nije plaćena odmah kod predaje tužbe u informacijski sustav pa se ne može primjenjivati odredba članka 7. stavka 1. ZSP-a kojom je propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi. Naime predmetna odredba znači da se polovica uobičajeno propisane pristojbe plaća ako je pristojba plaćena odmah kod predaje podneska u elektroničkom obliku, a ne i kasnije. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 24. ožujka 2021. Stoga neosnovano žalitelj ističe da u samom članku 7. stavku 1. ZSP -a nije propisan rok za uplatu jer je izričito propisano: „Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.“, odnosno izričito je kao vremenski period napisano „u trenutku.“ Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije platio smanjeni iznos pristojbe u trenutku podnošenja tužbe već je platio nekoliko dana iza toga, stoga mora platiti puni iznos pristojbe.
7. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno odbio prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe.
8. Zbog navedenog je na temelju odredaba Zakona o sudskim pristojbama uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a pobijano rješenje kao pravilno i zakonito valjalo potvrditi u cijelosti.
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Sutkinja
dr. sc. Jelena Čuveljak
