Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-40/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GM, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2026. broj Kvm- 427/2025-11, Kzd-183/2023, u sjednici održanoj 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog GM i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2026. broj Kvm-427/2025-11, Kzd-183/2023, na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.), osuđenom CM određen je novi rok od dva mjeseca za izvršavanje posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11., koja mu je izrečena presudom tog suda od 3. listopada 2023. broj Kzd-183/2023-2, koja je postala pravomoćna 24. listopada 2023., a koji rok počinje teći od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđeni HM osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "odluke o roku za ispunjenje obveze", predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da mu odredi duži, realno ostvariv rok za ispunjenje posebne obveze".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II. koji Zakon je sada na snazi), spis predmeta je, prije dodijele sucu izvjestitelju, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
5. Žalba osuđenika nije osnovana.
6. S obzirom na to da osuđeni HM presudu prvostupanjskog suda pobija isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da od prihoda koje ostvaruje, kraj obveza koje ima prema djeci koja s njim žive, nije u mogućnosti podmiriti dug za uzdržavanje djeteta PM u roku od dva mjeseca, to je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. ZKP-II., pri čemu nisu nađene povrede zakona na čije postojanje, prema toj zakonskoj odredbi, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Pobijajući pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja, osuđeni HM u žalbi u bitnome ističe da uz plaćanje redovnih obroka za uzdržavanje djeteta PM i izdatke za četveročlanu obitelj ne može u roku od dva mjeseca akumulirati sredstva potrebna za podmirenje dugovanog iznosa od 7.698,36 eura. Navodi da njegova supruga odlazi na rodiljni dopust, zbog čega se njezina primanja smanjuju, a on da prima neto plaću u iznosu od 2.300,00 eura, od kojeg iznosa mjesečno plaća stanarinu 570,00 eura, gotovo 500,00 eura plaća za režije, a iznos koji preostaje jedva je dostatan za uzdržavanje njegove četveročlane obitelji. Nije vlasnik imovine – nekretnine ili vozila čijom prodajom bi mogao podmiriti dug, narušen mu je kreditni rejting, zbog čega ne može dobiti kredit od banke, nema ni ušteđevine iz koje bi mogao u danom roku od dva mjeseca podmiriti dug, a odlazak u zatvor značio bi za njega gubitak radnog mjesta, time i egzistencije za njegovo dvoje male djece s kojima živi. Tvrdi da mu je cilj u potpunosti namiriti dug prema sinu PM, ali ne na način kojim bi ugrozio egzistenciju za drugo dvoje svoje djece te predlaže da mu se omogući podmirenje duda u mjesečnim ratama od po 250 ili 300 eura.
8. Međutim, protivno naprijed izloženim okolnostima koje je osuđeni HM potkrijepio odgovarajućom dokumentacijom koju je priložio uz žalbu (preslik platne liste za mjesec prosinac 2025., rodne listove za dvoje malodobne djece, uplatnice za stanarinu i režijske troškove), pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na činjenicu da u roku od jedne godine i šest mjeseci, koji rok mu je određen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. listopada 2023. broj Kzd-183/2023-2, osuđeni HM nije čak ni djelomično podmirio dug na ime uzdržavanja djeteta PM, ali uvažavajući činjenicu da osuđenik od donošenja pravomoćne presude podmiruje redovne obroke za uzdržavanje djeteta, kao i prijedlog majke i zakonske zastupnice djeteta PM da se osuđeniku dodijeli dodatni rok za ispunjenje obveze, odlučio optuženom CM dati priliku da u daljnjem roku od dva mjeseca izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. i namiri dug za uzdržavanje djeteta PM. Dakle, već prilikom određivanja roka za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. sud je vodio računa o imovinskim i obiteljskim prilikama osuđenog SM i visini duga, pa mu je rok za ispunjenje obveze – podmirenje duga na ime dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja u visini od 7.698,36 eura , odredio u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Međutim, s obzirom na to da osuđeni HM, iako je bio zaposlen i ostvarivao je prihode, na ime posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. nije podmirio ništa, to se neutemeljenom ukazuje žalbena tvrdnja osuđenika da mu je cilj u potpunosti namiriti dug prema sinu PM, jer da je tome doista tako osuđenik bi do sad (dakle u razdoblju duljem od dvije godine, računajući od pravomoćnosti presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. listopada 2023. Kzd-183/2023-2) podmirio bar dio duga, u obročnim mjesečnim uplatama.
9. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da je rok od dva mjeseca koji je osuđeniku određen pobijanom presudom zapravo dodatni rok, uz prethodni rok od jedne godine i šest mjeseci za podmirenje posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. , to se žalbene tvrdnje o nedostatnim primanjima za podmirenje dužnog iznosa u roku od dva mjeseca ukazuju u potpunosti neosnovanima. To tim više jer je osuđeni HM faktično, tijekom provođenja postupka u povodu prijedloga državnog odvjetnika za opoziv uvjetne osude, uz rok koji mu je određen pravomoćnom presudom Kzd- 183/2023-2, stvarno imao puno više vremena (više od dvije godine) za podmirenje posebne obveze, kroz koje vrijeme bi, da je plaćao mjesečno 300 eura na ime duga za uzdržavanje sina PM, kako to sada predlaže u žalbi, zasigurno podmirio cjelokupni dugovani iznos.
10. Zbog navedenog, nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima osuđenik pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, tvrdeći da rok od dva mjeseca nije dostatan za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. u iznosu od 7.698,36 eura, pa budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP -II., to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP-II., odlučiti kao u izreci ove presude.
Varaždin, 28.srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
