REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1273/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivi Karin Šipek, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja INPROTEH d.o.o., OIB: 14336198464, Ogulin, Sabljak Selo 4A, kojeg zastupa punomoćnik Potjeh Kurtović, odvjetnik u Zagrebu, Prolaz Jurja Ratkaja 10, protiv tuženika MATIČEVIĆ d.o.o., OIB: 26788791916, Petrovine Turopoljske, Istarska ulica 40, kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 6.719,44 EUR, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića u Velikoj Gorici pod brojem UPP/OS-Ovrv-129/2025 (sudski predmet: Ovrv-768/2025) od 18. ožujka 2025. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 6.719,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim:

- na iznos od 6.247,44 EUR od 21. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te

- na iznos od 472,00 EUR od 21. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 276,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića u Velikoj Gorici pod brojem UPP/OS-Ovrv-129/2025 (sudski predmet: Ovrv-768/2025) od 18. ožujka 2025. u dijelu u kojem tužitelj traži da se tuženiku naloži plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 6.247,44 EUR za dan 20. listopada 2023. te na iznos od 472,00 EUR za dan 20. veljače 2024. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.556,83 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ivan Maleković u Velikoj Gorici je 18. ožujka 2025. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj UPP/OS-Ovrv- 129/2025 (sudski predmet: Ovrv-768/2025) kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 6.719,44 EUR te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 276,49 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi , slijedom čega je Općinski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj Povrv-87/2025- 2 od 14. travnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Po pravomoćnosti rješenja poslovni broj Povrv-87/2025-8 Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. listopada 2025. kojim se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje, predmet je ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. Tuženik u prigovoru od 24. ožujka 2025., koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodi da pobija u cijelosti rješenje o ovrsi odnosno osnovu i visinu ovrhovoditeljevog potraživanja. Ističe da iz Izvoda iz otvorenih stavaka nije vidljivo na što se isto odnosi niti je vidljivo na temelju čega je ovrhovoditelj "odredio" visinu potraživanja te da stoga navedena isprava ne može predstavljati osnovu sukladno Ovršnom zakonu.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 13. veljače 2026. (listovi 43-49 spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Tužitelj navodi da glavnica iznosi 6.719,44 EUR te da je predmetno potraživanje nastalo s osnove izvođenja protupožarnih bravarskih radova (protupožarna vrata, prozori i stijene) na temelju Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 (građevina RCK VELIKA GORICA) u vrijednosti od 51.307,00 EUR te Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 (građevina RCK DUGO SELO) u vrijednosti od 10.458,00 EUR. Predmetnim ugovorima da se tužitelj kao izvoditelj radova, a za izvođenje kojih je bio angažiran kao podizvoditelj tuženika, obvezao izvršiti radove u korist tuženika kao naručitelja, i to sve na temelju prethodno prihvaćenih ponuda tužitelja u kojima su specificirane vrste i vrijednost ovih radova. Tužitelj ističe da, unatoč tome što se tuženik nije pridržavao dinamike plaćanja za navedene radove uređene člankom 3. Ugovora br. RCK VG 01/2023 (znatno kašnjenje u plaćanju drugog dijela avansa), da nije prekinuo radove na gradilištu da bi se osiguralo uredno izvođenje projekata. Po uspješnom okončanju svih radova, tužitelj da je izdao Račun-otpremnicu br. 23-053/1/1 od 2. listopada 2023., sa specifikacijom svih izvršenih stavki te pregledom dotadašnjih plaćanja, a po kojem računu da je preostalo dugovanje od 4.155,44 EUR u odnosu na glavnicu. Isto tako, da tuženik nije poštivao dinamiku plaćanja ugovorenu člankom 3. Ugovora br. RCK DS 07/2023 u pogledu plaćanja drugog dijela avansa, ali da tužitelj ni tu nije prekinuo radove u cilju uspješnog okončanja projekta. Za uspješno izvedene radove u Dugom Selu, da je tužitelj izdao Račun-otpremnicu br. 23-054/1/1 od 2. listopada 2023., sa specifikacijom svih izvršenih stavki te pregledom dotadašnjih plaćanja, a po kojem računu da je preostalo dugovanje od 2.091,60 EUR u odnosu na glavnicu. Također, da tužitelj nije podmirio ni iznos Računa br. 24-008/1/1 od 1. veljače 2024. u visini od 472,00 EUR (zamjena oštećenog protupožarnog stakla na POZ_4 /vanjska vrata, donje staklo/) na objektu RCK Dugo Selo. Nadalje, iako tuženik ne spori da je tužitelj izvršio ugovorne radove, da je predmetno dugovanje nastojao umanjiti neosnovanim obračunavanjem ugovorne kazne u dopisima od 20. prosinca 2023. zbog navodnog zakašnjenja tužitelja u isporuci radova, a prema kojima je tužitelju obračunata ugovorna kazna u iznosu od 4.155,84 EUR (za RCK Velika Gorica) te iznos ugovorne kazne od 894,05 EUR (za RCK Dugo Selo). Takvo postupanje tuženika da je odmah u pisanom obliku osporeno od strane tužitelja putem dopisa od 26. prosinca 2023. gdje je istaknuto da ne postoji osnova za obračun ugovorne kazne zbog zakašnjenja, s obzirom na uredno izvršene radove koji su u cijelosti prihvaćeni od strane krajnjeg investitora i bez ikakvih primjedbi. Osim toga, tužitelj smatra da u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naplatu ugovorne kazne iz odredbe članka 353. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), i to bez ispitivanja osnovanosti postojanja odnosno nepostojanja zakašnjenja tužitelja, zbog nepravovremenosti obračuna ugovorne kazne zbog zakašnjenja prilikom primopredaje radova. Opreza radi, tužitelj je podneskom od 4. svibnja 2026. dostavio pisanu korespondenciju između stranaka u vezi opravdanja kašnjenja u isporuci stakla od strane dobavljača tužitelja koje je nastalo s osnove velikih i općepoznatih poplava u Sloveniji u ljeto 2023., a o čemu da je tuženik bio pravovremeno obaviješten sukladno odredbi članka 7. oba ugovora, što da konstituira stanje više sile za koje tužitelj ni u kom slučaju ne može odgovarati. Stoga je predložio da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 18. ožujka 2025. uvećan za nastali trošak postupka.

5. Tuženik se podneskom od 19. ožujka 2026. očitovao na navode tužitelja na način da je naveo da je nesporno da je tuženik za RCK Velika Gorica platio račune u ukupnom iznosu od 47.151,16 EUR te da je preostao iznos od 4.155,84 EUR, dok je nesporno da je tuženik za RCK Dugo Selo platio račune u ukupnom iznosu od 8.366,40 EUR te da je preostao iznos od 2.563,60 EUR. Također, da je zbog zakašnjenja s izvođenjem radova, tuženik sukladno odredbi članka 12. Ugovora sklopljenim s tužiteljem obračunao ugovornu kaznu, a koji iznos ugovorne kazne je tuženik čak umanjio za 50%, a sukladno izračunu iz dopisa od 20. prosinca 2023. Stoga, da je na temelju navedenoga izdao račune za ugovornu kaznu. Slijedom navedenoga, tuženik je predložio da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja te da se tužitelja obveže da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: izvoda otvorenih stavki od 13. studenog 2024. (listovi 6-7 spisa), računa- otpremnice broj 24-008/1/1 od 1. veljače 2024. (listovi 8 i 105 spisa), Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 (listovi 50-56 spisa), ponude br. 23-161 od 1. srpnja 2023. (listovi 57-59 spisa), Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 04/2023 (listovi 60-66 spisa), ponude br. 23-162 (listovi 67-72 spisa), računa- otpremnice br. 23-053/1/1 od 2. listopada 2023. (listovi 73-77 i 106-110 spisa), poništavanja računa za predujam br. 23-024/1/1 (list 78 spisa), računa za predujam br. 23-024/1/1 od 12. srpnja 2023. (list 79 spisa), poništavanja računa za predujam br. 23-039/1/1 (list 80 spisa), računa za predujam br. 23-039/1/1 (list 81 spisa), kartice partnera (listovi 82-83 spisa), računa- otpremnice br. 23-054/1/1 (listovi 84-86 i 111-113 spisa), poništavanja računa za predujam br. 23-035/1/1 (list 87 spisa), poništavanja računa za predujam br. 23-025/1/1 (list 88 spisa), računa za predujam br. 23-035/1/1 (list 89 spisa), računa za predujam br. 23-025/1/1 (list 90 spisa), računa- otpremnice br. 24-008/1/1 (list 91 spisa), dopisa tuženika od 20. prosinca 2023. (listovi 92-93 spisa), e-mail korespondencije između stranaka (listovi 94-95 i 98-99 spisa), zapisnika o okončanom obračunu od 21. studenog 2023. (listovi 96 -97 spisa),

zapisnika o konačnoj primopredaji (list 100 spisa), računa 67/PJ1/1 od 20. prosinca 2023. (list 114 spisa), računa 66/PJ1/1 od 20. prosinca 2023. (list 115 spisa), pisanog iskaza zastupnika po zakonu tužitelja GĆ (listovi 118-122 spisa), pisanog iskaza svjedoka NĆ (listovi 123-127 spisa), e-mail korespondencije s tuženikom i LĆ od kolovoza 2024. s priloženim fotografijama poplave (listovi 135-139 spisa).

Također, na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. srpnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja GĆ (listovi 148 -149 spisa) i svjedoka NĆ (listovi 147-148 spisa).

7. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika MĆ, sud nije izvodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika. Također, raspravnim rješenjem od 1. srpnja 2026. sud je odbio prijedlog tužitelja da se saslušaju svjedoci ŽĆ i KĆ jer je i bez izvođenja ovih dokaznih prijedloga činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je tužiteljevo novčano potraživanje prema tuženiku za isplatom iznosa od 6.719,44 EUR. Potraživanje tužitelja utuženo u predmetnom postupku odnosi na neisplaćeni dio potraživanja tužitelja za izvršene radova i to po Računu- otpremnici br. 23-053/1/1 od 2. listopada 2023. u iznosu od 4.155,44 EUR i Računu- otpremnici br. 23-054/1/1 od 2. listopada 2023. u iznosu od 2.091,60 EUR. Osim toga, tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari potražuje iznos od 472,00 EUR po osnovi Računa br. 24-008/1/1 od 1. veljače 2024. za zamjenu oštećenog protupožarnog stakla.

10.1. Između stranaka nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, konkretno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 u vrijednosti od 51.307,00 EUR te Ugovor o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 u vrijednosti od 10.458,00 EUR. S tim u vezi ističe se da, iako je tuženik u prigovoru paušalno naveo da osporava pravnu osnovu, iz navoda iznesenih tijekom postupka je razvidno da pravna osnova nije sporna, a isto je izričito tuženikov punomoćnik naveo i na pripremnom ročištu. Predmetnim ugovorima je tužitelj preuzeo izvođenje, isporuku i ugradnju unutarnjih protupožarnih vrata i unutarnjih protupožarnih ostakljenih stijena s vratima prema ponudama i sukladno troškovnicima navedenim u članku 1. svakog pojedinog Ugovora. Iz navedenoga proizlazi da su stranke sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izraditi protupožarna vrata i prozore, isporučiti ih i ugraditi sukladno Ugovoru na Izgradnji Regionalnog centra kompetentnosti u strukovnom obrazovanju u strojarstvu Industrija 4.0. na lokaciji Srednje škole Dugo Selo (Ugovor o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023) odnosno Srednje strukovne škole Velika Gorica (Ugovor o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023) . Nadalje, nesporno je da je tužitelj izvršio ugovorene obveze i da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 55.517,56 EUR, od čega se iznos od 47.151,16 EUR odnosi na radove izvršene na RCK Velika Gorica, a iznos od 8.366,40 EUR na radove izvršene na RCK Dugo Selo. Također, nesporno je i da je tužitelj bio u zakašnjenju s izvršenjem ugovorne obveze te da je tuženik na temelju odredbe članaka 12. Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 i Ugovor o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 obračunao ugovorne kazne. Pri tome je tuženik po Ugovoru broj RCK DS 07/20236 obračunao ugovornu kaznu u iznosu od 894,05 EUR te na navedeni iznos izdao Račun 67/PJ1/1, a po Ugovor o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 je obračunao ugovornu kaznu u iznosu od 4.155,84 EUR te na navedeni iznos izdao Račun 66/PJ1/1. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornim osnovanost potraživanja po računu br. 24-008/1/1 u iznosu od 472,00 EUR za zamjenu oštećenog protupožarnog stakla na POZ_4.

10.2. Iz dopisa tužitelja od 20. prosinca 2023. (listovi 92-93 spisa) proizlazi da ugovorna kazna obračunata na temelju Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 iznosi 894,05 EUR, a na temelju Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 iznosi 4.155,84 EUR. Slijedom navedenoga, iznos ugovorne kazne prema Ugovoru o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 jednak je iznosu nepodmirenog tužiteljevog potraživanja. Međutim, tužiteljevo nepodmireno potraživanje proizašlo iz Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 iznosi 2.091,60 EUR, dok je ugovorna kazna obračunata u iznosu od 894,05 EUR. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije tvrdio, a time ni dokazivao, da je podmirio razliku od 1.197,55 EUR (iznos koji nastaje kada se nepodmireni dio potraživanja od 2.091,60 EUR umanji za obračunatu ugovornu kaznu od 894,05 EUR), sud nalazi da je nesporna i navedena razlika. Štoviše, na izričit upit suda da se izjasni o tome je li nesporan preostali iznos dugovanja u iznosu od 1.197,55 EUR po Računu – otpremnici broj 23-054/1/1 od 2. listopada 2023., punomoćnik tuženika je naveo da se ne može izjasniti o točnom iznosu, ali da je preostali iznos predmetnog računa nakon umanjenja za iznos ugovorne kazne od 894,05 EUR nesporan.

10.3. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da je osnovan tužiteljev tužbeni zahtjev po računu br. 24-008/1/1 u iznosu od 472,00 EUR te Računu – otpremnici broj 23-054/1/1 od 2. listopada 2023. u iznosu od 1.197,55 EUR te je tijekom postupka valjalo utvrditi osnovanost tužiteljevog potraživanja u odnosu na razliku od 5.049,89 EUR.

11. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva, konkretno osnovanost umanjenja tužiteljevog potraživanja po osnovi ugovorne kazne koju je tuženik obračunao prema računu br. 66/PJ1/1 u iznosu od 4.155,84 EUR i računu br. 67/PJ1/1 u iznosu od 894,05 EUR. S time u vezi, među strankama je sporno kada je tužitelj u cijelosti izvršio ugovorene radove te je li tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja da pridržava pravo naplate ugovorne kazne.

13. Prije svega valja ukazati da, protivno navodima tuženika, izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja naziva izvod iz poslovnih knjiga od 13. studenog 2024. na temelju kojeg je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, sadrži sve podatke koje odredba čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje u tekstu: OZ) propisuje da mora sadržavati svaka vjerodostojna isprava da bi bila podobna za ovrhu.

14. Odredbom čl. 590. ZOO-a određeno je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu . U konkretnom slučaju tužitelj je po narudžbi tuženika izveo ugovorene radove, a tuženik mu za to nije platio ugovorenu naknadu u cijelosti.

15.1. Ugovorna kazna (poena conventionalis) je ugovorom određeni novčani iznos ili neka druga materijalna korist koju dužnik plaća, odnosno pribavlja vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni (članka 350. stavak 1. ZOO-a). Kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu (članka 353. stavak 4. ZOO-a).

15.2. Odredbom članka 12. Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 (list 63 spisa) propisano je, između ostaloga, sljedeće:

„Naručitelj može naplatiti ugovornu kaznu ako Izvoditelj ne izvrši ili neuredno izvrši ili izvrši ugovorene obveze sa zakašnjenjem.

Ukoliko Izvoditelj izvrši ugovorene obveze sa zakašnjenjem, Naručitelj ima pravo naplatiti ugovornu kaznu u iznosu o 3‰ (tri promila) od vrijednosti ovog Ugovora bez PDV-a za svaki dan zakašnjenja bez ograničenja u visini ugovorne kazne. Ukoliko je kašnjenje veće od 10% ukupno ugovorenog roka ugovor može biti raskinut na štetu Izvoditelja, a Naručitelj ima pravo uvesti na gradilište novog Izvoditelja radova.

Ugovorne kazne se mogu kumulirati. Naručitelj ima pravo za iznos ugovorne kazne umanjiti plaćanje po računu izvoditelja."

Istovjetna odredba sadržana je i u članku 12. Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 (list 53 spisa).

15.3. Tuženik je u dopisima od 20. prosinca 2023. naveo da na temelju ugovorne obveze po članku 12. obračunava tužitelju kaznu zbog kašnjenja, pri čemu ta kazna prema Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 iznosi 4.155,84 EUR, a prema Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 iznosi 894,05 EUR.

16. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj bio u zakašnjenju s izvršenjem radova, iako među strankama ne postoji suglasnost oko datuma završetaka radova. Naime, odredbom članka 7. Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 (list 61 spisa) propisano je da se Izvoditelj obvezuje izvođenje ugovorenih radova započeti odmah po uvođenju u posao od strane Naručitelja, a rok za završetak radova je do 11. kolovoza 2023. godine. Istovjetna odredba sadržana je i u članku 7. Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023 (list 51 spisa). Dok svjedok NĆ nije mogao precizirati kad je izvršena primopredaja radova između parničnih stranaka, zastupnik po zakonu tužitelja GĆ u svome je iskazu (list 149 spisa) naveo da je okončana situacija izdana 1. rujna 2023., a do kojega datuma je bila završena i glavnina radova. Svjedok NĆ, odgovarajući na pitanje o izvođenju radova u dogovorenim rokovima, je istaknuo da je konstrukcija (dakle, otvori za vrata, štokovi, krila i drugo) bila montirana na vrijeme, odnosno u skladu s dinamikom radova na gradilištu i u Velikoj Gorici i u Dugome Selu, a da je do kratkoga kašnjenja došlo kod ugradnje protupožarnog stakla. Pojasnio je da je kašnjenje bilo posljedica poplave koja je zadesila dobavljača tog stakla, pri čemu je kašnjenje iznosilo otprilike tri tjedna. Isto je u svome iskazu naveo i zastupnik po zakonu tužitelja GĆ koji je dodatno pojasnio da su puna vrata bila izrađena i montirana tijekom kolovoza 2023., dok su za ostakljena vrata tijekom kolovoza 2023. bili montirani okviri te da je nakon pribavljanja stakla od strane dobavljača izvršena i njihova ugradnja. Račune za radove na RCK VG i RCK DS tužitelj je izdao 2. listopada 2023. (listovi 73-77 i 84-86 spisa). Tuženik, pak, u svojim dopisima od 20. prosinca 2023. (listovi 92 i 93 spisa) navodi da su radovi na RCK DS dovršeni 6. listopada 2023., a radovi na RCK VG 3. listopada 2023.

17. Odredbom članka 353. stavka 5. ZOO-a propisano da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

18. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik kao naručitelj radova primio ispunjenje ugovorene obveze od tužitelja kao izvođača radova u zakašnjenju te da je tek s vremenskim odmakom od više od dva mjeseca od završetka radova dopisima od 20. prosinca 2023. obračunao ugovornu kaznu na temelju Ugovora o izvođenju radova br. RCK VG 01/2023 i Ugovora o izvođenju radova br. RCK DS 07/2023. Naime, neovisno o tome je li tužitelj radove završio do 1. rujna 2023., kao što je u svome iskazu naveo zastupnik po zakonu tužitelja, ili bi kao datum završetaka radova trebalo uzeti 3. listopada 2023. za RCK VG odnosno 6. listopada 2023. za RCK DS, razvidno je da tuženik dopisima od 20. prosinca 2023. nije u skladu s primjenjivom odredbom članka 353. stavka 5. ZOO-a pravilno i zakonito pridržao pravo naplate ugovorne kazne, jer se protek vremena od više od 2 mjeseca ne može smatrati postupanjem "bez odgađanja". Pri tome je važno istaknuti da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio, a time ni dokazivao, da je odmah po primitku ispunjenja na bilo koji način obavijestio tužitelja o pridržaju prava naplate ugovorne kazne, iz čega proizlazi da je to učinio tek dopisima od 20. prosinca 2023., a isto su potvrdili i svjedok NĆ i zastupnik po zakonu tužitelja GĆ u svojim iskazima. Tužitelj je već u e-mailovima od 26. prosinca 2023. (listovi 94 i 98 spisa) naveo da ne može prihvatiti plaćanje ugovorne kazne te je tijekom postupka ukazivao na nepravovremenost pridržaja prava naplate ugovorne kazne.

19. Dodatno, u konkretnom je slučaju važno istaknuti i to da tuženik, neovisno o pravovremenosti pridržaja prava naplate ugovorne kazne, u konkretnom slučaju ne bi imao pravo potraživati je od tužitelja. Naime, sud je iz iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja utvrdio da je glavnina radova izvedena u ugovorenim rokovima, dok je do zakašnjenja došlo u dijelu montiranja protupožarnih stakala na pojedina vrata koja su bila ostakljena. Iz e-mail korespondencije koju je tužitelj dostavio (listovi 135-136 spisa) je razvidno da je do zakašnjenja došlo iz razloga što je tvorničko postrojenje dobavljača protupožarnog stakla bilo zahvaćeno poplavom koja je zadesila Sloveniju u kolovozu 2023., a o čemu je pravovremeno bio obaviješten i ovdje tuženik. S obzirom na to da poplava kao elementarna nepogoda predstavlja višu silu, u smislu odredbe članka 352. stavka 2. ZOO-a radilo bi se o slučaju kada dužnik ne odgovara ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara. Teret dokaza da je do zakašnjenja u ispunjenju obveze došlo zbog uzroka za koje zakon predviđa oslobođenje od odgovornosti, dakle da je zakašnjenje posljedica okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti te spriječiti, ukloniti ili izbjeći bio je na tužitelju, a sud je na temelju gore navedene e- mail korespondencije i iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja utvrdio da je u konkretnom slučaju zaista bila riječ o višoj sili. Ističe se da tuženik tijekom postupka nije osporio vjerodostojnost dostavljenih e-mailova niti su u tom dijelu osporeni iskazi svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja. Posljedično , sporazum o ugovornoj kazni gubi pravni učinak budući da je tužitelj dokazao da je kašnjenja došlo zbog uzroka za koje on ne odgovara. Stoga, tuženik ne bi imao pravo na ugovornu kaznu čak ni u slučaju da je bez odgađanja pridržao pravo na naplatu ugovorne kazne te je i po toj osnovi neutemeljeno umanjenje tužiteljevog potraživanja za iznos ugovorne kazne obračunate u dopisima od 20. prosinca 2023.

20. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a odredbom članka 29. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. O stopi zateznih kamata sud je odlučio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, pri čemu je viša stopa zatezne kamate određena s obzirom na to da predmetno potraživanje proizlazi iz trgovačkog ugovora. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata , ističe se da se zakonske zatezne kamate obračunavaju od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća računa, jer je, sukladno citiranoj odredbi članka 183. stavka 1. ZOO-a, to dan kada dužnik dolazi u zakašnjenje. S obzirom na to da je tužitelj zatražio zakonske zatezne kamate na oba računa od zadnjeg dana dospijeća svakog pojedinog računa, to je u odnosu na taj dio valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev, sve kao u točki II. izreke presude.

21. Slijedom svega navedenoga, sud je na temelju odredaba članka 590. , članka 353. stavka 5. ZOO-a i članka 451. stavka 3. ZPP-a u odnosu na glavnicu u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, sve kao u točki I. izreke.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredb i članka 154. stavka 5. ZPP- a kojom je određeno da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u konkretnom slučaju tužitelj je pogrešno odredio tijek zateznih kamata za jedan dan), a u vezi s člancima 151., 155. i 164. stavkom 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: OT), visina naknade troškova za rad javnog bilježnika na temelju Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022., dalje u tekstu: Pravilnik) te visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/2023., dalje u tekstu: TSP) i zahtjeva tužitelja (list 151 spisa).

23. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje u tekstu: OZ) te članaka 154. stavka 5.

1., 155. i 164. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka u zatraženom iznosu od 276,49 EUR i to za sastav prijedloga za ovrhu u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 11. točka 1. Tarife), a što je sukladno Tbr. 54. Tarife 200,00 EUR i uz uvećanje za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 eura te predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR i ostatak naknade sukladno odredbi članka 7. u vezi s člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku u iznosu od 13,99 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate određene sukladno odredbi članak 30. stavak 3. OZ-a i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

24. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora i zahtjevu tužitelja (list 151 spisa), priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom i to za sastav obrazloženog podneska od 13. veljače 2026. i sastav podneska od 4. svibnja 2026., svaki u vrijednosti od po 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 19. svibnja 2026. i 1. srpnja 2026. u vrijednosti od po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife). Uzimajući u obzir da sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a te da je na nastali trošak zastupanja potrebno obračunati PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno je tužitelju po osnovi troškova zastupanja u parničnom postupku priznat iznos od 1.000,00 EUR.

25. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u odnosu na glavnicu, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka i odlučio kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 28. srpnja 2026.

Sutkinja:

Iva Karin Šipek

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.